USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3127/08, rješavajući apelaciju Zdravka Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 27. oktobra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.Zdravko Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sinja, Republika Hrvatska, podnio je 3. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj P-273/97 (kasnije P-255/02 i 64 0 P 004692 97 P) Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 23. decembra 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Općinskog suda je 27. maja 2010. godine zatraženo da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj P-1273/97.
- 3.Općinski i Kantonalni sud su dostavili odgovore na apelaciju 9. i 13. januara 2009. godine, a Vrhovni sud 31. decembra 2008. godine.
- 4.Općinski sud je dostavio spis na uvid 14. juna 2010. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda su otpremljeni apelantu 6. maja 2009. godine.
Usvaja se apelacija Zdravka Babića.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelant je 14. augusta 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Biroa osiguranja Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i "Euroherc-osiguranja" Ljubuški (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 140.000 kuna. U tužbi je navedeno da je apelant 27. jula 1996. godine sudjelovao u saobraćajnoj nezgodi koju je prouzrokovao V.L., državljanin Slovenije, koji je tom prilikom vozio automobil osiguran policom osiguranja "Adriatic-osiguranja" Kopar. Apelant je vozio automobil koji je posjedovao policu osiguranja "Euroherc" Sinj. Tom prilikom apelant je zadobio niz teških i po ivot opasnih ozljeda zbog čega je tražio da mu prvotuženi i drugotuženi solidarno naknade prouzrokovanu štetu. Predmet je evidentiran pod brojem P-273/97.
- 8.Općinski sud je održao ročišta 19. decembra 1997. godine, 15. januara i 27. marta 1998. godine.
- 9.Ročišta od 27. marta i 28. augusta 1998. godine su odložena na apelantov zahtjev, radi eventualnog postizanja vansudske nagodbe. Sljedeća ročišta su održana 20. novembra i 18. decembra 1998. godine, te 18. januara 1999. godine.
- 10.Apelant nije pristupio na ročišta od 26. marta i 23. aprila 1999. godine.
- 11.Potom je Općinski sud na ročištu od 14. maja 1999. godine zaključio glavnu raspravu. Isti dan Općinski sud je donio rješenje da se preotvara glavna rasprava radi dopune dokaznog postupka. Naime, sud je odlučio da će po službenoj dužnosti provesti dokaz uvidom u spis istog suda broj Ki: 23/96 (krivični postupak povodom predmetne saobraćajne nezgode).
- 12.Općinski sud je 27. jula 1999. godine zaključio glavnu raspravu i donio Presudu broj P.273/97, kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog, dok je odbio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog.
- 13.Općinski sud je 3. februara 2000. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na odlučivanje povodom albi apelanta i drugotuženog. Međutim, Kantonalni sud je 10. marta 2000. godine vratio spis Općinskom sudu sa zahtjevom da se albe dostave i prvotuženom radi davanja odgovora, te da se nakon toga spis vrati Kantonalnom sudu.
- 14.Općinski sud je 10. novembra 2000. godine ponovo dostavio predmetni spis Kantonalnom sudu, a Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž.231/00 od 20. decembra 2000. godine, kojom je prvostepena presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na visinu naknade štete koju je drugotuženi obavezan da naknadi apelantu. U ostalom dijelu Kantonalni sud je potvrdio prvostepenu presudu. Predmet je vraćen Općinskom sudu 9. januara 2001. godine.
- 15.Protiv drugostepene presude drugotuženi je izjavio reviziju, pa je Vrhovni sud donio Rješenje broj Rev-90/01 od 7. maja 2002. godine, kojim se revizija drugotuženog uvažava, obje nižestepene presude ukidaju i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da iz spisa proizlazi da je apelant državljanin Republike Hrvatske, što u postupku nije provjeravano, kao ni to da li ima "državljanstvo Federacije BiH". Osim toga, tokom provedenog postupka nije utvrđeno ni da li je na dan saobraćajnog udesa: "bilo ugovoreno i poštivano načelo reciprociteta između Federacije BiH i Republike Hrvatske u pogledu naknade štete koju počini neosigurano vozilo inostrane registracije jer od tih utvrđenja ovisi postojanje ŠapelantovogĆ prava" na naknadu štete od drugotuženog.
- 16.Općinski sud je 28. maja 2002. godine, nakon vraćanja spisa sa Vrhovnog suda, predmet evidentirao pod novim brojem P:255/02. Potom je Općinski sud ročišta zakazana za 17. septembar 2002. godine, 13. mart i 8. april 2003. godine odložio zbog odsutnosti sudije koji je bio zadužen predmetom.
- 17.Apelant je 12. maja 2004. godine Općinskom sudu poslao podnesak u kojem moli da se okonča postupak u predmetnoj pravnoj stvari.
