USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 869/04, rješavajući apelaciju M. Ž., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana VI/3.b), člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, sudija Jovo Rosić, sudija Valerija Galić, sudija na sjednici, održanoj 25. februara 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija M. Ž., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj U-2607/02 od 21. jula 2004. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove broj 05-31-584/02 od 16. oktobra 2002. godine i Rješenja općinskog načelnika Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi grad Sarajevo broj 07-31-302/00-III od 13. maja 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.M. Ž. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa M. S., advokat iz Sarajeva, podnio je, 15. oktobra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2607/02 od 21. jula 2004. godine, Rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-584/02 od 16. oktobra 2002. godine i Rješenja općinskog načelnika Službe za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba za upravu) broj 07-31-302/00-III od 13. maja 2000. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio KJKP "Rad" Sarajevo (u daljnjem tekstu: KJKP) raspolaganje, otuđenje ili opterećenje predmetne nekretnine, do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Federalne uprave i Službe za upravu, zatraženo je, 26. januara 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je, 9. februara 2005. godine, dostavio odgovor na apelaciju, a Služba za upravu 11. februara 2005. godine.
- 4.Federalna uprava nije dostavila odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
- 5.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori na apelaciju su, 16. februara 2005. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.KJKP obratilo se Službi za upravu zahtjevom u kojem je zatražilo da se izvrši upis u javne knjige nekretnina čiji su vlasnici i koje drže u posjedu, a prema Uredbi o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretnine u postupku privatizacije.
- 8.Rješenjem Službe za upravu broj 07-31-302/00-III od 13. maja 2000. godine, po zahtjevu KJKP u predmetu uknjiženja prava raspolaganja na nekretninama, utvrđen je prestanak prava vlasništva, odnosno prava raspolaganja bivših vlasnika zemljišta, između ostalih, i apelanta. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio Službi za upravu prijedlog za obnovu postupka upisa prava na nekretninama i djelimično poništenje pravosnažnog i izvršnog rješenja u dijelu koji se odnosi na zemljište označeno kao k.č. broj 3890/159 u površini od 3110 m. Zaključkom Službe za upravu broj 07-31-32-476/02 od 9. maja 2002. godine odbačen je apelantov prijedlog za obnovu postupka upisa prava na nekretninama kao neosnovan.
- 9.Protiv navedenog zaključka apelant je podnio žalbu Federalnoj upravi koja je, Rješenjem broj 05-31-584/02 od 16. oktobra 2002. godine, odbila apelantovu žalbu uz obrazloženje da je prvostepeni organ pravilno postupio kada je svojim zaključkom odbacio apelantov prijedlog za obnovu postupka upisa prava na nekretninama, a zbog toga što okolnosti na kojima se prijedlog zasniva nisu učinjene vjerovatnim, i da žalbeni navodi nisu mogli uticati na drukčije rješenje ove upravne stvari.
- 10.Apelant je protiv Rješenja Federalne uprave broj 05-31-584/02 od 16. oktobra 2002. godine pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom, koji je svojom presudom broj U-2607/02 od 21. jula 2004. godine tužbu odbio. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog i prvostepenog rješenja kao konačnog rješenja, čija je obnova tražena, utvrđeno da je predmetna parcela izuzeta od ranijih korisnika pravosnažnim Rješenjem Općinske komisije za urbanizam, građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar Općine Novi grad Sarajevo, broj 06-475-574/82 od 11. oktobra 1982. godine, a u svrhu izgradnje deponije uz plaćanje naknade bivšim korisnicima. Navedeno rješenje postalo je pravosnažno 29. oktobra 1982. godine, ali je provođenje u zemljišnim knjigama izvršeno kasnije. Vrhovni sud je ocijenio da, s obzirom na navedeno, dokazi i okolnosti na kojima se temelji prijedlog za obnovu postupka, nisu takvi da bi mogli dovesti do drukčijeg rješenja ove upravne stvari, odnosno promjene konačnog rješenja čija se obnova traži, zbog čega je odbio kao neosnovan apelantov prijedlog za obnovu postupka upisa prava na nekretninama.
IV - Relevantni propisi
- 11.Zakon o građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu ("Službeni list SRBiH", broj 13/74)
"Član 6. u relevantnom dijelu glasi:
Na neizgrađenim građevinskim zemljištima koja su postala društveno vlasništvo u smislu ovog zakona, pravo raspolaganja u svrhu dodjeljivanja za izgradnju ima samo općinska skupština.
(...)"
Član 20.
Građevinsko zemljište iz člana 6. ovog zakona ne može se otuđivati, a stjecanje i prijenos prava korištenja tog zemljišta vrši se samo po odredbama ovog zakona.
Ugovori zaključeni suprotno odredbi prethodnog stava ništavi su i na osnovu njih ne može se izvršiti upis prava na zemljišnim knjigama.
Sudovi i drugi državni organi dužni su obavijestiti nadležno javno pravobranilaštvo čim saznaju za ugovor zaključen protivno odredbi stava 1. ovog člana, a javni pravobranilac je dužan podnijeti nadležnom sudu tužbu za utvrđivanje ništavosti takvog ugovora."
- 12.Zakon o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 21/98 i 48/99)
"Član 253. u relevantnom dijelu glasi:
(1) Kad organ koji je nadležan za rješavanje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog dužan je da ispita da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od strane ovlaštene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerovatnom.
(2) Ako uvjeti iz stava 1. ovog člana nisu ispunjeni, nadležni organ će svojim zaključkom odbaciti prijedlog."
- 13.Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00)
"Član 36. u relevantnom dijelu glasi:
(1) Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe."
- 14.Zakon o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BIH", br. 6/98 i 29/03)
"Član 23.
Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na temelju pravnog posla, odlukom nadležnog organa i nasljeđivanjem."
- 15.Uredba o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretnine u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH", broj 45/99)
"Član 3.
Upis prava vlasništva - raspolaganja i korištenja i drugih prava na nekretninama koje se privatiziraju vrši se u zemljišnim knjigama ili katastru nekretnina (u daljnjem tekstu: javne knjige) u zavisnosti od toga da li su za područje na kojem se nekretnina nalazi, osnovane ili ne zemljišne knjige.
Član 6.
Ako nekretnina ili njen dio koji pripada predlagaču upisa nije upisan u javnu knjigu, predlagač upisa dužan je u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ove uredbe, podnijeti zahtjev službama za upravu općinskog načelnika nadležnim za katastar, radi donošenja odgovarajućeg upravnog akta za upis nekretnine ili njenog dijela i prava na njima u javne knjige.
U slučaju propuštanja roka iz stava 1. ovog člana, zahtjev može podnijeti kantonalna agencija za privatizaciju.
Postupak po zahtjevu iz stava 2. ovog člana, smatra se hitnim i rješenje se mora donijeti u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.
Član 8.
Službe općinskog načelnika nadležne za katastar nakon provedenog postupka će donijeti odgovarajući upravni akt kojim će identificirati nekretninu, konstatirati da se ona nalazi u državnom vlasništvu i identificirati korisnika, te na osnovu toga odlučiti o promjenama u katastarskom operatu i uplanjenju objekata, o upisu državnog vlasništva nekretnina koje se privatizuju i o brisanju tereta upisanih u javne knjige za te nekretnine izuzev tereta - prava trećih lica zasnovanih u skladu sa Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/98).
Član 9.
Ako služba za upravu općinskog načelnika nadležna za katastar, na osnovu prezentiranih dokaza, ne može na nesporan način da utvrdi pravo vlasništva - raspolaganja i korištenja podnosioca zahtjeva na nekretnini ili dijelu nekretnine, dužna je da u roku propisanom za donošenje rješenja o utvrđivanju prava odbaci zahtjev, a podnosioca zahtjeva uputi da utvrđivanje prava ostvari pred nadležnim sudom."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 16.Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog povrede prava na pravičan postupak, prava na efikasan pravni lijek i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 17.Apelant ističe da su osporene odluke nezakonite, da su povrijeđena pravila upravnog postupka, da nije utvrđena materijalna istina i da je nepravilno primijenjeno materijalno pravo. Apelant predlaže da Ustavni sud svojom odlukom ukine osporena rješenja prvostepenog i drugostepenog organa i presudu Vrhovnog suda i utvrdi da su osporene odluke nezakonite, kao i da mu utvrdi pravičan iznos naknade na ime oduzete nekretnine u visini od 50.000,00 KM, uz naknadu troškova postupka, ili naloži brisanje izvršenog upisa prava raspolaganja u korist KJKP, odnosno vraćanje na zemljišno-knjižno stanje koje je bilo prije donošenja prvostepenog rješenja.
- 18.Apelant je, također, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio raspolaganje, otuđenje ili opterećenje nekretnine KJKP, do donošenja odluke o apelaciji, jer bi promjena namjene predmetnog zemljišta u deponiju za apelanta predstavljala nenadoknadivu štetu.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud navodi da ostaje kod razloga datih u obrazloženju svoje osporene presude. Vrhovni sud smatra da u ovom postupku nisu povrijeđena apelantova navedena prava. Vrhovni sud je istakao da se u ovom predmetnom slučaju radilo o građevinskom neizgrađenom zemljištu društvenog vlasništva, koje je oduzeto iz posjeda ranijeg vlasnika i dodijeljeno KJKP, pa je kao takvo kasnije uknjiženo u gruntovnici na aplantovo ime. Zemljište je izuzeto od ranijeg vlasnika još 1982. godine, a apelant je sporno zemljište kupio 1984. godine. Prema odredbama Zakona o građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, apelant ni na koji način nije mogao steći vlasništvo na predmetnom zemljištu kupovinom od ranijeg vlasnika, a pogotovu nakon što je to zemljište izuzeto iz posjeda ranijeg vlasnika.
