Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 54. i članka 55. stavak 1. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 25. srpnja 2003. godine, donio

ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/03.
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se zahtjev Udruženja građana "Majke Srebrenice i Podrinja" iz Vogošće i dr. za ocjenom ustavnosti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Aneksa 4 ovoga Sporazuma zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Udruženje građana "Majke Srebrenice i Podrinja" (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), iz Vogošće, podnijelo je 16. siječnja 2003. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za ocjenom ustavnosti Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Daytonski mirovni sporazum) i Aneksa 4 Daytonskog mirovnog sporazuma.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Podnositelj je zahtjeva, 16. siječnja 2003. godine, podnio zahtjev Ustavnom sudu.
  • 3.
    Zajednica se prognanih, izbjeglih i iseljenih Bosanske Posavine, 3. ožujka 2003. godine, pridružila zahtjevu u obliku u kojem ga je podnio podnositelj zahtjeva.
  • 4.
    Podnositelji su zahtjeva, 28. svibnja 2003. godine, dopunili prvobitni zahtjev.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Podnositelji zahtjeva traže od Ustavnog suda pokretanje postupka za ocjenom ustavnosti, pošto su mišljenja da Daytonski mirovni sporazum i njegov Aneks 4 nisu potpisani sukladno čl. 5., 155. i 268. Ustava Republike Bosne i Hercegovine koji je bio na snazi 14. prosinca 1995. godine, te člankom 51. Bečke konvencije o uvjetima za sklapanje međunarodnih ugovora i člankom 52. Povelje Ujedinjenih naroda.
  • 6.
    Podnositelji zahtjeva traže od Ustavnog suda ispitivanje legaliteta i legitimiteta Daytonskog mirovnog sporazuma i Aneksa 4 toga Sporazuma.

IV - Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 7.
    Podnositelji zahtjeva, dalje, navode da Daytonski mirovni sporazum i Aneks 4 tog Sporazuma nisu usvojeni sukladno ustavnoj volji građana države. Na referendumu, u veljači 1992. godine, građani su izrazili demokratsku volju za jedinstvenom Bosnom i Hercegovinom s punim teritorijalnim integritetom i suverenitetom. Podnositelji zahtjeva, također, navode da je u to vrijeme Predsjedništvu i Skupštini Bosne i Hercegovine istekao mandat. Slijedi da oni nisu imali legitimne ovlasti da djeluju u ime države. Da bi pružili potporu svom zahtjevu, podnositelji zahtjeva su 28. svibnja 2003. godine dostavili Ustavnom sudu dopis s listom publiciranih dokumenata i ukazali na "priznanja političkih lidera, kao npr. Biljane Plavišić i oficira Jugoslovenske narodne armije: Dragana Obrenovića, Momira Nikolića, Dražena Erdemovića i dr. Š...Ć", te presudu generalu Radoslavu Krstiću u postupcima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Den Hagu.

b) Odgovor na zahtjev

  • 8.
    Ustavni sud, sukladno članku 55. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Poslovnik Ustavnog suda), može donijeti odluku iz članka 55. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda čak i kada nije postupljeno prema članku 16. Poslovnika Ustavnog suda, pa zato Ustavni sud nije zatražio odgovore na zahtjev.

V - Dopustivost

  • 9.
    Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva, Ustavni je sud pošao od članka VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi:

"Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
  • -
    Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj ili dopredsjedatelj jednog od domova Parlametarne skupštine; jedna četvrtina članova/ delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta".

  • 10.
    Ustavni sud "u vezi sa zahtjevom za ocjenjivanje ustavnosti Daytonskog mirovnog sporazuma (Ustavni sud) ističe da je Ustav Bosne i Hercegovine donesen kao Aneks IV Daytonskog mirovnog sporazuma. Iz tog proizilazi da ne može postojati sukob i mogućnost spora između tog Sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud također nije nadležan da ocjenjuje ustavnost Daytonskog mirovnog sporazuma u odnosu na Ustav Republike Bosne i Hercegovine jer je Ustavni sud ustanovljen prema Ustavu Bosne i Hercegovine sa isključivim zadatkom da podržava ovaj ustav" (vidi odluku Ustavnog suda, U 7/97, od 21. decembra 1997, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 7/98).

VI - Zaključak

  • 11.
    Uzimajući u obzir točku 10. ove odluke, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 12.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Ovu je odluku Ustavni sud donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i suci Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus i prof. dr. Ćazim Sadiković.

U 1/03

25. srpnja 2003. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.