- 18.Općinski sud je 30. augusta 2005. godine održao pripremno ročište a 19. oktobra 2005. godine je zaključio glavnu raspravu. Presudom broj P:255/02 od 6. decembra 2005. godine Općinski sud je usvojio apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog obavezavši ga da mu na ime naknade materijalne i nematerijalne štete isplati iznose pobliže navedene u dispozitivu presude, te da mu naknadi troškove postupka. Osim toga, apelantov tužbeni zahtjev za isplatu naknade na ime nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa sud je odbio. Općinski sud je potom Rješenjem broj P:255/2 od 30. januara 2006. godine izvršio ispravku presude, u skladu sa članom 195. Zakona o parničnom postupku, na način da je u dispozitiv presude dodao da se apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženog odbija u cijelosti.
- 19.Kantonalni sud je donio Rješenje broj 008-0-Gž-06-000 136 od 19. aprila 2006. godine, kojim se albe apelanta i drugotuženog uvažavaju, prvostepena presuda ukida i predmet opet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak i odluku. Kantonalni sud je naveo da su protiv prvostepene presude albu podnijeli apelant i drugotuženi, apelant zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se prvostepena presuda preinači i udovolji apelantovom tužbenom zahtjevu u odnosu na tužene. Drugotuženi je albu podnio zbog svih razloga propisanih zakonom predlažući da se prvostepena presuda preinači i apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbije zato što nije vrijedio princip reciprociteta pa apelant kao strani državljanin nije mogao naplatiti štetu koja mu je pričinjena neosiguranim motornim vozilom.
- 20.Kantonalni sud je svoju odluku donio pozivajući se na odredbe člana 227. stav 1. tačka 2. ZPP i obrazložio da je među strankama sporno da li apelant, kao državljanin Republike Hrvatske, kojem je na teritoriji FBiH vozilo slovenskih registarskih oznaka, čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, nanijelo štetu, ima i pod kojim uvjetima pravo na naknadu štete. Kantonalni sud je podsjetio na odredbu člana 82. stav 3. Zakona o osiguranju imovine i lica, prema kojoj: "osoba koja nije državljanin Federacije, a kojoj je na teritoriju Federacije nanesena šteta upotrebom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu štete po osnovi ovog zakona samo ako po zakonu države čiji je državljanin, državljanin Federacije ima pravo na naknadu štete nanesene upotrebom neosiguranog vozila". Znači, da bi apelant imao pravo na naknadu štete, uvjet je da se i državljaninu Federacije, koji je pretrpio štetu na teritoriji RH od neosiguranog vozila, priznaje to pravo. Prvostepeni sud, iako je bio dužan po službenoj dužnosti, shodno odredbi člana 13. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, utvrđivati te činjenice, nije utvrđivao činjenice od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava. S obzirom na to da se pravilna primjena materijalnog prava ne može ispitati, prvostepeni sud je takvim nezakonitim postupanjem onemogućio stranke da raspravljaju pred sudom, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude. Dalje, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pogrešnog stanovišta da bi Ugovorom od 17. januara 1996. godine, zaključenim između Hrvatskog ureda za osiguranje i Biroa osiguranja BiH, bilo ugovoreno pravo reciprociteta u vezi sa pravom na štetu nanesenu neosiguranim vozilom, jer tim Ugovorom Hrvatski ured za osiguranje jamči da svako vozilo sa službenom hrvatskom registarskom oznakom, koje prijeđe na područje Federacije, posjeduje valjanu i od Biroa osiguranja BiH priznatu "Međunarodnu (zelenu) kartu osiguranja" za Federaciju BiH. Prema tome, odredbe navedenog ugovora nemaju nikakvog pravnog značaja za rješavanje ove pravne stvari.
- 21.Kantonalni sud je zaključio da će u ponovnom postupku prvostepeni sud, nakon što od Ministarstva pravde BiH zatraži obavijest o stranom pravu, te imajući u vidu i ostale navode albi, moći donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku. Naložio je prvostepenom sudu da zatraži obavijest od Ministarstva pravde BiH o tome da li je državljanin FBiH u vrijeme štetnog događaja (27. juli 1996. godine) imao pravo na naknadu štete koja mu je nanesena neosiguranim vozilom na teritoriji Republike Hrvatske, jer će od tako dobijenog podatka zavisiti pravilna primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.
- 22.Nakon vraćanja predmeta, Općinski sud je predmet evidentirao pod novim brojem 064-0-P-06-000 120. Osim toga, Općinski sud je 27. aprila 2007. godine, 12. marta 2008. godine i 8. januara 2009. godine tražio od Ministarstva pravde BiH izjašnjenje: "da li je državljanin F BiH u vrijeme štetnog događaja imao pravo na naknadu štete koja mu je nanesena od strane neosiguranog vozila na teritoriju Republike Hrvatske". Ministarstvo pravde je 22. januara 2009. godine Općinskom sudu dostavilo odgovor.
- 23.Općinski sud je održao i zaključio glavnu raspravu 2. februara 2009. godine, a 6. marta 2009. godine donio Presudu broj 64 0 P 004692 97 P, kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbijen. Također, apelant je obavezan da drugotuženom isplati iznos od 3.743,10 KM na ime naknade troškova parničnog postupka.
