Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercego- vine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 2. novembra 2005. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04 i 49/05) i to:

a ) odredbe člana 3. stav 1. tačka 3. i čl. 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 15, u cijelosti, te

  • b)
    odredbe člana 2. st. 2, 3 i 4, člana 3. st. 2, 3 i 4 i čl. 21, 22, 23, 24, 25 i 26, u dijelu koji se odnosi na staru deviznu štednju.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Grupa od 34 poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijela je 17. januara 2005. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije ) zahtjev za ocjenu saglasnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon), ističući da Zakon nije u saglasnosti sa odredbama člana II.A.2.(1)-k Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, posebno član 3. stav 1. tačka 3., čime je povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na neometano uživanje imovine, što dalje predstavlja kršenje odredaba Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, člana 1. Prvog protokola. Nadalje, navodi se da Federacija Bosna i Hercegovina ovim Zakonom krši Povelju Ujedinjenih nacija po članu 17. stav 2. (Opća deklaracija o pravima čovjeka), a odredbe člana 14. Zakona su diskriminirajuće, jer na nejednak način tretiraju vlasnike devizne štednje, s obzirom na visinu štednog uloga.

Naknadno, po zahtjevu Ustavnog suda Federacije, podnosioci zahtjeva su precizirali zahtjev, navodeći odredbe Zakona za koje smatraju da krše prava deviznih štediša stare devizne štednje, zagarantovane članom 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i odredbe člana II.(1)3.-k Ustava Bosne i Hercegovine i člana II.stav 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Te odredbe su:

  • -
    Član 2.st. 2, 3 i 4. koji glasi:

"Unutrašnji dug Federacije procjenjuje se u iznosu od 1.858,9 mliona KM. Ova procjena isključuje iznos obaveza za staru deviznu štednju, s obzirom da će se ista utvrditi u postupku verifikacije.

Obaveze unutrašnjeg duga iz stava 1. ovoga člana izmiruju se isplatom u gotovini, putem izdavanja obveznica (u daljnjem tekstu: obveznice) i otpisivanjem, u skladu sa odredbama ovoga Zakona. Izmirenje svih kategorija unutrašnjeg duga, uključujući i staru deviznu štednju, neće prelaziti iznos od 10% GDP za 2003. godinu i to u neto sadašnjoj vrijednosti za sve planirane isplate, svih kategorija unutrašnjeg duga".

  • -
    Član 3. stav 1. tačka 3. st. 2., 3. i 4.:

"Obaveze za staru deviznu štednju u iznosu koji će biti utvrđen po verificiranju obaveza, na način propisan u članu 12. ovoga Zakona".

"Unutrašnji dug, koji bude isplaćen u gotovini, određen je ovim Zakonom, a način, visina i rokovi za isplatu bit će određeni primjenom ovoga Zakona, izuzev za staru deviznu štednju.

Unutrašnji dug koji se izmiruje putem izdavanja obveznica čini potpunu isplatu svake tražbine za koju su izdane obveznice.

Obaveze na osnovu kredita komercijalnih banaka neće se otpisati. Unutrašnji dug koji ne bude plaćen niti izmiren putem izdavanja obveznica, kako je propisano odredbama ovoga Zakona, otpisuje se i više nije obaveza Federacije".

  • -
    Član 9.:

"Federacija preuzima obaveze na osnovu stare devizne štednje ostvarene u najnižim poslovnim jedinicama banaka (podružnica i/ili agencija ) na teritoriju Federacije. Ukoliko banka nema poslovnih jedinica, onda se sjedište banke smatra najnižom poslovnom jedinicom.

Obaveze na osnovu stare devizne štednje definirane stavom 1. ovoga člana ne obuhvaćaju obaveze na osnovu stare devizne štednje deponirane u Ljubljanskoj banci i Invest banci, s obzirom da će se ista rješavati u postupku sukcesije imovine bivše SFRJ.

Obaveze na osnovu stare devizne štednje iz člana 3. ovoga Zakona Federacija će izmiriti isplatom u gotovini i izdavanjem obveznica.

Kamata na staru deviznu štednju od 1. januara 1992. godine otpisuje se".

  • -
    Član 10.:

"Kad se verificiraju tražbine za staru deviznu štednju, na način predviđen članom 12. ovoga Zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi metod i visinu isplate u gotovini za staru deviznu štednju svakoj fizičkoj osobi nosiocu stare devizne štednje dio iznosa propisanog u članu 2.ovoga Zakona".

  • -
    Član 11.:

"Gotovinske isplate za staru deviznu štednju iz člana 10. ovoga Zakona izvršit će se iz budžeta Federacije u razdoblju od četiri godine, počevši od fiskalne godine kada se okonča postupak verificiranja stare devizne štednje".

  • -
    Član 12.:

"Verificiranje svih tražbina za staru deviznu štednju obavit će se na osnovu baze podataka koja je uspostavljena Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju tražbina građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01 i 20/04) i drugim propisima donijetim na osnovu Zakona i baze podataka koje posjeduju banke.

Proces verificiranja potraživanja stare devizne štednje počet će od 12.9.2005. godine i trajat će do 31.12.2005. godine.

Iznimno za vlasnike stare devizne štednje ili njihove opunomoćenike koji su podnijeli žalbu protiv donesenog dokumenta, kojim se potvrđuje/ne potvrđuje da je izvršeno verificiranje potraživanja stare devizne štednje, proces verifikacije se produžuje do dana okončanja postupka po izjavljenoj žalbi.

