Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o ustavnom pitanju koje mu je predočio Kantonalni sud u Goraždu u vezi sa utvrđivanjem ustavnosti čl. 4., 9., 10., 27., 48. i 49. Zakona o porezu na dohodak, na osnovu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon sjednice Suda bez javne rasprave, održane dana 18.03.2015. godine, donio je

PRESUDU

  • 1.
    Utvrđuje se da odredbe člana 10. st. (2), (3) i (4) i čl. 48. i 49. Zakona o porezu na dohodak ("Službene novine Federacije BiH", br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13), nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 2.
    Odbacuje se zahtjev na postavljeno ustavno pitanje Kantonalnog suda u Goraždu za utvrđivanje ustavnosti odredbi čl. 4. i 9., člana 10. stav 1. i člana 27. Zakona o porezu na dohodak ("Službene novine Federacije BiH", br.10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13), jer je o ustavnosti navedenih odredaba Sud odlučio presudom u predmetu broj: U-12/14 od 09.12.2014. godine.
  • 3.
    Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Bosansko-podrinjskog kantona Goražde".

Obrazloženje

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Kantonalni sud u Goraždu (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) predočio je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 06.05.2014. godine ustavno pitanje u vezi utvrđivanja ustavnosti čl. 4., 9., 10., 27., 48. i 49. Zakona o porezu na dohodak (u daljem tekstu: osporeni članovi Zakona).

Podnosilac zahtjeva je ustavno pitanje predočio na osnovu člana IV.C.3.10.(4) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj: AP-2840/13 od 12.02.2014. godine.

2. Stranke u postupku

Stranke u postupku u ovom predmetu su na osnovu člana 39. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03) Kantonalni sud u Goraždu, Branka Schorr iz Sarajeva, kao tužilac u sudskom postupku pred Kantonalnim sudom u Goraždu, Kanton Sarajevo, kao tuženi u navedenom sudskom postupku i Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao donosilac osporenih članova Zakona.

3. Bitni navodi na kojima se zasniva ustavno pitanje

Podnosilac zahtjeva navodi da se pred Kantonalnim sudom u Goraždu vodi parnični postupak po tužbi Branke Schorr iz Sarajeva, ul. Radićeva br. 11/4, koju zastupaju Mustafa Bračković i Džemo Hadžiomerović advokati iz Sarajeva, protiv tuženog Kantona Sarajevo, koga zastupa zakonski zastupnik Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, radi isplate razlike plate u iznosu 4.315,45 KM. Navodi da je Općinski sud u Sarajevu presudom broj: 65 0 Rs 260169-12 Rs od 06.02.2013. godine obavezao tuženog da tužiocu isplati iznos od 4.315,45 KM iz osnova umanjenja plate za razdoblje od maja 2009. godine do decembra 2011. godine, sa zakonskim zateznim kamatama od dospjelosti pojedinačnih mjesečnih iznosa do isplate, te da mu naknadi pripadajuće troškove postupka, sve u roku od 15 dana.

Kanton Sarajevo je putem zakonskog zastupnika izjavio žalbu, koju je Kantonalni sud u Goraždu odbio i prvostepenu presudu potvrdio svojom presudom broj: 05 0 Rs 000459 13 Rsž od 11.06. 2013. godine. Protiv navedene presude Kantonalnog suda u Goraždu, Kanton Sarajevo je izjavio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Odlučujući o apelaciji Kantona Sarajevo, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlukom broj: Ap-2840/13 od 12.02.2014. godine utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava eH

Bosne i Hercegovine, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio Kantonalnom sudu u Goraždu, s nalogom da po hitnom postupku donese novu odluku i u roku od šest mjeseci obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama.

Kantonalni sud u Goraždu je u postupku rješavanja po žalbi tuženog, rješenjem broj: 05 0 Rs 000459 14 Rsž 2 od 07.04.2014. godine postupak prekinuo i predočio Ustavnom sudu Federacije ustavno pitanje koje glasi: "da li su odredbe čl. 4., 9., 10., 27., 48. i 49. Zakona o porezu na dohodak u saglasnosti sa odredbama Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 72/05)".

Podnosilac zahtjeva citira navedeni Amandman na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, zatim citira član IV.C.7. stav 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima je utvrđeno da plate i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjene za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom.

