Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Vijeće za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Kluba Hrvata u Skupštini Kantona Sarajevo za utvrđivanje postojanja vitalnog interesa konstitutivnog naroda na osnovu amandmana XXXVIII i LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj dana 31. maja 2005. godine donijelo je

ODLUKU
OBRAZLOŽENJE

Utvrđuje se da se Prijedlog zakona o zakupu stana u Skupštini Kantona Sarajevo odnosi na vitalni nacionalni interes konstitutivnog hrvatskog naroda.

Odluku objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".

Predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo dostavila je 18.11.2004. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine - Vijeću za zaštitu vitalnih interesa (u daljnjem tekstu: Vijeće) obavijest broj 01-05-22836/04 od 29.10.2004. godine, kojom traži pokretanje postupka za utvrđivanje vitalnog nacionalnog interesa, po zahtjevu Kluba Hrvata istaknutom na sjednici Skupštine Kantona održanoj 15.4.2004. godine povodom usvajanja Prijedloga zakona o zakupu stana. Uz ovaj akt je dostavila Prijedlog zakona o zakupu stana i izvod iz zapisnika sa sjednice Skupštine Kantona Sarajevo od 15.4.2004. godine na kojoj je obavljena rasprava, dok je propustila da dostavi i izvod iz zapisnika sa sjednice Skupštine Kantona Sarajevo od 28.10.2004. godine, na kojoj je izvršeno izjašnjavanje u postupku o Prijedlogu zakona o zakupu stana..

Prema navodima iz obavijesti, Klub Hrvata je, na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo održanoj dana 15.4.2004. godine, prilikom razmatranja Prijedloga zakona o zakupu stana u skladu sa odredbama Amandmana XXXVII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, pokrenuo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa, koji se odnosi na tvrdnju da ne postoji zakonsko uporište da se kategorija stanova u privatnom vlasništvu na kojima je stečeno stanarsko pravo podvede pod "zakup", kako je to utvrđeno pomenutim zakonom, kao i to da li se pitanje prava nosilaca stanarskog prava u privatnim stanovima može rješavati kantonalnim propisom.

Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo održanoj dana 28.10.2004. godine, u skladu sa Amandmanom LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, provedena je procedura mehanizma zaštite vitalnog interesa, pa je izvršeno izjašnjavanje o Prijedlogu zakona o zakupu stana u cjelini i po klubovima obrazovanim u Skupštini Kantona. Nakon izjašnjavanja Skupština je većinom glasova usvojila Zakon o zakupu stana. Također, i Klub Bošnjaka je većinom glasova usvojio ovaj zakon. Klub Srba i Klub Hrvata nisu usvojili Prijedlog zakona o zakupu stana, jer isti nije dobio potrebnu većinu glasova unutar svakog od klubova ovih naroda. Zbog toga je Prijedlog zakona o zakupu stana dostavila Vijeću radi donošenja konačne odluke u smislu člana V.2.7.b. (1) i (2) u vezi sa Amandmanom LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Na sjednici Vijeća održanoj 30.11.2004. godine Vijeće je donijelo Rješenje kojim je utvrđeno da je zahtjev Kluba Hrvata, postavljen na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, za pokretanje postupka za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog hrvatskog naroda u postupku usvajanja Prijedloga zakona o zakupu stana prihvatljiv, iz razloga što su ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje postupka po obavijesti i odlučivanje o zahtjevu. Naime, na osnovu navedene obavijesti i priložene dokumentacije, Vijeće je utvrdilo: da je zahtjev za utvrđivanje postojanja vitalnog nacionalnog interesa hrvatskog naroda postavio Klub Hrvata na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo u postupku usvajanja Prijedloga zakona o zakupu stana; da se na sjednici Skupštine Kantona prilikom usvajanja Prijedloga zakona o zakupu stana glasalo po proceduri za zaštitu vitalnih interesa, te da za usvajanje navedenog zakona nije postignuta većina glasova unutar Kluba Hrvata i Kluba Srba, kako je to propisano članom V. 2. 7b. (1) i (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Pismenim podnescima od 1.12.2004. godine Vijeće je obavijestilo Klub Hrvata, te Klub Bošnjaka i Klub Srba u Skupštini Kantona Sarajevo kao druge strane u ovom ustavno-sudskom predmetu, da je, povodom obavijesti predsjedavajuće Skupštine Kantona Sarajevo, na sjednici održanoj 30.11.2004. godine, donijelo Rješenje o prihvatljivosti zahtjeva Kluba Hrvata, te im istovremeno dostavilo tu obavijest. Istovremeno, Vijeće je od Kluba Hrvata zatražilo da preciznije formuliše pitanje koje bi trebalo tretirati kao pitanje od vitalnog nacionalnog interesa hrvatskog naroda i dopune razloga u tom smislu, a od Kluba Srba i Kluba Bošnjaka, da kao druga strana u postupku, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), dostave odgovor na navode zahtjeva.