Federalni ministar finansija donijet će podzakonske akte o verificiranju svih tražbina za staru deviznu štednju u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona".

  • -
    Član 13.:

"Za obaveze za staru deviznu štednju, koje ne budu izmirene isplatom u gotovini, u skladu sa čl. 9. i 10. ovoga Zakona, izdat će se obveznice do iznosa koji je potreban za izmirenje kumulativnih tražbina".

  • -
    Član 14.:

"Kada se verificiraju tražbine za staru deviznu štednju na način naveden u članu 12. ovoga Zakona, Vlada Federacije će posebnim propisom utvrditi model izdavanja obveznica, propisujući rok dospijeća obveznica, visinu kamate na obveznice i dužinu grace perioda, a do iznosa koji se ustvrdi kao glavnica u postupku verificiranja tražbina na osnovu stare devizne štednje do iznosa propisanog u članu 2. ovoga Zakona.

Kako bi osigurala dodatna finansijska sredstva nositeljima obveznica iz člana 13. ovoga Zakona, Vlada Federacije u svojstvu dioničara, a u skladu sa važećim propisima, svojom će Odlukom rasporediti do 15% dividende iz privrednih društava s državnim kapitalom, kako bi otkupljivala javne obveznice putem ponude po tržišnoj cijeni, isplaćujući ih kako je predviđeno godišnjim budžetom, počevši od obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću i progresivno krenuvši ka obveznicama s višom nominalnom vrijednošću".

  • -
    Član 15.:

"Vlada Federacije će tri odsto iznosa koji se ostvari od prodaje preduzeća JP "BH Telekom", JP "Elektroprivreda BiH" d.d., JP "Elektroprivreda HZHB" d.d. i "Hrvatske telekomunikacije" d.o.o. Mostar uplatiti na poseban račun. Sredstva ostvarena na posebnom računu iz stava 1. ovoga člana će se koristiti u svrhu prijevremenog otkupa obveznica na osnovu stare devizne štednje po tržišnoj cijeni i to uključujući prvenstvo u isplati - otkupu obveznica vlasnika stare devizne štednje i to ponudom otkupljenja obveznica s najnižom nominalnom vrijednošću, a prema obveznicama s višom nominalnom vrijednošću.

Federalni ministar finansija donijet će podzakonske akte o načinu raspolaganja sredstvima deponiranim na računu iz prethodnog stava, odnosno o modalitetu isplate vlasnika obveznica, shodno ostvarenju sredstava iz ovoga člana".

  • -
    Član 21.:

"Obveznice za izmirenje obaveza za staru deviznu štednju i ratnih tražbina su vrijednosni papiri koje u cijelosti ili djelimično izdaje Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri BiH) u ime Federacije ili Federacija (u daljnjem tekstu: vrijednosni papiri Federacije), u skladu sa posebnim propisom. Obveznice izdate za izmirenje obaveza za staru deviznu štenju i ratne tražbine su utužive i prenosive, te se izdaju i vode samo u elektronskoj formi.

Svi uvjeti u vezi sa obveznicama utvrđuju se odlukom Vlade Federacije i posebnim propisom.

Za predračun obaveza na osnovu stare devizne štednje i ratnih tražbina u KM koristi se srednji zvanični tečaj Centralne banke Bosne i Hercegovine, koji važi na dan donošenja odluke Vlade Federacije o emisiji obveznica u smislu ovoga Zakona.

Obveznice izdate za izmirenje obaveza iz stava 2. ovoga člana su unutrašnji dug Federacije, u skladu sa posebnim propisom.

Federalno ministarstvo finansija će upravljati računima sa kojih se sredstva koja su položena mogu podizati u svrhu isplate obveznica".

  • -
    Član 22.:

"Obveznice Federacije ne podliježu propisima i odobrenju Komisije za vrijednosne papire Federacije Bosne i Hercegovine".

  • -
    Član 23.:

"Ako su bilo koje obveznice izdate kao vrijednosni papiri Federacije, federalni ministar finansija uspostavlja ili odobrava uspostavu računalnog sistema za registraciju izdavanja, stanja na računu i isplate vrijednosnih papira (u daljnjem tekstu: elektronski registar).

Sistem elektronskog registra će:

  • 1.
    registrirati vlasništvo nad vrijednosnim papirima Federacije, a unosom u registarski sistem stiče se pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima Federacije;
  • 2.
    izdati odgovarajuću potvrdu o elektronskom registriranju vlasništva svakom imaocu vrjednosnih papira Federacije;
  • 3.
    registrirati izdavanje, upravljati podacima i transakcijama koje se odnose na te vrijednosne papire Federacije, uključujući isplatu;
  • 4.
    upravljati sistemom elektronskog registra na način koji dopušta da promjena vlasništva, uslijed trgovine vrijednosnim papirima Federacije, bude registrirana i prikazana u registru.

U slučaju da dan isplate na računu vrijednosnih papira Federacije pada u neradni dan, takva se isplata obavlja narednog radnog dana, bez dodatne kamate".

  • -
    Član 24.:

"Federacija jamči za obveznice izdate u skladu sa odredbama ovoga Zakona za izmirenje unutrašnjeg duga".

  • -
    Član 25.:

"Federalni ministar finansija može predložiti pravnu, odnosno fizičku osobu - agenta za pružanje usluga iz člana 23. i 24. ovoga Zakona.

