USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. srpnja 2003. godine, donio
ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/03.
OBRAZLOŽENJE
Odbija se, kao neutemeljena, apelacija D. M., iz sela Pilice, općina Zvornik, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.D. M. (u daljnjem tekstu: apelant), iz sela Pilice općina Zvornik, koga zastupa J. N., odvjetnik iz Zvornika, podnio je 31. prosinca 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Sukladno članku 16. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud 28. lipnja 2002. godine zatražio odgovor na apelaciju od Vrhovnog suda.
- 3.Ustavni je sud primio odgovor na apelaciju od Vrhovnog suda 29. srpnja 2002. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je punomoćniku apelanta, sukladno članku 20. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Presudom Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine, apelant i Lj. M. proglašeni su krivim zbog kaznenog djela falsificiranja isprave iz članka 364. stavak 2. u svezi članka 23. Krivičnog zakonika Republike Srpske i osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, s tim da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine ne učine novo kazneno djelo.
- 6.U postupku je utvrđeno da su se apelant i Lj. M., 25. rujna 2000. godine, u Donjoj Pilici, općina Zvornik, dogovorili da Lj. M. u mjestu Lončari, za 250 DEM, pribavi lažnu prometnu dozvolu za poluprikolicu registarski broj 937-A-790 marke "FPO26", vlasništvo poduzeća u kojem je apelant ravnatelj, a za koju je prethodna uredna registracija istekla. Lj. M. je to i učinio, pribavivši od nepoznatih osoba u Lončarima, 27. rujna 2000. godine, prometnu dozvolu sa potrebnim identifikacijskim podacima, kao i tablicu sa nadnevkom registracije 23. prosinca 1999. godine u Zvorniku. Prometna dozvola je rabljena do 4. listopada 2000. godine, kada je prilikom kontrole na graničnom prijelazu Karakaj oduzeta.
- 7.Osnovni je sud u Zvorniku, presudom broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine, proglasio krivim apelanta i Lj. M. zbog kaznenog djela falsificiranja isprave iz članka 364. stavak 2. u svezi članka 23. Krivičnog zakonika Republike Srpske i izrekao im kaznu zatvora od po četiri mjeseca, uvjetno za vrijeme od godinu dana.
- 8.Protiv presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine, osnovni je javni tužitelj u Zvorniku izjavio priziv Okružnom sudu u Bijeljini.
Okružni je sud u Bijeljini, odlučujući povodom priziva osnovnog javnog tužitelja u Zvorniku, donio 5. rujna 2001. godine presudu broj Kž-215/01.
- 9.Okružni je sud u Bijeljini je uvažio priziv osnovnog javnog tužitelja u Zvorniku i presudu Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine, preinačio glede odluke o kazni, tako da su apelant i Lj. M. zbog djela za koje su proglašeni krivim prvostupanjskom presudom osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od po jedan mjesec, uz primjenu čl. 39. i 40. Zakona o kaznenom postupku, s tim da je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.
- 10.Apelant i L. M. podnijeli su Vrhovnom sudu Republike Srpske zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine.
- 11.Vrhovni je sud, presudom broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine, rješavajući o zahtjevu branitelja apelanta i Lj. M. za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine i Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine, odbio zahtjev kao neutemeljen.
IV - Relevantni propisi
- 12.Zakon o kaznenom postupku ("Službeni list SFRJ, br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90 i 27/90), koji je u Republici Srpskoj primjenjivan na temelju članka 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) glase:
"Članak 427.
Zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude može se podnijeti u sljedećim slučajevima:
- 1)zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenog predviđene u članku 365. toč. 1. do 4. ovog zakona, ili zbog povrede iz točke 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi;
- 2)zbog povrede odredbi kaznenog postupka predviđenih u članku 364. stavak 1. toč. 1., 5., 8., 9. i 10. ovog zakona, ili zbog sudjelovanja u rješavanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (članak 39. toč. 1. do 5.), ili zbog toga što je okrivljenom, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu ili pretresu pred drugostupanjskim sudom uporabljuje svoj jezik (članak 7.);
- 3)zbog povrede prava osuđenog na obranu na glavnom pretresu ili zbog povrede odredbi kaznenog postupka u prizivnom postupku, ako je ta povreda utjecala na donošenje pravilne presude.