Podnosilac zahtjeva navodi visine plata sudija, koje su propisane Zakonom o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 72/05, 22/09 i 55/13), koji je stupio na snagu 01.01.2006. godine. Plate propisane navedenim zakonom su tužiocu isplaćivane do januara 2009. godine, kada je stupio na snagu Zakon o porezu na dohodak, koji je kasnije mijenjan i dopunjavan. Primjenom osporenih odredaba Zakona tužiocu su isplaćivane umanjene plate za mjesečne iznose kako je to utvrđeno prvostepenom presudom.

Kako bi Kantonalni sud u Goraždu mogao donijeti odluku po žalbi tuženog protiv prvostepene presude, predlaže Ustavnom sudu Federacije da donese presudu kojom će utvrditi da li su osporene odredbe Zakona u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

Ustavni sud Federacije je dana 28.05.2014. godine u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao Kanton Sarajevo, putem Pravobranilaštva Kantona, Schorr Branku iz Sarajeva i Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da kao stranke u postupku dostave odgovor na navode zahtjeva Kantonalnog suda u Goraždu, u roku od 30 dana.

U odgovoru na zahtjev koji je dana 30.06.2014. godine dostavilo Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, navode da Zakon o porezu na dohodak, koji je donesen skoro tri godine nakon donošenja Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nije imao za cilj smanjenje plata poreznih obaveznika, a samim tim i tužioca kao nosioca sudijske funkcije. Ističu da je cilj Zakona o porezu na dohodak regulativa poreza na dohodak, odnosno određivanje obaveze plaćanja poreza u okviru usvajanja finansijske politike Evropske unije, a za čiju osnovicu služi upravo neumanjena plata. Navode da se ovdje zapravo radilo o prelasku na novi obračun isplate poreza kao sasvim novom i do tada nepoznatom principu po kom je isplata poreza uvijek obaveza onoga ko ostvaruje prihod, odnosno zaposlenika. Naglašavaju općepoznatu činjenicu da u Evropskoj uniji svi ostvarioci plata snose obavezu plaćanja poreza na dohodak, te da niko ne može biti oslobođen te obaveze. Smatraju da, ukoliko bi se mijenjale odredbe Zakona o porezu na dohodak, iz navedenih razloga, došlo bi do izlaska iz okvira pravnih pravila Evropske unije.

Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo je mišljenja da osporeni članovi Zakona nisu nesaglasni sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i navedenim Amandmanom na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Navode da se osporenim članom 4. Zakona reguliše za koje djelatnosti se oporezuju dohoci, a u koje spadaju i nesamostalne djelatnosti koje podrazumijevaju i sudijsku funkciju. Članom 9. se tretira postotak poreza, članom 10. se pojašnjava šta se sve smatra prihodom od nesamostalne djelatnosti, članom 27. se reguliše postupak utvrđivanja naplate poreza, članom 48. se reguliše donošenje podzakonskih akata, a članom 49. se definiše pravilna primjena člana 10. stav 1. i člana 27. Zakona. Ističu da iz navedenih odredbi proizlazi da su porezni obaveznici sva lica koja ostvaruju dohodak od bilo koje djelatnosti, pa i sudijske.

Naglašavaju da osporene odredbe Zakona ne diraju u plate. Plate predstavljaju jednu, a porez na dohodak sasvim drugu kategoriju. Pozivaju se na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine AP-2840/13 od 12.02.2014. godine, odnosno citiraju dio obrazloženja koje glasi: "niti jednom odredbom ovog Zakona nije predviđena mogućnost isključenja bilo koje kategorije zaposlenika od obaveze plaćanja poreza na dohodak, pa tako ni sudija". Navode još da u slučaju kada bi sudije bili izuzeti od obaveze plaćanja poreza na dohodak, dovela bi se u pitanje primjena odredbi Zakona o porezu na dohodak, koje su predmetom ocjenjivanja. Na taj način bi preostali zaposlenici sa svojim subjektivnim građanskim pravima u pogledu prava iz radnog odnosa bili dovedeni u neravnopravan i diskriminirajući položaj u odnosu na sudije, a što bi se protivilo članu II. tačka 4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno jednakosti u pravima, bez diskriminacije, po bilo kom osnovu. Također bi bila povrijeđena prava iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda sa pripadajućim Protokolima. Na osnovu izloženog, Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo smatra da su osporeni članovi Zakona u cijelosti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i amandmanima na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

U odgovoru na zahtjev, koji je dana 02.07.2014. godine dostavila tužilac Schorr Branka, putem advokata Mustafe A. Bračkovića iz Sarajeva, navodi da se u konkretnom slučaju Općinski sud u Sarajevu i Kantonalni sud u Goraždu nisu bavili ocjenom ustavnosti osporenih članova Zakona, jer to nije bilo ni potrebno, niti su nadležni za ocjenu ustavnosti. Smatra da osporeni članovi Zakona uz primjenu podzakonskih akata omogućavaju da se ispoštuje Zakon o porezu na dohodak, a da se pri tom ne povrjeđuje zaštitna odredba, odnosno ustavna garancija da se plata sudija u Federaciji Bosne i Hercegovine ne može mijenjati. Poziva se na član IX.11.f) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano u stavu 3. da se stav 1. (da plate sudije mogu biti umanjene zakonom donesenim do 10.01.2006. godine), ne može tumačiti tako da je na bilo koji način i u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno, dozvoljeno neko drugo umanjenje plate sudiji.

Iz navedenih razloga smatra da se Zakon o porezu na dohodak ima primijeniti na način da ne može u bilo kom obliku dovesti do umanjenja plate sudija i njenu isplatu u iznosu manjem od onoga iznosa plata koje su Zakonom o platama sudija i tužilaca određene, a ustavnim odredbama zagarantovane kao fiksne. Ističe da je tuženi Kanton Sarajevo pogrešnom primjenom odredbi člana 17. stav 1. i člana 73. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak ("Službene novine Federacije BiH", br.: 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12, 27/13, 71/13, 90/13 i 45/14), kao i člana 49. Zakona o porezu na dohodak, pogrešno utvrdio obračun poreza na dohodak tužioca. Zbog toga je tužiocu kao sudiji Kantonalnog suda u Sarajevu isplaćivana plata u manjem iznosu od onog koji je zagarantovan navedenim propisima. Nadalje navodi da takav obračun i isplata plata sudijama diskriminiše sudije u Federaciji Bosne i Hercegovine u odnosu na sudije Suda Bosne i Hercegovine i sudije u Republici Srpskoj, jer se isključivo prema mjestu zaposlenja umanjuje garantovana plata. Na navedeni način sudije su diskriminirane, a isto tako im je povrijeđeno i pravo na imovinu u smislu Protokola 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer su neustavno oduzeta sredstva koja predstavljaju imovinu, obzirom na očekivanje sudija da će je primiti, imajući u vidu najjaču garanciju nepovredivosti plate i primanja koju pruža odredba navedenog amandmana. Ističe da sudije okružnih sudova u Republici Srpskoj primaju platu bez odbijanja poreza na dohodak, jer taj porez (porez na zarade) za sudije plaća poslodavac. Sudije okružnih sudova u Republici Srpskoj po svom položaju odgovaraju sudijama kantonalnih sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine. Naglašava da je tuženi Kanton Sarajevo kao poslodavac tužioca dužan plaćati porez na dohodak za tužioca na način da ne smije njenu osnovnu platu umanjivati za ovaj porez, jer na taj način tužioca dovodi u diskriminatorski položaj prema Zakonu o zabrani diskriminacije. Nadalje, kao primjer navodi platne liste sudija Okružnog suda u Bijeljini, iz kojih je vidljivo da porez na dohodak plaća poslodavac, na način da time uopće ne zadire u platu sudije, koja se sudijama isplaćuje u punom iznosu. Naglašava da ne dovodi u pitanje da su sudije u Federaciji Bosne i Hercegovine obaveznici plaćanja poreza na dohodak u smislu člana 2. st. 1. i 3. Zakona o porezu na dohodak u iznosu od 10 % na dohodak od nesamostalne djelatnosti, odnosno na platu, te da je Kanton Sarajevo dužan da obračunava, obustavlja i vrši uplatu akontacije poreza na dohodak. Međutim, prema mišljenju tužioca Kanton to ne radi pravilno, što kao posljedicu ima nezakonito umanjenje plate tužioca. Dalje, tužilac elaborira odredbe Zakona o platama i ostalim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ističe da Zakon o porezu na dohodak ne spriječava da se sudijama isplaćuje plata u punom iznosu i da je tuženi Kanton Sarajevo bio dužan prije odbijanja poreza prethodno utvrditi platu u bruto iznosu, prema članu 20. Pravilnika o načinu obračuna i uplate doprinosa ("Službene novine Federacije BiH", br.: 64/08 i 81/08), tako da nije bilo mjesta da se primjenjuje formula iz člana 49. Zakona o porezu na dohodak. Naglašava da je u toku cijelog postupka tvrdila da pozitivni propisi omogućavaju poštovanje ustavom zagarantovanih prava i poštovanje obaveze na uplatu poreza na dohodak i ni u jednom momentu nije isticala da je Zakon o porezu na dohodak neustavan. Tvrdi da je kao i svi ostali tužioci u ovoj pravnoj stvari insistirala na jednakoj primjeni prava prema istoj kategoriji lica, i da je tražila primjenu člana 20. Pravilnika o načinu obračuna i uplate doprinosa, smatrajući da je navedeni pravilnik jedan od provedbenih propisa Zakona o porezu na dohodak, a ujedno i pravni osnov njihovog tužbenog zahtjeva. Smatra da se bez ocjene ovog pravilnika ne može raspravljati o ustavnosti osporenih odredaba Zakona. U tom smislu tužilac i ostali tužioci smatraju da prvostepeni sud nije prekoračio granice svoje stvarne nadležnosti, te da se pravilnom primjenom člana 20. Pravilnika o načinu obračuna i uplate doprinosa kao provedbenog propisa dolazi do osnovanosti tužbenog zahtjeva, bez postavljanja pitanja ustavnosti osporenih članova Zakona. Mišljenja je da se rješavanje ovog ustavnopravnog pitanja u suštini svodi na donošenje stava Ustavnog suda Federacije na osnovu kojeg redovni sudovi treba da postupaju u ovim predmetima. Zbog toga predlaže da Ustavni sud Federacije u jednom stavu svoje odluke utvrdi da je način primjene osporenih članova Zakona, koji je doveo do umanjenja plata sudija propisanih Zakonom o platama i naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, suprotan odredbama Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i da je diskriminirajući u odnosu na sudije sudova u Federaciji Bosne i Hercegovine, jer im se isključivo po mjestu zaposlenja umanjuje plata. Također predlaže da Ustavni sud Federacije utvrdi da je ovakvim načinom primjene osporenih članova Zakona, povrijeđeno i pravo ove kategorije sudija na imovinu. Iz navedenih razloga tužilac konačno predlaže da Ustavni sud Federacije utvrdi da osporeni članovi Zakona nisu neustavni, već da ih je Kanton Sarajevo neustavno primijenio, ne postupajući po odredbi člana 20. Pravilnika o načinu obračuna i uplate doprinosa. Također predlaže da Ustavni sud Federacije spoji sve postupke u kojima su stranke sudije Kantonalnog suda u Sarajevu, a u kojima je predočeno spomenuto ustavno pitanje.

Predstavnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu dostavili odgovor na navode zahtjeva Kantonalnog suda u Goraždu.

5. Sjednica Suda bez javne rasprave

Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 13. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10), dana 18.03.2015. godine održao sjednicu bez javne rasprave, na kojoj je razmotrio činjenice i navode u zahtjevu i odgovora na zahtjev Kantona Sarajevo. Pritom je izvršen i uvid u Presudu ovog suda broj: U-12/14 od 09.12.2014. godine kojom je, nakon održane javne rasprave odlučeno da odredbe čl. 4., 9., član 10. stav (1) i člana 27. Zakona o porezu na dohodak nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

6. Relevantno pravo

A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Član II.A.2. (1)

(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:

…

  • c)
    jednakost pred zakonom

Član IV.C.3.10.(4)

...

(4) Ustavni sud odlučuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoči Vrhovni sud ili neki kantonalni sud a koja se pojave u toku postupka pred tim sudom.

B. Amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Amandman LX

Član IV.C.7. mijenja se i glasi:

"1. Plata i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom.

  • 2.
    Plata i drugi uslovi obavljanja funkcije, uključujući i imunitet, za sve sudije sudova Federacije utvrđuju se zakonom."

Amandman LXII

Član V.11. Ustava Federacije mijenja se i glasi:

...

"3. ...Plata i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom".

Amandman LXIII

Član VI.7. Ustava Federacije mijenja se i glasi:

...

"4. ...Plata i druge naknade sudiji ne mogu biti umanjeni za vrijeme vršenja sudijske funkcije, osim kao posljedica disciplinskog postupka u skladu sa zakonom."

Amandman CVI

Iza člana IX.11.e, dodaje se novi član IX.11.f, koji glasi:

Član IX.11.f.