- 24.Prema stanju spisa, protiv donesene prvostepene presude nije izjavljena alba i predmet je u Općinskom sudu arhiviran 21. aprila 2009. godine.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 004692 97 P od 6. marta 2009. godine.
IV. Apelacija
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da Zdravku Babiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
a) Navodi iz apelacije
- 25.Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je 1997. godine pokrenuo parnični postupak radi naknade materijalne i nematerijalne štete a da u vrijeme podnošenja apelacije, mada je proteklo 11 godina, postupak još uvijek nije bio okončan. Apelant je zatražio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i prava na donošenje odluke u razumnom roku, te da mu se po tom osnovu naknadi nematerijalna šteta u iznosu od 25.000 KM. Također, apelant ističe da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu jer je zbog "nedonošenja odluke u razumnom roku pretrpio nematerijalnu štetu".
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
b) Odgovor na apelaciju
- 26.Općinski, Kantonalni i Vrhovni sud su u odgovorima istakli da nije bilo povrede prava na pravično suđenje u segmentu prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
V. Relevantni propisi
- 27.Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 28.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
- 29.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
- 30.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 31.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 32.Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, iako je postupak pravosnažno okončan nakon podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme kada je podnesena. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 33.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 34.Apelant se ali da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 35.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 36.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 36.
Pravo na pravično suđenje - donošenje odluke u razumnom roku
a) Relevantni principi
- 37.Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 38.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 39.Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
- 40.Ustavni sud zapaža da je apelant 14. augusta 1997. godine podnošenjem tužbe pokrenuo predmetni postupak koji je okončan donošenjem presude Općinskog suda 6. marta 2009. godine. Dakle, postupak je u konkretnom slučaju trajao ukupno 11 godina i oko šest mjeseci. To je period čiju će razumnost dužine Ustavni sud ispitati.
c) Analiza dužine trajanja postupka
- 41.Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku za naknadu materijalne i nematerijalne štete, te da se radi o postupku sa elementima inostranosti. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi, Ustavni sud smatra da se radi o složenom predmetu.
- 42.Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon podnošenja tužbe, donio odluku za oko dvije godine, te da je, nakon toga, Kantonalni sud o izjavljenoj albi na presudu odlučio nakon jedne godine i oko pet mjeseci, tako što je potvrdio prvostepenu presudu. Međutim, nakon toga je Vrhovni sud za oko godinu i pet mjeseci donio presudu kojom je obje presude ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je nakon vraćanja predmeta na ponovni postupak Općinski sud tek nakon tri godine i oko pet mjeseci donio presudu koju je ponovno Kantonalni sud ukinuo i predmet opet vratio na ponovni postupak. Zatim, da je treću presudu Općinski sud donio 6. marta 2009. godine, dakle nakon punih 11 godina i oko šest mjeseci od podnošenja tužbe. Ustavni sud zapaža da su Kantonalni i Vrhovni sud odlučili o albama u relativno kratkom roku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud predmet dva puta vraćao Općinskom sudu na ponovni postupak zbog nepotpunih činjeničnih utvrđenja. U ovom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na to da, prema praksi Evropskog suda, stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog roka, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem organu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu okolnosti predmeta, te činjenicu da su Kantonalni i Vrhovni sud relativno brzo odlučivali o pravnim lijekovima iz svoje nadležnosti, Ustavni sud smatra da je vraćanje predmeta na ponovni postupak Općinskom sudu koji, čak u dva navrata, nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, rezultiralo neopravdano dugim trajanjem postupka. Također, Ustavni sud naglašava da u izvjesnoj mjeri postoji i apelantova odgovornost za dužinu postupka ali da ona nije bila takve prirode da je odlučna za ovoliko trajanje postupka.
- 43.Sagledavajući postupak u cijelosti, Ustavni sud smatra da se dužina trajanja postupka u najvećem dijelu može pripisati Općinskom i Kantonalnom sudu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je, s obzirom na posljedice saobraćajne nezgode, rješavanje pitanja naknade materijalne i nematerijalne štete bilo od velikog značaja za apelanta. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava na pravično suđenje "u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 44.Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 20/06).
- 45.U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji nije zahtijevao posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona s obzirom na sjedište Općinskog i Kantonalnog suda koji su, prema mišljenju Ustavnog suda, u odlučujućoj mjeri doprinijeli ukupnoj dužini postupka.
Ostali navodi
- 46.Apelant se ali i da mu je zbog dužine postupka prekršeno pravo na imovinu. Međutim, uzimajući u obzir zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i činjenicu da apelant protiv prvostepene presude nije izjavljivao albu, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 47.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je doprinos Općinskog i Kantonalnog suda u Širokom Brijegu odlučujući za ukupno trajanje postupka od 11 godina i oko šest mjeseci, te kada ti sudovi nisu dali bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 48.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 49.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.