Član 429.
Glede zahtjeva za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude dosljedno će se primjenjivati odredbe članka 419. st. 1. i 2. čl. 420, 421, članka 422, st. 1. i 2. i članka 423. st. 1. i članka 424. ovog zakona. Pri primjenjivanju članka 422. stavak 1. ovog zakona sud se ne može ograničiti samo na to da utvrdi povredu zakona, a odredba stavka 2. tog člana primjenjivat će se samo u dijelu o izvršenju kazne".
V - Apelacija
Navodi iz apelacije
- 13.Apelant traži, sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ocjenu ustavnosti presude Vrhovnog suda broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine i presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine, smatrajući da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u kaznenom postupku iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Apelant navodi da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zato što u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je on inkriminirano kazneno djelo izvršio sa umišljajem, a da se kazneno djelo falsificiranja isprave iz članka 364. stavak 2. Krivičnog zakonika, za koje je proglašen krivim i osuđen, može izvršiti samo sa umišljajem. Budući da zbog toga inkriminirano djelo po zakonu nije kazneno djelo, jer mu nedostaje bitno obilježje, tj. umišljaj, i da ne postoji osnov za njegovu kaznenu odgovornost, apelant se poziva na članak 6. Europske konvencije i smatra da treba biti oslobođen od tužbe.
Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud Republike Srpske, u odgovoru na apelaciju, ističe da je na temelju članka 247. Zakona o kaznenom postupku odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini, broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine, smatrajući da se ovim pravnim lijekom narečene presude ne mogu pobijati, niti je sud koji odlučuje o zahtjevu za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude ovlašten ispitivati pravilnost činjenične osnove pobijanih presuda. Iznimno, na temelju članka 249. u svezi članka 423. Zakona o kaznenom postupku, sud može intervenirati samo ako utvrdi da postoji znatna dvojba o istinitosti odlučnih činjenica. Vrhovni sud, također, ističe "da nije dužan i ne smije pobliže obrazlagati zašto dvojba takvog stupnja ne postoji i da stoga ovaj prigovor apelanta nije utemeljen, jer bi time otvorio raspravu o činjenicama". U obrnutom slučaju, tj. da je Vrhovni sud utvrdio postojanje takve dvojbe u pravilnost činjenične osnove, bio bi dužan obrazložiti takve dvojbe.
Vrhovni sud na koncu ističe da ne nalazi potrebitim potpunije odgovoriti na apelaciju "zbog toga što apelacija opet otvara u biti ista činjenična pitanja."
VI - Dopustivost
- 15.Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."
- 16.Članak 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio."
- 17.Vrhovni je sud, presudom broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine, odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev za vanrednim preispitivanjem presude Osnovnog suda u Zvorniku broj 89/01 od 27. lipnja 2001. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine.
- 18.Prema stajalištu koje je Ustavni sud zauzeo u odluci broj U 16/01 od 5. travnja 2002. godine ("Službeni glasnik BiH" br. 24/02): "Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtijeva da se iscrpe samo oni pravni lijekovi koji su efikasni, a rok od 60 dana za podnošenje apelacije Ustavnom sudu se računa od dana kada je apelant primio konačnu odluku o zadnjem efektivnom pravnom lijeku. Međutim, kada je pravni lijek nedopušten jer formalni uvjeti za ulaganje pravnog lijeka nisu ispoštovani, ovakav pravni lijek ne može se smatrati efektivnim i odluka kojom je odbačen ne može se uzeti za polaznu točku roka od 60 dana."
- 19.Vrhovni je sud, presudom broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine, rješavajući o zahtjevu apelantovog branitelja i Lj. M. za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj Kž-215/01 od 5. rujna 2001. godine, odlučio o meritumu apelantovog zahtjeva tako da ga je odbio. Proizilazi da je apelant, koristeći se ovim izvanrednim pravnim lijekom, koristio efikasne pravne lijekove te da, sukladno tome, rok od 60 dana počinje teći od dana dostave ove presude apelantu. Obzirom da je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske donesena 19. studenoga 2001. godine, a da je apelant 31. prosinca 2001. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine, proizilazi da je ona podnesena u roku od 60 dana.