Federalni ministar finansija može donijeti propise kojim će se bliže urediti način obavljanja poslova iz člana 23. i 24. ovoga Zakona, a koji će biti obavezujući za agenta zaduženog za vođenje elektronskog registarskog sistema."

  • -
    Član 26.:

"Vlada Federacije će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti podzakonske akte za utvrđivanje prvenstva među kategorijama obaveza za izmirenje tražbina, u skladu sa stavom 2. člana 8. i članom 11. ovoga Zakona".

Predlaže se da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da je Zakon neustavan, jer krši Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema članu 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), stranke u ovom postupku su podnosioci zahtjeva, te Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosioci osporenog Zakona. Ustavni sud Federacije je, na osnovu člana 16. navedenog Zakona, dostavio zahtjev dana 26.1.2005. godine Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine na davanje odgovora na podneseni zahtjev.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavio je Ustavnom sudu Federacije, dana 7.4.2005. godine, odgovor na navode zahtjeva podnosilaca, dok Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio traženi odgovor do dana održavanja javne rasprave.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u odgovoru na zahtjev, između ostalog, navodi: "Prvim protokolom uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, u članu 1. stav 2., kojim je regulisano pravo zaštite imovine, utvrđeno je i pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa opštim interesom. Ustavni osnov za donošenje zakona sadržan je u odredbama člana III.1. d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je utvrđena nadležnost Federacije u fiskalnoj politici Federacije".

Istakli su da stara devizna štednja potiče iz razdoblja bivše SFRJ i za istu je garantirala Narodna banka bivše SFRJ. Raspadom bivše SFRJ sve bivše republike su preuzele garanciju za staru deviznu štednju svojih građana. Kasnije su sredstva stare devizne štednje u okviru sukcesije raspoređena bivšim republikama nasljednicama i prenesena u korist novih, samostalnih država. U korist Bosne i Hercegovine je doznačeno 15% sredstava stare devizne štednje, za koju je postojala garancija bivše države.

Tražbine građana nastale na osnovu stare devizne štednje prenesene su na Federaciju Bosne i Hercegovine Zakonom o utvrđivanju i ostvarivanju tražbine građana u postupku privatizacije ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/01 i 57/03). Prema odredbama ovoga Zakona, regulisane su tražbine građana nastale na osnovu stare devizne štednje, koje se pretvaraju u tražbine prema Federaciji Bosne i Hercegovine, dok se Zakonom o deviznom poslovanju iz 1998. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/98) reguliše isključivo pitanje korištenja nove devizne štednje.

Zakon je donesen po hitnom postupku, na zahtjev i uz saglasnost međunarodne zajednice, a prethodno je bio razmatran na vanrednoj sjednici Predstavničkog doma, jula mjeseca 2004. godine. Na osnovu izloženog, predloženo je da Ustavni sud Federacije donese odluku da je Zakon u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu društveni značaj, različite aspekte i složenost ovoga ustavnosudskog spora, Ustavni sud Federacije, u skladu sa članom 12. stav 3. i 4. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio je zatražiti mišljenje stručnih lica: prof. dr. Mehmeda Jahića i prof. dr. Šefkije Čovića, koja se odnose na staru deviznu štednju, sa aspekta osiguranja i održavanja makroekonomske stabilnosti i fiskalne održivosti Federacije, u vremenskom periodu kako je predviđeno navedenim Zakonom, a koja su mišljenja, sa zaključcima, oni dali u pismenoj formi.

Ustavni sud Federacije u ovom ustavnosudskom predmetu zakazao je javnu raspravu za dan 28.6.2005. godine, na koju je pozvao opunomoćenike podnosilaca zahtjeva Antu Čolaka i Žanetu Begić, Irfana Ajanovića, Fehima Pleha i Nađu Hozić, poslanike Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predstavnika Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, stručna lica prof. dr. Mehmeda Jahića i prof. dr. Šefkije Čovića, te predstavnike Udruge vlasnika stare devizne štednje u Federaciji Bosne i Hercegovine, sa sjedištem u Mostaru i Udruženja za zaštitu deviznih štediša u Bosni i Hercegovini, sa sjedištem u Sarajevu, kao zainteresovana lica.

Zakazana javna rasprava nije održana, već je, na prijedlog predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Muhameda Ibrahimovića, odložena i zakazana za dan 27.9.2005. godine, na koju je Ustavni sud Federacije pozvao iste učesnike kao za prethodno zakazanu javnu raspravu. Javna rasprava je nastavljena i u dane 4.10.2005. i 25.10.2005. godine.

