Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1101/08, rješavajući apelaciju Joze Galića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Jozo Galić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Marko Kraljević, advokat iz Ljubuškog, podnio je 21. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te učesnika u postupku Hercegovina osiguranje d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: učesnik u postupku) zatraženo je 17. aprila 2008. godine da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. aprila 2008. godine, Općinski sud 12. maja 2008. godine, dok Vrhovni sud i učesnik u postupku nisu dostavili odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 16. septembra 2010. godine.

Usvaja se apelacija Joze Galića.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P: 140/00 od 31. decembra 2005. godine obavezan je tuženi učesnik u postupku da apelantu, na ime naknade materijalne štete, isplati iznos od 13.362,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 10. septembra 2004. godine kao dana vještačenja visine štete i troškovima postupka.
  • 7.
    Obrazlažući odluku o dosuđenim kamatama na iznos naknade materijalne štete u iznosu od 13.620,00 KM, Općinski sud je utvrdio da kamate teku od dana kada je sud prihvatio vještačenje vještaka mašinske struke, tj. 10. septembra 2004. godine, kada je određena visina naknade štete do isplate, a u skladu s članom 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) i članom 1. Zakona o visini stope zatezne kamate.
  • 8.
    Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 211 od 7. jula 2006. godine apelantova alba je djelomično uvažena, prvostepena presuda preinačena u dijelu kojim je odlučeno o kamatama tako da je tuženi učesnik u postupku dužan apelantu isplatiti zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice počevši od 22. augusta 1999. godine kao dana nastanka štete pa do isplate, umjesto od 10. septembra 2004. godine. U preostalom dijelu apelantova alba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
  • 9.
    Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosuđujući zatezne kamate od 10. septembra 2004. godine a ne od nastanka štete, tj. od 20. augusta 1999. godine. Stoga je, djelimičnim uvažavanjem apelantove albe, Kantonalni sud prvostepenu presudu preinačio onako kako je to odlučeno u izreci presude Kantonalnog suda. Sud se pri tom pozvao na odredbe člana 186. ZOO prema kojem se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, tj. od 19. augusta 1999. godine, a onaj ko zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i kamatu, kako to propisuje i odredba člana 227. ZOO. Zatim, pravilnom ocjenom provedenih dokaza, kako je naveo Kantonalni sud, prvostepeni sud je izveo zaključak da je za štetu koju je pretrpio apelant isključivo odgovoran osiguranik tuženog, o čemu je sud dao valjane razloge, koje je u cijelosti prihvatio i Kantonalni sud.
  • 10.
    Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine revizija tuženog je djelimično uvažena, drugostepena presuda preinačena tako da je apelantova alba na prvostepenu presudu odbijena i prvostepena presuda u pogledu odluke o zakonskim zateznim kamatama potvrđena, dok je u ostalom dijelu revizija odbijena.
  • 11.
    Vrhovni sud je zaključio da je osnovan revizijski prigovor tuženog učesnika u postupku u vezi s rokom od kojeg treba priznati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnog duga. U konkretnoj pravnoj situaciji, kako je naveo Vrhovni sud, je trebao primijeniti odredbe člana 189. u vezi s članom 277. stav 1. ZOO. Naime, apelant nije dokazao da je štetu koja mu je pričinjena otklonio odnosno popravio, u kojem slučaju bi mu pripala kamata od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kada su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete. S obzirom da je apelantu dosuđena naknada materijalne štete izražene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja, to apelantu pripada zatezna kamata od dana donošenja prvostepene presude, na koji način bi se postigla satisfakcija i uspostava ranijeg stanja, jer bi, kako je zaključio Vrhovni sud, u svakom drugačijem presuđenju apelant zapravo dobio više od realne vrijednosti njegovog potraživanja.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate.

IV. Apelacija

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine.

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da mu je učesnik u postupku, kao odgovorno pravno lice koje je osiguralo njegov kamion, isplatio štetu, troškove i kamate prema Presudi Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 211 od 7. jula 2006. godine. Međutim, on prigovara načinu obračuna zakonskih zateznih kamata i njihovom početku računanja, tražeći da se one obračunavaju od momenta nastanka štete, a ne od podnošenja tužbe kojom je apelant tražio naknadu štete.
  • 13.
    U konkretnom slučaju apelant smatra da je stav Vrhovnog suda, u pogledu obračunavanja zakonske zatezne kamate na utvrđenu materijalnu štetu, proizvoljan, s obzirom na jasne odredbe čl. 186. i 227. ZOO da se materijalna šteta smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
  • 14.
    Apelant, stoga, predlaže da Ustavni sud ukine Presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine i ostavi na snazi Presudu Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 211 od 7. jula 2006. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

