USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Kladanj za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi Zakona o šumama, koji je donijela Skupština Tuzlanskog kantona, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, održane dana 17.09.2014. godine, donio je
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da je Zakonom o šumama ("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 9/12 i
17/13) povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Općine Kladanj.
- 2.U skladu sa članom IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine određuje prijelaznu mjeru, kojom daje mogućnost Skupštini Tuzlanskog kantona, da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Tuzlanskog kantona", izvrši usaglašavanje zakona iz tačke 1. ove presude sa Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09) do kada se ovaj zakon može primjenjivati.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama
Tuzlanskog kantona".
Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva
Općinski načelnik Općine Kladanj (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), podneskom broj: 02-05-553/14 od 20.2.2014. godine, Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) podnio je zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu Općine Kladanj. Smatra da su ta prava povrijeđena donošenjem Zakona o šumama (u daljem tekstu: osporeni Zakon).
U skladu sa Amandmanom XVCI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine podnosilac zahtjeva je ovlašten za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.
2. Stranke u postupku
Stranke u postupku u ovom predmetu, na osnovu Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine su: općinski načelnik Općine Kladanj, kao podnosilac zahtjeva i Skupština Tuzlanskog kantona, kao donosilac osporenog Zakona.
3. Bitni navodi podnosioca zahtjeva
Podnosilac zahtjeva smatra da je Tuzlanski kanton donošenjem osporenog Zakona prekoračio svoje ovlasti i da nije imao ustavni osnov da samostalno uređuje oblast šumarstva.
Navodi da nadležnosti kantona mogu biti propisane isključivo federalnim zakonom o šumama, koji ne postoji, jer Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije donio zakon i uredio ovu oblast, iako je Ustavni sud Federacije, po tim pitanjima, donio dvije presude, broj U-26/08 od 14.4.2009. i U-28/10 od 23.3.2011. Ističe da je članovima III.2.h) i III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisan način ostvarivanja nadležnosti federalne i kantonalne vlasti u oblasti korištenja prirodnih bogatstava, u koje spada i korištenje šuma.
U proceduri donošenja osporenog Zakona povrijeđeno je pravo na lokalnu samoupravu Općine Kladanj, jer nije izvršena konsultacija u smislu člana 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06) i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Konsultacija nije izvršena preko Saveza općina i gradova, kako to propisuje član 56. stav 2. navedenog zakona, nego javnom raspravom u Općini Kladanj, kojom prilikom nije uvažena niti jedna primjedba općine. Osim povrede procedure u postupku donošenja osporenog Zakona, podnosilac zahtjeva osporava i pojedine njegove članove. Tako npr. članom 5. stav 7. osporenog Zakona propisano je: "Usvojeni godišnji plan gospodarenja, korisnik državnih šuma je dužan, u roku 15 dana od usvajanja dostaviti Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove-šumskoj inspekciji i općini na čijem području će se izvoditi radovi predviđeni godišnjim planom gospodarenja". Članom 7. stav 5. propisano je: "Korisnik državnih šuma dužan je, prije sječe, o sječi obavijestiti kantonalnu upravu i općinu na čijem se području vrši sječa", a članom 8. stav 8. propisano je: "Stabla u šumi mogu se sječi tek poslije izvršene doznake, izrade projekta za izvođenje radova u šumarstvu, obavještavanje Kantonalne uprave i općine na čijem se području vrši sječa". Članom 33. stav 2. osporenog Zakona propisano je: "Skupština Tuzlanskog kantona, na prijedlog Vlade Kantona, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva, a na inicijativu općine, može donijeti odluku o osnivanju više kantonalnih šumsko-privrednih društava", dok je članom 39. stav 2. propisano: "Vlada Kantona može, na zahtjev općine uz elaborat i prethodno pribavljeno mišljenje Kantonalne uprave, na prijedlog Ministarstva, dijelove državnih šumskih zemljišta, nepodesnih za pošumljavanje, izdvojiti iz šumsko-privrednog područja i prenijeti općini na korištenje u druge svrhe, koje daju veću trajnu korist".