Opunomoćenik podnosilaca zahtjeva Ante Čolak, na javnoj raspravi 27.9.2005. godine, u cijelosti je ostao kod sadržaja podnesenog zahtjeva, ističući: "da je nesporno da devizna štednja predstavlja imovinu, te da je zakonodavac neovlašteno prekinuo obligacioni odnos između štediša i banaka, preuzimajući na sebe tu obavezu, proglašavajući deviznu štednju dugom Federacije, a što dalje znači da će se Federacija Bosne i Hercegovine, odnosno Vlada Federacije, zadužiti i isplatiti deviznu štednju. Čin svođenja devizne štednje na elektronski zapis, kroz certifikate, govori o namjeri zakonodavca kako je mislio riješiti isplatu devizne štednje, da ista kao privatna imovina građana treba da ide kao certifikat u proces privatizacije. Nejasno je zašto bi devizna štednja, koja je privatna imovina, ponovno preko certifikata išla u proces privatizacije. Nejasno je i kako će entiteti izdavati obveznice, kada je emitiranje istih monetarna nadležnost koja predstavlja izravnu nadležnost države Bosne i Hercegovine. Emitiranje obveznica je ravno emisiji novca i jasno je da se ne mogu emitirati obveznice bez pokrića. Entiteti mogu garantirati samo svojim budžetom i to ne cijelim, jer bi narušili makroekonomsku stabilnost, nego samo jednim dijelom, između 3 i 5%. Upravo Zakon koji tretira deviznu štednju nudi obećanje da će Vlada Federacije izdvojiti 3% od prodaje javnih preduzeća i ostaloga. Međutim, Vlada Federacije po Ustavu Federacije nije nadležna za prodaju ovih preduzeća, već Parlament Federacije. Stoga od Ustavnog suda Federacije očekujemo da ovaj Zakon proglasi neustavnim iz svega ovdje navedenoga".

Opunomoćenik poslanika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Irfan Ajanović na istoj javnoj raspravi istakao je da u cijelosti ostaje kod pismeno datog odgovora na zahtjev podnosilaca i podneska kojim se izjašnjava na navode preciziranog zahtjeva podnosilaca zahtjeva, u kome je, između ostalog, navedeno: da su nakon izvršenog uvida u sudski spis ustanovili da je spisak podnosilaca zahtjeva neuredan, prva strana tzv. originalnog spiska u odnosu na kopiju nije identična, očigledno involvirana - umetnuta, potpisi podnosilaca su nejasni i neprecizni, što osnovano stvara sumnju u vjerodostojnost potpisa podnosilaca zahtjeva. Spisak apelanata ne sadrži niti jedan relevantan podatak, saglasno propisima o matičnoj evidenciji i broju građana, radi čega se sa sigurnošću ne može ustanoviti identitet apelanata. Prigovaraju da je podnesak apelanata o preciziranom zahtjevu potpisao samo jedan od poslanika, bez navođenja ovlaštenja da se ova radnja preduzima u ime svih drugih podnosilaca zahtjeva, a zahtjev ne sadrži oznaku odredaba Zakona koje se osporavaju, radi čega su opunomoćenici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u dilemi da li se osporava čitav Zakon ili pojedine njegove odredbe. Nadalje, podnesak kojim je izvršeno preciziranje zahtjeva ne sadrži činjenice i dokaze na kojima se zahtjev zasniva, a posebno, podnesak ne sadrži izričit zahtjev apelanata upućenih Ustavnom sudu Federacije. Tvrde, da je više nego očigledno da je zahtjev podnosilaca sačinjen suprotno članu 7. i 36. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije, a kao bitnu okolnost ističu da pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine teče postupak po istom zahtjevu, ocjena ustavnosti odredaba Zakona po zahtjevu Nikole Špirića, poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te imajući u vidu hijerarhiju postupajućih sudova, predlažu da Ustavni sud Federacije, saglasno ovlastima iz člana 36. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), zahtjev podnosilaca odbaci.

Opunomoćenik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Fehim Pleh, izjašnjavajući se na zahtjev podnosilaca, na raspravi 25.10.2005. godine, istakao je da može odgovorno tvrditi da su članovi 3. stav 1. tačka 3. i član 14. osporenog Zakona u skladu sa članom II. k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i da nije povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na neometano uživanje imovine starih deviznih štediša. Naveo je da osporenim Zakonom nije oduzeto vlasništvo deviznim štedišama, već su precizirane obaveze i dinamika isplate devizne štednje, kombinacijom gotovine i obveznica, kao što su to radile i zemlje u okruženju. Smatra ovo logičnim pristupom unutrašnjem dugu, koji pomaže Federaciji i državi Bosni i Hercegovini da povrate svoju kreditnu sposobnost, kako se ni bi morali povećavati porezi radi otplate unutrašnjih dugova, što bi odbilo potencijalne investitore i dovelo u rizik ekonomiju cijele zemlje. Stoga je ovakvim zakonskim rješenjima iznađeno obostrano prihvatljivo rješenje. Ističe da zahtjev podnosilaca ima diskriminatorsku dimenziju, jer traži da stara devizna štednja bude u još povoljnijem položaju u odnosu na ostala fizička i pravna lica koja su uložila svoju imovinu i živote za odbranu domovine.

Dalje je naveo: "da Sud mora uzeti u obzir stav 2. člana 1. Prvog protokola Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojim je propisano da, pored prava i zaštite imovine, državi se ne može ni na koji način suziti pravo da donese i primijeni zakon za kontrolu imovine u skladu sa javnim (općim) interesom. Opći interes je utvrđen tako da lični interesi ne mogu biti ispred općih interesa. Opći interes su građani ove zemlje. Kako je on utvrđen, to je kao pitanje bilo na Parlamentu. Znamo da je školstvo, zdravstvo, infrastruktura od općeg društvenog interesa. Tu su i obaveze prema penzionerima, invalidima i licima koja se nalaze u stanju socijalne potrebe. Ukoliko bismo doveli u ravnopravni položaj i udovoljili svim kategorijama vjerovnika, među kojima su i stare devizne štediše, potrošili bismo prihode budžeta za narednih nekoliko godina i ne bismo mogli izmirivati obaveze od općeg društvenog interesa.

