Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 54. i članka 55. stavak 1. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 26. rujna 2003. godine, donio

ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/03.
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se zahtjev I. Š. za ocjenu ustavnosti članka 143. Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99, 32/00), jer ga je podnijela neovlaštena osoba.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    I. Š. (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), iz Breze, podnio je 10. srpnja 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenom ustavnosti članka 143. Zakona o radu.

II - Činjenično stanje

  • 2.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 3.
    Članak 143. Zakona o radu, koji je donesen 1999. godine, je regulirao status djelatnika na čekanju posla, pri čemu je institucionalna zaštita ovog članka bila u sklopu nadležnosti sudova Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, ovaj je članak izmijenjen i dopunjen 2000. godine.
  • 4.
    Izmjenama i dopunama narečene odredbe Zakona o radu utvrđena je nova procedura po kojoj se postupa u rješavanju priziva djelatnika u kojima traže ponovnu uspostavu svog radnog odnosa ili naknadu zbog otpuštanja, kao i nova instituticonalna zaštita za takve prizive (za predmete koji nisu riješeni do 5. veljače 2000. godine), uspostavom Županijskog povjerenstva za sprovođenje članka 143. ovoga zakona.
  • 5.
    Iz zahtjeva se može zaključiti da podnositelj zahtjeva pripada skupini djelatnika na koju se primjenjuje odredba članka 143. Zakona o radu. Podnositelj zahtjeva navodi da je 2000. godine pokrenuo postupak pred Županijskim povjerenstvom u Zenici, ali da to povjerenstvo nije okončalo ovaj postupak koji, prema mišljenju podnositelja zahtjeva, traje suviše dugo.

III - Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

  • 6.
    Podnositelj zahtjeva traži od Ustavnog suda pokretanje postupka za ocjenom ustavnosti članka 143. Zakona o radu, ističući da je retroaktivnom primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, u dijelu koji se tiče statusa djelatnika iz 1991. godine, došlo do povrede Ustava Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, podnositelj zahtjeva navodi da izmjene i dopune Zakona iz 2000. godine ne predviđaju bilo kakvu sudsku zaštitu u sporovima iz članka 143., te da postojanje Županijskog povjerenstva ne odražava niti ima karakter suda.

b) Odgovor na zahtjev

  • 7.
    Ustavni sud, sukladno članku 55. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, nije tražio od strana u postupku da dostave svoje odgovore na zahtjev.

IV - Dopustivost

  • 8.
    Pri ocjenjivanju dopustivosti ovog zahtjeva, Ustavni je sud pošao od odredbe članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 55. stavak 1. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda.

Članak VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

  • -
    Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
  • -
    Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj ili dopredsjedatelj jednog od domova Parlametarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta".

Članak 55. stavak 1. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda glasi:

"Na sjednici, kojoj mogu nazočiti samo suci i osobe odgovorne za vođenje zapisnika, Sud donosi odluku kojom odbacuje zahtjev. Ovakvu odluku Sud će donijeti kad utvrdi da:

Š...Ć

  • 2.
    je zahtjev podnesen od neovlaštene osobe".
  • 9.
    Uzimajući u obzir naprijed narečene ustavne odredbe, Ustavni sud zaključuje da podnositelj zahtjeva nije mjerodavan pokretati postupak u svezi mjerodavnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, zahtjev treba odbaciti kao nedopustiv. Nadalje, konstatacija podnositelja zahtjeva o vođenju njegovog postupka pred Županijskim povjerenstvom u Zenici, po shvatanju Ustavnog suda, nema utjecaja na dopustivost ovog zahtjeva iz članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.

V - Zaključak

  • 10.
    Sukladno članku 54. i članku 55. stavak 1. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
  • 11.
    Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Ovu je odluku Ustavni sud donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i suci prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.

U 41/03

26. rujna 2003. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.