USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 27.lipnja 2003. godine, donio
ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 39/03.
OBRAZLOŽENJE
Odbija kao neutemeljena apelacija R. T. iz Kotor-Varoši, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-123/01 od 30. srpnja 2001. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj K-28/01 od 9. travnja 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.R. T. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kotor-Varoši, koga zastupa S. V. D., odvjetnik iz Banje Luke, podnio je 27. kolovoza 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj K-28/01 od 9. travnja 2001. godine i Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj Kž-123/01 od 30. srpnja 2001. godine, zbog povrede procesnog i materijalnog kaznenog prava.
II - Postupak pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine
- 2.Apelant je dostavio Ustavnom sudu apelaciju 27. kolovoza 2001. godine.
Ustavni sud je dostavio apelaciju na odgovor sukladno članku 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda 28. listopada 2002. godine. Vrhovni sud RS je dostavio svoj odgovor 21. studenoga 2002. godine, a Okružni sud u Banjoj Luci 7. studenoga 2002. godine.
III - Činjenično stanje
- 3.Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda podnositelja zahtjeva i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 4.Okružni je sud apelantu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 11 godina zbog ubojstva iz bezobzirne osvete (članak 36. stavak 2. točka 4. Kaznenog zakona Republike Srpske - Posebni dio (u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno). Okružni sud u presudi navodi da je 6. listopada 1996.godine apelant ubio svog zeta, R. T.
- 5.Protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj K-28/01 od 9. travnja 2001. godine okružni javni tužitelj i apelant su izjavili priziv Vrhovnom sudu. Apelant navodi da presuda ne ispunjava formalne uvjete predviđene člankom 364. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske, da je, naime, nedostatno struktuirana i obrazložena, te da je sama sebi proturječna. Apelant je naglasio da njegov navodni motiv za ubojstvo, osveta za izvještaje o krađi, ne može biti mens rea jer u to vrijeme nije mogao znati za izvješća.
- 6.Vrhovni je sud je odbio apelantov priziv a, na uloženi priziv okružnog javnog tužitelja povećao je kaznu zatvora na 12 godina. Smatra da prvostupanjska presuda nije sadržavala bitne povrede procesnog i materijalnog prava. Vrhovni je sud naveo da apelantov priziv nije pokazao u čemu se te povrede konkretno sastoje i zašto bi bile bitne za pravilno presuđenje u predmetnoj kaznenoj stvari. Sud nije mogao ustanoviti kontradikcije između presude i obrazloženja, te pojedinih dijelova obrazloženja, te je u svemu prihvatio način na koji je Okružni sud prikupio i ocijenio te dokaze. Vrhovni je sud naveo da je realna djelatnost optuženog u radnjama koje je poduzeo prilikom ubojstva i sve ono što im je prethodilo dalo potpuno pouzdan osnov prvostupanjskom sudu za zaključak da se radi o ubojstvu iz bezobzirne osvete izvršenog s izravnim predumišljajem.
IV - Relevantni propisi
- 7.Sudovi su primijenili članak 36. Kaznenog zakona Republike Srpske - Posebni dio ("Službeni glasnik RS", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94, 3/96) koji je bio na snazi u vrijeme kada je počinjen zločin, i koji u svom relevantnom dijelu glasi:
"(1) Tko drugog liši života, kaznit će se zatvorom najmanje pet godina.
(2) Zatvorom najmanje deset godina ili smrtnom kaznom kaznit će se: Š...Ć
(4) Tko drugog liši života iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih niskih pobuda;
Š...Ć".
- 8.Članak 364. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90; "Službeni glasnik RS", br. 26/93, 14/94, 6/97) glasi:
" Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako je: Š...Ć.
- 11.izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu uvedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili znatno proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih ti isprava ili zapisnika."
V - Apelacija
- 9.Apelant pobija odluke nižih sudova navodeći da je došlo do grubog kršenja procesnog i materijalnog prava. Traži da se pobijane odluke "ponište", te da se postupak obnovi pred Okružnim sudom.
- 10.Apelant osobito ističe da su razlozi presude Okružnog suda nejasni i proturječni. Po njegovom mišljenju, analiza dokaza koji su bili dostupni sudu, te apelantov mens rea, nisu bili dostatni. On tvrdi da u vrijeme kada je izvršeno kazneno djelo nije znao za izvještaje pošto su bili obrađeni tek nakon tog nadnevka. Prema tome, apelant poriče da je u pitanju ubojstvo iz bezobzirne osvete.
- 11.Vrhovni sud smatra da nije došlo do povrede ustavnih prava apelanta tijekom postupaka koji su prethodili donošenju presude Vrhovnog suda, te presude Okružnog suda. Presude nižestupanjskih sudova su, po mišljenju Vrhovnog suda, jasne u smislu da nema kontradikcija između dispozitiva i obrazloženja, te pojedinih dijelova obrazloženja.
Okružni sud isto tako smatra da je apelacija neutemeljena jer nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava.
VI - Dopustivost
- 12.Članak VI/3.b) Ustava BiH glasi:
"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."
- 13.Presuda Vrhovnog suda br. Kž-123/01 od 30. srpnja 2001.godine, koja se bavila apelantovim prizivom u meritumu slučaja je, prema tome, konačna presuda u smislu članka 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Apelant je, dakle, iscrpio sve efektivne pravne lijekove po odgovarajućem zakonu. Apelant je podnio apelaciju 27. kolovoza 2001.godine, znači u roku od 60 dana od presude.
VII - Meritum
- 14.Apelant ne navodi odredbe Ustava Bosne i Hercegovine niti Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) za koje tvrdi da su povrijeđene, već se samo poziva na povredu pozitivnog prava. Može se reći da se navodi iz apelacije u suštini odnose na povredu članka 6. stavak 1. Europske konvencije koja, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"
- 15.Prema praksi Ustavnog suda (vidi odluke U 30/01, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02, točka 17; U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02, točka 19; U 62/01, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02, točka 17), njegova prizivna nadležnost (članak VI/3.(b)) Ustava BiH) ograničena je na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu", te Ustavni sud, prema tome, uopćeno govoreći, nije mjerodavan preispitivati utvrđene činjenice, niti je mjerodavan vršiti reviziju tumačenja i primjene zakona koje primjenjuju niži sudovi, osim ukoliko odluka nižestupanjskih sudova nije rezultirala kršenjem ustavnih prava. Ovo je slučaj kada se odluke redovitih sudova temelje na pogrešnim pogledima na značenje i domenu ustavnih prava, kada ustavna prava uopće nisu uzeta u obzir, kada je primjena zakona očevidno proizvoljna, kada je ishodišni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih sudskih prava (pravičan postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi, i u drugim slučajevima).
- 16.Ustavni sud ne nalazi da su nižestupanjski sudovi proizvoljno tumačili relevantne odredbe kaznenog zakona što bi rezultiralo negiranjem pravde i što bi bilo oprečno članku 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII - Zaključak
- 17.Polazeći od narečenog, Ustavni sud ne smatra da je došlo do povrede apelantovih ustavnih prava, te je apelaciju odbio kao neutemeljenu.
- 18.Imajući u vidu odredbe članka 60. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 19.Prema članku VI/4. Ustava BiH, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Ovu je odluku Ustavni sud donio u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i suci prof. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 39/02
27. lipnja 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.