Stoga, ako bi Ustavni sud Federacije udovoljio zahtjevu podnosilaca, prekršio bi odredbe člana II. poglavlja 2. a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, navedene pod tačkama - c, m, n, o. i p, po kojima je Federacija dužna osigurati primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda, među kojima su: jednakost pred zakonom, obrazovanje, socijalna zaštita, zdravstvena zaštita, prehrana i sl. Također bi bile povrijeđene i odredbe člana 1. stava 1. Prvog protokola Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te odredbe Evropske socijalne povelje, čl. 4, 11, 13. i 16. i dopunski protokol 1., koji predstavlja instrument za zaštitu ljudskih prava, a ima pravnu snagu ustavnih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i sastavni je dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine".

Predlaže se da Ustavni sud Federacije donese odluku da je navedeni Zakon u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Izjašnjavajući se o mišljenju stručnih lica koje je angažovao Ustavni sud Federacije, istakao je da je očekivao da će se oni, kao stručna lica za ekonomsko-finansijska pitanja, osvrnuti jednom detaljnom analizom i ukazati na to kako ovaj zakon rješava pitanje unutrašnjeg duga Federacije ili, eventualno, ako se prihvati zahtjev podnosilaca, koje će negativne konsekvence na razvoj Federacije proizvesti takva odluka, koje bi bile posljedice za budžetske korisnike, te koje za fiskalnu politiku. Međutim, navodi da su se oni upustili u tumačenje prava i smatra da tumačenje prava daje samo Sud. Stoga predlaže da predstavnici Federalnog ministarstva finansija Nikolina Silak i Tihomir Ćurak, koji su također opunomoćenici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ako to dozvoli Sud, kao predlagači zakona daju svoje viđenje primjene ovoga zakona sa ekonomsko-finansijskog aspekta, posljedic" njegove primjene u slučaju drugačije odluke Suda i da ukažu dokle se stiglo sa izradom podzakonskih akata koji proističu iz teksta Zakona.

Opunomoćenik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Nikolina Silak istakla je: "da ih je ustvari praksa, odnosno realnost, rukovodila prilikom predlaganja ovakvih rješenja Zakona, a ponajprije razlozi da se osigura i podrži makroekonomska sigurnost i fiskalna održivost Federacije Bosne i Hercegovine, kako u momentu donošenja Zakona, tako i kasnije. Dakle, razlozi za donošenje ovakvog zakona su sprečavanje mogućeg deficita, odnosno naglog i nekontrolisanog udara na budžet. U pitanju su izvršni naslovi, a to znači da banka može skidati sa budžeta Federacije jako velike iznose i dovesti do nemogućnosti funkcionisanja ostalih pozicija, odnosno ministarstava koja se nalaze na razdjelima federalnog budžeta. Stoga je ovdje jako bitno ukazati na član 2., odnosno stav 4. Zakona, a to je, dakle, mogućnost ograničenja koja su predložena u Zakonu, pa je taj procenat od 10% predložen iz razloga što je to bilo jedino moguće u tome momentu, što se kasnije, prilikom pravljenja budžeta za narednu godinu, pokazalo i kao pravilno. Definiranjem kategorija unutrašnjeg duga, a potom pokušavajući predložiti način izmirenja, mi smo na neki način uspjeli kontrolirati sve moguće isplate i svesti ih u dozvoljenu granicu, tj. moguću granicu, koju smo izanalizirali i utvrdili da je to nekih 10% od tadašnjeg GDP".

Opunomoćenik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Tihomir Ćurak istakao je: "da će pokušati odbraniti institute ovoga Zakona i kazati razloge i motive zašto su određeni instituti uvršteni u ovaj Zakon, te kako je praktično došlo da se stara devizna štednja nađe u ovome Zakonu.

Vjerovatno vam je poznato da se protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine vodi mnogo sporova, pa i na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i u Komisiji za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Jedna takva odluka (Besarović i dr.) protiv Federacije Bosne i Hercegovine nas je primorala da povučemo ovakve poteze, kako bismo mogli ispoštovati odluke Komisije za ljudska prava.

Tvrdim da je proces verifikacije tražbina neminovan iz sljedećih razloga. Konkretno, u procesu privatizacije stara devizna štednja je prebačena na Agenciju, gdje je trebalo iz štednih knjižica sve isknjižiti i stanje svesti na nulu, da bi Agencija imala pravo na opća potraživanja. To je jako loše urađeno. Stanje podataka u bankama je još katastrofalnije. Bez verifikacije stare devizne štednje nemoguće je utvrditi iznos dugovanja po osnovu stare devizne štednje. Tvrdim da je otpis kamata razuman, jer je to potvrdila i Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine u svojoj odluci. To je objektivno iz okolnosti u kojima se našla Federacija i ne može se očekivati dobit, a kamata nije ništa drugo nego dobit po tom osnovu.

Nadalje, ovim Zakonom nije definiran ni jedan rok kojim bi se kršilo ljudsko pravo. To je ostavljeno Vladi da riješi svojim aktima.

Vezano za obveznice, nigdje u Zakonu se ne kaže da stoje "entiteti", nego Bosna i Hercegovina. Obveznice za izmirenje stare devizne štednje su vrijednosni papiri koje izdaje Bosna i Hercegovina na zahtjev entiteta, što je vrlo bitno. Federacija Bosne i Hercegovine, kad je preuzela obavezu za staru deviznu štednju, nije to uradila svojom voljom, nego joj je ta obaveza nametnuta odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, odnosno Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine".

