USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 990/04, rješavajući apelaciju A. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici, održanoj 12. aprila 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I - Uvod
- 1.A. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa J. Ž. S., advokat iz Bijeljine, podnio je, 10. novembra 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj KŽ-14/04 od 21. septembra 2004. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-22/03 od 8. decembra 2003. godine. Apelant je dopunio apelaciju 27. decembra 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda od Vrhovnog suda i učesnika u postupku Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je, 29. novembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud i Okružno tužilaštvo su odgovore na apelaciju dostavili 16. decembra 2004. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 10. januara 2005. godine.
Odbija se kao neosnovana apelacija A. M., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-14/04 od 21. septembra 2004. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini broj K-22/03 od 8. decembra 2003. godine.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini je protiv apelanta podiglo Optužnicu broj Kt -19/03 od 25. septembra 2003. godine, zbog krivičnog djela nehatnog lišenja života iz člana 152. Krivičnog zakonika Republike Srpske i krivičnog djela pokušaja ubistva iz člana 148. stav 1. a u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika Republike Srpske, koju je potvrdio sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda 26. septembra 2003. godine. Na kraju glavnog pretresa, nakon završenog dokaznog postupka, javni tužilac je izvršio preciziranje optužnice u pogledu određenih detalja u odnosu na činjenični opis djela.
- 6.Presudom Okružnog suda broj K-22/03 od 8. decembra 2003. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela nehatnog lišenja života iz člana 152. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakonik) i krivičnog djela pokušaja ubistva iz člana 148. stav 1. u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika, pa mu je na osnovu navedenih zakonskih odredbi za krivično djelo iz člana 152. Krivičnog zakonika utvrđena kazna zatvora u vremenskom trajanju od dvije godine, a za krivično djelo iz člana 148. stav 1. u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika kazna zatvora u vremenskom trajanju od četiri godine. Primjenom člana 42. stav 2. tačka 2. Krivičnog zakonika apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u vremenskom trajanju od pet godina, u koju mu je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 13. jula 2003. godine do 8. decembra 2003. godine.
- 7.Vrhovni sud je Presudom broj Kž-14/04 od 21. septembra 2004. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
IV - Relevantni propisi
- 8.Krivični zakonik Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01)
"Član 20.
(1) Ko sa umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši, kaznit će se pokušaj krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći zatvor od pet godina ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela samo kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.
(2) Učinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za krivično djelo, a može se i blaže kazniti.
Član 131.
Ko drugog liši života nehatno, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Član 148.
(1) Ko ugrozi sigurnost nekog lica ozbiljnom prijetnjom da će njega ili njemu blisko lice lišiti života, teško tjelesno povrijediti, lišiti slobode ili oteti, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom ili nekom drugom općeopasnom radnjom ili sredstvom, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant tvrdi da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je tokom postupka prekršeno njegovo pravo na odbranu, s obzirom da je tužilac na glavnom pretresu izmijenio optužnicu a sud nije dao mogućnost odbrani da odgodom glavnog pretresa pripremi odbranu. Zatim, da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, niti je otklonjena kontradiktornost nalaza sudskih vještaka.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da ostaje kod pravne ocjene date u svojoj presudi, a u njenom obrazloženju sadržani su odgovori na sve navode iz apelacije. Nadalje, ističe da nema argumenta za apelantove tvrdnje da mu je uskraćeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, te da navodi apelacije ne dovode u pitanje ispravnost i zakonitost sudskih odluka protiv kojih je apelacija podnesena.
- 11.U odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo smatra da su apelantovi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani, te predlaže da se apelacija odbije.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj Kž-14/04 od 21. septembra 2004. godine, protiv koje nema efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 10. novembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Apelant tvrdi da su povrijeđena njegova procesna prava u odnosu na ravnopravnost stranaka, što se ogleda u propuštanju suda da odgodi glavni pretres iako je javni tužilac na glavnom pretresu izmijenio optužnicu pa nije ostavljena mogućnost da se pripremi odbrana po izmijenjenoj optužnici. Ovaj apelantov navod pokreće pitanje je li imao "adekvatne uvjete" za pripremanje svoje odbrane u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Jedan od važnih elemenata prava na pravično suđenje jeste ravnopravnost stranaka, što podrazumijeva da optuženi u krivičnom postupku mora imati procesna prava kao i javni tužioci. Drugi važan princip, koji je blisko vezan za to pravo, jeste da postupak mora biti u skladu sa principom kontradiktornosti, tako da optuženi mora imati informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio javni tužilac, kao i mogućnost da odgovori na te navode i dostavi druge dokaze u korist svoje odbrane.
