USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 444/04, rješavajući apelaciju N. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici, održanoj 17. februara 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija N. B., podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj Kž-134/02 od 18. decembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Rogatici broj K-48/01 od 15. marta 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.N. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Rogatice podnio je, 7. maja 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-134/02 od 18. decembra 2003. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-48/01 od 15. marta 2002. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda, te od Okružnog javnog tužilaštva je, 15. decembra 2004. godine, zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. decembra 2004. godine, a Okružni sud i Okružno javno tužilaštvo 24. decembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 31. decembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
- 5.Ustavni sud je donio Odluku broj AP 444/04 od 17. maja 2004. godine, kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.Presudom Osnovnog suda broj K-48/01 od 15. marta 2002. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Kž-134/02 od 18. decembra 2003. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo teško djelo protiv sigurnosti javnog saobraćaja iz člana 186. stav 4. u vezi sa članom 181. stav 3. Krivičnog zakona Republike Srpske - Posebni dio, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. U izrečenu kaznu zatvora apelantu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, od 7. do 15. augusta 1991. godine, te je obavezan platiti troškove postupka.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90 te "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) relevantne odredbe glase:
"Član 370.
Kad spisi po žalbi stignu drugostepenom sudu, predsjednik žalbenog vijeća određuje sudiju izvjestioca. Ako je riječ o krivičnom djelu za koje se goni po zahtjevu javnog tužioca, sudija izvjestilac će spise dostaviti nadležnom javnom tužiocu koji je dužan da ih razmotri i bez odlaganja vrati sudu.
Javni tužilac može, vraćajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednici vijeća. Š...Ć
Član 371.
O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom (čl. od 373. do 375). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja to nije zahtijevala, ako bi njihovo prisustvo bilo korisno za razjašnjenje stvari. Š...Ć
Član 372.
Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa.
Da li će održati pretres odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća.
Član 373.
Pretres pred drugostepenim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već ranije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovni glavni pretres.Š...Ć"
- 9.U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/93) relevantna odredba glasi:
"Član 5.
Neće se primjenjivati rečenica prva u stavu 1. člana 371.".
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, što se ogleda u tome da ga drugostepeni sud nije pozvao niti obavijestio o sjednici vijeća kada se odlučivalo o njegovoj žalbi, iako su žalbeni razlozi bili usmjereni na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Iz drugostepene odluke apelant zaključuje da je tužilac bio obaviješten o sjednici vijeća, pa iako nije prisustvovao sjednici, apelant smatra da je sud tužiocu ostavio mogućnost da o tome sam odluči, dok apelant nije bio ni obaviješten. Dalje, navodi kako je postupak pokrenut pred nadležnim sudom u Loznici, a onda je ustupljen na nadležnost Osnovnom sudu u Rogatici. U postupku koji je prethodio dostavljanju predmeta iz nadležnog suda u Loznici Osnovnom sudu u Rogatici, apelant navodi da nije imao nikakvog učešća, a ovim postupkom mu je onemogućeno izvođenje dokaza rekonstrukcijom događaja na licu mjesta. Na osnovu izloženog, smatra da sudovi nisu potpuno utvrdili činjenično stanje, naročito zato što su prihvatili onu varijantu nalaza i mišljenja Instituta za saobraćaj fakulteta u Novom Sadu koja je išla na teret apelanta, čime je povrijeđen princip "in dubio pro reo", a smatra i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Okružni sud pobija navode iz apelacije i navodi da je postupak u konkretnom predmetu u cijelosti proveden u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku. Naime, zakon propisuje da će se o sjednici vijeća obavijestiti samo onaj optuženi i njegov branilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom. Međutim, apelant nije u žalbi postavio takav zahtjev, odnosno prijedlog, pa ga sud prema tome nije bio dužan obavijestiti o sjednici vijeća. Što se tiče obavještavanja tužioca, drugostepeni sud je postupio u skladu sa odredbom člana 370. Zakona o krivičnom postupku i dostavio spise nadležnom tužiocu na razmatranje, ali ga nije obavijestio o tome kada će biti održana sjednica vijeća, niti je tužilac toj sjednici prisustvovao.
- 12.Osnovni sud smatra da se iz drugostepene presude ne može zaključiti da li je apelant obaviješten o sjednici drugostepenog vijeća, te smatra da ukoliko nije, onda je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Međutim, Osnovni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi u vezi sa neprihvatanjem njegovog prijedloga da se provede rekonstrukcija događaja, budući da je pitanje koji će se dokazi provesti, stvar ocjene sudskog vijeća.
- 13.Okružni javni tužilac je također osporio navode iz apelacije, navodeći kako ni tužilac nije prisustvovao sjednici drugostepenog vijeća. Osim toga, smatra da se navodi iz apelacije uglavnom odnose na analizu činjeničnog stanja koje je utvrđeno tokom krivičnog postupka, što ne može biti, na osnovu dosadašnje prakse, predmetom rasprave pred Ustavnim sudom.
VI - Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda, broj Kž-134/02 od 18. decembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 14. aprila 2004. godine, a apelaciju je podnio 7. maja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Apelant se žali da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 21.Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 21.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Ustavni sud primjećuje da se apelant žali protiv odluka donesenih u krivičnom postupku koji je protiv njega vođen, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.Apelant se žali da o sjednici vijeća drugostepenog suda nije bio obaviješten, dok je tužilac bio obaviješten, pa iako nije prisustvovao sjednici vijeća, imao je mogućnost da se izjasni o žalbenim navodima, čime je apelant doveden u neravnopravan položaj.
- 24.Ustavni sud podsjeća da apelant mora imati mogućnost da lično prisustvuje sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostepenim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje također podrazumijeva pravo da se prisustvuje pred sudovima više instance koji odlučuju o žalbama, osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada lično prisustvo optuženog nije od značaja.
- 25.Postupak mora biti u skladu sa principom kontradiktornosti, tako što optuženi mora imati informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužilac, kao i da ima mogućnosti da odgovori na iznesene navode i dostavi druge dokaze u korist svoje odbrane. Načelo kontradiktornosti, u svojoj biti, znači priliku za stranke da u krivičnom ili građanskom postupku budu upoznate sa svim predočenim dokazima ili mišljenjima, pa čak i onima koje je iznio nezavisni član državne službe pravne pomoći, u smislu utjecaja na sudsku odluku (vidi, između ostalih izvora, i mutatis mutandis sljedeće presude Evropskog suda za ljudska prava, Me Michael protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. februara 1995. godine, serija A br. 307-B, str. 53-54, str. 80. i Kerajrni protiv Finske od 19. jula 1995. godine, serija A br. 322, str. 16. st. 42).
- 26.Ustavni sud, uzimajući u obzir i da je optuženom izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zaključuje da je ishod postupka pred Okružnim sudom bio za njega od velikog značaja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ekbatani protiv Švedske, presuda od 26. maja 1988. godine, serija A 134 i Kremzov protiv Austrije, presuda od 21. septembra 1993. godine, serija A broj 268-B).
- 27.Ustavni sud zapaža da je okružni javni tužilac, u skladu sa zakonskim ovlaštenjima, dostavio pismeno izjašnjenje sa prijedlogom da se žalba apelanta odbije kao neosnovana. Međutim, okružni javni tužilac nije dostavio nikakve nove dokaze koji bi mogli imati utjecaja na odluku, a koji bi morali biti predočeni apelantu, a na sjednici drugostepenog vijeća nisu bile prisutne ni jedna od strana u postupku, niti je apelant izričito zahtijevao da o sjednici vijeća bude obaviješten. Također, ne proizlazi da je tužilac obaviješten o tome kada će biti održana sjednica drugostepenog vijeća, već mu je žalba dostavljena na izjašnjenje u skladu sa članom 370. Zakona o krivičnom postupku. Osim toga, u krivičnom postupku primjenjuju su ona proceduralna pravila koja su na snazi u vrijeme vođenja tog postupka (vidi Ustavni sud, Odluka U 24/03 od 22. septembra 2004. godine). U konkretnom slučaju, u vrijeme krivičnog postupka koji je predmet apelacije, na snazi je bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 26/93), prema kojem nije ni postojala obaveza suda da o sjednici drugostepenog vijeća obavijesti optuženog čak i da je to zahtijevao, već je samo ostavljena mogućnost da sud pozove stranke "ako bi njihovo prisustvo bilo korisno za razjašnjenje stvari". Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da se radi o fazi postupka u kojoj strane nisu različito tretirane, pa nije prekršen princip jednakosti pred sudom kao element prava na pravično suđenje.
- 28.U pogledu ostalih apelantovih navoda, koji se tiču utvrđenog činjeničnog stanja i navodnog zanemarivanja principa "in dubio pro reo", Ustavni sud ukazuje na svoju dosadašnju praksu prema kojoj se nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu". Prema tome, Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 29.Ustavni sud uočava da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Prvostepeni sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, a apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku komentirati i ispitati provedene dokaze. Ustavni sud zapaža, također, da apelant ne dovodi u pitanje zakonitost provedenih dokaza, način na koji su ih ocijenili sudovi i, na osnovu toga, primjenu pozitivnih propisa, a Ustavni sud nije, kako je već rečeno, nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava. Na ovako utvrđeno činjenično stanje Osnovni sud je primijenio relevantne zakonske propise, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana, što je potvrđeno i pobijanom presudom Okružnog suda.
- 30.Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su Osnovni sud i Okružni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. Također, ne postoje ni drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Na osnovu svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja principa jednakosti pred sudom, kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je drugostepeni sud, u skladu sa zakonom, donio odluku na sjednici vijeća bez pretresa i bez izvođenja novih dokaza, te kada sjednici drugostepenog vijeća nije prisustvovala nijedna stranka u postupku.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
AP 444/04
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine