Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu predsjednice Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti člana 8. Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Ministarstva odbrane, na osnovu člana IV.C.10.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 5. aprila 2011. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da Uredba o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane ("Službene novine Federacije BiH", broj 75/06, 58/07, 73/07, 89/07 i 31/08), nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Obrazloženje

Predsjednica Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnijela je 10.12.2010. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje usklađenosti člana 8. Uredbe o sticanju prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Uredba) s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

U zahtjevu je navedeno da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine Uredbom, privremeno, uredila pitanje penzionisanja pripadnika bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine i državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane pod povoljnijim uvjetima, koji su otpušteni iz aktivne vojne službe ili im nije produžen profesionalni ugovor zbog racionalizacije i smanjenja brojnog stanja. Članom 8. Uredbe je propisano da lica koja su samovoljno napustila bivšu vojsku ili su dobila otpremninu ili koristila druge pogodnosti prilikom odlaska iz bivše vojske, osim lica koja su dobila donaciju ili otpremninu u vrijednosti manjoj od 6.000,00 KM, ne mogu ostvariti pravo na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima. Ovakvo regulisanje prava iz penziono-invalidske zaštite predmetnom Uredbom, po ocjeni podnositeljice zahtjeva, je u suprotnosti i nesaglasnosti s članom II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer povrjeđuje ustavno načelo jednakosti lica pred zakonom, a krši i odredbe člana 3. Zakona o penziono-invalidskom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da su prava iz penziono-invalidskog osiguranja neotuđiva, lična i materijalna, ne mogu se prenositi na druga lica i ne mogu zastarjeti. Također, ne mogu se oduzeti, umanjiti ili ograničiti, izuzev u slučajevima predviđenim navedenim Zakonom.

Međutim, podnosilac svoj zahtjev ne usmjerava u tom pravcu, nego ga opredjeljuje na osporavanje samo člana 8. Uredbe, u dijelu koji se odnosi na dobivanje donacije ili otpremnine u vrijednosti 6.000,00 KM, kojim se narušava jednakost građana pred zakonom u sticanju i ostvarivanju prava iz penziono-invalidskog osiguranja.

Predložila je da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da je član 8. Uredbe, u dijelu koji se odnosi na dobivanje donacije ili otpremnine u ukupnoj vrijednosti od 6.000,00 KM, u nesaglasnosti s odredbama člana II.A.2.(1).c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Federacije, u skladu sa članom 16., a u vezi s članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03), dostavio je podneseni zahtjev Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, da se kao druga stranka u postupku izjasni o navodima podnosioca zahtjeva.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, putem Ureda za saradnju i zastupanje pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, dostavila je odgovor 21.10.2010. godine. U odgovoru se ističe da je u procesu reforme odbrane u Bosni i Hercegovini 2005. godine donesen Zakon o prestanku važenja Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine i Zakon o prestanku važenja Zakona o službi u vojsci Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/06). Donošenjem ovih zakona i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave, s radom je prestalo Federalno ministarstvo odbrane, zbog čega se ukazala potreba za socijalnim zbrinjavanjem vojnika, državnih službenika i namještenika, koji nisu preuzeti od Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine.

Vlada Federacije Bosne i Hercgovine se opredijelila da ovim kategorijama omogući pravo na povoljnije penzionisanje, iz kojih razloga je donijela predmetnu Uredbu radi socijalnog zbrinjavanja ovih kategorija državnih službenika, namještenika i vojnika. Daljnje su istakli, da su navodi zahtjeva podnositeljice neutemeljeni i da predmetna Uredba nije u suprotnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, nego je ona donesena radi ublažavanja posljedica procesa reforme odbrane, a usmjerena je ka postizanju socijalne pravde i slijedi legitiman cilj.

U ovom ustavnosudskom predmetu održana je javna rasprava 22.03.2011. godine, na koju je, u ime podnosioca zahtjeva, pristupio Ante Petrušić, advokat iz Zenice, dok u ime Vlade Federacije Bosne i Hercegovine nije pristupio niko, iako su uredno pozvani.

Opunomoćenik podnosioca zahtjeva je u izlaganju istakao da ostaje u cijelosti kod navoda iz podnesenog zahtjeva. Naglasio je da je u članu 1. Uredbe propisano da se Uredbom privremeno uređuju uvjeti, način i postupak za ostvarivanje prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše vojske, državnih službenika i namještenika bivšeg Federalnog ministarstva odbrane, zbog racionalizacije vojske, ali da su se Uredba, kao i osporeni član 8., više puta mijenjali, bez ikakvih prethodno utvrđenih parametara.

Ustavni sud Federacije, odlučujući o zahtjevu, pošao je od odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je regulisano pitanje podjele nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tako je članom IV.A.a) propisano, da "zakonodavnu vlast će u Federaciji Bosne i Hercegovine vršiti Predstavnički dom i Dom naroda", a članom IV.A.20. da je nadležnost Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, pored ostaloga, i "donošenje zakona o vršenju funkcije federalne vlasti". Članom III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da je u zajedničkoj nadležnosti federalne i kantonalne vlasti, pored ostaloga, i socijalna politika. S druge strane, članom IV.B.3).(9) propisano je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ovlaštena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju, ukoliko Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije u stanju djelovati. U vršenju funkcije izvršne vlasti premijer Federacije Bosne i Hercegovine nadležan je, a i odgovoran, prvenstveno za "provođenje politike i izvršavanje zakona federalne vlasti, uključujući osiguravanje izvršavanja odluka sudova Federacije, što je propisano članom IV.B.7.c) (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Polazeći od navedenih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine o podjeli nadležnosti između zakonodavne i izvršne vlasti, Ustavni sud Federacije je stajališta da je donosilac predmetne Uredbe, u konkretnom slučaju Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, prekoračila svoju Ustavom utvrđenu nadležnost. Ovo stoga što je regulisala materiju koja se odnosi na sticanje prava na starosnu penziju za određene kategorije lica pod povoljnijim uvjetima, koja spada u oblast socijalne politike i koja je u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a ne Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Zbog naprijed navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je da je cijela Uredba u nesaglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a ne samo njezin član 8. u dijelu koji reguliše dobivene donacije ili otpremnine, vrijednosti 6.000,00 KM, kako je to u zahtjevu navedeno. S obzirom da je Ustavni sud Federacije ocijenio da je cijela Uredba u nesaglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz naprijed navedenih razloga, nije posebno razmatrao pitanje iz zahtjeva da li su pojedine odredbe Uredbe diskriminirajućeg karaktera.

S obzirom na navedeno, Ustavni sud Federacije, odlučio je kao u izreci presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-40/10
5. aprila 2011. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.