Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1875/06, rješavajući apelaciju Jasmina Hrstića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 60/05), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jasmina Hrstića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je pokrenut kod Uprave za odbranu Mostar, Ured za odbranu Mostar, povodom apelantovog zahtjeva radi priznavanja statusa ratnog vojnog invalida 17. aprila 1997. godine, a konačno završen pred Ministarstvom za pitanja branilaca Hercegovačko-neretvanskog kantona 14. maja 2008. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Jasmin Hrstić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, koga zastupa Zlatan Dizdar, podnio je 28. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je pokrenut kod Uprave za odbranu Mostar, Ured za odbranu Mostar, povodom apelantovog zahtjeva radi priznavanja statusa ratnog vojnog invalida.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Zajedničke komande Oružanih snaga Bosne i Hercegovine zatraženo je 29. septembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Kantonalnog suda zatraženo je 18. marta 2008. godine da dostavi na uvid spis predmeta tog suda. Od Službe za zaštitu branilaca i njihovih porodica Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 6. maja 2008. godine da dostave Ustavnom sudu na uvid spis predmeta tog organa. Od Ministarstva za pitanja branilaca Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 19. maja 2008. godine da dostave na uvid spis predmeta tog organa i odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. oktobra 2006. godine, Kantonalni sud je dostavio na uvid spis 26. marta 2008. godine, ali nije dostavio odgovor na apelaciju. Ministarstvo odbrane, Zajednički štab OSBiH dostavio je odgovor 11. oktobra 2006. godine. Služba je dostavila odgovor 12. maja 2008. godine, a Ministarstvo 12. juna 2008. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Službe su dostavljeni apelantu 10. jula 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 6.
    Apelant je 17. aprila 1997. godine pokrenuo upravni postupak radi priznavanja statusa ratnog vojnog invalida. Uprava za odbranu Mostar, Ured za odbranu Mostar, donijela je Rješenje klasa 562-02/97-05-119 Ur. broj 02-36/05-99-02 od 29. aprila 1997. godine kojim je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% tjelesnog oštećenja privremeno do 23. februara 1999. godine. Apelantu je određeno pravo na ličnu invalidninu i poseban dodatak u mjesečnom iznosu od 50% pripadajuće svote lične invalidnine.
  • 7.
    Ministarstvo odbrane - Hrvatsko vijeće obrane u postupku revizije donijelo je Rješenje broj 562-02/97-01/01 Ur. broj 02-14-10/97-1001 od 19. juna 1998. godine kojim je poništeno Rješenje od 29. aprila 1997. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju Rješenja je navedeno da je u postupku revizije utvrđeno da prvostepeni organ nije postupio u skladu sa uputama i nije utvrdio okolnosti apelantovog ranjavanja, te da nije pribavljena medicinska dokumentacija kao dokaz.
  • 8.
    Uprava za odbranu Mostar, Ured za odbranu Mostar, donijela je novo Rješenje klasa 562-02/97-05-34 Ur. broj 02-36/05-99-02 od 19. aprila 1999. godine kojim je apelantu priznat status ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% tjelesnog oštećenja privremeno do 23. februara 1999. godine.
  • 9.
    Ministarstvo odbrane - Hrvatsko vijeće obrane, u novom postupku revizije donijelo je Rješenje klasa 562-02/99-01/01 Ur. broj 02-14-10/99-678 od 2. februara 2000. godine kojim je poništeno Rješenje od 19. aprila 1999. godine i predmet ponovo vraćen prvostepenom organu na postupak. U obrazloženju Rješenja je navedeno da je u postupku revizije utvrđeno da prvostepeni organ nije postupio prema uputama Rješenja od 19. juna 1998. godine i nije utvrdio okolnosti apelantovog ranjavanja, te da nije pribavljena medicinska dokumentacija kao dokaz.
  • 10.
    Protiv navedenog rješenja apelant je tužbom Kantonalnom sudu 26. aprila 2000. godine pokrenuo upravni spor. Tužba je dostavljena Ministarstvu odbrane Hrvatskog vijeća obrane 4. decembra 2000. godine. Apelant je 4. maja 2001. godine podnio urgenciju predsjedniku Kantonalnog suda za rješavanje predmeta.
  • 11.
    Kantonalni sud je donio Presudu broj U 164/00 od 13. juna 2001. godine kojom je tužbu odbio. U obrazloženju ove presude sud je naveo da je apelant tvrdio da je ranjen gelerom granate prilikom izvršavanja vojnih zadataka, a u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o povredama kao posljedicama ranjavanja, zbog čega je u upravnom postupku, u osporenom Rješenju od 19. juna 1998. godine, pravilno naloženo da se pribavi potrebna medicinska dokumentacija i utvrdi zbog čega je oboljenje nastalo.
  • 12.
    Apelant je podnio žalbu protiv navedene presude Kantonalnog suda 2. jula 2001. godine. Kompletan spis je dostavljen na rješavanje Vrhovnom sudu 7. novembra 2001. godine. Vrhovni sud je donio Presudu broj Už-354/01 od 8. marta 2006. godine kojom je žalbu odbio. U obrazloženju ove presude je navedeno da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio tužbu, pravilno zaključivši da prvostepeni organ nije postupio prema uputama drugostepenog organa, kada je Rješenjem od 19. juna 1998. godine poništeno Rješenje od 29. aprila i naložio da se pribavi medicinska dokumentacija o ranjavanju, odnosno potvrda o okolnostima stradavanja, kao i da se utvrdi usljed čega je apelant obolio, zbog čega je drugostepeni organ pravilno postupio poništivši Rješenje od 19. aprila 1999. godine i vrativši predmet na ponovni postupak sa uputama kako prvostepeni organ treba da postupi.
  • 13.
    Služba je uputila zahtjev Kantonalnom sudu da joj dostavi spis, jer je u toku postupak revizije predmeta ličnih i porodičnih invalidnina, koja se provodi po službenoj dužnosti u skladu sa Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, i sa apelantovim zahtjevom da se ponovo pregleda njegov predmet i riješi njegov status, tj. odluči o njegovom zahtjevu da mu se prizna status ratnog vojnog invalida.
  • 14.
    Kompletan spis Kantonalni sud je dostavio Službi, na njeno izričito traženje, radi rješavanja apelantovog statusa 5. septembra 2006. godine. Prema stanju spisa predmeta ove upravne stvari, apelantu je Rješenjem Službe broj PU-I-06/4-43-3788/07 od 26. oktobra 2007. godine priznat status ratnog vojnog invalida V grupe sa trajnim 70% tjelesnim oštećenjem. Prema informacijama Službe, predmet je upućen Ministarstvu za pitanja branilaca HNK Mostar, u skladu sa članom 41. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica. Ministarstvo je Službi vratilo predmet 14. maja 2008. godine sa napomenom da je istekao rok za reviziju, te se, u skladu sa članom 41. stav 4. navedenog zakona, smatra da je data saglasnost na prvostepeno rješenje.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na život, pravo na pravično suđenje u razumnom roku, pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na imovinu. Apelant ističe da je ranjen i da od momenta ranjavanja pokušava da regulira svoj status. Ističe da je u odnosu na njega drugačije postupano, jer njegovi saborci, Hrvati, primaju mnogo veći iznos na ime određene invalidnine. Apelant se žali na Rješenje Ministarstva odbrane Hvratskog vijeća obrane od 19. juna 1998. godine protiv kojeg je pokrenuo upravni spor, kao i na odluku Vrhovnog suda koja je donesena u upravnom sporu, i to kako zbog same odluke, tako i zbog dužine postupka. Apelant smatra da je ukidanje prvostepenog rješenja četiri puta apsolutno neopravdano i da je jedini razlog za to da se spriječi da on ostvari svoja prava. Apelant nije podnio zahtjev da mu se dosudi naknada nematerijalne štete na ime povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

  • 16.
    Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da je presuda Vrhovnog suda donesena u skladu sa procesnim i materijalnim zakonim i na osnovu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te da su neosnovani apelantovi navodi da se radi o povredi prava na pravično suđenje zbog čega predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.
  • 17.
    U odgovoru na apelaciju Ministarstvo odbrane Zajednički štab OSBiH obavijestilo je Ustavni sud da je akt Ustavnog suda proslijeđen na rješavanje prijašnjem Federalnom ministarstvu odbrane na postupanje.
  • 18.
    U odgovoru na apelaciju Služba je obavijestila Ustavni sud da je donijela Rješenje 26. oktobra 2007. godine kojim je riješen apelantov status, koje je, u skladu sa članom 41. Zakona o pravima branilaca i članova njihove porodice, upućeno Ministarstvu na reviziju, kao i da predmet do datuma kada je trebalo poslati odgovor (14. maj 2008. godine) nije vraćen Službi.
  • 19.
    Ministarstvo je 12. juna 2008. godine odgovorilo da se ne smatra učesnikom u ovom postupku, jer rješenje koje apelant osporava nije donijelo ovo ministarstvo. Dalje, Ministarstvo se izjasnilo da nije u zakonskom roku moglo izvršiti reviziju, te se, u skladu sa članom 41. stav 4, smatra da je data saglasnost na prvostepeno rješenje. U prilogu Ministarstvo je dostavilo dopis koji je poslalo Službi 14. maja 2008. godine u kojem je navedeno da se smatra da je data saglasnost na Rješenje Službe od 26. oktobra 2007. godine.

V. Relevantni propisi

  • 20.
    Zakon o upravnom postupku (ranije važeći zakon, "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 2/98, i važeći zakon, "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05)

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Š...Ć

  • 21.
    Zakon o zaštiti vojnih invalida i porodica poginulih i nestalih branilaca ("Narodni list Hrvatske republike Herceg-Bosne" br. 36/94 i 29/96)

Član 6.

Ratni vojni invalid (u daljnjem tekstu: RVI) je lice kod kojeg je za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili rata, pri izvršenju zapovijedi ili na drugi način, kada postupa po pravilima službe, došlo do tjelesnog oštećenja najmanje 20% zbog rane, povrede ili ozljede koje je dobilo u sastavu oružanih snaga HRHB, ili izvan njihovog sastava pri obavljanju vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih državnih organa HRHB u odbrani HRHB od 20. septembra 1991. godine do prestanka neprijateljstava ili kao ratni vojni zarobljenik. RVI je i lice kojem je tjelesno oštećenje nastalo zbog bolesti, bolest je pogoršanje bolesti, odnosno pojava bolesti neposredna posljedica okolnosti iz ove tačke.

RVI je lice kod kojeg je došlo do tjelesnog oštećenja najmanje 20% zbog rane, povrede ili ozljede koje je dobilo učestvovanjem u oružanoj akciji zaštite pravnog poretka ili odbrane HRHB ili u povodu te akcije od 20. septembra 1991. godine.

Član 75.

Rješenje doneseno u prvom stepenu kojim se utvrđuju vojni invaliditet, pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, ortopedski dodatak, posebni dodatak, porodična invalidnina, uvećana porodična invalidnina i doplatak za djecu podliježe reviziji.

Reviziju obavlja, po službenoj dužnosti, nadležni drugostepeni organ uprave.

Ako je protiv rješenja prvostepenog organa uprave izjavljena žalba, o reviziji i žalbi rješava se istim rješenjem.

Ako protiv rješenja iz stava 1. ovog člana nije izjavljena žalba, organ koji je donio to rješenje dostavit će ga zajedno sa spisima predmeta organu nadležnom za reviziju u roku od 8 dana od dana isteka roka za žalbu.

Revizija odgađa izvršenje rješenja.

Član 75.

U postupku revizije nadležni drugostepeni organ uprave može se s prvostepenim rješenjem saglasiti, ili ga može izmijeniti, poništiti ili ukinuti.

Drugostepeni organ će u postupku revizije poništiti ili ukinuti prvostepeno rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak ili sam riješiti stvar, ako utvrdi da su u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice, ili da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka, koja bi bila od utjecaja na rješenje stvari, ili ako utvrdi da su se pogrešno ocijenili dokazi, ili da je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o činjeničnom stanju, ili da je pogrešno primijenjen propis na osnovu koga je stvar riješena. Š...Ć.

  • 22.
    Zakon o pravima branilaca i njihovih porodica ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 33/04, 56/05 i 70/07)

Član 41.

Rješenje kojim je priznato pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica, ortopedski dodatak, porodičnu invalidninu, uvećanu porodičnu invalidninu doneseno u prvom stepenu podliježe reviziji.

Reviziju prvostepenih rješenja vrši kantonalni organ uprave nadležan za branilačko-invalidsku zaštitu u roku od tri mjeseca od dana prijema predmeta. U vršenju revizije kantonalni organ uprave nadležan za branilačko-invalidsku zaštitu može dati saglasnost na prvostepeno rješenje, može ga izmijeniti, poništiti, ukinuti i sam drugačije riješiti upravnu stvar, ili vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak.

Revizija odgađa izvršenje rješenja.

Ako protiv rješenja prvostepenog organa nije izjavljena žalba, a revizija ne bude izvršena u roku od tri mjeseca od dana kada je kantonalni organ primio predmet, smatra se da je revizija izvršena i da je data saglasnost na rješenje.

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 25.
    Apelant je podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda, prije svega, zbog toga što se ne donosi konačna odluka o njegovom statusu, odnosno o zahtjevu da mu se prizna status ratnog vojnog invalida, jer je odlukom Vrhovnog suda potvrđena presuda Kantonalnog suda da je odluka kojom se predmet povodom apelantovog zahtjeva vraća na ponovni postupak pravilna i zakonita. Apelant se žalio da mu je ovakvim odlučivanjem, odnosno neodlučivanjem prekršeno, između ostalih, i pravo na pravično suđenje.
  • 26.
    Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 27.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 28.
    Apelant se žali da njegov predmet koji se vodi pred upravnim organima nije završen u "razumnom roku", te da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Također se žali da su u postupku povodom revizije ukinuta prvostepena rješenja, te da je predmet vraćen na ponovni postupak.

Pravo na pravičan postupak

  • 29.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
    • 30.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 31.
    U konkretnom slučaju je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li predmetni upravni postupak ima karakter "spora" u kojem su utvrđivana apelantova "građanska prava i obaveze". Ustavni sud ukazuje na vlastitu jurisprudenciju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze" čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja. Naime, karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu su malo značajna (vidi, Ustavni sud, Odluka AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20, i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, serija A broj 13, stav 94).
  • 32.
    U konkretnom slučaju postupak se odnosi na apelantov zahtjev da mu se prizna status ratnog vojnog invalida iz kojeg apelant dalje crpi određena prava. Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv.

Period koji se uzima u obzir

  • 33.
    Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak radi priznavanja statusa ratnog vojnog invalida. Iz dokumentacije koja je priložena uz apelaciju proizlazi da je apelant podnio zahtjev za priznavanje statusa ratnog vojnog invalida 17. aprila 1997. godine. Apelant apelacijom osporava Presudu Vrhovnog suda broj Už-354/01 od 8. marta 2006. godine, kojom je odbijena žalba protiv Presude Kantonalnog suda, ali kojom još uvijek predmet nije meritorno riješen, jer apelant nije još riješio pitanje svog statusa i prava koja mu prema tom statusu pripadaju. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni postupak ubraja se u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Osim toga, prema stanju spisa, postupak je okončan 14. maja 2008. godine, kada je Ministarstvo obavijestilo Službu da se, u skladu sa Zakonom o pravima branilaca, ima smatrati da je data saglasnost na prvostepeno rješenje, dakle, nakon 11 godina.
  • 34.
    S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravičan postupak u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

a) Složenost predmeta

  • 35.
    Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje organ uprave i redovni sud moraju izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku donošenja rješenja o apelantovom statusu, odnosno o priznavanju apelantu statusa ratnog vojnog invalida, a u skladu sa ranije važećim Zakonom o zaštiti vojnih invalida i porodica poginulih i nestalih branilaca, odnosno u skladu sa vežećim Zakonom o pravima branilaca i njihovih porodica. Također, Ustavni sud naglašava da se predmetni postupak vodi povodom apelantovog zahtjeva o kojem rješava nadležni organ, te ne smatra da se apelantov slučaj može opisati kao naročito složen kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.

b) Apelantovo ponašanje

  • 36.
    Ustavni sud ističe da u upravnim predmetima saslušanje u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja učestvuje u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava No.11541/85, 12. april 1989. godine, O.I. 70). U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se dužina postupka ne može pripisati apelantu, jer nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, apelant je više puta urgirao da se završi upravni postupak i upravni spor, sve s ciljem da se postupak utvrđivanja spornih činjenica i donošenja konačne odluke okonča. Dakle, apelant je koristio pravna sredstva koja su mu bila na raspolaganju u okviru postojećih pozitivnih propisa da bi u što kraćem roku došao do odluke. Ustavni sud ne nalazi u apelantovom ponašanju elemente koji bi ukazivali na to da je na bilo koji način doprinio sveukupnoj dužini konkretnog upravnog postupka.

c) Ponašanje javnih vlasti

  • 37.
    Apelant je podnošenjem predmetnog zahtjeva tražio da mu se prizna status ratnog vojnog invalida. Kako je ranije izloženo, rezultat vođenja predmeta povodom apelantovog zahtjeva da bi se utvrdile činjenice koje nisu složene jeste postupak koji je trajao ukupno skoro 11 godina, što je period koji se u predmetima upravne prirode ovakve složenosti smatra pretjeranim.
  • 38.
    Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje nadležnih upravnih organa i upravnih sudova, te da se period odlučivanja o utvrđivanju činjenice da li apelant ispunjava uvjete da mu se prizna status ratnog vojnog invalida ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da se ovako neprimjereno dugo trajanje postupka može u cijelosti staviti na teret upravnim organima koji su u postupku revizije dva puta poništili prvostepena rješanja i predmet vraćali na ponovni postupak, kao i Vrhovnom sudu kome je trebalo skoro 5 godina da donese rješenje o žalbi protiv presude Kantonalnog suda. Osim toga, odluka Vrhovnog suda nije konačna, njom je samo potvrđeno da se činjenice moraju ponovo ispitati pred prvostepenim organom. Prema posljednjim informacijama, apelantova upravna stvar je završena pred Ministarstvom u postupku radi odlučivanja o reviziji, koje, zapravo, nije ni bilo, jer je Ministarstvo navelo da nije u mogućnosti da izvrši reviziju, te se, u skladu sa članom 41. stav 4, ima smatrati da je data saglasnost na prvostepeno rješenje. Ustavni sud smatra da je očigledno da prvostepeni organ nije dovoljno ocijenio upute višeg organa koji je odlučivao o reviziji, kao i da je drugostepeni organ predmet vraćao prvostepenom na ponovni postupak iako je imao zakonsku mogućnost da sam riješi stvar. Osim toga, upravni spor je trajao skoro 6 godina, a presudom Vrhovnog suda, kojom je najzad okončan, potvrđeno je da se moraju utvrditi sve relevantne činjenice koje nisu pravilno utvrđene pred prvostepenim organom. Dakle, ni u upravnom sporu nakon 6 godina trajanja postupka nije konačno riješen apelantov zahtjev. Opravdano se može smatrati da su upravni organi i sudovi u upravnom sporu odgovorni za dužinu postupka u ovom predmetu. Ustavni sud smatra, dakle, da su odugovlačenju postupka isključivo doprinijeli upravni organi i sudovi koji su vodili postupak.
  • 39.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik BiH", broj 10/01) koji u relevantnom dijelu glasi: Ukoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njezinih prava putem suda u razumnom roku Š...Ć. S obzirom na to da je postupak u ovom predmetu trajao do 14. maja 2008. godine, kada je Ministarstvo obavijestilo prvostepeni organ o tome da daje saglasnost na rješenje Službe, a započeo je u aprilu 1997. godine, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje meritorne odluke u "razumnom roku", za šta se odgovornim smatraju upravni organi nadležni za odlučivanje u ovim upravnim stvarima, kao i sudovi koji su odlučivali u upravnom sporu. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju pri odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi, Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema razumnog opravdanja zašto je postupak u konkretnom predmetu trajao 11 godina bez obzira na činjenicu da je na pojedinačnim instancama taj postupak relativno brzo okončan, a da je najduže trajao pred Vrhovnim sudom koji je trebalo da odluči o žalbi.
  • 40.
    S obzirom na činjenicu da je predmetni postupak trajao 11 godina, kao i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati nadležnim upravnim organima i sudovima, Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 41.
    Ustavni sud primjećuje da je u momentu podnošenja apelacije apelant iznio povredu prava u odnosu na član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Evropske konvencije, član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije, član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i u odnosu na član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije u vezi sa uživanjem prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant povredu navedenih prava vidi u činjenici da o njegovom zahtjevu da mu se prizna status ratnog vojnog invalida nije odlučeno. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ove navode.

VIII. Zaključak

  • 42.
    S obzirom na to da je postupak koji je apelant pokrenuo radi ostvarivanja statusa ratnog vojnog invalida trajao 11 godina, Ustavni sud smatra da se radi o nerazumnoj dužini postupka za šta odgovornost snose upravni organi i sudovi koji su odlučivali u upravnom postupku i sporu, čime je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
  • 43.
    Na osnovu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 44.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić