USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1103/08, rješavajući apelaciju Novke Popov, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Novka Popov (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Rado Pejić iz Tuzle, podnijela je 10. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na isplatu neisplaćenih penzija koji je okončan Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar - Kantonalna administrativna služba u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod za PIO) i Kantonalne službe zatraženo je 21. aprila 2008. godine, a od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) 20. augusta 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Kantonalna služba je dostavila 26. maja 2008. godine, a Vrhovni sud 31. augusta 2010. godine. Federalni zavod za PIO nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalne službe dostavljen je apelantici 18. juna 2008. godine, a odgovor Vrhovnog suda 15. septembra 2010. godine.
Usvaja se apelacija Novke Popov.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelantica je 31. januara 2001. godine podnijela zahtjev Društvenom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje BiH, filijala u Tuzli (u daljnjem tekstu: Društveni fond za PIO), radi isplate neisplaćenih penzija za period od februara do juna 2000. godine.
- 7.Rješenjem Društvenog fonda za PIO broj 110-52966-60 od 17. maja 2001. godine apelantičin zahtjev je odbijen.
- 8.Odlučujući o apelantičinoj albi protiv prvostepenog rješenja, Društveni fond za PIO je donio Rješenje broj 02/1-1105296660 od 5. jula 2001. godine kojim je alba odbijena.
- 9.Apelantica je protiv drugostepenog rješenja 28. augusta 2001. godine podnijela tužbu Vrhovnom sudu.
- 10.Vrhovni sud je donio Presudu broj U-3004/01 od 21. marta 2007. godine kojom je tužba uvažena, drugostepeno i prvostepeno rješenje su poništeni i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
- 11.Predmetni spis je 24. maja 2007. godine dostavljen Kantonalnoj službi.
- 12.Rješenjem Kantonalne službe broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine apelantici je priznato pravo na isplatu neisplaćenih penzija za period od februara do juna 2000. godine.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu koji je okončan Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar-Kantonalna administrativna služba u Tuzli broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine.
IV. Apelacija
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da Novki Popov, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.050 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelantica se ali da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je 31. januara 2001. godine pokrenula postupak radi isplate neisplaćenih penzija, koji je okončan tek nakon sedam godina. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000 KM zbog dužine trajanja postupka.
Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Kantonalna služba je navela da rješenjima Federalnog zavoda za PIO nisu povrijeđena apelantičina ustavna prava, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 15.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da je presuda Vrhovnog suda donesena u skladu s materijalnim i procesnim zakonima i "u najkraćem mogućem roku", te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
V. Relevantni propisi
- 16.U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:
Član 60.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
- 17.U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine FBiH" broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
- 18.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 19.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 20.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.U konkretnom slučaju apelantica se ali na dužinu trajanja postupka u predmetu ostvarivanja prava na isplatu neisplaćenih penzija koji je okončan Rješenjem Kantonalne službe broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine. Predmetno rješenje apelantica je primila 29. februara 2008. godine, a apelacija je podnesena 10. aprila 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti
VII. Meritum
- 24.Apelantica se ali da joj povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 26.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 26.
1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
a) Relevantni principi
- 27.Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 28.Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 29.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 30.Ustavni sud zapaža da je apelantica 31. januara 2001. godine pokrenula postupak radi isplate neisplaćenih penzija, te da je taj postupak okončan Rješenjem Kantonalne službe broj 110-52966-60 od 25. januara 2008. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od sedam godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 31.U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče ostvarivanja prava na isplatu neisplaćenih penzija. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o jednostavnom postupku.
- 32.Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je predmetni postupak trajao ukupno sedam godina, a od toga pred nadležnim upravnim organima oko godinu dana. Imajući u vidu da su upravni organi u relativno kratkom vremenskom periodu na dvije instance donijeli tri odluke, Ustavni sud ne nalazi da su svojim postupanjem značajno doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud ukazuje da je upravni spor pred Vrhovnim sudom trajao pet godina i sedam mjeseci, a da Vrhovni sud ovaj period u kojem nije razmatrao apelanticinu tužbu ničim nije opravdao. Ustavni sud podsjeća da Zakonom o upravnim sporovima nije predviđen rok za postupanje po tužbi u upravnom sporu. Međutim, s obzirom na dosljednu primjenu Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odluku o apelantičinoj tužbi trebao donijeti bez odugovlačenja (član 10. Zakona o parničnom postupku). Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194. stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, Ustavni sud zapaža da je pitanje isplate neisplaćenih penzija od velikog značaja za apelanticu, te vodeći računa o svim okolnostima predmeta i složenosti postupka koji je u pitanju, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka pred Vrhovnim sudom neopravdano i da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne smatra da postoje takve izuzetne okolnosti, niti je Vrhovni sud na to ukazao.
- 33.S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini predmetnog postupka.
- 34.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 35.U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanta, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- 36.Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da je predmetni postupak trajao sedam godina, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 1.050 KM. S obzirom na odlučujući doprinos Vrhovnog suda dužini predmetnog postupka, te imajući u vidu sjedište tog suda, navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 37.Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak radi isplate neisplaćenih penzija traje sedam godina, od toga pet godina i sedam mjeseci pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine koji nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu dužinu postupka.
- 38.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 39.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.