"(1) Kao izuzetak od principa iz stava 1. člana IV.C.7. stava 3., člana V.4.11. i stava 4. člana VI.7. ovog Ustava, plata i/ili druge naknade sudiji mogu biti umanjeni zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine.

(2) Umanjenje iz stava 1. ovog člana može se izvršiti samo jednom.

(3) Stavovi 1. i 2. ovog člana ne mogu se tumačiti tako da je na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno, dozvoljeno neko drugo umanjenje plate i/ili drugih naknada sudiji zaštićenih stavom 1. člana IV.C.7., stavom 3. člana V.4.11. i stavom 4. člana VI.7. ovog Ustava."

C. Zakon o porezu na dohodak

("Službene novine Federacije BiH", br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13)

Član 4.

Porezom na dohodak oporezuju se dohoci koje porezni obaveznik ostvari:

  • 1)
    od nesamostalne djelatnosti;
  • 2)
    od samostalne djelatnosti;
  • 3)
    od imovine i imovinskih prava;
  • 4)
    od ulaganja kapitala.

Član 9.

Porez na dohodak plaća se po stopi od 10%.

Član 10.

(1) Prihodom od nesamostalne djelatnosti smatra se bruto plata koju zaposleniku isplaćuje poslodavac po osnovu ugovora o radu odnosno radnog odnosa ili daje u stvarima, koristima, protuuslugama ili u vidu premija i drugih prihoda, za rad obavljen po njegovim uputama, osim prihoda iz čl. 5. i 6. ovog zakona.

(2) Oporezivim prihodima od nesamostalne djelatnosti smatraju se i:

  • 1)
    dodatni prihodi po osnovu naknada, pomoći i sl. koje poslodavac isplati zaposlenicima iznad unosa utvrđenih Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak,
  • 2)
    plate koje umjesto poslodavca isplati drugo lice,
  • 3)
    zaostale plate odnosno razlike plata koje se odnose na protekla porezna razdoblja, a koja se zaposleniku ili bivšem zaposleniku isplaćuju u tekućem poreznom periodu na osnovu sudske presude, osim iznosa zateznih kamata koje se u ovom slučaju ne smatraju oporezivim prihodom od nesamostalne djelatnosti,
  • 4)
    svi drugi prihodi po osnovu i u vezi sa nesamostalnom djelatnošću.

(3) Koristi koje su primljene po osnovu nesamostalne djelatnosti ulaze u dohodak, i to:

  • 1)
    korištenje vozila i drugih sredstava za lične potrebe,
  • 2)
    smještaj, hrana kao i korištenje dugih dobara i usluga koji su besplatni ili po cijeni koja je niža od tržišne cijene,
  • 3)
    odobreni beskamatni krediti ili krediti sa kamatnom stopom koja je niža od tržišne kamatne stope,
  • 4)
    Izmirivanje ličnih troškova od strane poslodavca,
  • 5)
    izmirivanje ili oprost dužničke obaveze od strane poslodavca.

(4) Prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju su:

  • 1)
    pomoć za gubitke nastale kao posljedica elementarnih nepogoda i pomoći po osnovu ozljeda i bolesti koje isplaćuje poslodavac zaposleniku ili članu njegove porodice, isplaćene do visine utvrđene posebnim propisima,
  • 2)
    hrana koju poslodavac obezbjeđuje zaposlenicima u svojim prostorijama do vrijednosti naknade za topli obrok, koja je utvrđena posebnim propisima,
  • 3)
    smještaj koji poslodavac obezbjeđuje zaposleniku na mjestu gdje se obavlja djelatnost, ako je neophodno korištenje smještaja za zaposlenika radi obavljanja radnog zadatka,
  • 4)
    smještaj i plaćanje troškova smještaja osiguranog za javne dužnosnike zaposlene u diplomatskim i konzularnim predstavništvima u inostranstvu, i druge naknade isplaćene do visine utvrđene posebnim propisima,
  • 5)
    poklon(i) koje poslodavci daju zaposleniku jedanput ili više puta u toku poreznog perioda povodom državnih i/ili vjerskih praznika ili jubileja firme, čija ukupna vrijednost nije viša od 30% prosječne mjesečne neto plate isplaćene u Federaciji prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku.
  • 6)
    otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu, u skladu sa članom 100. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00 i 29/03) i Općim kolektivnim ugovorom.

Član 27.