Iz citiranih članova osporenog Zakona vidljivo je da je propisana obaveza korisniku državnih šuma da usvojeni godišnji plan gospodarenja dostavi općini, na čijem području se imaju izvoditi radovi, zatim da se obavijesti općina o doznaci i sjeći stabala, dakle da provodi samo radnje doslovnog informisanja općine o već planiranim poslovima na koje općina nije mogla imati nikakvog utjecaja u postupku izrade i donošenja godišnjeg plana gospodarenja šumom.
Pored navedenog, osporenim Zakonom se daje mogućnost općini da formira šumsko-privredno društvo za područje jedne ili više općina. Međutim, takvo društvo bi opet imalo karakter kantonalnog društva, koje u cijelosti isključuje jedinicu lokalne samouprave. Također, osporenim Zakonom je predviđena mogućnost izdvajanja dijelova šume, nepodesnih za pošumljavanje iz šumsko-privrednog područja i prenošenje općini na korištenje u druge svrhe, koje bi davale veću trajnu vrijednost, a što je u praksi neprovedivo, jer i pored adekvatnog elaborata nije moguće u postupku pretvorbe ove kategorije zemljišta izvršiti pretvorbu istoga, npr. u industrijsko zemljište, što direktno predstavlja smetnju za razvoj općine, koja ima 75% površine koja je prekrivena šumom i predstavlja šumsko zemljište. Citiranim odredbama su na direktan način oduzeta prava jedinicama lokalne samouprave da mogu kreirati ili da mogu utjecati na kreiranje politike upravljanja i gazdovanja šumama, jer se to pravo osporenim Zakonom daje isključivo kantonalnom ministarstvu i kantonalnoj upravi za šumarstvo. Nadalje, članom 51. osporenog Zakona je propisano: "Namjenska sredstva iz člana 48. ovog zakona, općine mogu isključivo koristiti za izgradnju, rekonstrukciju i održavanje infrastrukture na području općine. Sredstva se mogu koristiti nakon usvajanja plana utroška sredstava kojeg donosi općinsko vijeće". Ovim članom se na najdirektniji način povređuju odredbe člana 4. stav 3., te člana 9. stav 5., 6. i 7. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Također, članom 29. stav 1. osporenog Zakona propisano je: "Šume i šumsko zemljište su u državnom vlasništvu (u daljem tekstu: državne šume) i u privatnom vlasništvu (u daljem tekstu: privatne šume), a stavom 2. ovoga člana propisano je: "državnim šumama i šumskim zemljištem upravlja Vlada putem Ministarstva i Kantonalne uprave, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom". Podnosilac zahtjeva smatra da i općina, tj. jedinica lokalne samouprave predstavlja državu i to u obliku koji je najbliži građanima. Međutim, citiranim članom osporenog Zakona jedinica lokalne samouprave se apsolutno isključuje iz procesa upravljanja šumama i šumskim zemljištem, što grubo povređuje i član 8. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer je na taj način isključen svaki utjecaj jedinice lokalne samouprave na upravljanje i raspolaganje šumama.
Ustavni sud Federacije je u navedenim presudama jasno prepoznao nedostatke u zakonskim rješenjima iz oblasti šumarstva, radi čega citira jedan pasus iz presude U-26/08, koji glasi: "… osporeni Zakon može direktno utjecati na niz pitanja od interesa za lokalnu samoupravu, a posebno na utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinica lokalne samouprave i raspodjele sredstava ostvarenih na osnovu njihovog korištenja. To se posebno može manifestovati u odnosu na planove razvoja jedinica lokalne samouprave i ostvarivanja uslova za privredni razvoj i zapošljavanje, te utvrđivanje i provođenje politike uređenja prostora i zaštite čovjekove okoline, vodozaštite i korištenja prirodnih resursa".
