USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2805/06, rješavajući apelaciju Vehbije Selimbašića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Vehbije Selimbašića, Nenada Radenovića, Senije Habibović, Zirajete Mašić, Haše Šarić, Amire Šarić, Zumrete Kasapović, Džane Mazalović, Milene Imamović, Sabine Brković i Samire Nišić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovni sloboda.
Ukidaju se presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06-000516 i 003-0-Gž-06-000168 od 12. septembra 2006. godine, 003-0-Gž-06-000382 od 18. oktobra 2006. godine, 003-0-Gž-06-000642 od 9. oktobra 2006. godine, 003-0-Gž-06-000008 od 17. oktobra 2006. godine i 003-0-Gž-06-000334 od 25. oktobra 2006. godine.
Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članu 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Vehbija Selimbašić, Nenad Radenović, Senija Habibović, Zirajeta Mašić, Haša Šarić, Amira Šarić, Zumreta Kasapović, Džana Mazalović, Milena Imamović i Sabina Brković (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Kladnja, koje zastupa Muriz Gurda, advokat iz Kladnja, i Samira Nišić iz Živinica, koju zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su, u periodu od 10. oktobra do 24. novembra 2006. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000516 i 003-0-Gž-06-000168 od 12. septembra 2006. godine, 003-0-Gž-06-000382 od 18. oktobra 2006. godine, 003-0-Gž-06-000642 od 9. oktobra 2006. godine, 003-0-Gž-06-000008 od 17. oktobra 2006. godine i 003-0-Gž-06-000334 od 25. oktobra 2006. godine. Apelanti su dopunili apelacije u periodu od 6. augusta do 9. novembra 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) zatražen je, u periodu od 26. oktobra 2006. do 23. januara 2008. godine, za svaki predmet pojedinačno, da se dostave odgovori na apelacije.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovore za svaki predmet pojedinačno u periodu od 9. novembra 2006. do 11. februara 2008. godine, a tuženi u periodu od 15. novembra do 13. februara 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelacije su dostavljeni apelantima u periodu od 16. marta 2007. do 1. septembra 2008. godine.
- 5.S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2805/06. Spojene su sljedeće apelacije: AP 2805/06, AP 2862/06, AP 3057/06, 3129/06, AP 3135/06 i AP 3149/06.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
1. AP 2805/06 i AP 3057/06, apelant Vehbija Selimović
- 7.Presudom Općinskog suda u Živinicama broj P-450/05 od 6. januara 2006. godine, tuženi je obavezan da apelantu isplati, na ime razlike toplog obroka za 2003. i 2004. godinu i za period januara-maj 2006. godine, iznos od 3.087 KM sa kamatama i troškovima postupka. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je pobijanom Presudom broj 003-0-Gž-06-000516 od 12. septembra 2006. godine usvojio žalbu tuženog i prvostepenu presudu preinačio tako što je odbio tužbeni zahtjev.
- 8.Presudom Općinskog suda u Živinicama broj P-279/05 od 30. januara 2006. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev i obavezan je tuženi da isplati apelantu ukupan iznos od 1.553,14 KM na ime regresa za 2002. i 2003. godinu i razlike regresa za 2004. godinu, sa kamatama i troškovima postupka. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je pobijanom Presudom broj Gž. 003-0-Gž-06-000382 od 18. oktobra 2006. godine usvojio žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako da je odbio tužbeni zahtjev.
2. AP 2862/06, apelanti Nenad Radenović, Senija Habibović i Zirajeta Mašić
- 9.Presudom Općinskog suda u Kalesiji, broj P-202/05 od 28. novembra 2005. godine, obavezan je tuženi da apelantima isplati na ime razlike toplog obroka za period mart 2002. - maj 2005. godine iznose pobliže navedene u izreci ove presude, sa kamatama i troškovima postupka. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je, pobijanom Presudom broj Gž. 003-0-Gž-06-000168 od 12. septembra 2006. godine, usvojio žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako da je odbio tužbeni zahtjev.