(1) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj isplati plate i/ili oporezive naknade, prema propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje se istog dana ili prvog dana po izvršenoj isplati plate i/ili oporezive naknade.

(2) Obračun, obustavu i uplatu akontacije poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti vrši poslodavac ili sam obaveznik poreza. Obaveznik poreza na dohodak je zaposlenik.

(3) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem je zaposlenik dostavio svoju poreznu karticu, obračunava se mjesečno od porezne osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovoga zakona, i za iznos mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovoga zakona, primjenom stope iz člana 9. ovoga zakona.

(4) Akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti, koji se ostvaruje kod poslodavca kojem zaposlenik nije dostavio svoju poreznu karticu, obračunava se mjesečno od porezne osnovice koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, umanjeni za plaćene rashode iz člana 11. ovoga zakona, primjenom stope od 10%.

(5) Iznimno, zaposlenicima - rezidentnim poreznim obaveznicima iz člana 2. stava (4) ovog zakona, koji dohodak ostvaruju kod poslodavaca pravnih i fizičkih lica koja imaju sjedište na području Federacije, akontacija poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti obračunava se i plaća na poreznu osnovicu koju čine svi oporezivi prihodi od nesamostalne djelatnosti koje je zaposlenik ostvario kod tog poslodavca u tom mjesecu, a umanjeni za plaćene rashode iz člana 11, ovog zakona i za iznos mjesečnih ličnih odbitaka iz člana 24. st. (1) i (2) ovog zakona.

(6) Porez na dohodak po osnovi nesamostalne djelatnosti koji se obračunava na ostvareni dohodak za rad koji u jednom mjesecu nije trajao duže od 10 dana, odnosno 80 sati, a za koji isplaćeni dohodak ne iznosi više od 250,00 KM, obračunava se po stopi od 10%, bez umanjenja za lične odbitke iz člana 24. ovoga zakona.

(7) Obustavljeni, odnosno odbijeni i uplaćeni porez iz stava (5) ovoga člana smatra se konačno utvrđenim porezom za porezni period, te porezni obaveznik za taj dohodak nije dužan podnijeti godišnju poreznu prijavu. Porezni obaveznik, ukoliko želi ostvariti pravo na lični odbitak, može taj dohodak i uplaćene iznose akontacije poreza unijeti u godišnju poreznu prijavu.

(8) Strane organizacije koje ne uživaju diplomatski imunitet u Federaciji i zaposlenici tih organizacija koji imaju sjedište, odnosno prebivalište u Federaciji dužni su pri isplati dohotka od nesamostalne djelatnosti zaposlenim građanima ili stranim državljanima obračunati porez po odbitku u skladu sa st. (1) do (6) ovoga člana i uplatiti ga u zakonom propisanome roku.

(9) Porezni obaveznik koji je zaposlen u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu druge države, u međunarodnoj organizaciji ili u predstavništvu ili organizaciji koja na teritoriju Federacije ima diplomatski imunitet, kada je obaveznik poreza i prema ovomu zakonu, dužan je sam obračunati akontaciju poreza na dohodak od nesamostalne djelatnosti prema odredbama st. (1) do (5) ovoga člana i uplatiti je na propisani račun u zakonom propisanom roku.

(10) Porezni obaveznik koji dohodak od nesamostalne djelatnosti ostvaruje izravno iz inostranstva dužan je na taj dohodak sam obračunati akontaciju poreza od nesamostalne djelatnosti na način iz st. (1) do (6) ovoga člana i uplatiti je u roku od pet dana od dana kada je primio dohodak.

Član 48.

Ministar će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona donijeti sljedeće podzakonske akte:

  • 1)
    Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak, kojim će se detaljnije propisati način utvrđivanja porezne osnovice, oblik i način izdavanja porezne kartice, oblik, sadržaj i način vođenja poslovnih knjiga i evidencija, način vršenja godišnjeg obračuna poreza na dohodak te sačinjavanja i podnošenja godišnje prijave,
  • 2)
    Propis o obračunu ubrzane amortizacije,
  • 3)
    Propis o utvrđivanju kriterija za plaćanje poreza na dohodak u godišnjem paušalnom iznosu.

Član 49.

U cilju omogućavanja pravilne primjene člana 10. stava 1. i člana 27. ovoga zakona, svi poslodavci su dužni do dana stupanja na snagu odnosno najkasnije do početka primjene ovoga zakona mjesečne plate svojim zaposlenicima obračunavati i u poreznim evidencijama i izvještajima iskazivati u bruto-iznosima. Poslodavci koji do početka primjene Zakona o porezu na dohodak ne pređu na utvrđivanje plata svojih zaposlenika u bruto iznosu, dužni su obračun doprinosa i poreza na platu vršiti na osnovu bruto iznosa plate koji bi se utvrdio preračunavanjem postojeće ugovorene neto plate u bruto platu po slijedećoj formuli:

D. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10)

Član 41.

Rješenje o odbacivanju zahtjeva

Kad Sud na sjednici bez javne rasprave donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva pridržavat će se razloga navedenih u članu 26. stav 1. Zakona i rješenje zasnivati na samo jednom razlogu, ukoliko Sud ne odluči drugačije.

Ako ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o biti stvari, osim onih izričito navedenih u stavu 1. člana 26. Zakona, u rješenju se izričito navodi o kojim se procesnim pretpostavkama radi. Te druge pretpostavke mogu biti, posebno:

  • -
    da u ostavljenom roku podnosilac nije otklonio nedostatke na koje mu je ukazano ili ih nije otklonio onako kako mu je naloženo,
  • -
    da osporeni opći akt nije na snazi,
  • -
    da se radi o zahtjevu o kojem je Sud već odlučio ili da se radi o zahtjevu iste pravne i činjenične prirode u kojem je Sud već zauzeo stanovište i sl.

Kad Sud odbacuje zahtjev zbog nenadležnosti, Sud može na prijedlog sudije izvjestioca odlučiti da li postoje razlozi za postupanje u skladu sa stavom 2. člana 26. Zakona.

E. Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-2840/13 od 12.02.2014. godine Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-12/14 od 09.12.2014. godine

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom predmetu nema činjeničnih pitanja koja bi bilo potrebno neposredno razjasniti na javnoj raspravi, pa je u skladu s članom 13. stav 1. u vezi sa članom 25. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 40/10) održao sjednicu bez javne rasprave, na kojoj je razmotrio zahtjev podnosioca, odgovor na zahtjev podnosioca, relevenatne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, osporene odredbe Zakona o porezu na dohodak i ustavnosudsku praksu ovog Suda iz presude U-12/14 od 09.12.2014. godine.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud Federacije je analizirao činjenice i argumente koji ukazuju na to da se Kantonalni sud u Goraždu nije bavio ocjenom ustavnosti osporenih odredaba Zakona. Predočavanje ovog ustavnog pitanja Ustavnom sudu Federacije je posljedica Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: AP-2840/13 od 12.02.2014. godine, kojom je ocijenjeno da je prvostepeni i drugostepeni sud izašao iz okvira stvarne nadležnosti, zbog čega je apelacija tuženog usvojena, a predmet vraćen Kantonalnom sudu Goražde na ponovno odlučivanje. Prema tome je predočavanje ovog ustavnog pitanja, sa prijedlogom da se utvrdi ustavnost osporenih odredaba Zakona o porezu na dohodak, direktna posljedica spominjane odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Naime, nesporna je činjenica da podnosilac zahtjeva u prvobitnom postupku po žalbi nije cijenio potrebnim prekinuti postupak i predočiti predmetno ustavno pitanje Ustavnom sudu Federacije, već je žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesena povodom apelacije tuženog međutim jasno kazuje da takav stav suda nije bio pravno korektan, već da je, kao i postupak prvostepenog suda, bio zasnovan na "arbitrarnoj primjeni procesnog prava", preciznije odredaba o stvarnoj nadležnosti, jer su odluke tih sudova bile zasnovane na njihovoj ocjeni da tuženi nije imao pravo umanjiti platu tužiocu primjenom Zakona o porezu na dohodak, jer su osporene odredbe tog Zakona u nesaglasnosti sa Amandmanom CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, a ta ocjena je, prema pravnom stanovištu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz spomenute odluke, bila izvan stvarne nadležnosti redovnih sudova, čime je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Ustavni sud Federacije, kao isključivo nadležan za takvu ocjenu, takođe konstatuje da zahtjev počiva na ocjeni i shvatanju redovnih sudova, po kojem je primjena osporenih odredaba Zakona o porezu na dohodak prouzročila umanjenje plate tužiocu, a koje umanjenje protuslovi odredbama Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Pritom se, međutim, gubi iz vida kako je riječ o sistemskom zakonu kojim se provodi finansijska i fiskalna politika u Federaciji Bosne i Hercegovine, te da njegov ratio legis niti njegov cilj nije ni direktno ni indirektno umanjenje plata bilo koje kategorije obaveznika poreza na dohodak, pa tako ni plata sudija. Predmet regulisanja tog Zakona nije određivanje visine plata poreskih obaveznika, već određivanje visine i načina naplate poreza na dohodak.

