USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 54. i članka 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 24/99, 26/01 i 6/02), na sjednici održanoj 24. listopada 2003. godine, donio
ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 39/03.
OBRAZLOŽENJE
Odbija se kao neutemeljena apelacija L. M., iz Banje Luke, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj K-252/01 od 18. rujna 2001. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj K-813/90 od 28. kolovoza 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.L. M. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Jovo J. Pilipović, odvjetnik iz Banje Luke, podnio je 6. prosinca 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kž-252/01 od 18. rujna 2001. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj K-813/90 od 28. kolovoza 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Sukladno članku 16. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je 30. srpnja 2003. godine zatražio odgovor na apelaciju od Okružnog suda u Banjoj Luci.
- 3.Ustavni je sud primio odgovor na apelaciju od Okružnog suda u Banjoj Luci 12. kolovoza 2003. godine. Odgovor na apelaciju dostavljen je, 11. rujna 2003. godine, punomoćniku apelanta sukladno članku 20. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj K-813/90 od 28. kolovoza 2000. godine, utvrđeno je da je apelant 26. prosinca 1988. godine izvršio kazneno djelo - teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz članka 186. stavak 4. Kaznenog zakonika Republike Srpske, u svezi članka 181. stavak 3. Kaznenog zakonika Republike Srpske, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci. Protiv ove je presude apelant u zakonskom roku uložio priziv Okružnom sudu u Banjoj Luci iz svih zakonskih razloga i predložio da se prvostupanjska presuda ukine kao nezakonita.
- 6.Okružni sud u Banjoj Luci, presudom broj Kž-252/01 od 18. rujna 2001. godine, odbio je kao neutemeljen priziv apelanta i njegovog branitelja i potvrdio presudu Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj K-813/90 od 28. kolovoza 2000. godine. Okružni je sud utvrdio da su navodi priziva neutemeljeni, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio zakonske propise na konkretan slučaj i da u prvostupanjskom postupku nisu učinjene bitne povrede kaznenog postupka.
IV - Relevantni propisi
- 7.Zakon o kaznenom postupku ("Službeni list SFRJ, br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90), i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) koji je u Republici Srpskoj primjenjivan na temelju članka 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske.
"Članak 364. stavak 1. toč. 3. i 11.
Bitna povrda odredbi kaznenog postupka postoji
- 3.ako je glavni pretres održan bez osobe čija je nazočnost na glavnom pretresu po zakonu obvezna, ili ako je optuženom, branitelju, oštećenom kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno na glavnom pretresu upotreba svog jezika i praćenje na svom jeziku tijeka glavnog pretresa;
- 11.ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu narečeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili znatno proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika."
Članak 371. st. 1. i 2. glasi:
"(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branitelj, oštećeni kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za priziv ili za odgovor na priziv zahtijevao da bude izviješten o sjednici Š...Ć. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale Š...Ć.
(2) Ako je optuženi u pritvoru ili na izdržavanju kazne a ima branitelja, osigurat će se nazočnost optuženog samo ako predsjednik vijeća ili vijeće nađe da je to svrsishodno Š...Ć."
(b) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 26/93)
Članak 5. glasi:
"Neće se primjenjivati rečenica prva u stavku 1. stavak 4. i stavak 7. članka 371."
Novi je Zakon o kaznenom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 50/03) stupio je na snagu 1. srpnja 2003. godine. Stupanjem na snagu nerečenog zakona prestao se na teritoriju Republike Srpske primjenjivati Zakon o kaznenom postupku - prečišćeni tekst ("Službeni list SFRJ" br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90). Istog dana prestale su važiti izmjene i dopune ovog zakona objavljene u "Službenom glasniku Republike Srpske" br. 4/93, 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01.
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant traži, sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, ocjenu ustavnosti presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-252/01 od 18. rujna 2001. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj K-813/90 od 28. kolovoza 2000. godine, smatrajući da mu je, narečenim presudama, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u kaznenom postupku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i pravo na slobodno uživanje prava bez diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 6. stavak 1. i članka 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
Predložio je da Ustavni sud meritorno odlluči o ovom predmetu i donese privremenu mjeru sukladno članku 75. Poslovnika Ustavnog suda, smatrajući da za to postoje uvjeti jer je pozvan na izvršenje kazne zatvora pa bi mogle nastupiti, po njega, nenadoknadive štetne posljedice.
- 9.Apelant je u apelaciji naveo da su on i njegov branitelj tražili od Okružnog suda u Banjoj Luci da budu pravodobno obaviješteni o sjednici drugostupanjskog sudskog vijeća i da sudjeluju u postupku, ali da njegov prijedlog drugostupanjski sud nije prihvatio. Također je naveo da je, od Okružnog suda u Banjoj Luci, zatražio da mu se sva pismena dostavljaju u Saveznu Republiku Njemačku, a ne samo na njegovu adresu u Banjoj Luci, kao i to da se sada nalazi u bolnici u Saveznoj Republici Njemačkoj. Isto tako navodi da je odbijen prijedlog njegovog branitelja za odgađanjem sjednice drugostupanjskog kaznenog vijeća i da je Okružni sud sjednicu drugostupanjskog kaznenog vijeća održao u izočnosti apelanta a uz sudjelovanje zamjenika okružnog javnog tužitelja u Banjoj Luci. Kako mu na ovaj način nije data mogućnost sudjelovanja u postupku pred drugostupanjskim sudom, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelant, također, smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđen i princip jednakosti prava stranaka u postupku, jer je javni tužitelj sudjelovao u postupku a njemu je to pravo bilo uskraćeno. To je, po njegovom mišljenju, imalo za posljedicu donošenje drugostupanjske presude na njegovu štetu i kršenje odredbe članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Okružni sud u Banjoj Luci, u odgovoru na apelaciju, ističe da je 18. rujna 2001. godine održao javnu sjednicu Vijeća Okružnog suda u Banjoj Luci u predmetu broj K-252/01 protiv apelanta zbog teškog kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz članka 186. stavak 4. u svezi članka 181. stavak 3. Kaznenog zakonika Republike Srpske, a povodom apelantovog priziva izjavljenog protiv presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj K- 813/90 od 28. kolovoza 2000. godine. Javnoj su sjednici nazočili zamjenik okružnog javnog tužitelja u Banjoj Luci i apelantov branitelj. Apelant nije nazočio ovoj sjednici. U odgovoru se također navodi da je, prema izjavi apelantovog branitelja, apelant o ovoj javnoj sjednici sudskog vijeća bio uredno obaviješten. Kako po Zakonu o kaznenom postupku "nije potrebita nazočnost stranaka", javna je sjednica održana bez apelantove nazočnosti, koji je o javnoj sjednici uredno obaviješten. Okružni sud u Banjoj Luci na koncu ističe da je sve što je narečeno izjavio apelantov branitelj i da je ova njegova izjava konstatirana u zapisniku sa javne sjednice drugo- stupanjskog vijeća Okružnog suda u Banjoj Luci od 18. rujna 2001. godine.
Okružni sud u Banjoj Luci smatra da u pobijanim presudama nisu povrijeđena apelantova ustavna prava, pa ni prava iz članka II/3.(e) i članka II/4.Ustava Bosne i Hercegovine.
VI - Dopustivost
- 11.Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."
- 12.Članak 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda glasi:
"Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio."
- 13.U ovom je predmetu pobijana presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kž-252/01 od 18. rujna 2001. godine i presuda Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj K- 813/90 od 28. kolovoza 2000. godine.
- 14.Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kž-252/01 od 18. rujna. 2001. godine, je konačna u predviđenom dvostupanjskom kaznenom postupku, i svojim je odlučenjem sa danom donošenja utvrdila pravomoćnost prvostupanjske presude u konkretnom kaznenom predmetu. Protiv ove dvostupanjske presude su iscrpljeni svi pravni lijekovi u smislu značenja članka 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj Kž-252/01 je donesena 18. rujna 2001. godine i dostavljena je apelantu 22. listopada 2001. godine.
- 16.Obzirom da je apelacija protiv narečenih presuda Okružnog suda u Banjoj Luci i Osnovnog suda u Banjoj Luci podnesena Ustavnom sudu 6. prosinca 2001. godine, dakle u roku utvrđenom u članku 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, proizilazi da je pravodobna.
- 17.Na temelju narečenog Ustavni je sud ocijenio apelaciju dopustivom.
VII - Meritum
- 18.Članak II/2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"U Bosni i Hercegovini izravno se primjenjuju prava i slobode garantirani Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezinim protokolima. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima."
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć"
Pravično suđenje
- 19.Opći zahtjev članka 6. stavak 1. Europske konvencije sadržava princip "pravičnosti" koji nije formuliran u samom članku, ali je važan za razumijevanje njegovog djejstva.
- 20.U ovom pogledu Ustavni sud podsjeća da je njegova nadležnost, u prizivnim postupcima, ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovitih sudova, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, djelotvorni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava. (Vidi Odluku Ustavnog suda BiH, broj U 39/01 - "Službeni glasnik BiH", broj 25/02.)