Na osnovu izloženog, predložio je da Ustavni sud Federacije, nakon provedenog postupka i utvrđivanja činjenica, donese p r e s u d u, kojom se utvrđuje da je Zakonom o šumama povrijeđeno pravo Općine Kladanj na lokalnu samoupravu. Istovremeno je predložio da Ustavni sud Federacije donese privremenu mjeru, kojom se zabranjuje Vladi Tuzlanskog kantona preduzimanje bilo kakvih radnji na provođenju Zakona o šumama.
4. Bitni navodi odgovora na zahtjev
U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije pozvao je Skupštinu Tuzlanskog kantona, da se kao druga stranka u postupku, u roku od 15 dana od dana prijema podneska, izjasni na navode zahtjeva podnosioca.
Skupština Tuzlanskog kantona, dana 14.03.2014. godine dostavila je odgovor na zahtjev podnosioca, koje je u njeno ime sačinilo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. U odgovoru na zahtjev, između ostaloga je navedeno: da su razlozi za donošenje zakona proizašli iz činjenice da na nivou Federacije Bosne i Hercegovine nije donesen zakon o šumama, te je kantonalno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, početkom decembra 2011. godine, sačinilo Nacrt Zakona o šumama, kako bi se oblast šumarstva uredila zakonskim propisom, održalo kontinuirano upravljanje, planiranje i gazdovanje ovim značajnim resursom, a naročito da bi se uspostavili mehanizmi za zaštitu i očuvanje šuma, te očuvala ekonomska stabilnost drvne industrije i preduzeća šumarstva, kao okosnice privređivanja u Tuzlanskom kantonu. Za donošenje zakona postajao je ustavni osnov u članovima III.2.i) i III.3.(1), kojim je propisano: " Ovlasti su federalne vlasti i kantona... iskorištavanje prirodnih bogatstava", a nadležnosti propisane u članu III.3.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema potrebama, "mogu se ispunjavati zajednički ili posebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti". Donoseći predmetni zakon, 18.7.2012. godine, Skupština Tuzlanskog kantona je u istom propisala da će se zakon primjenjivati do stupanja na snagu zakona o šumama, koji treba da donese Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, a najduže 18 mjeseci od dana donošenja osporenog Zakona. Kako Parlament Federacije Bosne i Hercegovine nije donio zakon o šumama, Skupština Tuzlanskog kantona je dana 28.11.2013. godine donijela Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, kojim je istom produžen rok primjene, do stupanja na snagu, odnosno početka primjene zakona o šumama, koji treba da donese Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, a najduže pet godina od dana donošenja ovog osporenog Zakona.
Nadalje, u cijelosti osporavaju navode iz zahtjeva da se osporenim Zakonom povređuju prava na lokalnu samoupravu Općine Kladanj. J.P. "Šume Tuzlanskog kantona" d.d. Kladanj, prema članovima 35. i 48. osporenog Zakona su dužne plaćati naknadu za korištenje šuma u visini od 7% ostvarenog prihoda od drveta, računajući cijenu drveta na panju i prihoda ostvarenih od nedrvnih šumskih proizvoda. Osporavaju i povredu člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i člana 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, jer je izvršena konsultacija u vezi Nacrta Zakona sa jedinicama lokalne samouprave i preko Saveza općina i gradova, a i preko općinskih vijeća, na najvišem mogućem nivou. Ovo Ministarstvo je 01.06.2012. godine, Nacrt Zakona o šumama dostavilo u javnu raspravu Savezu općina i gradova i općinskim vijećima Tuzlanskog kantona. Savez općina i gradova se, dana 11.6.2012. godine, uopćeno očitovao na dostavljeni Nacrt Zakona, istakavši da smatra da sa donošenjem zakonskih rješenja u oblasti šumarstva u kantonalnim skupštinama treba sačekati donošenje zakonskih propisa na nivou Federacije, kako bi se kantonalni propisi mogli uskladiti sa federalnim u ovoj oblasti. Općinsko vijeće Kladanj je dostavilo primjedbe i prijedloge po isteku ostavljenog roka za javnu raspravu, 03.07.2012. godine, radi čega iste nisu mogle biti uzete u obzir. Nisu tačni ni navodi iz zahtjeva da se pojedinim članovima, osporenog Zakona, kao npr. 4., 5., 7., 8., 33. i 41. vrši povreda Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (član 34. i 56.) i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (član 4. stav 6., član 9. stav 5.,6. i 7.).
5. Sjednica suda sa javnom raspravom
U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud Federacije održao je sjednicu Suda sa javnom raspravom dana 17.09.2014. godine. Na javnu raspravu su pristupili: načelnik Općine Kladanj Jusuf Čavkunović, podnosilac zahtjeva, uz prisustvo općinskog pravobranioca Senada Imamovića, a ispred Skupštine Tuzlanskog kantona Kasim Aljić, direktor Kantonalne uprave za šumarstvo Tuzlanskog kantona. Stranke su izjavile da ostaju kod navoda iz pismenih podnesaka, ranije dostavljenih Sudu.
6. Relevantno pravo 6.1. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
Član III.2.h)
"Federalne vlasti i kantoni nadležni su za:
...
- h)korištenje prirodnih bogatstava"
Član III.3.
"(1) U skladu sa potrebama, nadležnosti iz člana III.2. mogu se ispunjavati zajednički, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.
(2) U skladu sa tim kantoni i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi u pogledu svojih ovlasti.
(3) U ispunjavanju svojih ovlasti, kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast djeluje poštujući ovlasti kantona, specifičnu situaciju u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnost provedbi. Federalna vlast ima pravo stvarati politiku i donositi zakone u pogledu svake od ovih ovlasti".
Član V.1.2.
"(1) Svaki kanton može prenijeti svoje ovlasti na općinu i grad na svom teritoriju ili na
federalnu vlast".
Član VI.2.
"(1) U općinama se ostvaruje lokalna samouprava".
5.2. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi
Član 4.
...
"3. Javni poslovi će se, prema pravilu, vršiti prije svega od onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast, vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
- 6.Lokalne vlasti će biti konsultirane u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način u procesu planiranja i donošenju odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču".
Član 9.
Izvori finansiranja lokalnih vlasti
...
"5. Potreba zaštite finansijskih slabih lokalnih vlasti nalaže uspostavljanje odgovarajućih postupaka ili mjera finansijskog izjednačavanja, s ciljem ispravljanja posljedica nejednake distribucije izvora finansiranja, odnosno finansijskog opterećenja lokalnih vlasti. Takvim postupcima ili mjerama se ne mogu sužavati prava lokalnih vlasti koje one imaju u okviru svoje nadležnosti.
- 6.Lokalne vlasti će na odgovarajući način biti konsultovane u pogledu metoda na osnovu kojeg će im biti dodijeljeni redistributivni izvori finansiranja.
- 7.Koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima, neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalne vlasti da vode politiku u okviru svojih ovlaštenja".
5.3. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)
Član 8.
"Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njezine nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti, na osnovu ustava i zakona.
Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastite nadležnosti, koja ne mogu biti ograničena ili uskraćena od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.
U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno ulaze:
- -utvrđivanje politike upravljanja i raspolaganja imovinom jedinice lokalne samouprave;
- -utvrđivanje politike upravljanja prirodnim resursima jedinice lokalne samouprave i
raspodjela sredstava ostvarenih na osnovu njihovog korištenja"
Član 34.
"Jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće vlastite finansijske izvore kojima lokalna tijela mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti, u skladu sa zakonom;
Jedan će se dio finansijskih izvora jedinica lokalne samouprave ostvarivati od lokalnih taksi i naknada čiju stopu jedinica lokalne samouprave utvrđuje u okviru zakona.
Finansijska sredstva jedinice lokalne samouprave bit će razmjerna njihovim nadležnostima koje su im dodijeljene zakonom. Svaki će prijenos novih funkcija biti praćen finansijskim sredstvima potrebnim za njihovo učinkovito izvršenje.
Zakonodavac je dužan pribaviti mišljenje od Saveza općina i gradova o svim pitanjima što se odnose na dodjelu sredstava, kao i o svim promjenama zakona što mogu utjecati na finansijske obaveze jedinice lokalne samouprave.
U skladu sa utvrđenom fiskalnom politikom, zakonom se utvrđuju vrste poreza, naknada doprinosa i taksi, koji u cijelosti ili djelomično pripadaju jedinici lokalne samouprave kao izvorni prihodi".
Član 53.
"Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinice lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije".
Član 56.
"Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču.
Konsutlovanje, u smislu prethodnog stava ovoga člana federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem Saveza općina i gradova".
5.4. Ustav Tuzlanskog kantona
Član 24.
"Skupština kantona:
...
- c)donosi zakone i ostale propise neophodne za izvršavanje nadležnosti kantona".
5.5. Zakon o šumama (osporene odredbe)
("Službene novine Tuzlanskog kantona", br. 9/12 i 17/13)
Član 5. stav 7.
"Usvojeni godišnji plan gospodarenja korisnik državnih šuma je dužan u roku od 15 dana od dana usvajanja dostaviti Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove-šumskoj inspekciji i općini na čijem području će se izvoditi radovi predviđeni godišnjim planom gospodarenja".
Član 7. stav 5.
"Korisnik državnih šuma dužan je, prije sječe, o sječi obavijestiti kantonalnu upravu i općinu na čijem se području vrši sječa".
Član 8. stav 8.
"Stabla u šumi mogu se sječi tek poslije završene doznake, izrade projekta za izvođenje radova u šumarstvu i obavještavanja Kantonalne uprave i općine na čijem se području vrši sječa".
Član 33. stav 2.
"Skupština Tuzlanskog kantona, na prijedlog Vlade Kantona, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva, a na inicijativu općine, može donijeti odluku o osnivanju više kantonalnih šumsko-privrednih društava".
Član 39. stav 2.
"Vlada Kantona može, na zahtjev općine uz elaborat i prethodno pribavljeno mišljenje Kantonalne uprave, na prijedlog Ministarstva, dijelove državnih šumskih zemljišta nepodesnih za pošumljavanje, izdvojiti iz šumsko-privrednog područja i prenijeti općini na korištenje u druge svrhe koje daju veću trajnu korist".
Član 51.
"Namjenska sredstva iz člana 48. ovoga Zakona općine mogu isključivo koristiti za izgradnju i održavanje infrastrukture na području općine. Sredstva se mogu koristiti nakon usvajanja plana utroška sredstava koji donosi općinsko vijeće".
6. Činjenično stanje
Podnosilac zahtjeva je istakao da je u postupku donošenja, kao i u usvojenom tekstu osporenog Zakona o šumama Tuzlanskog kantona došlo do grube povrede odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, a naročito Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, čime je došlo do povrede prava na lokalnu samoupravu Općine Kladanj.
U odgovoru na zahtjev Skupština Tuzlanskog kantona je osporila navode podnosioca zahtjeva, ističući, da je za donošenje osporenog Zakona postojao ustavni osnov u članovima III.2.i) i III.3.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te naročito činjenicu da na razini Federacije Bosne i Hercegovine nije donesen zakon o šumama. Osporeni Zakon ima ograničen rok primjene, do stupanja na snagu, odnosno početka primjene zakona koji treba da donese Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, a najduže pet godina od dana donošenja. Nacrt Zakona je prošao proceduru javne rasprave, dostavljen je Savezu općina i gradova, koji su se samo uopćeno očitovali, a Općina Kladanj je svoje primjedbe i prijedloge dostavila poslije ostavljenog roka za javnu raspravu. Osporavaju tvrdnju podnosioca zahtjeva da se pojedinim odredbama osporenog Zakona vrši povreda Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
7. Stav Ustavnog suda Federacije
Ustavni sud Federacije, u postupku rješavanja ovoga predmeta, pošao je člana VI.2.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da se u općinama ostvaruje lokalna samouprava. U skladu sa članom IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine a u vezi Amandmana XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, načelnici općina su ovlašteni za pokretanje postupaka za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pred Ustavnim sudom Federacije. U članu VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Imajući to u vidu, Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana je l994. godine, kada je i stupila na snagu i sastavni je dio zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Polazeći od navedenih odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavi sud Federacije nalazi da određena rješenja, iskazana u pojedinim odredbama osporenog Zakona, mogu značajno da utječu na realiziranje zaštite prava na lokalnu samoupravu, posebno imajući u vidu pravo slobodnog i samostalnog raspolaganja finansijskim sredstvima.