Opunomoćenik Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Petar Majić je istakao "da je činjenica da je ovaj Dom većinom glasova donio, odnosno potvrdio ovaj Zakon. Međutim, činjenica je da to nije uradio jednoglasno, jer bilo je poslanika koj su imali drugačije mišljenje. Kad se prvi put raspravljalo o nacrtu ovoga Zakona, bio je dojam da je većina poslanika protiv ovakvog načina rješavanja ove problematike.Tokom procedure donošenja ovoga Zakona dolazilo se do novih informacija i dolazilo je do, mogao bih upotrijebiti riječ pritisaka, odnosno uvjeravanja poslanika, da je nužno donošenje ovoga Zakona. Od međunarodne zajednice nam je govoreno o argentinskom sindromu, koji bi mogao zahvatiti Bosnu i Hercegovinu u slučaju neusvajanja ovoga Zakona. Stoga mislim da je nužno i relevantno da Ustavni sud Federacije donese svoju ocjenu".

Učestvujući u javnoj raspravi na poziv Ustavnog suda Federacije, kao stručna lica, prof. dr. Mehmed Jahić i prof. dr. Šefkija Čović su istakli da ostaju kod navoda iznesenih u pismeno datim mišljenjima sa navedenim zaključcima.

U pismeno datom mišljenju, u vezi finansijsko-ekonomske opravdanosti zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti Zakona, prof. dr. Mehmed Jahić u datim zaključcima je istakao:

a. Zakon, u tretmanu očigledno suprotstavljenih interesa i prava, nepravedno i očigledno favorizuje javni interes i pravo, na uštrb interesa imovinskog prava pojedinaca;

b. Sadašnji i budući finansijski kapacitet budžeta Federacije Bosne i Hercegovine je nedovoljan da bi u propisanom roku izvršio obaveze po osnovu unutrašnjeg duga, koje su ili nisu izdiferencirane Zakonom;

c. Zakonskim rješenjima iz odredaba člana 4. i utvrđenim prioritetom za gotovinsku isplatu od 208.300.000,00 KM bez ikakvog pravno valjanog osnova favorizovani su titulari potraživanja koja su nastala u periodu od 1996 - 2002. godina, u odnosu na potraživanja iz osnova stare devizne štednje, koja su nastala do 1992. godine i ratnih potraživanja, koja su nastala u pariodu 1991 - 1996. godine;

d. Zakon odredbama člana 9. stav 4. i člana 17. stav 2. jednostrano i neproporcionalno smanjuje dugovanje Federacije Bosne i Hercegovine iz osnova stare devizne štednje bez saglasnosti i izjava volja povjerilaca, tako da se teret unutrašnjeg duga Federacije Bosne i Hercegovine jednostranom voljom dužnika prevaljuje na povjerioce.

e. S obzirom da dug Federacije Bosne i Hercegovine iz osnova stare devizne štednje nije kvantificiran, načelno obećanje zakonodavca dato u Zakonu, da će za dug koji preostane nakon gotovinske isplate dijela duga po osnovu stare devizne štednje izdati obveznice, bez ozbiljne operacionalizacije načelno nagoviještenog modela i realne podloge, obećana je nova pravna neizvjesnost i svojevrsna kupovina vremena od strane zakonodavca za definitivno i cjelovito rješenje unutrašnjeg duga;

f. Nesigurno i neizvjesno je ispunjenje duga Federacije Bosne i Hercegovine iz osnova stare devizne štednje i datih garancija za izdate obveznice (čl. 14. stav 2. Zakona), s obzirom na njezin ograničen finansijski kapacitet i hronični budžetski deficit, kojim se iz godine u godinu povećava unutrašnji dug. Ovaj stav dodatno podupire i sadržaj tačke IV.B. stav 2. Odluke o usvajanju strateškog plana za izmirenje potraživanja prema Federaciji Bosne i Hercegovine, kojim Vlada Federacije zabranjuje da se obveznice izdate u svrhu izmirenja unutrašnjeg duga ne mogu koristiti u privatizaciji državne imovine.

Također u pismeno datom mišljenju, prof. dr. Šefkija Čović, iznoseći svoje zaključke u vezi sa ekonomsko-pravnim aspektom osporenog Zakona, istakao je:

  • -
    Ugovori deviznih štediša zaključeni sa bankama u bivšoj SFRJ prije 31.12.1990. godine i poslije, o polaganju vlastitih deviza na devizne račune ili deviznu štednju, po viđenju ili oročenju, su punovažni i proizvode pravno djejstvo i nakon disolucije bivše SFRJ i minulih ratnih djejstava, tako da banke i država (sudužnici) su dužni isplatiti deviznu štednju sa pripadajućim kamatama njihovim vlasnicima ili njihovim nasljednicima ili dati kompenzaciju (pravično obeštećenje), jer isti, bez svoje krivice, nisu mogli slobodno raspolagati devizama kao svojom imovinom;
  • -
    Devizna štednja građana bivše SFRJ, kao privatna imovina sa kojom su štediše (vlasnici) bili ograničeni u raspolaganju saveznim propisima i mnogobrojnim bankarskim uputstvima, uz zakonsku garanciju države, nije predmet sukcesije, pa su zbog toga države sukcesori, a prvenstveno banke kod kojih su devize deponovane na osnovu važećih ugovora o štednji, obavezne (dužne) istu povratiti (isplatiti) titularima ili nasljednicima;
  • -
    Ovo pogotovo što nijedan propis bivše SFRJ, a ni države sljednice, nije lišavao pravo vlasništva deviznih štediša ili pravične kompenzacije, već samo ograničavao u raspolaganju. Prema tome, ostaje obaveza banaka ili njihovih pravnih sljednika, čije je sjedište bilo u bivšim republikama SFRJ, sada suverenim državama sljednicama, da devizne štediše u potpunosti obeštete naturalnom isplatom sa pripadajućom kamatom ili pravičnom kompenzacijom, koji uživaju pravnu zaštitu po nacionalnom i međunarodnom pravu;
  • -
    Pravno je nedopušteno da se devizna štednja građana i drugih subjekata (vlasnika deviza), koje su bile deponovane kod banaka ex Jugoslavije (sada novonastalih država), drugačije tretira u odnosu na drugu pokretnu i nepokretnu imovinu vlasnika. Navedena imovina je, na osnovu legislative svake od ex Jugoslavije novonastale države, naturalno vraćena vlasnicima, a za uništenu imovinu se predviđa naknada štete;
  • -
    Ovako stanovište stvara nejednakost u postupanju i zaštiti vlasnika imovine, jer je nelogično ako rekviriranu imovinu vratiš ili platiš vlasniku, ili ratnu štetu, zašto nezakonito tretirati deviznu štednju građana, koja je nepravilno nazvana i tretira se kao tzv. "stara devizna štednja", kada ona pravno i dalje postoji, jer ugovori o štednji su punovažni i proizvode pravno djejstvo.
  • -
    Država ima pravo, kao garant jemac, da se umiješa u pitanje izvršenja obaveza banaka, pa i same države kao jemca, ali ne da se izrazito favorizuje javni interes na štetu vlasnika devizne štednje (njihove imovine), jer se u potpunosti negira proporcionalnost interesa štediša i države (javnog interesa) i negativna i neizvjesna obaveza banaka i države nastoji likvidirati na štetu vlasnika devizne štednje navodnom isplatom u gotovini (100,00 KM) malih štediša, neujednačeno u odnosu na iznose i rokove štediša sa većim iznosima, što je protivustavno, jer se ne može propisivati socijalna politika na osnovama privatne svojine, već na osnovu javnih fiskalnih izvora države-entiteta."

Opunomoćenik Udruženja za zaštitu deviznih štediša u Bosni i Hercegovini Amila Omersoftić istakla je da u cijelosti ostaje kod podneska, označenog kao "Mišljenje Udruženja", koje je dostavljeno Ustavnom sudu Federacije, a u kojem su detaljno dali prikaz zbivanja u vezi sa deviznom štednjom, počev od raspada bivše SFRJ, njenih tada važećih propisa, do stvaranja samostalnih država od bivših republika, donošenja novih propisa kojima se reguliše devizna štednja. Poseban prikaz je dat od osamostaljenja Bosne i Hercegovine, preuzimanja propisa bivše države, donošenja novih propisa Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, te njihovih pokušaja da dođe do realizacije stare devizne štednje, da učestvuju u donošenju propisa kojima se reguliše ova oblast, da putem tužbi kod nadležnih sudova izdjejstvuju presude o isplatama štednih uloga, sve do obraćanja Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i Sudu u Strazburu.

Opunomoćenik Udruge vlasnika stare devizne štednje u Federaciji Bosne i Hercegovine Muriz Srkalović istakao je da, isto tako, ostaju kod navoda iz podneska upućenoga Ustavnom sudu Federacije, u kome su, između ostaloga, istakli da se ne slažu da im se izdaju obveznice za izmirenje stare devizne štednje, jer se time krše dužničko-povjerilački odnosi regulisani Zakonom o obligacionim odnosima, povređuju njihova prava na imovinu, a niko im ne garantira da će obveznice ikada biti isplaćene, jer entiteti nemaju centralnu banku i ne mogu izdavati vrijednosne papire. Istakao je da je osporeni Zakon i diskriminirajući, jer na nejednak način tretira štediše, favorizujući one sa manjim štednim ulozima.

Ustavni sud Federacije, odlučujući o prigovorima i prijedlozima iz podneska kojim se opunomoćenici Predstav- ničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine izjašnjavaju na precizirani zahtjev podnosilaca zahtjeva, odlučio je da istaknute prigovore i prijedloge odbije kao neosnovane, pošto Ustavni sud Federacije ne utvrđuje vjerodostojnost potpisa i identitet apelanata, nego drugi nadležni organi, a preciziranim zahtjevom podnosioci su označili pojedine odredbe Zakona za koje smatraju da nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Ustavni sud Federacije može odlučivati o postavljenom zahtjevu, neovisno o tome što je identičan zahtjev za ocjenu ustavnosti postavljen Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, jer svoje odluke donosi na osnovu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

S obzirom na navedeno, a na osnovu ocjene svih izvedenih dokaza, uključujući i iznesene stavove stranaka u ovom predmetu, Ustavni sud Federacije pošao je od odredaba člana II.A.2.(1)-k Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje glase:

"Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Dodatku ovoga ustava:

Osobito: (1) sve osobe unutar teritorija Federacije uživaju sljedeća prava:

  • -
    k.- na imovinu, ...".

