Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu predsjednice Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Uredbe o plaćanju troškova medicinskog vještačenja iz oblasti penzionog i invalidskog osiguranja, na temelju člana IV.C10 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 5. aprila 2011. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je Uredba o plaćanju troškova medicinskog vještačenja iz oblasti penzionog i invalidskog osiguranja ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/10) u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    U skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, daje se mogućnost, kao prijelazno rješenje, rok od tri mjeseca od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" da se zakonom uredi materija koja je regulisana osporenom uredbom. U ostavljenom periodu može se primjenjivati Uredba o plaćanju troškova medicinskog vještačenja iz oblasti penzionog i invalidskog osiguranja.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnijela je 24.9.2010. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Uredbe o plaćanju troškova medicinskog vještačenja iz oblasti penzionog i invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: osporena uredba). Osporenom uredbom se privremeno, do zakonskog uređivanja ove materije, propisuje način i obaveznik plaćanja troškova za medicinska vještačenja zdravstvenog stanja, koje vrši Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, kao i rješavanje dugovanja Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje prema Institutu, a za izvršena vještačenja u postupku ostvarivanja prava iz penzionog i invalidskog osiguranja.

Podnosilac zahtjeva smatra da je osporena uredba neustavna i suprotna Zakonu o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja ("Službene novine Federacije BiH", broj 70/07). Navodi da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije ovlastio Vladu Federacije Bosne i Hercegovine da može bez odobrenja Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine mijenjati zakonske odredbe. Ističe da osporena uredba nije u skladu sa članom IV.A.20.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nadležan, između ostalog, za donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti. Mišljenja je da je osporena uredba suprotna i čl. 11. i 26. Zakona o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, iz razloga što je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, prema odredbama ovog zakona, imala samo ovlašćenje za davanje saglasnosti na cjenovnik usluga Instituta, a ne da sama uređuje ovu materiju. Ukazuje na činjenicu da teret ostvarivanja prava iz penzionog i invalidskog osiguranja iz člana 2. alineja 3. osporene uredbe pada na građane. Pored svega iznesenog, podnosilac zahtjeva navodi i činjenicu da uvjerenost u ispravnost svog zahtjeva temelji i na presudi Ustavnog suda Federacije broj: U-12/06 od 03.10.2006. godine, kojom je utvrđeno da je Uredba o postupku medicinskog vještačenja i osnivanja Instituta za medicinsko vještačenje ("Službene novine Federacije BiH" broj: 17/06) u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Predlaže Ustavnom sudu Federacije da, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će utvrditi da osporena uredba nije u saglasnosti sa odredbama člana IV.A. 20 d). Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Federacije je u ovom ustavnosudskom postupku, a u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), dostavio zahtjev na odgovor drugoj strani i to Vladi Federacije Bosne i Hercegovine.