Visina plata sudija u Federaciji Bosne i Hercegovine utvrđena je posebnim zakonom, a to je Zakon o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine i na taj se Zakon referiše u prvom stavu Amandmana CVI, pa se upravo zato zaštitne odredbe tog Amandmana i odnose na taj Zakon, odnosno na zakone čiji bi predmet regulisanja bile plate sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Taj je Amandman naime i donesen kako bi se stvorio ustavni osnov za korekciju plata sudija i tužilaca, nakon što je Upravni odbor za implementaciju mira u svom Kominikeu od 24. juna 2005. godine iskazao zabrinutost "zbog izazova fiskalne održivosti sa kojim se suočavaju vlasti u Bosni i Hercegovini, naročito na entitetskom nivou", te nakon što je Visoki predstavnik UN za Bosnu i Hercegovinu, prihvatajući preporuke Radne grupe, koju su činili predstavnici ministarstava pravde entiteta i Bosne i Hercegovine, Pravosudne komisije Brčko Distrikta, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, kao i udruženja sudija i tužilaca u oba entiteta, prema kojima bi plate za sudije i tužioce trebale biti "umjereno umanjene", odlučio donijeti Zakon o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Amandman je, dakle, bilo neophodno donijeti kako bi se, sa ustavne razine, omogućilo jednokratno umanjenje plata sudija i tužilaca, koje je u odnosu na raniji Zakon o sudskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 22/00, 20/01, 37/01, 57/01, 63/03 i 78/04) nastupilo donošenjem Zakona o platama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji. Da je tome tako, jasno svjedoči činjenica da su oba akta Visokog predstavnika UN, onaj kojim je donesen Amandman CVI i onaj kojim je donesen Zakon, objavljena jedan iza drugog, respektivno, u istom službenom glasilu i to u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 72/05.

Stoga su odredbe amandmana, razlogom njihova donošenja, pa time i svojim smislom, u cijelosti u vezi sa Zakonom o platama sudija i tužilaca u Federaciji: stav prvi zato što se u njemu govori o umanjenju "zakonom donesenim do 10. januara 2006. godine", a to je nedvosmisleno Zakon o platama sudija i tužilaca, a drugi i treći stav zato što se u njima referira na stav prvi. Prema tome se i buduće umanjenje ("na bilo koji način ili u bilo kojem obliku, direktno ili indirektno") od kojeg amandman zaštićuje plate sudija očigledno odnosi na umanjenje koje bi nastalo izmjenama tog Zakona ili donošenjem novog zakona, ali zakona čiji bi predmet regulisanja bile plate nosilaca sudijske i tužilačke funkcije, a ne zakona kojim se reguliše način naplate poreza na dohodak za sve obaveznike tog poreza u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Imajući u vidu sve izloženo, Ustavni sud Federacije smatra da se matematički efekti koji nastaju u pogledu visine plata sudija primjenom osporenih odredaba Zakona o porezu na dohodak, ne mogu smatrati umanjenjem plata u smislu u kojem o tome govore zaštitne odredbe Amandmana CVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Utoliko prije, što je do faktičkog umanjenja plata sudija, samo na godišnjoj razini i time naizgled neizravno, dolazilo i za primjene ranijih propisa o oporezivanju.

Ustavni sud Federacije nije se upuštao u metodologiju i način obračuna poreza na dohodak, jer za to nije nadležan, a niti je to bilo predmet zahtjeva.

Ustavni sud Federacije konstatuje da je presudom broj: U-12/14 od 09.12.2014. godine utvrdio da odredbe čl. 4. i 9., člana 10. stav 1. i člana 27. Zakona o porezu na dohodak nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio da odbaci zahtjev podnosioca u dijelu koji se odnose na navedene odredbe Zakona o porezu na dohodak, u skladu sa članom 41. stav 2. alineja 3. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 40/10).

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je većinom glasova u sastavu: dr. sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Domin Malbašić i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.

Broj U-28/14
18. marta 2015. godine
Sarajevo

Predsjednica Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine
Dr. sc. Kata Senjak, s. r.