Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 405/04, rješavajući apelaciju Z. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 12. aprila 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Z. H.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-42/03 od 15. januara 2004. godine.

Predmet se, na osnovu člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, kojem se nalaže da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

OBRAZLOŽENJE

I - Uvod

  • 1.
    Z. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa A. G., advokatica iz Zenice, podnio je, 23. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-42/03 od 15. januara 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda zatraženo je od Vrhovnog suda 26. januara 2005. godine, a od Željezare "Zenica" iz Zenice (u daljnjem tekstu: tužena) 24. februara 2005. godine, da dostave odgovor na apelaciju,
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Vrhovni sud nije dostavio, a tužena je odgovorila 21. marta 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor tužene je, 24. marta 2005. godine, dostavljen apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-674/98 od 19. decembra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-276/02 od 31. jula 2002. godine, naloženo je tuženoj, kao poslodavcu, da apelantu isplati na ime neisplaćenih plaća iznos od 5.893,18 KM sa kamatama i troškovima parničnog postupka.
  • 7.
    Vrhovni sud je, osporenom Presudom broj Rev-106/03 od 20. januara 2004. godine, uvažio reviziju tužene i nižestepene presude preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev. Obrazlažući ovu odluku, Vrhovni sud je naveo da se apelant, Ugovorom o reguliranju međusobnih prava i obaveza iz osnova sporazumnog prestanka radnog odnosa (u daljnjem tekstu: Ugovor), koji je zaključio sa tuženom 11. augusta 2000. godine, odrekao svih potraživanja dospjelih do dana zaključenja Ugovora, te da se izjavom datom uz Ugovor odrekao i utuženih potraživanja.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 te "Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/93") relevantne odredbe glase:

"Član 347.

Opće otpuštanje dugova gasi sva povjeriočeva potraživanja prema dužniku, izuzev onih za koja povjerilac nije znao da postoje u času kad je otpuštanje izvršeno."

  • 9.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

"Član 364.

Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000,00 KM".

  • 10.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03) relevantne odredbe glase:

"Član 456.

(1) Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima. Š...Ć"

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant se žali da je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u tome što je Vrhovni sud trebao reviziju odbaciti, budući da zbog visine pobijanog dijela pravosnažne presude revizija, po Zakonu o parničnom postupku, nije bila dozvoljena. U prilog ovim navodima apelant je uz apelaciju dostavio rješenje Vrhovnog suda u drugom predmetu u kojem je revizija odbačena jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude nije prelazila 15.000,00 KM. Također, apelant navodi da je naplatio svoje potraživanje po pravosnažnoj presudi u postupku izvršenja, a da sada tužena, pozivajući se na revizijsku presudu, traži protivizvršenje, čime mu je prekršeno i pravo na imovinu. Na osnovu izloženog, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporenu presudu Vrhovnog suda, te potvrdi presude prvostepenog i drugostepenog suda.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Tužena u odgovoru osporava navode iz apelacije, navodeći da osporenom presudom Vrhovnog suda apelantova prava nisu ni na koji način prekršena. Naprotiv, tužena smatra da je Vrhovni sud pravilno utvrdio da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su udovoljili apelantovom tužbenom zahtjevu, budući da je apelant sporazumom koji je sa tuženom zaključio otpustio sve dugove tuženoj, pa i one čije je plaćanje tražio tužbom. Stoga tužena predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Rev-42/03 od 15 januara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 2. marta 2004. godine, a apelaciju je Ustavnom sudu podnio 23. aprila 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 19.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    U konkretnom slučaju predmet spora je isplata plaća koje je tuženi dugovao apelantu. Dakle, radi se o predmetu građansko-pravne prirode, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Ustavni sud, općenito, nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 22.
    U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda uskraćeno pravo na naknadu plaće za vrijeme provedeno na čekanju na raspored na odgovarajuće poslove, što je tužbom i tražio. Općinski i Kantonalni sud zaključili su da je apelantov tužbeni zahtjev osnovan, pa su mu dosudili traženi iznos od 5.893,18 KM sa kamatama i troškovima postupka. Međutim, Vrhovni sud je, u postupku revizijskog ispitivanja pravosnažne presude, preinačio obje nižestepene presude i odbio apelantov tužbeni zahtjev, pozivajući se na odredbe člana 347. Zakona o obligacionim odnosima, smatrajući da je apelant, potpisivanjem Ugovora sa tuženom, otpustio dug koji je od tužene tražio tužbom.
  • 23.
    U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 5.893,18 KM. Iako je pobijana revizijska presuda donesena nakon stupanja na snagu novog Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03), u konkretnom slučaju Vrhovni sud je, na osnovu člana 456. tog zakona, primijenio odredbe ranijeg Zakona o parničnom postupku. Članom 364. stav 2. tog zakona propisano je da "revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 15.000 KM.". Ova zakonska odredba je eksplicitna i ne ostavlja nikakvu mogućnost drukčije primjene. Vrhovni sud se u konkretnom slučaju nije mogao upustiti u meritorno odlučivanje o reviziji, budući da vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi zakonom utvrđeni iznos, već je, prema strogoj zakonskoj odredbi, takvu reviziju morao odbaciti.
  • 24.
    Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, u konkretnom slučaju, na arbitraran način primijenio odredbu člana 364. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a ta arbitrarnost se ogleda u tome što je Vrhovni sud prekoračio ovlaštenja koja ima u pogledu dopustivosti revizije. Također, Ustavni sud smatra da je osporena odluka Vrhovnog suda o preinačenju nižestepenih presuda i odbijanju apelantovog tužbenog zahtjeva direktna posljedica arbitrarnosti u primjeni citirane zakonske odredbe, kao i da je takva arbitrarnost nesumnjivo imala utjecaja na apelantovo pravo na pravično suđenje.
  • 25.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 26.
    S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno ispitati i navodno kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Vrhovni sud meritorno odlučuje o reviziji, iako visina osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos propisan relevantnim Zakonom o parničnom postupku, čime sud na arbitraran način primjenjuje pozitivno-pravne propise.
  • 28.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

AP 408/04

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.