- 21.Ustavni sud, također, podsjeća da pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude, obzirom da to omogućuje apelantu djelotvorno korištenje raspoloživih pravnih lijekova (Europski sud za ljudska prava, Hadjianastassion protiv Grčke, presuda broj 12945/87 od 16. prosinca 1992. godine, stavak 33). Međutim, članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku izložile tijekom postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (Europsko povjerenstvo za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10938/84 od 9. prosinca 1986. godine, Odluke i izvješća OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. listopada 1986. godine, OI 49, 67). Konačne odluke prizivnih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Europsko povjerenstvo za ljudska prava Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. srpnja 1981, OI 25, 240). U slučaju navodnih povreda (materijalnog ili proceduralnog) zakona, Ustavni sud treba provjeriti je li u narečenom smislu postupak bio pravičan.
- 22.Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi cijene provedene dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje jesu li izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi je li postupak u cjelini pravedan, uključujući način na koji su dokazi dobijeni (vidi, između ostalih izvora, presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Doorson protiv Holandije, 26.ožujka 1996. godine, Izvješća presuda i odluka 1996-II, str. 470, stavak 67).
- 23.Apelant se žali da je Okružni sud u Banjoj Luci donio presudu broj Kž-252/01 od 18. rujna 2001. godine bez nazočnosti njega i njegovog branitelja, te da oni zbog toga nisu mogli braniti prizivne navode na prvostupanjsku presudu. Oni, nadalje, tvrde da ovo predstavlja povredu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Apelant se, prema tome, žali na povrede procesnog zakona, ukazujući da mu nije bila data mogućnost sudjelovanja u postupku pred drugostupanjskim sudom i da u drugostupanjskom postupku nije ispoštovano načelo jednakopravnosti stranaka u značenju općeg zahtjeva principa "pravičnosti" sadržanog u članku 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 24.Obzirom da iz okolnosti slučaja razvidno proizilazi da su se postupci pred redovitim sudovima ticali "kaznene optužbe" protiv apelanta, Ustavni sud smatra da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv. Međutim, način primjene članka 6. stavak 1. Europske konvencije ovisi o konkretnim okolnostima i posebnim osobinama na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje je li apelant imao pravičan postupak treba riješiti na temelju cjelokupnog postupka (vidi odluku Europskog suda za ljudska prava Monnel and Morris od 2. ožujka 1987., serija A broj 115., str. 21. stavak 54. i str. 52. stavak 56).
Jednakopravnost stranaka
- 25.Ustavni sud, također, uzima u obzir da je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, te smatra da je ishod suđenja pred Okružnim sudom u Banjoj Luci bio za njega od velikog značaja (vidi odluku Europskog suda za ljudska prava Ekbatani protiv Švedske, od 26. svibnja 1988., serija A 134 i odluku Kremzov protiv Austrije od 21. rujna 1993., serija A broj 268-B).
- 26.Ustavni sud ističe, u svezi općeg zahtjeva članka 6. stavak 1. Europske konvencije za primjenu principa pravičnosti, da je najvažniji od svih neformuliranih principa iz članka 6. jednakopravnost stranaka, tj. postavka da svaka strana u postupku treba imati iste mogućnosti izlaganja svojih argumenata i da nijedna do njih ne smije imati nikakvu važniju prednost u odnosu na svog protivnika. Načelo jednakopravnosti stranaka objedinjuje shvatanje da obje stranke u postupku imaju pravo na informacije o činjenicama i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake mogućnosti odgovoriti drugoj.
- 27.Imajući u vidu da je u prizivnom postupku sudjelovao branitelj apelanta i da su apelant i negov branitelj bili uredno pozvani na javnu sjednicu Okružnog suda u Banjoj Luci, Ustavni sud smatra da apelantov izostanak sa javne rasprave pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, u konkretnom slučaju, ne narušava principe jednakopravnosti stranaka i kontradiktornosti postupka, niti pravo javnosti na kontrolu sudstva, jer je apelantu i njegovom branitelju bila data mogućnost sudjelovanja u drugostupanjskom postupku. Prema tome, izočnost apelanta javnoj sjednici drugostupanjskog suda u narečenim konkretnim okolnostima ovog slučaja ne predstavlja povredu ovog aspekta članka 6. stavak 1. Europske konvencije, obzirom da ciljevi ovog članka Europske konvencije time nisu manje ostvareni. To podrazumijeva da optuženi u kaznenom postupku treba imati ista procesna prava kao i javni tužitelj.
Načelo kontradiktornosti
- 28.Načelo kontradiktornosti, kao pravo, u načelu, znači priliku za stranke u kaznenom ili građanskom sudskom postupku da budu upoznate sa svim predočenim dokazima ili mišljenjima, pa čak i onim koji je iznio neovisni član državne službe pravne pomoći, u smislu utjecaja na sudsku odluku (vidi, između ostalih izvora, i mutatis mutandis sljedeće presude: De Michael protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 24. veljače 1995. godine, serija A br. 307-B, str. 53-54, str. 80. i Kerajärni protiv Finske od 19. srpnja 1995. godine, serija A br. 322, str. 16. st. 42.).