b) Odgovori na apelaciju

  • 15.
    U odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda se predlaže da se apelacija usvoji kao osnovana, uvaži i donese odluka kakvu predlaže apelant, odnosno da se Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine ukine i ostavi na snazi Presuda Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 211 od 7. jula 2006. godine. Kantonalni sud se pri tom pozvao na razloge i obrazloženje koje je iznio u svojoj presudi. Kantonalni sud, dalje, smatra da je osporena Presuda Vrhovnog suda rezultat proizvoljne primjene ZOO koji u svojim odredbama propisuje da će sud oštećeniku dosuditi naknadu u novcu kad on to zahtijeva, što je ovdje slučaj (član 185. stav 4 ZOO), te da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete (član 186. ZOO). Osim toga, kako je naveo Kantonalni sud, visina naknade štete se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (član 189. stav 2. ZOO) uz obavezu da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze pored glavnice duguje i zateznu kamatu. I konačno, Kantonalni sud je naveo da povjerilac ima pravo na zatezne kamate bez obzira da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja. Kantonalni sud je, u odgovoru na apelaciju, zaključio da apelantu pripada pravo na naknadu štete čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, uz zatezne kamate od dana nastanka štete. Iznos koji se oštećenom dosudi na ime zateznih kamata u konkretnoj pravnoj stvari ne predstavlja štetu, već se na taj način obeštećuje oštećeni zbog zakašnjenja štetnika u ispunjavanju obaveze naknade štete. Tako zatezna kamata predstavlja naknadu štete zbog toga što naknada nije dobivena na vrijeme, pa nije ni omogućeno ublažavanje posljedica učinjene štete. Odluka kojom bi se oštećenom dosuđivala zatezna kamata na materijalnu štetu od dana presuđenja, a ne od dana nastanka štete, bila bi rezultat proizvoljne primjene ZOO. Osim toga, ona bi bila u suprotnosti s pravom na imovinu koje je zaštićeno odredbom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zaključio je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju.
  • 16.
    U odgovoru na apelaciju Općinskog suda se navodi da u ovom predmetu nema povrede prava na pravično suđenje i imovinu, zbog čega apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

V. Relevantni propisi

  • 17.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 185. stav 4.

Š......Ć

Sud će dosuditi oštećeniku naknadu u novcu kad on to zahtjeva, izuzev ako okolnosti datog slučaja opravdavaju uspostavljanje ranijeg stanja.

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 189.

Oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Kad je stvar uništena ili oštećena krivičnim djelom učinjenim sa umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

Član 277.

Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

Član 278.

Povjerilac ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikove docnje.Š......Ć

  • 18.
    U Zakonu o osiguranju imovine i lica FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/95, 7/95, 6/98 i 41/98), relevantne odredbe glase:

Član 73.

Vlasnik odnosno korisnik motornog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom motornog vozila nanese trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.Š......Ć

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 21.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-001291 od 22. januara 2008. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 13. aprila 2008. godine, a apelacija je podnesena 10. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 24.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
  • 25.
    U suštini, apelant smatra da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovina zbog pogrešno zauzetog stava da se zatezna kamata obračunava od dana presuđenja, odnosno od dana donošenja prvostepene odluke. Prema njegovom mišljenju, zatezna kamata se dosuđuje od momenta nastanka štete, koja je u njegovom slučaju nastupila 1999. godine.
  • 26.
    Ustavni sud prije svega podsjeća da je pitanje početka roka za računanje zakonskih zateznih kamata pri određivanju materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08 i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09). U navedenim odlukama je zauzeto stanovište da se, pri određivanju materijalne štete, zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Imajući u vidu da je ovakvo stanovište zauzeto u vezi s tumačenjem relevantnih odredbi ZOO, koje su i u vrijeme donošenja osporene presude Vrhovnog suda, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje, tj. isplatu zateznih kamata u slučaju materijalne štete, a koje je već bilo raspravljeno u citiranim odlukama, Ustavni sud je zaključio da nema razloga da istu praksu ne primijeni i u konkretnom slučaju. Stoga se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih albenih navoda, u potpunosti poziva na obrazloženja data u ranije donesenim odlukama o istom pravnom pitanju.
  • 27.
    Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da je Vrhovni sud, određujući da zatezna kamata na dosuđenu materijalnu štetu počinje teći od donošenja prvostepene presude a ne od dana nastanka štete, povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 28.
    Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju arbitrarnim stavom Vrhovnog suda o početku toka zakonske zatezne kamate pri određivanju materijalne štete povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 29.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.