- 20.U odgovoru na apelaciju Služba za upravu navodi da je u provedenom postupku utvrdila da je predmetno neizgrađeno gradsko građevinsko zemljište izuzeto iz posjeda ranijeg korisnika uz naknadu Rješenjem Općinske komisije za urbanizam, građenje, imovinsko-pravne poslove i katastar Općine Novi grad Sarajevo, broj 06-475-574/82 od 10. novembra 1982. godine, te da je ono u faktičkom posjedu KJKP od 1978-1979. godine, da je ograđeno i predstavlja dio gradske deponije. Nakon pravosnažnosti navedenog rješenja proveden je postupak pravične naknade za zemljište i šumska stabla na njemu, te je zaključen Sporazum o naknadi broj 06-473-708/82 od 24. novembra 1982. godine, a naknada plaćena ranijem korisniku J. P. Apelant je, 14. marta 2002. godine, Službi za upravu podnio prijedlog za obnovu postupka upisa nekretnina i prava na nekretninama, koji je okončan osporenim rješenjem.
VI - Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 23.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda, broj U-2607/02 od 21. jula 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 8. septembra 2004. godine, a apelacija je podnesena 15. oktobra 2004. godine tj. u roku od 60 dana, kako je to propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda.
- 24.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud smatra apelaciju dopustivom.
VII - Meritum
- 25.Apelant pobija navedene odluke, navodeći da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak, pravo na efikasan pravni lijek i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6. i 13. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 26.S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o obnovi postupka u pogledu eksproprijacije, a koja je prema praksi Evropskog suda za ljudska prava jasno svrstana u domen "građanskih prava i obaveza", Ustavni sud zaključuje da je u ovom predmetu član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na postupak koji je predmet preispitivanja Ustavnog suda.
- 27.U skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda, njegova nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena je samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kad je zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka, pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku", broj 31/03).
- 28.Ustavni sud smatra da su Vrhovni sud i upravni organi prilikom odlučivanja u ovom predmetnom slučaju pravilno postupili kada su zaključili da odbiju apelantov prijedlog za obnovu postupka upisa prava na nekretninama. Nesporno je da se u apelantovom predmetu radilo o građevinskom zemljištu društvenog vlasništva koje je izuzeto iz posjeda ranijeg vlasnika i dodijeljeno KJKP, koje je apelant nakon toga, 1984. godine, kupio od ranijeg vlasnika i 1990. godine se uknjižio u gruntovnici kao vlasnik nekretnina koje su bile izuzete iz posjeda ranijeg vlasnika.
- 29.Prema odredbama člana 6. Zakona o građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu "na neizgrađenim građevinskim zemljištima koja su postala društveno vlasništvo u smislu ovog zakona, pravo raspolaganja u svrhu dodjeljivanja za izgradnju ima samo općinska skupština", a prema odredbama člana 20. citiranog zakona "građevinsko zemljište iz člana 6. ovog zakona ne može se otuđivati, a stjecanje i prijenos prava korištenja tog zemljišta vrši se samo po odredbama ovog zakona. Ugovori zaključeni suprotno odredbi prethodnog stava ništavi su i na osnovu njih ne može se izvršiti upis prava u zemljišnim knjigama."
- 30.Prema relevantnim odredbama Zakona o građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, apelant ni na koji način nije mogao steći vlasništvo na predmetnom zemljištu kupovinom od ranijeg vlasnika, a pogotovu nakon što je to zemljište izuzeto iz posjeda ranijeg vlasnika. Stoga, daljnji postupci koji su vođeni u predmetu uknjiženja prava raspolaganja na spornim nekretninama, prema Uredbi o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije, u kojima su donesena osporena rješenja i presuda Vrhovnog suda, se temelje na pravilnoj primjeni relevantnih zakonskih odredbi. Ustavni sud smatra da nije u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjen zakon, niti je došlo do zloupotrebe nekog od apelantovih ustavnih prava.
- 31.Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su Vrhovni sud i upravni organi tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. U pobijanim odlukama su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan i da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 32.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije potrebno posebno razmatrati apelantove žalbene navode, koji se odnose na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 13. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 33.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali da nije utvrđena materijalna istina i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u upravnom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 34.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 35.S obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
- 36.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
AP 869/04
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.