- 21.U vezi sa ovim žalbenim navodom, Okružno tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv apelanta zbog krivičnog djela nehatnog lišenja života i krivičnog djela pokušaja ubistva iz čl. 152. i 148. stav 1, a u vezi sa članom 20. Krivičnog zakonika, koju je potvrdio sudija sa prethodnog saslušanja Okružnog suda. Nakon dovršenog dokaznog postupka javni tužilac je izvršio preciziranje optužnice u pogledu određenih detalja u odnosu na činjenični opis djela, što je konstatirano i decidno navedeno u obrazloženju presude prvostepenog suda, prema kojem je nakon čitanja optužnice branilac optuženog iznio odbranu i nije od suda zatražio odgodu glavnog pretresa, s obzirom na izmijenjeni - precizirani dio optužnice, a u cilju pripremanja odbrane. Apelant u svojoj apelaciji nije ponudio nikakve dokaze u prilog suprotne tvrdnje, a iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu nije evidentno da je ovaj žalbeni navod apelant istakao u žalbi na prvostepenu presudu. S obzirom na navedeno Ustavni sud ne može na osnovu dokaza koji su mu predočeni zaključiti da je ponašanjem Okružnog suda u ovoj fazi postupka povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu.
- 22.Apelant navodi da izreka osporene presude nema uporišta u materijalnim dokazima, zbog čega su pogrešne i nezakonite odluke sudova o utvrđenom činjeničnom stanju. U pogledu ovih apelantovih žalbenih navoda, Okružni sud je u cilju rasvjetljavanja krivičnog djela pokušaja ubistva proveo brojne dokaze saslušanjem svjedoka koji su bili očevici događaja, saslušao je kao svjedoka lice prema kojem je izvršeno krivično djelo pokušaja ubistva a koji kao oštećeni nije tražio krivično gonjenje niti kažnjavanje apelanta ili naknadu štete, te ih procijenio u međusobnoj povezanosti sa izvedenim materijalnim dokazima. Prvostepena presuda je dala razloge za svoje utvrđenje u izreci presude, a te razloge je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud, ocijenivši da je izreka prvostepene presude i u činjeničnom i u pravnom pogledu sasvim razumljiva i da su u obrazloženju osporene odluke dati valjani razlozi o odlučnim činjenicama.
- 23.Svrha člana 6. Evropske konvencije je, između ostalog, da "tribunalu" dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru podnesaka, argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez prejudiciranja njihove procjene i relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, predmet Kraska, presuda od 19. aprila 1993. god. A 254.B).
- 24.Član 6. stav 1. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke pred sudom. Ustvari, na sudu je da ocijeni jesu li izjave predloženih svjedoka relevantne za ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora imati određenu diskreciju o ovim pitanjima. Osim toga, redovni sudovi su dužni da ocijene kvalitet dokaza, a ne Ustavni sud.
- 25.Apelantove tvrdnje da su Vrhovni sud i Okružni sud donijeli pogrešne odluke o činjeničnom stanju ne predstavljaju ustavno pitanje koje bi potpadalo pod nadležnost Ustavnog suda.
- 26.Apelant tvrdi da su sudovi krajnje neprofesionalno i površno pristupili rješavanju ovog predmeta, što potvrđuje i činjenica da u sudskom postupku nije otklonjena kontradiktornost u pogledu nalaza vještaka balističara.
- 27.Iz dokaza predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je Okružni sud, pored najznačajnijih činjeničnih zaključaka u pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja, smatrao posebno važnim rasvjetljavanje materijalnih dokaza, nalaze vještaka balističara i nalaze vještaka sudske medicine. Nalaz vještaka balističara o okolnostima ovog slučaja u potpunosti je razmatrao prvostepeni sud, koji je dao razloge za svoju diskrecionu ocjenu, koju ima prema članu 15. Zakona o krivičnom postupku.
- 28.Ustavni sud smatra da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i odbrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, angažirani su vještaci sudske medicine, vještak za fizička i hemijska ispitivanja, neuropsihijatar, specijalista opće medicine, vještaci balističari, izvršen uvid u skicu lica mjesta i foto-dokumentaciju CJB Bijeljina, izvještaj o daktiloskopskoj obradi i fotografiranju lica CJB Bijeljina, foto-dokumentaciju CJB Bijeljina o obdukciji preminulog, kao i u ostalu relevantnu dokumentaciju. Apelant je sa braniocem prisustvovao suđenju i imao priliku očitovati se na izvještaje sudskih vještaka i iskaze svjedoka.
- 29.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
- 30.Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da nema povrede principa jednakosti pred sudom kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kad branilac apelanta koji je bio prisutan na glavnom pretresu iznese apelantovu odbranu i ne zatraži odgodu glavnog pretresa po izmijenjenoj - preciziranoj optužnici javnog tužioca u toku glavnog pretresa.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
AP 990/04
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.