Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za utvrđivanje ustavnosti Uredbe o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, koju je donijela Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon održane javne rasprave, na sjednici održanoj 19.06. 2012. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da je Uredba o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije ("Službene novine Federacije BiH", br. 36/10, 11/11 i 88/11) u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    U skladu sa odredbom člana IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, daje se kao prijelazno rješenje rok od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH", da se zakonom uredi materija koja je regulisana osporenom Uredbom o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, do kada se ista može primjenjivati.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je osnovni, precizirani i dopunjeni zahtjev, dana 24.01., 15.02. i 28.03.2012. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), za utvrđivanje ustavnosti Uredbe o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (u daljem tekstu: osporena Uredba), koju je donijela Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije).

Podnosilac zahtjeva konačnim zahtjevom u podnesku broj: 01-01-822/11, od 20.03.2012. godine, ističe da je Vlada Federacije donijela osporenu Uredbu, kojom je uredila materiju koja se odnosi na način korištenja obnovljivih izvora energije i kogeneracijskih postrojenja, grupe postrojenja, minimalni udjel električne energije proizvedene iz postrojenja koja koriste obnovljene izvore energije u ukupnoj potrošnji, poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, ispitivanje potencijala obnovljivih izvora energije, registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije, izgradnju postrojenja, otkupu naknade, priključak postrojenja na elektroenergetsku mrežu, certificiranje porijekla električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, uspostavljanje institucionalne strukture za operacionalizaciju sistema poticaja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, kao i druga značajna pitanja za korištenje obnovljivih izvora energije. Podnosilac zahtjeva navodi, da je nadležnost Vlade Federacije uređena odredbom člana 19. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 1/94, 8/95, 58/02, 19/03, 2/06 i 8/06), tako da je u konkretnom slučaju Vlada Federacije uređivala materiju koja ne spada u njenu nadležnost, već u nadležnost zakonodavne vlasti, odnosno Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te Vlada Federacije nije imala ustavni osnov za donošenje osporene Uredbe. Zbog toga je postupila suprotno odredbama člana IV.B.9. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer je osporenom Uredbom regulisala materiju za koju je nadležna zakonodavna vlast, a takvu mogućnost ima samo u slučaju opasnosti po zemlju ukoliko Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije u stanju djelovati. Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije utvrdi da je osporena Uredba u cijelosti u nesaglasnosti sa odredbama člana IV.B.3. 9. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud Federacije je, u skladu sa odredbama člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) dostavio Vladi Federacije, kao drugoj strani u postupku, zahtjev podnosioca, radi davanja odgovora.

U odgovoru na zahtjev podnosioca, Vlada Federacije u podnesku broj: 01-11-285-1/11 od 13.03.2012. godine, ističe da u preciziranom zahtjevu nisu istaknuti navodi, činjenice i dokazi na kojima podnosilac zahtjeva zasniva tvrdnju da je učinjena povreda odredbe člana IV.B.9. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te iz istih razloga podnesak nema sadržaj zahtjeva za ocjenu ustavnosti predviđen članom 36. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine. Smatra, da ne postoje procesne pretpostavke za odlučivanje o suštini stvari, te kao prvo predlaže da Ustavni sud Federacije u skladu sa odredbom člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine odbaci predmetni zahtjev. Osporena Uredba donesena je u skladu sa nadležnostima Vlade Federacije, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i zakonom, te je zahtjev podnosioca u pogledu povrede odredbe IV.B.9. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine neosnovan. Osporenu Uredbu Vlada Federacije je donijela u skladu sa članom 19. stav 1. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, citirajući član 18. istog zakona u odgovoru navode da Vlada Federacije nije donijela Uredbu sa zakonskom snagom, već Uredbu u skladu sa članom 18. i članom 19. stav 1. Zakona o Vladi, na osnovu kojeg jasno proizilazi da je predlagač zamijenio Uredbu sa zakonskom snagom sa Uredbom. U vezi primjene člana 15. osporene Uredbe, Vlada je na 34. sjednici usvojila Mišljenje od 24.01.2012. godine, gdje se ističe da zemlje članice Evropske unije i zemlje potpisnice Ugovora o uspostavi Energetske zajednice imaju obavezu usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa preuzetim obavezama iz EU direktive, zbog čega je Uredba i donesena. Član 15. osporene Uredbe nije diskriminirajući za proizvođače koji su svojom voljom gradili elektrane i imali pravo na slobodnu prodaju električne energije. Smatraju da su netačni navodi podnosioca da postrojenja starija od 12 godina nisu imala pravo na podsticaj, jer je do stupanja na snagu Uredbe otkup električne energije proizvedene iz OIEiK u postrojenjima instalisane snage do 5 MW, vršen na osnovu Odluke o metodologiji utvrđivanja nivoa otkupnih cijena električne energije iz obnovljivih izvora instalisane snage do 5 MW ("Službene novine Federacije BiH", broj: 32/02), a po povoljnim cijenama, dakle i u tom periodu vlasnici malih HE postrojenja su bili privilegovani pri otkupu električne energije, iz razloga što je obaveza elektroprivrede bila preuzimanje cjelokupne proizvedene električne energije. Nadalje, ističu da su domovi Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nakon sjednica održanih 23. i 24.11.2011. i 20.12.2011. godine, dana 29.12.2011. godine, pokrenuli raspravu o Nacrtu teksta Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, te su mišljenja pribavljena i tekst Nacrta zakona je na web stranici Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije. Ustavni osnov za novi zakon je propisan odredbom tačke g. Amandmana VIII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, koji propisuje isključivu nadležnost Federacije o utvrđivanju energetske politike, uključujući raspodjelu između kantona, te osiguranje i održavanje potrebne infrastrukture. Na osnovu svega navedenog predlaže se Sudu da odbaci zahtjev podnosioca u skladu sa članom 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, jer ne postoje procesne pretpostavke za odlučenje o suštini stvari, odnosno zahtjev odbije kao neosnovan jer je osporena Uredba saglasna odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

