USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu gradonačelnika Grada Mostara i načelnika Općine Čapljina za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana IV.C.10. (3) u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj dana 14. jula 2008. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Narodne novine HNK", broj 3/08) povrijeđeno pravo grada Mostara i općine na lokalnu samoupravu.
- 2.U skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/04), daje se kao prijelazno rješenje mogućnost Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od dva (2) mjeseca od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", i u "Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona" usaglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove presude s članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ("Službeni list RBiH", broj 31/94), postupajući pri tome u skladu sa članom 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), do kada se ovaj zakon može primjenjivati.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".
O b r a z l o ž e nj e
Gradonačelnik Grada Mostara (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) dana 24.4.2008. godine podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti i zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu povodom donošenja Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o pripadnosti javnih prihoda Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 3/08) (u daljnjem tekstu: Zakon). Podneskom od 16.5.2008. godine odustao je od zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti navedenog zakona. Zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Ustavnom sudu Federacije podnio je i načelnik Općine Čapljina zbog povrede odredaba čl. 1. i 2. Zakona.
U zahtjevima je, između ostalog, navedeno da je Skupština Hercegovačko- neretvanskog kantona dana 10.3.2008. godine donijela navedeni Zakon kojim se procenat u dijelu prihoda koji pripadaju jedinicama lokalne samouprave (porez na plaću i radnu snagu) od 50% smanjuje na 28,5%. Navedene izmjene Zakona su donesene bez konsultacije sa jedinicama lokalne samouprave, zanemarujući član 20. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i član 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, te član 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, čime je na direktan način ugroženo pravo na lokalnu samoupravu kako Grada Mostara, tako i Općine Čapljina, kao jedinica lokalne samouprave. Podnosioci zahtjeva predlažu da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da je donošenjem navedenog zakona povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Grada Mostara i Općine Čapljina.
Rješenjem Ustavnog suda Federacije broj U-11/08 od 3.6.2008. godine spojeni su postupci po zahtjevima podnosilaca, te će se po istim donijeti jedna odluka.
Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03) dostavio zahtjeve Hercegovačko-neretvanskom kantonu radi davanja odgovora.
U odgovoru na zahtjev Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona istakla je da je u smislu odredaba člana 39. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, Skupština kantona ovlaštena donositi zakone i ostale propise za izvršenje djelokruga kantona. Shodno tim ovlastima, Skupština je donijela navedeni zakon, koji u stvari predstavlja usklađivanje kantonalnog s federalnim zakonom, kojim je u članu 10. stav 2. tačka b) propisano: "Kantonima, pored udjela u raspodjeli prihoda iz člana 6. ovoga Zakona, pripadaju i drugi javni prihodi, kako slijedi: - " b) 71,5% od poreza na plaću uplaćenog u svakom kantonu". Dakle, iz navedenog nedvosmisleno proizilazi da je Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i svi ostali kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine imala obavezu usklađivanja kantonalnog sa federalnim Zakonom. Takođe, osporava tačnost navoda podnosilaca zahtjeva da nisu pravovremeno obaviješteni i konsultovani o predstojećoj izmjeni Zakona. Ističe da je Ministarstvo finansija Hercegovačko- neretvanskog kantona na zahtjev Federalnog ministarstva financija /Federalnog ministarstva finansija obavijestilo dana 7.11.2007. godine, da će se na prostoru ovog kantona porez na plaću i radnu snagu dijeliti jedinicama lokalne samouprave u skladu sa procentima utvrđenim u članu 10. stav 2. tačka b) Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine u vezi sa čim je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona donijela Odluku o davanju saglasnosti ministarstvu finansija ("Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", broj 10/07). Osim toga, Vlada Hercegovačko- neretvanskog kantona je 06.03.2008. godine dostavila dopis načelnicima općina i zatražila pismenim putem mišljenje jedinica lokalne samouprave na utvrđeni prijedlog Zakona. Zbog svega navedenog Vlada je predložila da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se konstatuje da donošenjem navedenog Zakona nije povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Grada Mostara i Općine Čapljina.
Nakon održane javne rasprave, dana 8.7.2008. godine Ustavni sud Federacije, krećući se u okvirima postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Zbog toga, Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava ratificirana 1994. godine, kada je i stupila na pravnu snagu, čini dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. Povelje izričito je predviđeno "da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se izravno tiču". Slična odredba je sadržana i u Zakonu o principima lokalne samouprave Federacije Bosne i Hercegovine, član 56. kojim je propisano da su: "Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se izravno tiču". Nadalje je propisano, da se konsultacije vrše putem Saveza općina i gradova.
Polazeći od citiranih odredaba, Ustavni sud Federacije, na osnovu provedenog postupka utvrdio je da je Hercegovačko-neretvanski kanton, donošenjem osporenog zakona kojim je utvrđeni procenat poreza na plaću i radnu snagu, koji pripada jedinicama lokalne samouprave, smanjen sa ranijih 50% na 28,5% povrijedio pravo na lokalnu samoupravu, jer nije lokalne vlasti konsultovao u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način o stvarima koje ih se izravno tiču.
Pri tome Ustavni sud Federacije je imao u vidu odredbu člana 13. stav 2. a) Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije", broj 22/06), kojom je propisan najmanji procenat (28,5%), koji pripada jedinicama lokalne samouprave od poreza na plaću i radnu snagu uplaćen u svakoj jedinici lokalne samouprave.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije utvrdio je da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultovale jedinice lokalne samouprave (grad i općine) na svom području, iako su bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije regulisanje grad i općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes.
Ustavni sud Federacije u skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine je dao prijelazno rješenje, da Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od dva (2) mjeseca od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona", usaglasi osporeni zakon sa navedenim principima Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, pri čemu se treba pridržavati i pravila utvrđenih u članu 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se Zakon na koji se odnosi ova presuda može primjenjivati.
Ustavni sud Federacije je iz naprijed navedenih razloga odlučio kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je, odlučujući u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović, prof. dr. Nedjeljko Milićević, mr. Kata Senjak, prof. dr. Kasim Trnka i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Presuda je donesena većinom glasova.
Broj U-11/08
14. jula 2008. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
mr. Mirko Bošković