U odgovoru na zahtjev od 25.10.2010. godine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine navodi da je osporena uredba donesena u skladu sa njenim ovlaštenjima iz Ustava i zakona. Ističu, da je jedini razlog za donošenje osporene uredbe nedorečenost i nepreciznost Zakona o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja. Odredba člana 11. stav 2. navedenog zakona nije primjenjiva iz razloga što, prema važećim kantonalnim propisima, nema kantonalnih ministarstava u Federaciji Bosne i Hercegovine koja su nadležna za vođenje prvostepenog postupka kod ostvarivanja prava iz penzionog i invalidskog osiguranja. Također, važećim federalnim propisima nije utvrđena nadležnost Federalnog ministarstva za drugostepeni postupak, a ti postupci za ostvarivanje prava iz penzionog i invalidskog osiguranja u nadležnosti su Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje, odnosno kantonalnih administrativnih službi i Centralne administrativne službe, kako je to propisano Zakonom o penzionom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09), Zakonom o organizaciji penzionog i invalidskog osiguranja ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/00, 32/01 i 18/05) i Statutom Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje ("Službene novine Federacije BiH", broj 38/03). Mišljenja su da je istaknuta nepreciznost člana 11. stav 2. Zakona o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u konačnici imala za posljedicu nemogućnost ostvarivanja prava na penziju, jer se on koristio kao razlog za neplaćanje troškova medicinskog vještačenja i nezaključivanje ugovora sa Institutom. Smatraju da se osporenom uredbom prije svega štite interesi osiguranika u ostvarivanju njihovih prava iz penzionog i invalidskog osiguranja i da je donošenje osporene uredbe bilo neophodno zbog nemogućnosti hitnog uređivanja ove materije kroz zakon. Pozivaju se na Izvještaje Ureda za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine, izvršenu reviziju Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje i prijedlog Helsinškog komiteta za ljudska prava, kojim je ukazano na nezakonito nametanje plaćanja usluga Institutu i oštećenje građana u procesu ostvarivanja prava iz penzionog i invalidskog osiguranja. Na kraju, navode da su obrađivači teksta osporene uredbe Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja i Federalni zavod za penziono i invalidsko osiguranje, ali sa jednim jedinim ciljem da se zaštiti interes korisnika i da će se ta uredba primjenjivati do uspostavljanja adekvatnih zakonskih rješenja. Smatraju da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije preuzela ulogu zakonodavne vlasti, već je, u skladu sa članom 19. stav 1. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), nastojala osigurati pravnu sigurnost i zaštitu osiguranika koji ostvaruju prava iz penzionog i invalidskog osiguranja, pa je na taj način ispoštovana ustavna obaveza Federacije Bosne i Hercegovine da osigura primjenu najvišeg nivoa međunarodno priznatih prava i sloboda.

U ovom ustavnosudskom postupku održana je javna rasprava dana 05.04.2011. godine, na koju u ime podnosioca zahtjeva niko nije pristupio, dok je u ime Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao druge strane u postupku, pristupila Zehra Novo-Omanović.

Opunomoćenik Vlade Federacije Bosne i Hercegovine je ostala pri navodima istaknutim u odgovoru na zahtjev i istakla da je razlog za donošenje osporene uredbe bila zaštita osiguranika iz oblasti penziono-invalidskog osiguranja i uspostava odnosa između Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje i Instituta za ocjenu radne sposobnosti. Istakla je problem nedorečenosti Zakona o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja i nemogućnost njegove izmjene, gomilanje predmeta za ocjenu radne sposobnosti i realiziranje međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Predložila je da, ukoliko Ustavni sud Federacije ocijeni neustavnost osporene uredbe, u skladu sa članom 40. Zakona o postupku pred Ustavsnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, odredi prijelazno rješenje, kako bi se ova materija mogla regulirati u zakonu.

Odlučujući o ovom zahtjevu, Ustavni sud Federacije pošao je od odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje reguliraju pitanja podjele nadležnosti između zakonodavne i izvršne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine.

Članom IV.A.20. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog, nadležan za: " donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti". S druge strane, u vršenju funkcija izvršne vlasti, premijer Federacije Bosne i Hercegovine je nadležan i odgovoran prvenstveno za: "provođenje politike i izvršavanje zakona federalne vlasti, uključujući osiguranje izvršavanja odluka sudova Federacije". (Član IV.B.7.c) (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.)

Polazeći od navedenih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je propisano da je u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine donošenje zakona o obavljanju dužnosti u federalnoj vlasti, a samim tim i donošenje izmjena i dopuna zakona, Ustavni sud Federacije je stajališta da je, u konkretnom slučaju, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, donoseći osporenu uredbu, kojom je mijenjala odredbe Zakona o osnivanju Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, prekoračila svoju Ustavom utvrđenu nadležnost, zbog čega je Ustavni sud Federacije odlučio kao u izreci donesene presude.

Imajući u vidu činjenicu da bi prestanak primjene osporene uredbe izazvao posljedice u ostvarivanju prava građana u oblasti penziono-invalidskog osiguranja, socijalne i dječije zaštite, te boračko-invalidske zaštite, kao i činjenicu daje za izmjene zakona neophodna odgovarajuća procedura i priprema od strane izvršne i zakonodavne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je, na temelju člana IV.C.12.(b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, odlučio da se osporena uredba može primjenjivati do zakonskog reguliranja ove materije, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana objave ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH".

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-33/10
5. aprila 2011. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.