USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje je predočio Kantonalni sud u Mostaru za utvrđivanje ustavnosti Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva, na osnovu člana IV.C.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 23. novembra 2011. godine, donio je
PRESUDU
Utvrđuje se da Kolektivni ugovor o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/00) u vrijeme zaključenja u odnosu na Hercegovačko-neretvanski kanton nije bio zaključen u skladu sa članom III.2.b) i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".
Obrazloženje
Kantonalni sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) u postupku rješavanja žalbe tužene Kliničke bolnice Mostar na presudu Općinskog suda u Mostaru, podnio je dana 12.10.2011. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti zdravstva (u daljnjem tekstu: osporeni Kolektivni ugovor).
U zahtjevu podnosioca se navodi da je u toku radni spor tužiteljice Crnjac Smilje protiv Kliničke bolnice Mostar, radi isplate plate i drugih pripadajućih naknada na osnovu radnog odnosa. Općinski sud Mostar je donio prvostepenu presudu, kojom je obavezao Kliničku bolnicu Mostar, kao tuženu, na isplatu naknade na ime plate, regresa, te prekovremenog rada, pozivajući se na primjenu odredaba osporenog Kolektivnog ugovora. Međutim, u žalbi Kliničke bolnice Mostar istaknuto je da se osporava mogućnost primjene kolektivnog ugovora, dovodeći u pitanje ustavnost primjene osporenog Kolektivnog ugovora na teritoriji Hercegovačko-neretvanskog kantona, obzirom da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije sudjelovala u njegovom zaključivanju, niti je naknadno donijela odluku o davanju saglasnosti na njegovu primjenu.
Osim toga, u žalbi se ističe da u vrijeme potpisivanja osporenog Kolektivnog ugovora uopće nije ni postojao Nezavisni strukovni sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je tek osnovan na osnivačkoj skupštini, održanoj 08.02.2006. godine, a Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je u svom dopisu broj 14-II-13-1100-3/11. od 5.10.2011. istakla da nije sudjelovala u zaključivanju osporenog Kolektivnog ugovora, niti ga je potpisala, a niti mu je naknadno pristupila. Pošto je više nego očito da osporeni Kolektivni ugovor nije zaključen saglasno sa članom III.2.b) i 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer je izostalo bilo kakvo dogovaranje između ovih nivoa vlasti, dalo bi se zaključiti da se osporeni Kolektivni ugovor pokušava nametnuti Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona, čime se na najgrublji način povrjeđuju ustavne odredbe o diobi nadležnosti u oblasti zdravstva između federalne vlasti i kantona. Podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će utvrditi saglasnost ili nesaglasnost sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine osporenog Kolektivnog ugovora u odnosu na Hercegovačko-neretvanski kanton u pogledu načina zaključivanja osporenog Kolektivnog ugovora. Podnosilac zahtjeva je istakao da je upoznat sa nekim ranije donesenim odlukama Ustavnog suda Federacije, koje su vezane za pitanje ustavnosti zaključivanja osporenog Kolektivnog ugovora (U-28/08 od 24.9.2009.), pa je odlučio da zastane sa postupkom i ovo pitanje predoči Ustavnom sudu Federacije, pošto je evidentno da od odluke Ustavnog suda Federacije zavisi i konačna odluka predmetnog radnog spora.
U odgovoru na zahtjev Crnjac Smilja preko punomoćnika Zajedničke advokatske kancelarije Kebo&Guzin je, između ostalog istakla, da po njezinom mišljenju Ustavni sud Federacije uopće nije ovlašten raspravljati o ustavnosti kolektivnog ugovora, pošto se ocjena ustavnosti može odnositi samo na zakone. Primarno želi ukazati na odluku ovoga Suda, donesenu po zahtjevu potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine gospodina Mirsada Kebe, broj U-15/11. od 21.6.2011. godine, kojom odlukom je zahtjev za ocjenu ustavnosti, identičnog kolektivnog ugovora, odbačen iz razloga, što ugovor više nije na snazi, što smatraju ispravnim. Međutim, Ustavni sud Federacije istovremeno, u dispozitivu odluke ulazi "de facto" u meritum i odlučuje da je, u vrijeme zaključenja, ugovor bio neustavan.
Predložili su da Ustavni sud Federacije, kao prvo, odbaci zahtjev Kantonalnog suda u Mostaru, jer je nedozvoljen, a ako se upusti u raspravljanje u meritumu, da ocijeni da je osporeni Kolektivni ugovor ustavan i zakonit.
U odgovoru na zahtjev Klinička bolnica Mostar, između ostaloga je istakla, da su kao tužena strana tokom prvostepenog postupka osporavali obaveznu primjenu osporenog Kolektivnog ugovora, što im prvostepeni sud nije uvažio. Zato su ponovno u žalbi osporili mogućnost primjene osporenog Kolektivnog ugovora, u pogledu načina zaključivanja istoga. Naime, nije sporno da u vrijeme zaključivanja spornog Kolektivnog ugovora nije postojao Nezavisni strukovni sindikat radnika zaposlenih u zdravstvu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je osnovan tek 8.2.2006. godine. Takođe nije sporno da u zaključenju osporenog Kolektivnog ugovora nije učestvovala Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, a niti mu je naknadno pristupila, što proizilazi iz podneska Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 14-II-13-1100-3/11 od 5.10.2011. godine.
Ustavni sud Federacije odlučujući o zahtjevu podnosioca, pošao je od člana III.2.b) i e), te člana III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisana podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti.
Članom III.2. je propisano: "Federalna vlast i kantoni nadležni su za: a)........ b) zdravstvo, e) socijalnu politiku", a u oblasti socijalne politike su radni odnosi, što i jeste predmet regulisanja osporenog Kolektivnog ugovora. članom III.3. stav 1. propisano je: "U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu biti ostvarivane zajednički ili odvojeno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti", a stavom 2. propisano je: "U pogledu ovih nadležnosti kantoni i federalna vlast dogovaraju se na trajnoj osnovi".
Međutim, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije dala punomoć Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da pregovara, zaključi i potpiše kolektivni ugovor u oblasti zdravstva, a niti je tom ugovoru naknadno pristupila, u smislu odredaba člana 115. Zakona o radu, što potvrđuje činjenicu da je izostalo dogovaranje između Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, a što za posljedicu ima neprimjenjivanje osporenog Kolektivnog ugovora od strane Vlade ovog kantona.
Iz navedenog jasno proizilazi da su prilikom zaključivanja osporenog Kolektivnog ugovora postojali nedostaci koji su doveli do kršenja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i da organi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine ovu činjenicu moraju uvažavati.
Ustavni sud Federacije je na osnovu gore iznesenih činjenica, na sjednici bez javne rasprave, odlučio kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U-29/11
23. novembra 2011. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.