VII - Meritum
- 20.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2. što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
(...)"
- 21.Članak II/2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"U Bosni i Hercegovini i izravno se primjenjuju prava i slobode garantirani Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njezinim. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u svom relevantnom dijelu glasi:
"Svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom..."
- 22.Opći zahtjev članka 6. stavak 1. Europske konvencije sadržava princip "pravičnosti" koji nije formuliran u samom članku, ali je važan za razumijevanje njegovog djelovanja.
- 23.Apelant se žali na narečene procesne i materijalne povrede zakona u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pravomoćnoj prvostupanjskoj presudi Osnovnog suda u Zvorniku, broj K-89/01 od 27. lipnja 2001. godine. U tom kontekstu tvrdi da je Osnovni sud u Zvorniku, u narečenoj pravomoćnoj presudi, povrijedio odredbe članka 429. u svezi članka 423. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku jer je trebao utvrditi da postoji znatna dvojba o istinitosti odlučnih činjenica.
- 24.Odlučujući po apelantovom zahtjevu za izvanrednim preispitivanjem narečenih pravomoćnih presuda Osnovnog suda u Zvorniku i Okružnog suda u Bijeljini, Vrhovni je sud Republike Srpske o ovim navodima dao svoje ocjene u svojoj presudi broj Kvl-39/01 od 19. studenoga 2001. godine kao i u odgovoru na apelaciju.
- 25.U ovom pogledu Ustavni sud podsjeća da je njegova nadležnost, u apelacionim postupcima, ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovitih sudova, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je neki redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava. (vidi Odluku Ustavnog suda BiH, broj U 39/01 - "Službeni glasnik BiH", broj 25/02).
- 26.Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude, obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Europski sud za ljudska prava, Hadjianastassion protiv Grčke, presuda broj 12945/87 od 16. prosinca 1992. godine, stavak 33). Međutim, članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku izložile tijekom postupka, nego samo argumente koje smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (Europsko povjerenstvo za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10938/84 od 9. prosinca 1986. godine, Odluke i izvješća OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. listopada 1986. godine, OI 49, 67). Konačne odluke prizivnih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Europsko povjerenstvo za ljudska prava Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. srpnja 1981, OI 25, 240). U slučaju navodnih povreda (materijalnog ili proceduralnog) zakona, Ustavni sud treba provjeriti je li postupak bio pravičan kao što je predviđeno u točki 25. ove odluke.
- 27.Prema članku 427. Zakona o kaznenom postupku, povrede iz ovog članka mogu postojati samo ako je Kazneni zakon pogrešno primijenjen na isto činjenično stanje koje je utvrđeno u pravomoćnoj presudi. Zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. S tim u vezi apelant tvrdi da su pogrešno primijenjene i odredbe Zakona o kaznenom postupku, što se ustvari svodi samo na povredu članka 350. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku prema kojem će sud izreći presudu kojom se optuženi oslobađa optužbe ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo. Zato je, smatra apelant, njega trebalo osloboditi od optužbe, budući da djelo, za koje je optužen, po zakonu nije kazneno djelo jer mu nedostaje umišljaj kao bitno obilježje konkretnog kaznenog djela.
- 28.U ovom pogledu Ustavni sud smatra da u pobijanim presudama nema povrede Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da, provjeravajući navode apelanta o povredama (materijalnog i procesnog) zakona, nije našao da su u konkretnom slučaju odlukama nižih sudova povrijeđena prava apelanta.
VIII - Zaključak
- 29.Ustavni je sud utvrdio da je predmetni sudski postupak vođen sukladno zahtjevima članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Zbog toga, a polazeći od odredbi članka 60. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u izreci ove odluke.
Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Ovu je odluku Ustavni sud donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i suci Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 48/02
25. srpnja 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.