- 29.Ustavni sud smatra da, rješavajući pitanja potrebe kontradiktornog postupka, treba poći od činjenice da je, u prizivnom postupku pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, apelant tražio da se ispita prvostupanjska presuda iz svih zakonskih razloga, ne navodeći izričito konkretne zakonske odredbe za koje smatra da su povrijeđene.
- 30.Prema narečenom, imajući u vidu posebne okolnosti konkretnog prizivnog postupka, postavlja se pitanje ima li opravdanja u predmetnom slučaju da se odustane od principa kontradiktornog postupka pred Okružnim sudom u Banjoj Luci, na kojem bi optuženi imao pravo nazočiti i obrazložiti svoj stav glede prizivnih navoda.
- 31.Pošto je člankom 371. Zakona o kaznenom postupku predviđena dispozicija predsjednika vijeća ili samog vijeća Okružnog suda u Banjoj Luci glede pozivanja optuženog i njegovog branitelja na sjednicu vijeća, Ustavni sud, u svezi apelantovih navoda, zaključuje da je Okružni sud u Banjoj Luci uredno pozvao i apelanta i njegovog punomoćnika na sjednicu vijeća. Međutim, postavlja se istodobno pitanje je li pobijana presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Kž-252/01 od 18. rujna 2001. godine, u konkretnom slučaju u suglasnosti sa standardima i kriterijima članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Nazočnost pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom i javna rasprava
- 32.Optuženi mora imati mogućnost osobnog nazočenja sjednici suda. Ovo se odnosi, prvenstveno, na suđenje pred prvostupanjskim sudom. Međutim, pravo na pravično suđenje također podrazumijeva pravo nazočenja pred sudovima više instancije koji odlučuju o prizivima, osim kada je razmatranje pred ovim sudovima ograničeno na procesna ili čisto pravna pitanja, kada osobno nazočenje optuženog nije od značaja.
- 33.Ustavni sud, nadalje, primjećuje da članak 6. stavak 1. Europske konvencije govori o javnoj raspravi, dok Zakon o kaznenom postupku govori o sjednici vijeća suda. Obzirom da Europska konvencija, prema članku II/2. Ustava, ima supremaciju nad svim ostalim zakonima, a sve domaće institucije su obvezne izravno ih primjenjivati, ovaj pojam se mora tumačiti u duhu pojma javne rasprave iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 34.Ustavni sud nalazi da su sve rasprave koje su održane u redovitom sudskom postupku održane tako da zadovolje zahtjeve "javnog suđenja" i zahtjeve prava javnosti na kontrolu sudstva.
- 35.Iako se apelant poziva na povredu članka 6. stavak 1. Europske konvencije i glede prvostupanjskog postupka, Ustavni sud zaključuje da ispitavanje prizivnih navoda glede prvostupanjske presude nije potrebito, jer se apelant ne žali izričito na neke druge povrede u prvostupanjskom postupku u odnosu na iste one na koje se žali u odnosu na drugostupanjsku presudu. On, ustvari, pobija prvostupanjsku presudu ne navodeći izričito konkretne razloge.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u svezi članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine
- 36.Apelant se poziva i na povredu prava zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, a u svezi članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Članak II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Uživanje prava i sloboda, predviđenih ovim člankom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status."
- 37.Sukladno pravnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, diskriminacija postoji ako se osoba ili skupina osoba u analognoj situaciji različito tretiraju, a ne postoji neko objektivno i razumno opravdanje za različit tretman (vidi odluku Europskog suda za ljudska prava, Belgijski jezički slučaj od 23. lipnja 1968., serija A broj 6).
- 38.Apelant ne navodi nikakav razlog na temelju kojeg se može zaključiti da je tretiran drukčije od ostalih osoba u istoj situaciji. Ustavni sud, zbog toga, zaključuje da su apelantove tvrdnje da je povrijeđeno načelo zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, a u svezi članka 6.stavak 1. Europske konvencije, očevidno neobrazložene i neutemeljene.
VIII - Zaključak
- 39.Nakon što je utvrdio da je predmetni kazneni postupak vođen sukladno zahtjevima članka II/3.(e), članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, polazeći od odredbi članka 60. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
- 40.Obzirom da je Ustavni sud odlučio o meritumu ovog predmeta, nije potrebito posebno odlučivanje o zahtjevu za donošenjem privremene mjere sukladno članku 75. Poslovnika Ustavnog suda.
- 41.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Ovu je odluku Ustavni sud donio jednoglasno, u sastavu: predsjednik Suda Mato Tadić i suci prof. dr. David Feldman, Valerija Galić, Hatidža Hadžiosmanović, prof. dr. Didier Maus,
Tudor Pantiru, prof. dr. Ćazim Sadiković i prof. dr. Miodrag Simović.
U 13/03
24. listopada 2003. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.