Klub Bošnjaka i Klub Srba nisu dostavili Vijeću traženi odgovor, dok je Klub Hrvata 9.12.2004. godine dostavio dopunu zahtjeva kojom je precizirao pitanje koje bi trebalo tretirati kao pitanje od vitalnog nacionalnog interesa.

U dopuni zahtjeva se navodi da je sporna odredba Prijedloga zakona o zakupu stana sadržana u članu 3. stav 1. alineja 2. kojom se pod zakup podvode i stanovi u privatnom vlasništvu na kojima je stečeno stanarsko pravo, te daljnje odredbe koje se na nju naslanjaju. Prema navodima Kluba Hrvata spornim odredbama navedenog Zakona zakoniti stanari koji su to postali po odredbama Zakona o stambenim odnosima, a čiji su stanovi bili izuzeti od nacionalizacije, izgubili bi stanarsko pravo uprkos tome što Zakon o stambenim odnosima nije stavljen van snage, niti je stanarsko pravo ukinuto kao takvo, već je jedino prestala zakonska mogućnost njegovog daljeg dodjeljivanja i prenošenja. Navodi se da sporne odredbe diskriminiraju nosioce stanarskog prava u privatnim stanovima u odnosu ne samo na nosioce stanarskog prava na društvenim stanovima koji su otkupljeni u skladu sa federalnim zakonom, već i u odnosu na nosioce stanarskog prava na nacionalizovanim stanovima. Dalje se navodi da po spornim odredbama u prijedlogu predmetnog zakona, dovođenje građana koji su zakoniti stanari u uslove zakupa po tržišnim cijenama, na određeno vrijeme koje odredi zakupodavac, s otkaznim rokom od 30 dana, otkazom ako se ne saglase sa povećanjem cijena zakupa, te otkazom zakupa za bračnog druga, djecu i članove porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava u slučaju smrti nosioca s obzirom na njihovo starosno i socijalno stanje, bez ikakve bi sumnje vrlo brzo dovelo do njihovog prisilnog iseljenja, bez zamjene tako oduzetog stanarskog prava bilo kojim drugim pravom na stambeno zbrinjavanje, odnosno bez obaveze bilo koje instance vlasti - od općine na više - da ih stambeno zbrine.

Prema navodima Kluba Hrvata, primjena spornih odredbi koje su sadržane u Prijelogu zakona o zakupu stana imala bi za neposrednu posljedicu gubitak kako doma, tako i Ustavom Bosne i Hercegovine zagarantovanog prava na dom (član II. 3. (f)) za zakonite stanare u stanovima u privatnom vlasništvu i faktičko interno raseljenje više desetaka porodica sa područja uže gradske jezgre Sarajeva.

