USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu Amandmana XIV na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiHž, broj 6/95), nakon održane rasprave, na sjednici od 25. marta 1998. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da čl. 1, 5., 6., član 7. stav 2., član 8. stav 1., čl. 9. i 11., član 13. stav 1., član 16 alineja 2., član 17., član 21. stav 2. član 25. alineja 3., čl. 26, 27, 28, 40, 81, 82. i 83. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiHž, broj 1/96) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Ova presuda će biti objavljena u "Službenim novinama Federacije BiHž.
O b r a z l o - e n j e
Premijer Edhem Bičakčić podnio je 31. 10. 1997. godine zahtjev za utvrđenje ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiHž, broj 1/96). Zahtjevom se traži, da Sud utvdi da čl. 1, 5. i 6., član 7, stav 2., član 8. stav 1., čl. 9., 11., član 13. stav 1., član 16. alineja 2., član 17., član 21. stav 2., član 25. alineja 3., čl. 26, 27, 28, 40, 81, 82. i 83. Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Raspravi održanoj 24. 3. 1998. godine, prisustvovao je punomoćnik Premijera. Predstavnici Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, iako blagovremeno pozvani, nisu bili prisutni.
Sud je smatrao da se odluka u ovom predmetu može donijeti na osnovu stanja spisa.
U članu 2. Zakona o unutrašnjim poslovima (u daljem tekstu: Zakona) regulirano je da u nadležnosti Federacije spadaju sljedeći poslovi: spriječavanje i otkrivanje krivičnih djela međukantonalnog kriminala kao i terorizma, neovlašćene trgovine drogom i organizovanog kriminala; pronalaženje i hvatanje učinilaca tih krivičnih djela te njihovo privođenje nadležnim organima. Zakon takođe ima intenciju uključiti kantonalne vlasti unutar isključive nadležnosti Federacije. Takva namjera je eksplicitno iskazana odredbom člana 1. Zakona, koji kaže da su Zakonom uređeni unutrašnji poslovi u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i način izvršavanja tih poslova, organizacija i nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije (u daljem tekstu: Ministarstvo), odnosi Ministarstva sa ministarstvima unutrašnjih poslova kantona (u daljem tekstu: kantonalno ministarstvo).
Zakon prenosi jedan dio obaveza federalne vlasti na kantone. Glavni dio zakonodavnih odredbi čija se ustavnost osporava od strane podnosioca zahtjeva su upravo one koje predviđaju ovaj prijenos. Svi članovi koji će biti niže nabrojani dodjeljuju kantonalnom ministarstvu dužnosti na račun isključivih nadležnosti Federacije.
Premda samo član 1. Zakona utvrđuje predmet i svrhu Zakona, on se može uključiti u spisak članova čija se ustavnost osporava.
Članovi 5., 6., član 7. stav 2., član 8. stav 1., čl. 9. i 11., član 16. alineja 2. ( u vezi sa članom 26), čl. 28, 40, 81, 82. i 83., nameću obaveze takozvanom "kantonalnom ministarstvu" za izvršenje isključivih nadležnosti Federacije. Mada nije osporen član 27. njegovo pozivanje na član 26. dovoljno je da ga uključi u spisak osporenih članova. Isto se odnosi i na član 10. koji također nije uključen u zahtjev.
Amandmanom VIII (e) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, u isključive nadležnosti Federacije spada: suzbijanje terorizma, međukantonalnog kriminala, neovlašćene trgovine drogom i organizovanog kriminala.
Osporeni članovi se odnose na jedan oblik ovlaštenja koje Zakon daje kantonalnim vlastima, namećući obaveze takozvanom "kantonalnom ministarstvu". Odredbe člana V. 9. a) Ustava Federacije ne dovode u pitanje pretpostavljene nadležnosti kantona (prema članu III 4), ali ne daju mogućnost za prenos isključive nadležnosti Federacije na kantone (Amandman VIII (e)). Federacija ne može delegirati svoje nadležnosti niti određivati dužnosti kantonima u oblastima koje su u njenoj isključivoj nadležnosti. Kada je Ustav smatrao neophodnim da predvidi načine saradnje Federacije i kantona, on je to uradio (u članu III 2. i 3.). Delegiranje je izričito uređeno kao u Amandmanu XV na Ustav Federacije BiH. Zbog toga navedeni članovi nisu u skladu sa Ustavom Federacije.
Članovi koji prenose određeni dio isključive federalne nadležnosti na kantonalne vlasti morali su biti proglašeni neustavnim u cjelini, a ne samo njihov dio (npr. član 40. Zakona). Članom 11. nije regulirana samo zajednička aktivnost federalnih vlasti i takozvanog "kantonalnog ministarstva", već on daje ovlašćenje u slučaju sukoba između kantonalne i federalne vlasti Vladi Federacije da odlučuje o sukobu nadležnosti, što je sigurno u suprotnosti sa autonomijom kantona, te ga čini neustavnim.
Osporeni članovi koji se tiču diobe nadležnosti, odnosno suodlučivanja između federalnog Ministra za unutrašnje poslove i zamjenika ministra, moraju se razmatrati u vezi sa članom IV B 7. (g) Ustava, te stoga vlast data zamjeniku prevazilazi njegovu ulogu uređenu članom IV.B.7. (g) I, II i III Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Stoga je odlučeno kao u izreci.
U-13/97
25. marta 1998. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković, s. r.