Ustavni sud Federacije, analizirajući navode podnosioca zahtjeva, navode odgovora na zahtjev i relevantne ustavne i zakonske odredbe utvrdio je da je Skupština Tuzlanskog kantona na sjednici održanoj dana 18.7.2012. godine, na prijedlog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede usvojila osporeni Zakon. U postupku donošenja osporenog Zakona provedena je javna rasprava, Nacrt Zakona je dostavljen Savezu općina i gradova i Općinskom vijeću Kladanj.
Ustavni sud Federacije razmatrao je usvojena rješenja u osporenom Zakonu, sa posebnim osvrtom na član 51. kojim je propisan način korištenja namjenskih sredstava, koja predstavljaju prihod općine, a potječu od naknada za korištenje državnih šuma i šumskog zemljišta, propisana u članu 48. osporenog Zakona. Ta sredstva, kako propisuje član 48. mogu se isključivo koristiti za izgradnju, rekonstrukciju i održavanje infrastrukture na području općine. Nadzor nad utroškom ovih sredstava vrši resorno Ministarstvo, putem Kantonalne uprave. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, koje se odnosi na novčana sredstva jedinica lokalne samouprave, Ustavni sud Federacije pošao je od člana 34. stav 1. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na odgovarajuće vlastite finansijske izvore, kojim lokalna tijela mogu slobodno raspolagati u okviru svoje nadležnosti, a u skladu sa zakonom. Ustavni sud Federacije konstatuje da ovako utvrđena zakonska rješenja mogu direktno utjecati na niz pitanja koja su od interesa za lokalnu samoupravu, a posebno na utvrđivanje politike raspodjele sredstava po osnovu njihovog načina korištenja i raspolaganja unutar općine.To se posebno može negativno manifestovati u odnosu na planove razvoja jedinica lokalne samouprave i ostvarivanje uslova za privredni razvoj i zapošljavanje, te utvrđivanje i provođenja politike uređenja prostora i zaštite čovjekove okoline, vodozaštite i korištenja prirodni resursa, pa je u tom pogledu došlo do povrede prava na lokalnu samoupravu.
Pored navedenog, Ustavni sud Federacije analizirao je i član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da međunarodni ugovori i drugi sporazumi, koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, kao i opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine.
Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana je l994. godine kada je i stupila na snagu i od kada su njezine odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 9. stav 7. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi propisano je da, koliko god je to moguće, sredstva koja se prenose lokalnim vlastima neće imati karakter namjenskih sredstava. Dodjelom tih sredstava ne može se ugroziti diskreciono pravo lokalne vlasti da vodi politiku u okviru svojih ovlaštenja. Navedeni princip Evropske povelje o lokalnoj samoupravi ne slijedi rješenja dana u članu 51. osporenog Zakona, pa je i u tom pogledu došlo do povrede prava na lokalnu samoupravu.
Saglasno članu IV.C.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Ustavni sud Federacije je naložio Skupštini Tuzlanskog kantona da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Tuzlanskog kantona", izvrši usaglašavanje zakona iz tačke 1. ove presude sa Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, do kada se osporeni Zakon može primjenjivati.
O prijedlogu podnosioca zahtjeva za donošenje privremene mjere, kojom bi se Vladi Tuzlanskog kantona zabranilo preduzimanje bilo kakvih radnji na provođenju osporenog Zakona, Ustavni sud Federacije nije ni raspravljao, jer je isti stavljen samo u "kontekstu" prijedloga navedene presude.
Iz svih navedenih razloga Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj U-6/14
17. septembra 2014. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.