Razlog za postojanje vitalnog nacionalnog interesa Klub Hrvata vidi u tome što bi primjena predloženih zakonskih rješenja, "napose" njegovih diskriminirajućih odredbi koje se odnose na status nosilaca stanarskog prava na privatnim stanovima, iako bi pogodilo građane različite nacionalnosti, najteže bi i krajnje neproporcionalno pogodilo pripadnike hrvatskog naroda. Posebno se ističe da od 50 porodica nosilaca stanarskog prava u privatnim stanovima o kojima postoji evidencija, više od trećine su građani hrvatske nacionalnosti, što je u drastičnoj disproporciji s udjelom građana hrvatske nacionalnosti u stanovništvu Kantona Sarajevo bilo prije rata (6,5% 1991. godine), bilo po procjenama nakon rata.

Na sjednici Vijeća održanoj 14.12.2004. godine vođena je rasprava u ovom ustavnosudskom predmetu. Na pomenutoj sjednici je konstatovano da Klub Hrvata u dopuni svoga zahtjeva od 9.12.2004. godine za svoje navode nije dostavio Vijeću validne podatke, odnosno nije dostavio tačnu evidenciju stanova koji su u privatnom vlasništvu, a na kojima je stečeno stanarsko pravo, te kakva je nacionalna struktura stanara u navedenim stanovima. S ciljem da se u ovom predmetu utvrde sve relevantne činjenice u vezi sa navodima u zahtjevu, Vijeće je na pomenutoj sjednici donijelo zaključak da od Vlade Kantona Sarajevo i Federalnog zavoda za statistiku pribavi pomenute podatke, koji su od značaja za odlučivanje Vijeća u ovom predmetu.

U ovom ustavnosudskom predmetu održana je javna rasprava 31.5.2005. godine. Raspravi je prisustvovao u ime podnosioca zahtjeva predstavnik Kluba Hrvata, dok u ime Kluba Bošnjaka i Kluba Srba raspravi nije niko pristupio. Predstavnik podnosioca zahtjeva na raspravi je u cijelosti ostao kod navoda zahtjeva i dopune zahtjeva.

Nakon provedene rasprave Vijeće je odlučilo o meritumu konkretnog slučaja, koji se smatra prihvatljivim kao u izreci odluke, iz sljedećih razloga:

Prema pribavljenim podacima od Vlade Kantona Sarajevo i Federalnog zavoda za statistiku Sarajevo Vijeće je utvrdilo da je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, bilo ukupno 290 lica - korisnika stanova, ali i da je zbog nepotpunosti podataka utvrđena nacionalna pripadnost za 256 lica odnosno korisnika stanova u privatnoj svojini. Od toga broja, prema nacionalnoj pripadnosti, stanje je sljedeće: 43 lica su hrvatske nacionalnosti, 107 muslimanske (sada bošnjačke), 39 su Jugosloveni, 49 Srbi i 18 lica pripada drugim nacionalnim kolektivitetima.

Na osnovu naprijed izloženih podataka koje je Sud pribavio, proizlazi da je procenat korisnika tretiranih stanova iz sastava hrvatskog naroda za oko dva i po puta veći od procenta stanovnika tog naroda na području Kantona Sarajevo - polazeći od rezultata popisa stanovništva obavljenog 1991. godine.

Na osnovu navedenog, Vijeće je zaključilo da je ovo pitanje od vitalnog nacionalnog interesa svakog konstitutivnog naroda u smislu člana IV.5.17a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa amandmanima XXXVIII i LXXX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, a u ovom slučaju posebno hrvatskog naroda, s obzirom na navedenu razliku u procentu korisnika stanova iz sastava ovog naroda naspram njihove procentualne zastupljenosti u ukupnom broju stanovnika na području Kantona Sarajevo.

Iz navedenih razloga Vijeće je, primjenom člana 42. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, odlučilo kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Vijeće je donijelo odlučujući u sastavu: prof. dr Neđo Milićević, predsjednik Vijeća; mr. Mirko Bošković; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Miomir Jočić; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, članovi Vijeća.

Broj U-31/04
31. maja 2005. godine
Sarajevo

Predsjednik
Vijeća za zaštitu vitalnih interesa
Ustavnog suda Federacije BiH
prof. dr. Neđo Milićević, s.r.