U ovom ustavnosudskom predmetu, održana je javna rasprava dana 19.06.2012. godine, kojoj su pristupli punomoćnici obe stranke u postupku. Na javnoj sjednici, punomoćnik podnosioca zahtjeva je ostao u cijelosti kod navoda iz zahtjeva, s tim da je istakao da je osporena Uredba izmijenjena i dopunjena još u dva navrata, za što Vlada Federacije nije imala ustavni osnov, tako da je uređenje ove materije osporenom Uredbom protuustavno. Punomoćnik Vlade Federacije je takođe ostao pri navodima iz odgovora na zahtjev podnosioca, pojašnjavajući da je Vlada Federacije ovu materiju regulisala osporenom Uredbom jer je to bila jedina mogućnost, obzirom na nepostojanje državnog zakona o energiji. Takođe je istakao da su se pritom rukovodili dobrom praksom susjednih država, koje su ovu oblast takođe uredile podzakonskim aktima, ali je pojasnio i da su imale odgovarajuće zakone o energiji.

Odlučujući o zahtjevu podnosioca, Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci presude, iz sljedećih razloga.

Odredbom člana IV.C.10. (2)c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je između ostalog, da će Ustavni sud Federacije na zahtjev Predsjednika Federacije, utvrditi da li je predloženi ili usvojeni propis koji donosi organ federalne vlasti u skladu sa ovim ustavom, što u konkretnom slučaju znači, da je podnosilac zahtjeva ovlašten za pokretanje postupka pred ovim Sudom.

Odredbom člana IV.B.3. 9. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je između ostalog, da je Vlada Federacije ovlaštena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju kada Parlament Federacije nije u mogućnosti to činiti.

Ustavni sud Federacije razmotrio je i odredbu člana 18. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je propisano da Vlada Federacije, u ostvarivanju svojih ovlaštenja utvrđenim Ustavom Federacije, donosi uredbe sa zakonskom snagom u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te uredbe, odluke, rješenja i zaključke. Nadalje, odredba člana 19. ovog zakona koja je navedena kao zakonski osnov za donošenje osporene Uredbe, propisuje da se Uredbom uređuju najvažnija pitanja iz nadležnosti Vlade Federacije, bliže uređuju odnosi za provođenje zakona, osnivaju stručne i druge službe Vlade i utvrđuju principi za unutrašnje organizovanje federalnih organa državne uprave.

Iz sadržajnih navoda zahtjeva nedvosmisleno proizilazi da podnosilac zahtjeva u ovom predmetu problematizuje pitanje ustavnog osnova za donošenje osporene Uredbe sa stanovišta podjele nadležnosti između zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zbog toga je Ustavni sud Federacije analizirajući osporenu Uredbu činjenično utvrdio da je članom 1. propisano šta se njome uređuje, a iz sadržaja citiranog člana jasno proizilazi da ona za cilj ima uređenje cjelokupne materije korištenja obnovljivih izvora energije i kogeneracije, kako je citirao podnosilac zahtjeva. Iz toga proizilazi da osporena Uredba nema za cilj taksativno navedene nadležnosti prema članu 19. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, već preuzima isključive ingerencije zakonodavne vlasti koja je u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. U prilog tome ide i činjenica da je sam donosilac osporene Uredbe u članu 61. predvidio da:"Nadležno ministarstvo će u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe, izraditi prednacrt Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije", kao i nesporne aktivnosti koje idu u pravcu zakonskog uređenja ove materije od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.

Glavom IV. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana je struktura federalne vlasti, kao i nadležnosti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tako, odredba člana IV.A.a) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisuje da zakonodavnu vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine vrše Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Član IV.A.7.20. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisuje nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, između ostalog "donošenje zakona o vršenju funkcija federalne vlasti", dok s druge strane, odredbe člana IV.B.3.7. taksativno propisuju podjelu nadležnosti izvršne vlasti uključujući nadležnosti Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, Potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, Premijera, zamjenika Premijera i svakog ministra u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Odredbom člana IV.B.3.9. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, ovlaštena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju, ukoliko Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije u stanju djelovati. Iako je kao zakonski osnov za donošenje osporene Uredbe, označen član 19. Zakona o Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, kako je jasno da ona tretira zakonsku materiju, to Vlada Federacije ima veoma ograničeno i temporalno ustavno ovlaštenje da djeluje na ovakav način samo pod uslovima propisanim citiranom ustavnom odredbom. Bez sumnje je, da je u sadašnjim uslovima redovnog funkcionisanja svih segmenata vlasti, donosilac osporene Uredbe kao dio izvršne vlasti prekoračio svoja ovlaštenja i ušao u prostor djelovanja zakonodavne vlasti.

Zbog svega navedenog, Ustavni sud Federacije odlučio je da je osporena Uredba u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu činjenicu, da bi prestanak primjene osporene Uredbe izazvao posljedice u oblasti energetskog sektora, kao i činjenicu da je do donošenja zakona kojim bi se uredila ova oblast, neophodan određeni vremenski period, Ustavni sud Federacije je na osnovu člana IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine odlučio da se osporena Uredba može primjenjivati do zakonskog regulisanja ove materije, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH".

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.

Broj U-5/12
19. juna 2012. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.