Pri donošenju odluke Ustavni sud Federacije je imao u vidu i odredbu člana 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.

Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni".

Cijeneći iznesene stavove stranaka, Ustavni sud Federacije je utvrdio da je nesporno izvršeno miješanje u pravo na imovinu imalaca stare devizne štednje, što je opunomoćenik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao jedne od strana u postupku, i potvrdio, ističući da je miješanje izvršeno u namjeri zaštite javnog interesa i makroekonomske stabilnosti, te fiskalne održivosti Federacije Bosne i Hercegovine i pri tome se pozvali na odredbe stava 2. člana 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Podnosioci zahtjeva u svom obrazloženju zahtjeva, osim što su se pozvali na odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, također su se pozvali i na odredbe člana 1. stav 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.

Da bi mogao, kao odlučno pitanje, cijeniti da li je miješanje u pravo na imovinu izvršeno u namjeri zaštite javnog interesa i makroekonomske stabilnosti, te fiskalne održivosti Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je morao utvrditi o kakvom miješanju je riječ, pošto se svako miješanje ne može smatrati opravdanim.

Odredbom stava 2. člana 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, nedvojbeno je priznato pravo državi da primjenuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine, ali pod uvjetima predviđenim u tim zakonima i općim načelima međunarodnog prava, što znači da je miješanje dozvoljeno, ali pod određenim uvjetima. A ti uvjeti su: da miješanje u imovinu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravednu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa zajednice (Federacije) i potrebe zaštite osnovnih prava pojedinca.

Polazeći od ovih uvjeta, opravdano miješanje se ne može nametnuti samim tim što se predviđa zakonom i što postoji legitiman cilj u javnom interesu, nego, pored ovoga, istovremeno mora odražavati i razuman odnos proporcionalnosti upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti. Pri tome, miješanje u pravo pojedinaca ne smije ići dalje od potrebnog, da bi se postigao željeni cilj, što znači da se nosioci imovinskih prava ne smiju podvrgavati proizvoljnom tretmanu, niti se od njih može tražiti da snose prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja. To, također, znači, da mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi postići. Potrebna ravnoteža proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinca neće postojati ako pojedinac mora snositi prevelik teret.

Prema stavu Ustavnog suda Federacije, odredbe o staroj deviznoj štednji, koje su sadržane u navedenom Zakonu, su nepotpune i predstavljaju samo okvir na osnovu koga, tek nakon njegovog donošenja, treba da se utvrdi kako visina tražbina stare devizne štednje, tako i modeli izdavanja obveznica, rokovi dospijeća obveznica, visina kamate na obveznice i dužina roka čekanja na isplatu obveznica. To znači da Zakon ne sadrži ove elemente, pa stoga Ustavni sud Federacije smatra da, bez navedenih elemenata, ovim Zakonom nije ni bilo realne mogućnosti da se utvrdi proporcionalnost javnog interesa i interesa imalaca prava deviznih štediša, što je inače međunarodni pravni standard za mogućnost ograničavanja prava svakog fizičkog i pravnog lica na mirno uživanje svoje imovine. Uz to, utvrđivanje ovih elemenata, od kojih primarno zavisi sama suština prava deviznih štediša, dato je u nadležnost Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, da svojim aktima reguliše ta pitanja, čime je, suprotno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i članu 1. Prvog protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, na izvršnu vlast prenesena nadležnost koja mora biti domen ovlašćenja zakonodavnog organa i regulisanja zakonom, a ne podzakonskim aktom.

Ustavni sud Federacije je, također, utvrdio da se osporenim odredbama zakona na nejednak način tretiraju pojedini imaoci stare devizne štednje, budući da je članom 14. stavom 2. Zakona propisano da će Vlada Federacije, u svojstvu dioničara, svojom odlukom rasporediti do 15% dividende iz privrednih društava s državnim kapitalom, kako bi otkupljivala javne obveznice putem ponude po tržišnoj cijeni, isplaćujući ih, kako je predviđeno, godišnjim budžetom, počevši od obveznica s nižom nominalnom vrijednošću i progresivno krenuvši k obveznicama s višom nominalnom vrijednošću. Prema ocjeni Ustavnog suda Federacije, na ovaj način se navedenom normom čini diskriminacija među nosiocima stare devizne štednje, s obzirom da se pod diskriminirajućim propisom smatra propis koji pravi razliku između osoba ili grupa u sličnoj situaciji i ako u tome razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, ili ako nije ni bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se teži.

U smislu izloženog, krećući se u okviru podnesenog zahtjeva i djelujući u skladu sa svojim ustavnim ovlašćenjima, Ustavni sud Federacije je utvrdio da osporene odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije Bosne i Hercegovine i to: član 3. stav 1. tačka 3. i čl. 9, 10, 11, 12, 13, 14 i 15 u cijelosti, a odredbe člana 2. st. 2, 3 i 4, člana 3 st. 2, 3 i 4 i čl. 21, 22, 23, 24. 25 i 26 u dijelu koji se odnosi na staru deviznu štednju, nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na osnovu izloženog Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: prof. dr. Nedjeljko Milićević, predsjednik Suda; Sead Bahtijarević; mr. Mirko Bošković; mr. Ranka Cvijić; Muamer Herceglija; Domin Malbašić; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.

Broj U-1/05
2. novembra 2005. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
prof. dr. Nedjeljko Milićević, s. r.