3. AP 3129/06, apelantice Haša i Amira Šarić i Zumreta Kasapović
- 10.Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj P-230/05 od 6. februara 2006. godine obavezan je tuženi da apelanticama isplati, na ime razlike toplog obroka za period juni 2002. - maj 2005. godine, iznose pobliže navedene u izreci ove presude, sa kamatama i troškovima postupka. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je, pobijanom Presudom broj Gž. 003-0-Gž-06-000642 od 9. oktobra 2006. godine, usvojio žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako da je odbio tužbeni zahtjev.
4. AP 3135/06, apelantice Džana Mazalović, Milena Imamović i Sabina Berković
- 11.Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj P-201/05 od 1. decembra 2005. godine, tuženi je obavezan da apelanticama isplati, na ime razlike toplog obroka za period mart 2002. - maj 2005. godine, iznose pobliže navedene u izreci ove presude, sa kamatama i troškovima postupka. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je, pobijanom Presudom broj Gž. 003-0-Gž-06-000008 od 17. oktobra 2006. godine, usvojio žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako da je odbio tužbeni zahtjev.
5. AP 3149/06 Samira Nišić
- 12.Presudom Općinskog suda u Živinicama broj P-183/05 od 16. januara 2006. godine tuženi je obavezan da apelantici isplati, na ime neisplaćenog regresa za 2002. i 2003. godinu, iznose pobliže navedene u izreci ove presude, sa kamatama i troškovima postupka. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude Kantonalni sud je, pobijanom Presudom broj Gž. 003-0-Gž-06-000334 od 25. oktobra 2006. godine, usvojio žalbu i prvostepenu presudu preinačio tako da je odbio apelantičin tužbeni zahtjev.
- 13.U obrazloženjima svih pobijanih presuda Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno cijenio pravni značaj i učinak Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora zaključenog 2. aprila 2004. godine. Naime, Kantonalni sud je zaključio da iz preambule Kolektivnog ugovora jasno proizlazi da tuženi nije potpisnik Kolektivnog ugovora, pa ga nije ni bio obavezan primjenjivati sve do 2. aprila 2002. godine kada mu je pristupio potpisivanjem Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Sporazum), zaključenog između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH. Odredbom člana 2. navedenog Sporazuma ugovorne strane su se složile da odgode primjenjivanje odredbe čl. 24. 31. i 32. Kolektivnog ugovora dok se u budžetu ne osiguraju potrebna finansjska sredstva i steknu uvjeti za njegovu potpunu primjenu. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je članom 4. Sporazuma predviđeno da će se isplata regresa regulirati prema mogućnostima tuženog u tekućoj godini, a da naknada za topli obrok službenicima za tekuću godinu ne može biti utvrđena u manjem iznosu od 4 KM. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je članom 5. Sporazuma regulirano da će strane potpisnice dva mjeseca prije isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za sljedeću budžetsku godinu radi potpunog primjenjivanja i provođenja Kolektivnog ugovora, a ukoliko se dogovor ne postigne, nastali radni spor povjerit će se na odlučivanje arbitraži.
- 14.Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH nije, kako dalje navodi Kantonalni sud, pokrenuo kolektivni radni spor, a tuženi je svojom odlukom odobrio isplaćivanje regresa za 2004. godinu u iznosu od 200 KM, a takvu odluku nije donio za 2002. i 2003. godinu. S druge strane, visinu toplog obroka tuženi je utvrđivao prema Uredbi Vlade Tuzlanskog kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim primanjima službenika organa uprave ("Službene novine Tuzlanskog kantona" br. 6/02 i 15/03). Na osnovu navedenog, Kantonalni sud je u pobijanim presudama zaključio da je Općinski sud pogrešno primijenio odredbe člana 31. odnosno člana 32. Kolektivnog ugovora kada je usvojio tužbene zahtjeve apelanata.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 15.Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovni sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na zabranu diskriminacije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističu da je Kantonalni sud kao temeljni razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva naveo Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH. Apelanti navode da je sud pogrešno ocijenio značaj i učinke navedenog Sporazuma, te da je ovaj Sporazum okarakterizirao kao "kolektivni ugovor zaključen za područje Tuzlanskog kantona" što je u suprotnosti sa odredbama člana 119. Zakona o radu, koji regulira i pitanje kolektivnog ugovaranja. Sporazum, navode dalje apelanti, nije objavljen ni pod nazivom "sporazum", ni pod nazivom "kolektivni ugovor" u "Službenim novinama Tuzlanskog kantona". Sporni Sporazum, prema mišljenju apelanata, ne može suspendirati odredbe Kolektivnog ugovora, niti može propisivati manja prava nego što su utvrđena u Općem i u Kolektivnom ugovoru. Također, apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije, jer je gotovo isti sastav sudskog vijeća "donio veći broj potpuno suprotnih odluka". Dalje, apelanti navode i da su saznali za revizijsku presudu Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001520 od 3. jula 2007. godine, kojom je taj sud zauzeo stav o pitanju primjene Sporazuma, zaključivši da Preporuke Međunarodne organizacije rada, na koje se Kantonalni sud također pozvao, nemaju obavezujući karakter i da Sporazum ne proizvodi pravno djelovanje, jer ta izmjena nije donesena u zakonskoj proceduri koja je predviđena za donošenje Kolektivnog ugovora.
b) Odgovor na apelaciju
- 16.Kantonalni sud je osporio navode iz apelacija, navodeći da apelanti samo polemišu sa pravnim stavovima Kantonalnog suda zauzetim u pobijanim odlukama u vezi s primjenom materijalnog prava. Stoga, Kantonalni sud navode apelanata smatra neutemeljenim i u svemu ostaje kod pravnih stavova iznesenih u drugostepenim odlukama.
- 17.Tuženi je također osporio navode iz apelacija, analizirajući detaljno odredbe Sporazuma kao razlog zbog kojeg smatra da su pobijane odluke zasnovane na ispravnoj primjeni materijalnog prava, te je predložio da Ustavni sud apelacije odbije.
V. Relevantni propisi
- 18.U Zakonu o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona - županija, odnosno u službama za upravu grada i općina (u daljnjem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama određenim ovim zakonom.
Član 7.
Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji nisu uređeni ovim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.
Član 168.
(1) Odredbe člana 1. do 137. ovog zakona primjenjuju se i na namještenike u organima uprave i službama za upravu, kao i na službenike i namještenike u službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i u drugim institucijama kantona - županije, grada i općine, ako drugim federalnim zakonom nije drukčije određeno."
- 19.U Zakonu o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona ("Službene novine Tuzlanskog kantona" broj 14/01) relevantne odredbe glase:
"Član 1.
(1) Ovim zakonom reguliraju se prava, obaveze i odgovornosti, plaće i druga primanja iz radnog odnosa službenika i namještenika u organima uprave i upravnim ustanovama (u daljnjem tekstu: organi uprave) Tuzlanskog kantona.
Član 2.
(2) Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe članova od 1. do 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 13/98) i kolektivni ugovor.
Član 23.
(2) Pored plaće, službenicima pripadaju naknade i druga primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Član 30.
Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i kolektivnim ugovorom.
Član 32.
(2) Na ostala pitanja u vezi sa plaćama i drugim primanjima i naknadama po osnovu rada, koja nisu utvrđena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor.
Član 34.
(1) Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena lica u specijaliziranim organizacijama, agencijama i fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i drugim službama općine na području Kantona koje izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja, sudovima, tužilaštvima, pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim kantonalnim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od tih organa, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno."
- 20.U Zakonu o radu ("Službene novine FBiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) relevantne odredbe glase:
"Član 117.
Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.
Član 119.
Kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje se u 'Službenim novinama Federacije BiH', a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona."
- 21.U Kolektivnom ugovoru za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 23/00) relevantne odredbe glase:
"Član 32.
Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije.
Član 73.
(1) Ovaj ugovor smatra se zaključenim i stupa na snagu kada ga potpišu ovlašteni potpisnici.
(2) Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i drugi organi uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno upravne organizacije ili javne ustanove koji prihvaćaju odredbe ovog ugovora.
Član 74.
(1) Prijedlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u ime organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog ugovora i Sindikat."
- 22.U Općem kolektivnom ugovoru za teritoriju Federacije ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 1.
(1) Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se osnovna prava i obaveze zaposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu regulirani Zakonom o radu.
(2) Potpisnice kolektivnog ugovora suglasne su:
da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na teritoriji Federacije BiH;
Član 13.
Zaposleniku pripada regres za korištenje godišnjeg odmora u visini od najmanje 70% prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku."
- 23.U Sporazumu o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su zaključili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH 2. aprila 2002. godine u Tuzli, relevantne odredbe glase:
"Član 1.
Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na poglavlje 'V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada' za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: službenici).
Član 2.
Sporazumne strane su suglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to članova 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansjska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti.
Član 4.
Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom."
- 24.U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
"Član 4.
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja.
Član 7.
(1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.Š...Ć
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno."
VI. Dopustivost
- 25.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima žalbunu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 26.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.
- 27.U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom su presude Kantonalnog suda protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, i to: broj 003-0-Gž-06-000516 i 003-0-Gž-06-000168, obje od 12. septembra 2006. godine koju su apelanti primili 7. oktobra 2006. godine, broj 003-0-Gž-06-000382 od 18. oktobra 2006. godine, koju je apelant primio 8. novembra 2006. godine, broj 003-0-Gž-06-000642 od 9. oktobra 2006. godine, koju su apelantice primile 1. novembra 2006. godine, broj 003-0-Gž-06-000008 od 17. oktobra 2006. godine koju su apelantice primile 8. novembra 2006. godine i broj 003-0-Gž-06-000334 od 25. oktobra 2006. godine koju je apelantica primila 22. novembra 2006. godine. Uzimajući u obzir datume podnošenja svake apelacije pojedinačno, Ustavni sud zaključuje da je svaka apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neutemeljene, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 28.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 29.Apelanti pobijaju pobijane presude tvrdeći da im je njima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi sa diskriminacijom i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 30.Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine (objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 6/08), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu žalbunih navoda apelanata Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore u pogledu načina na koji je Kantonalni sud proizvoljnim tumačenjem pogrešno primijenio materijalno pravo, zaključujući da je Vlada Tuzlanskog kantona potpisivanjem sporazuma pristupila Kolektivnom ugovoru, uz odgođenu primjenu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora. Ustavni sud u navedenoj odluci nije mogao prihvatiti ni obrazloženje Kantonalnog suda da zbog nedostatka sredstava u budžetu Tuzlanskog kantona regres nije isplaćen ni drugim zaposlenim, te da ne postoje pravni akti kojim su javne vlasti bile dužne regulirati visinu regresa koji je apelantima pripadao po samom zakonu, nisu mogli biti opravdan razlog iz kojega je odbijen zahtjev za isplatu regresa apelantima. Stoga je Ustavni sud u svojoj Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i time povrijedio pravo apelanata na pravično suđenje. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a da nije potrebno posebno razmotriti navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o diskriminaciji u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 31.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada drugostepeni sud preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za isplatu regresa ili toplog obroka, pozivajući se na to da je Sporazumom odgođena isplata ovih naknada dok se ne osiguraju finansjska sredstva, zato što apelanti ne mogu trpjeti štetne posljedice zbog propusta javnih vlasti da izvrše propisane obaveze.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine