Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 524/04, rješavajući apelaciju Z. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 12. aprila 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Z. B., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-55/03 od 9. marta 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

OBRAZLOŽENJE

I - Uvod

  • 1.
    Z. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupaju G. i Z. B., advokati iz Banje Luke, podnio je, 11. juna 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-55/03 od 9. marta 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i od Okružnog javnog tužilaštva (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) u Banjoj Luci, zatraženo je, 18. novembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 13. decembra 2004. godine, Okružni sud 6. decembra 2004. godine, a Okružno tužilaštvo nije dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 30. marta 2005. godine, dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Presudom Okružnog suda broj K-38/02 od 6. februara 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj Kž-55/03 od 9. marta 2004. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju iz člana 127. stav 1. u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika Republike Srpske, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. oktobra 2002. godine do 6. februara 2003. godine, a obavezan je i da plati troškove krivičnog postupka.

IV - Relevantni propisi

  • 7.
    U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) relevantne odredbe glase:

"Član 23.

Š...Ć

(6) Prvostepeni sudovi, u vijeću sastavljenom od trojice sudija, odlučuju o žalbama protiv rješenja istražnog sudije i drugih rješenja kad je to određeno ovim zakonom, Š...Ć

Član 39.

Sudija ili sudija porotnik ne može obavljati sudske dužnosti:

Š...Ć

  • 4)
    ako je u istom krivičnom predmetu obavljao istražne radnje, Š...Ć
  • 5)
    ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom; Š...Ć

Član 192.

Š...Ć

(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice se može žaliti vijeću (član 23. stav 6)Š...Ć

Član 364.

(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:

  • 1)
    ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudija ili sudija porotnik koji nije sudjelovao na glavnom pretresu Š...Ć
  • 2)
    ako je na glavnom pretresu sudjelovao sudija ili sudija porotnik koji se morao izuzeti (član 39. tač. 1 do 6)".

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 8.
    Apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na djelotvoran pravni lijek te predlaže da se apelacija usvoji, a pobijana presuda ukine. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u nepropisnom sastavu vijeća Vrhovnog suda koje je odlučivalo o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, zato što je u sastavu tog vijeća bio i sudija koji je sudjelovao i u prvostepenom postupku tako što je bio član vijeća Okružnog suda koje je, na prijedlog istražnog sudije, donijelo rješenje o produženju pritvora apelantu. Apelant smatra da je na ovaj način povrijeđen princip nepristranosti suda i da je njegova žalba izjavljena protiv prvostepene presude bila nedjelotvoran pravni lijek.

b) Odgovor na apelaciju

  • 9.
    Vrhovni sud pobija navode apelanta i ističe da se učešće istog sudije u drugostepenom vijeću, koji je ranije sudjelovao u vijeću Okružnog suda koje je odlučivalo o produženju pritvora, ne može smatrati učešćem u donošenju prvostepene odluke, pa dakle ni povredom odredaba krivičnog postupka, niti prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud predlaže da se apelacija odbije.
  • 10.
    Okružni sud pobija navode apelacije i smatra da je krivični postupak proveden na način koji nije prekršio odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), budući da je sud u svemu postupio u skladu sa tada važećim procesnim i materijalnim propisima. Budući da smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, Okružni sud predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.

VI - Dopustivost

  • 11.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 12.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 13.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kž-55/03 od 9. marta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 27. aprila 2004. godine, a apelaciju je podnio 11. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 16.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 17.
    Apelant smatra da je prekršen princip "nepristranosti suda" zato što isti sudija nije mogao sudjelovati i u vijeću Vrhovnog suda, koje je odlučivalo o žalbi protiv prvostepene presude, ako je sudjelovao i u vijeću Okružnog suda, koje je odlučivalo o produženju pritvora. Sastav vijeća koje odlučuje o žalbama protiv rješenja istražnog sudije i drugih rješenja određenih zakonom, određen je članom 23. stav 6. Zakona o krivičnom postupku. Na ovo pitanje upućuju i odredbe Zakona o krivičnom postupku koje se tiču rješavanja žalbe protiv prigovora na rješenje o pritvoru (član 192. stav 4). Iz navedenih odredbi je vidljivo da Zakon o krivičnom postupku ne isključuje mogućnost da u sastavu vijeća koje odlučuje o žalbi protiv prvostepene odluke bude i sudija koji je sudjelovao u nekoj od ranijih faza konkretnog predmeta. U konkretnom slučaju, to je sudjelovanje u vijeću koje je odlučivalo o žalbi protiv rješenja o pritvoru.
  • 18.
    Osim toga, u članu 39. stav 1. tač. 4. i 5. Zakona o krivičnom postupku, dati su razlozi za izuzeće sudije. Odredbe navedenog člana propisuju da sudija ili sudija porotnik ne može vršiti sudske dužnosti ako je u istom predmetu obavljao istražne radnje ili sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom. Navedene odredbe, dakle, ne isključuju mogućnost da u vijeću koje odlučuje o žalbi na drugostepenom sudu bude i sudija koji je sudjelovao u nekoj od faza koje su prethodile krivičnom postupku.
  • 19.
    Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da "Š...Ćčinjenica da je sudija donio odluke u predmetu prije suđenja, a da kasnije ima funkciju sudije u sudnici u tom predmetu nije po sebi nekompatibilna sa zahtjevom nepristranosti. Bitan je 'opseg i priroda' drugih mjera koje se preduzmu prije suđenjaŠ...Ć" (vidi presude, Nortier od 24. augusta 1993. godine, Saravia de Carvalho, od 22. aprila 1994. godine i Fey, od 24. februara 1993. godine). U konkretnom slučaju je sudija, čiju nepristranost apelant dovodi u pitanje, sudjelovao u vijeću Okružnog suda koje je odlučivalo o žalbi protiv rješenja o pritvoru. Međutim, taj sudija nije sudjelovao u sastavu vijeća koje je izreklo presudu apelantu, dakle nije sudjelovao na glavnom pretresu i u donošenju meritorne odluke. Osim toga, odluke sudija u vijeću koje rješava o žalbi na rješenje o pritvoru ograničene su, u skladu sa zakonom, samo na pitanje postojanja zakonskih razloga za određivanje ili produženje pritvora.
  • 20.
    Pojam nepristranosti se može po članu 6. stav 1. Evropske konvencije testirati u smislu subjektivnog pristupa, u kojem se određuje lično uvjerenje određenog sudije u datom predmetu, i objektivnog pristupa, koji utvrđuje je li sudija ponudio garancije dovoljne da se isključi svaka legitimna sumnja u tom pogledu (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava od 1. oktobra 1982. godine, Piersack protiv Belgije) Ustavni sud smatra da činjenica da je isti sudija sudjelovao u vijeću koje je donosilo zakonom propisanu odluku, u fazi koja je prethodila krivičnom postupku pred prvostepenim sudom, nije smetnja da taj sudija sudjeluje u vijeću drugostepenog suda koje odlučuje o žalbi protiv prvostepene presude, niti može, sama po sebi, kršiti princip nepristranosti suda. Stoga, Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, nije došlo do kršenja principa "nepristranog suda" kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije.
  • 21.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 22.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII - Zaključak

  • 23.
    Ustavni sud zaključuje da činjenica da je isti sudija sudjelovao u vijeću koje je donosilo zakonom propisane odluke u nekoj ranijoj fazi postupka pred prvostepenim sudom, koje je prethodilo donošenju meritorne odluke, nije smetnja da taj sudija sudjeluje u vijeću drugostepenog suda koje donosi odluku o žalbi protiv prvostepene presude, niti može, samo po sebi, predstavljati kršenje principa "nepristranog suda".
  • 24.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 25.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

AP 524/04

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.