USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 872/08, rješavajući apelaciju DERBY-GAMES d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.DERBY-GAMES d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Almin Dautbegović i Ragib Hadžić, advokati iz Zenice, podnio je 21. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-2229/02 od 9. januara 2008. godine i Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) broj 05-15-3805-2/02 od 1. oktobra 2002. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda i Ministarstva finansija kao učesnika u postupku zatraženo je 27. marta 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. aprila 2008. godine, a Ministarstvo finansija 10. aprila 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Ministarstva finansija dostavljeni su apelantu 16. juna 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Ministarstvo finansija je 1. oktobra 2002. godine donijelo Rješenje broj 05-15-3805-2/02, kojim se apelantu odobrava otvaranje novih lokacija - uplatnih mjesta za priređivanje klađenja na sportske rezultate i druge neizvjesne događaje na 49 lokacija. Određeno je da ovo odobrenje važi do 13. septembra 2003. godine.
- 7.U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za otvaranje 61 nove lokacije - uplatnih mjesta. Uz zahtjev je priložen spisak novih lokacija za koje se traži odobrenje i dokaz o uplati naknade za otvaranje novih lokacija u iznosu od 490.000,00 KM, kao i ugovori o zakupu poslovnih prostorija. Zatim, da je iz zapisnika Poreske uprave FBiH, broj 10/06-15-I-2893/02 od 30. septembra 2002. godine, konstatovano da apelant ispunjava zakonom propisane uvjete za izdavanje odobrenja. Dalje, da je apelantu u smislu odredbe člana 141. Zakona o upravnom postupku omogućeno da, radi zaštite svojih prava i interesa, učestvuje u postupku, a apelantov ovlašteni zastupnik je dao izjavu na zapisnik 1. oktobra 2002. godine i imao je primjedbu da nije bilo zakonskog osnova za plaćanje naknade za otvaranje novih lokacija - uplatnih mjesta u iznosu od po 10.000,00 KM za svaku novu lokaciju. Apelant je odustao od zahtjeva za izdavanje odobrenja za 12 uplatnih mjesta koja su naznačena u zapisniku o učešću stranke u postupku.
- 8.Istaknuto je da apelantovi navodi nisu mogli uticati na drugačiju odluku, s obzirom da je članom 81. Zakona o igrama na sreću (u daljnjem tekstu: ZIS) propisano, između ostalog, da priređivač igre klađenja mora imati najmanje dva uplatna mjesta, a članom 86. stav 3. tačka 1.c. alineja treća propisano je da se za otvaranje svake nove lokacije plaća naknada u iznosu od 10.000,00 KM.
- 9.Ministarstvo je, također, podsjetilo da je Rješenjem tog Ministarstva, broj 05-15-3805/02 od 13. septembra 2002. godine, apelantu odobreno priređivanje igre na sreću - klađenje na sportske rezultate i druge neizvjesne događaje, a odobrenje je dato na period od godinu dana, odnosno do 13. septembra 2003. godine, pa je prema tome odlučeno u konkretnom rješenju.
- 10.Protiv rješenja Ministarstva finansija apelant je pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom. U tužbi je naveo da je pobijano rješenje nezakonito i neosnovano zbog toga što je Ministarstvo finansija uvjetovalo donošenje osporenog rješenja plaćanjem naknade od 10.000,00 KM po svakom uplatnom mjestu, na koji način je Ministarstvo finansija pogrešno primijenilo odredbe Zakona o igrama na sreću. Naime, u tački 1. dispozitiva osporenog rješenja, pogrešno je utvrđeno da se apelantu odobrava otvaranje "novih lokacija - uplatnih mjesta" iako je apelant podnio zahtjev za produženje odobrenja rada predmetnih uplatnih mjesta koja nisu nova jer su ta uplatna mjesta postojala i ranije - prije donošenja novog ZIS-a.
- 11.Vrhovni sud je na nejavnoj sjednici održanoj 9. januara 2008. godine donio Presudu broj U-2229/02, kojom je apelantovu tužbu odbio.
- 12.U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da je osporeno rješenje doneseno na osnovu apelantovog zahtjeva za izdavanje odobrenja za otvaranje novih 49 lokacija - uplatnih mjesta za priređivanje igara na sreću - klađenja uz koji je priložen dokaz o uplati naknade za navedeno otvaranje u iznosu od 490.000,00 KM. Donošenju navedenog rješenja je prethodila rasprava u prostorijama Ministarstva finansija na kojoj je apelantov punomoćnik prigovorio zakonitosti naplate naknade u iznosu od 10.000,00 KM po jednoj lokaciji-uplatnom mjestu jer je smatrao da se u konkretnom slučaju radi o starim a ne novim lokacijama koje nisu trebale biti zatvorene. Vrhovni sud je našao da je prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu Ministarstvo primijenilo odredbu člana 83. Zakona o igrama na sreću ("Službene novine FBiH" broj 1/02). Navedenom odredbom je propisano da se za izdavanje odobrenja za priređivanje igre na sreću, odobrenja pravila igara na sreću, produženje odobrenja za priređivanje igara na sreću i za otvaranje nove lokacije plaća naknada koja je prihod Federacije BiH i koja za otvaranje svake nove lokacije, prema odredbi stava 3. tačka 1.b) navedenog člana iznosi 10.000,00 KM. Na osnovu navedenog Vrhovni sud je zaključio da je upravni organ na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo koje nije povrijeđeno na apelantovu štetu.
- 13.Vrhovni sud nije prihvatio paušalno istaknuti tužbeni prigovor da se u konkretnom slučaju ne radi o novim već o starim lokacijama - uplatnim mjestima, jer za to nisu ponuđeni odgovarajući dokazi, kao i što, prema navodima tuženog, datim u odgovoru na tužbu, proizlazi da su sporne lokacije bile odobrene samo za jednokratnu upotrebu, prema tada važećim propisima Zakona o lutriji BiH i Zakona o oporezivanju igara na sreću i zabavnih igara (oba objavljena u "Službenim novinama FBiH" broj 2/96).
Djelimično se usvaja apelacija DERBY-GAMES d.o.o. Mostar.
IV. Apelacija
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2229/02 od 9. januara 2008. godine.
a) Navodi iz apelacije
- 14.Apelant je naveo da mu je Presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelant obrazlaže navodom da je sud, po njegovom mišljenju, pogrešno primijenio materijalno pravo. Prije svega, apelant je istakao da je Ministarstvu podnio zahtjev za produženje ranije odobrene djelatnosti, a da je Ministarstvo osporenim rješenjem odobrilo apelantu obavljanje djelatnosti priređivanja igara na sreću klađenjem, koju je on inače obavljao i prije donošenja novog ZIS-a. Apelant smatra da je članom 91. važećeg ZIS-a propisano da subjekti iz tog člana nastavljaju sa radom do isteka roka važenja odobrenja, pod uvjetom da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog zakona svoje poslovanje usklade s važećim zakonom. Iz te zakonske formulacije, po principu nesporne pravne apelantove individualnosti, proizlazi njegova obaveza prema odredbi člana 86. stav 1. tačka 1) alineja c) ZIS-a, i taj princip vrijedi i za pojedina uplatna mjesta. Naime, apelant smatra da je sud zanemario činjenicu da je on od ranije imao uplatna mjesta i da nije otvarao nova. Osim toga, prema apelantovom mišljenju, on je trebao da, prema članu 86. Zakona o igrama na sreću, platiti samo po 1.000 KM po uplatnom mjestu a ne po 10.000 KM za svako uplatno mjesto. Dalje, apelant smatra da Vrhovni sud nije dao valjane razloge i cjelovito obrazloženje u pogledu bitne povrede upravnog postupka pred Ministarstvom finansija. Apelant je istakao i povredu prava na pristup sudu jer nije bio pozvan na sjednicu vijeća Vrhovnog suda iako je to podneskom od 19. aprila 2006. godine tražio. Osim toga, apelant se ali da je Vrhovni sud donio odluku nakon pet godina, dva mjeseca i osam dana od dana pokretanja upravnog spora, čime je izašao iz okvira kriterija razumnog roka definiranog članom 6. stav 1. Evropske konvencije, čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Povredu prava na imovinu apelant obrazlaže navodom da, budući da mu je trebalo izdati produženje odobrenja jer on nije otpočinjao djelatnost organizacije igara ne sreću iznova, nego je produžavao već ranije odobrenu djelatnost iste vrste, sadržine i obima, na istom broju uplatnih mjesta, smatra da je osporenim rješenjem i kasnijim nalogom za plaćanje pod formom zakonskog javnog prihoda nedopušteno zahvaćeno u njegovu imovinu, jer su mu nametnute obaveze imovinske prirode (plaćanje neosnovanih naknada) veće od obaveza koje je inače morao platiti, pod uvjetom da je organ uprave pravilno utvrdio da apelant samo produžava ranije odobrenu djelatnost.
Odbija se kao neosnovana apelacija DERBY-GAMES d.o.o. Mostar podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-2229/02 od 9. januara 2008. godine, u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. u vezi s članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
b) Odgovor na apelaciju
- 15.Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da ostaje kod razloga iz svoje presude, te da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava.
- 16.Ministarstvo finansija je u svom odgovoru istaklo da je 15. januara 2002. godine stupio na snagu novi Zakon o igrama na sreću, u kojem je članom 91. reguliran rad zatečenih privrednih društava koja se bave igrama na sreću, te naveden sadržaj člana 91. ZIS-a. Ministarstvo je protumačilo da je smisao nove zakonske regulative i bilo utvrđivanje roka u kojem su priređivači igara na sreću u svakom slučaju bili dužni uskladiti svoj rad u roku od tri mjeseca, pa čak i u slučaju kada na ranijem odobrenju nije bio striktno naveden rok važenja dozvole za rad. Ministarstvo je zaključilo da je stoga nesporno da to Ministarstvo nije moglo izdati nikakvo produženje odobrenja, nego samo odobrenje za priređivanje igara na sreću, ispravno primijenivši važeći Zakon o igrama na sreću, te da nije povrijeđen zakon na apelantovu štetu.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
V. Relevantni propisi
- 17.Zakon o Lutriji Bosne i Hercegovine i igrama na sreću ("Službeni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(1) Ovim zakonom uređuju se igre na sreću i igre za zabavu koje se organizuju putem Lutrije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Lutrija) i putem drugih pravnih osoba registriranih za obavljanje ove djelatnosti.
(2) Sa pravnim osobama iz stava 1. ovog člana izjednačeni su samostalni privrednici.
Član 14.
U igre na sreću spadaju:
- 1.lutrija, sportska prognoza i loto;
- 2.klađenje na konjskim trkama i sportskim takmičenjima;
- 3.igre u kasinu;
- 4.automati i
- 5.tombola-bingo.
Član 15.
(1) Igre na sreću iz člana 14. tačka 1. ovog zakona može priređivati samo Lutrija.
(2) Igre iz člana 14. tač. 2, 3. i 4. ovog zakona mogu priređivati: Lutrija i pravne osobe koje su registrovane isključivo za igre na sreću.
(3) Igre iz člana 14. tačka 2. ovog zakona mogu priređivati isključivo pravne osobe registrirane za ovu vrstu igre na sreću.
(5) Odobrenje za priređivanje igara iz stava 2. ovog člana daje Ministarstvo finansija pod uvjetima koje propisuje Ministarstvo finansija.
Član 30.
(1) Posebne igre na sreću mogu se priređivati samo na osnovu odobrenja za svaku pojedinu igru, izuzev igre koje priređuje Lutrija.
(2) posebne igre na sreću se organizuju u kasinu i u posebnim salonima sa automatima za igre na sreću.
- 18.Zakon o oporezivanju igara na sreću i zabavnih igara ("Službeni list RBiH" broj 2/96) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se oporezivanje igara na sreću i zabavnih igara u Republici Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Republika).
Član 3.
Na igre na sreću plaća se:
- -porez na dobitke od igara na sreću,
- -porez od priređivanja igara na sreću i zabavnih igara,
- -porez na promet usluga od igara na sreću i zabavnih igara i
- -naknada za izdavanje odobrenja za priređivanje igara na sreću i zabavnih igara.
Član 20.
Za izdavanje odobrenja za otvaranje kasina, automata-kluba ili zabavnog kluba, za izdavanje odobrenja za jednokratno organizovanje prigodne lutrije, tombole ili klađenja na sportskim manifestacijama plaća se naknada.
Član 21.
Naknada iz člana 20. ovog zakona plaća se za:
- -otvaranje kasina 50.000 (u DEM)
- -otvaranje automat-kluba 25.000
- -otvaranje zabavnog kluba,
sa elektronskim automatima 10.000
sa mehaničkim automatima 5.000
- -za jednokratno organiziranje prigodne lutrije,
tombole ili klađenja na sportskim manifestacijama 1.000
- -za organiziranje robno-novčane lutrije 5.000
- 19.Zakon o igrama na sreću ("Službene novine Federacije BiH" br. 1/02 i 40/10) u relevantnom dijelu glasi:
- 19.
Član 3.
(5) Posebne igre na sreću su igre u kojima se unaprijed ne utvrđuje fond dobitka i to:
- 1.igre u kasinu,
- 2.igre na automatima u posebnim klubovima i drugim napravama s višestrukim ulogom i dobitkom (multiplayer),
- 3.klađenje na razne rezultate i događaje i sl.
Član 6.
(1) Igre na sreću iz člana 3. ovog zakona priređuju se na osnovu ovog zakona i odobrenja.
Član 7.
Posebne igre na sreću mogu priređivati:
Š...Ć
- -privredna društva koja su registrovana isključivo za konkretnu pojedinu igru na sreću predviđenu ovim zakonom na osnovu odobrenja.
Član 79.
Klađenje na sportske rezultate i druge neizvjesne događaje je posebna igra na sreću.
Član 80.
(1) Raznovrsna klađenja može priređivati Lutrija BiH i privredna društva sa sjedištem u Federaciji registrovana isključivo za ovu vrstu igre na sreću.
(2) Privredna društva mogu priređivati raznovrsna klađenja u za to posebno uređenim prostorijama i na osnovu odobrenja Ministarstva.
Član 81.
(1) Priređivač igre iz člana 80. ovog zakona (u daljnjem tekstu: kladioničar) mora ispunjavati slijedeće uvjete:
(-)
- -da ima najmanje dva uplatna mjesta,
(2) Odobrenje se izdaje privrednom društvu na razdoblje od godinu dana.
Član 86.
(1) Za izdavanje odobrenja za priređivanje igre na sreću, odobrenja pravila igara na sreću, produženje odobrenja za priređivanje igara na sreću i za otvaranje nove lokacije plaća se naknada.
(3) Naknada iz stava 1. ovog člana plaća se za:
- 1.Odobrenje za priređivanje igre:
- a)na automatima u posebnim klubovima
- b)u kasinu
- c)u kladionicama
- -za izdavanje odobrenja..............................50.000,00 KM
- -za odobrenje pravila igre.......................... 1.000,00 KM
- -za otvaranje svake nove lokacije.............. 10.000,00 KM
- -za produženje odobrenja.......................... 10.000,00 KM
- -
- d)tombola - Bingo u zatvorenom prostoru
- a)
(4) Bez dokaza o plaćenoj naknadi iz stavka 2. ovog člana ne može se izdati odobrenje i otpočeti s radom.
Član 91.
(1) Privredna društva, koja igre na sreću priređuju u kasinu i automat klubovima na temelju odobrenja datih do stupanja na snagu ovog zakona, nastavljaju s radom do isteka roka važenja odobrenja, a u slučaju da rok važenja odobrenja nije određen najduže tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Privredno društvo kojem odobrenje za priređivanje igara na sreću u kasinu i automat klubovima važi do kraja godine mogu nastaviti s radom pod uvjetom da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona usklade svoj rad, akte i poslovanje s odredbama ovog zakona.
(3) Svi postupci započeti radi davanja odobrenja za priređivanje posebnih igara u kasinu i automat klubovima u kojima nije donijeto konačno rješenje dovršit će se po odredbama ovog zakona.
- 20.Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 30.
O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.
Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava).
Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i stranka može predložiti da se održi rasprava.
Član 35.
Sud rješava spor, po pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.
Š...Ć
Član 36.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe. Na ništavost upravnog akta sud pazi po službenoj dužnosti. Ako sud utvrdi (ocijeni) da je osporeni upravni akt ništav poništit će ga, a ako su razlozi ništavosti sadržani i u prvostepenom upravnom aktu, poništit će i taj akt.
Član 60.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
- 21.Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
Član 75.
Postupak po tužbama pred Vrhovnim sudom Federacije podnesenim do 31.12.2003. godine, koji nije završen do stupanja na snagu ovog zakona, nastaviće se pred tim sudom po odredbama ranije važećeg zakona.
- 22.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 23.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 24.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 25.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-2229/02 od 9. januara 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 14. februara 2008. godine a apelacija je podnesena 21. marta 2008. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 26.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 27.Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek.
- 28.Ustavni sud napominje da je isto činjenično i pravno pitanje razmotrio u svojoj odluci broj AP 873/08 od 21. jula 2010. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti i meritumu, do objavljivanja u službenom glasniku dostupna na web stranici www.ustavnisud.ba). U toj odluci, koja se odnosi na istog apelanta i učesnike postupka, Ustavni sud je zaključio da je povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se ukupno trajanje postupka povodom apelantove tužbe u upravnom sporu u periodu dužem od pet godina može u potpunosti staviti na teret Vrhovnom sudu. Ustavni sud je nadalje zaključio da nije povrijeđeno apelantovo pravo koje se odnosi na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer nema ništa što bi ukazivalo da je sud proizvoljno primijenio relevantne propise na apelantovu štetu, te kada se navodi o kršenju prava na pristup sudu odnose isključivo na apelantovo nezadovoljstvo osporenom odlukom i neprisustvovanjem nejavnoj sjednici vijeća. Također, Ustavni sud je zaključio da u konkretnom predmetu nije povrijeđeno ni pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje niti sa pravom na imovinu, s obzirom da je apelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravne lijekove u upravnom postupku i sporu za koje se nikako ne može smatrati da su neefiktivni.
- 29.S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 873/08 od 21. jula 2010. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud se u pogledu svih apelantovih albenih navoda, kako u usvajajućem tako i u odbijajućem dijelu odluke o apelaciji, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. U odnosu na konkretni slučaj, Ustavni sud dodatno podsjeća da je Vrhovni sud svoju odluku obrazložio i zaključkom da iz navoda Ministarstva kao tuženog organa proizlazi da su sporne lokacije apelantu bile odobrene samo za jednokratnu upotrebu, prema tada važećim propisima - Zakonu o lutriji BiH i Zakonu o oporezivanju igara na sreću i zabavnih igara (oba "Službene novine FBiH" broj 2/96). Ustavni sud zapaža da je kod pisanja obrazloženja presude Vrhovnog suda očigledno nastala lapsus calami, jer je činjenica da su oba navedena zakona objavljena u "Službenom listu RBiH" broj 2/96, a ne "Službenim novinama FBiH" broj 2/96. Dodatnom analizom relevantnih odredaba ova dva zakona Ustavni sud zaključuje da ni organ uprave niti Vrhovni sud nisu proizvoljno primijenili pravo kada su smatrali da je u apelantovom slučaju riječ o otvaranju novih uplatnih mjesta - lokacija za priređivanje klađenja, a ne produženju ranijih, jer mogućnost klađenja navedenim zakonima uopće nije bila propisana na način na koji je to učinjeno u ZIS-u, već je postojala mogućnost odobrenja samo jednokratnog organiziranja prigodne lutrije, tombole ili klađenja na sportskim manifestacijama i naknada se plaćala samo za to. Stoga je, po mišljenju Ustavnog suda, sasvim irelevantno da li je apelant svoj zahtjev naslovio kao zahtjev za produženje odobrenja ili kao zahtjev za odobrenje, jer mu je nadležni organ mogao izdati samo odobrenje za priređivanje igara na sreću - klađenje na novim lokacijama i naplatiti 10.000,00 KM po jednoj lokaciji, kao što je i učinjeno. I stoga Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, te da su data obrazloženja koja u cijelosti zadovoljavaju zahtjeve prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada se ukupno trajanje postupka povodom tužbe u upravnom sporu u periodu dužem od pet godina može u potpunosti staviti na teret Vrhovnom sudu a taj sud nije iznio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 31.Međutim, Ustavni sud smatra da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da nema ništa što bi ukazivalo da je sud proizvoljno primijenio relevantne propise na apelantovu štetu, te kada se navodi o kršenju prava na pristup sudu odnose isključivo na apelantovo nezadovoljstvo osporenom odlukom i neprisustvovanjem nejavnoj sjednici vijeća. Također, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije povrijeđeno ni pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje niti sa pravom na imovinu, s obzirom da je apelant imao i iskoristio sve zakonom propisane pravne lijekove u upravnom postupku i sporu za koje se nikako ne može smatrati da su neefiktivni.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.