USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
na sjednici održanoj 26. septembra 2003. godine, donio je
ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 3/04.
OBRAZLOŽENJE
Predmet broj U-25/01
Apelacija S. P. iz Zenice protiv presude Kantonalnog suda u Zenici br. Gž 740/00 od 15. decembra 2000. godine i presude Općinskog suda u Zenici br. P 442/99 od 21. februara 2000. godine
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 54. i 60. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH" br. 24/99, 26/01 i 6/02), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., zamjenik predsjednika
Miodrag Simović, prof. dr., zamjenik predsjednika
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman prof., sudija
Didier Maus prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S. P. iz Zenice, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž. 740/00 od 15. decembra 2000. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj P. 442/99 od 21. februara 2000. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. P. (u daljem tekstu: apelant) iz Zenice, koga zastupa punomoćnik E. Č., advokat iz Zenice, podnio je 15. februara 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž. 740/00 od 15. decembra 2000. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj P. 442/99 od 21. februara 2000. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.U skladu sa članom 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, apelacija je dostavljena Kantonalnom sudu u Zenici, a odgovor tog suda je dostavljen 19. decembra 2001. godine.
- 3.Apelacija je dostavljena i JP "Grijanje" iz Zenice koje nije dostavilo odgovor na apelaciju.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:
- 5.Apelant i JP "Grijanje" Zenica su u augustu 1998. godine zaključili ugovor o isporuci toplotne energije za zagrijavanje stambenog prostora broj 085812.
- 6.JP "Grijanje" je 22. februara 1999. godine podnijelo tužbu Osnovnom sudu u Zenici protiv apelanta kojom je zatražilo da taj sud pomenuti ugovor poništi, te da se naloži tuženom da sa mreže daljinskog grijanja isključi stambeni objekat u Zenici, ul. Masarikova br. 51, kao i da tužitelju isplati novčani iznos od 800,00 KM na ime naknade za isporučenu toplotnu energiju sa troškovima postupka.
- 7.Povodom ove tužbe Osnovni sud u Zenici je 21. februara 2000. godine pod brojem P 442/99 donio presudu zbog izostanka kojom je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u cijelosti.
- 8.Na ovu presudu apelant je blagovremeno uložio žalbu Kantonalnom sudu u Zenici koju je ovaj sud presudom broj Gž. 740/00 od 15. decembra 2000. godine odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
- 9.Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž. 740/00, kao i protiv presude Općinskog suda u Zenici broj P. 442/99 izjavljena je apelacija Ustavnom sudu.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
"Član 314.
Kad tuženik ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili na prvo ročište za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, ili ako dođe na ta ročišta, ali neće da se upusti u raspravljanje ili se udalji sa ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka), ako je udovoljeno ovim uvjetima:
- 1)ako je tuženik bio uredno pozvan;
- 2)ako tužitelj predloži donošenje presude zbog izostanka;
- 3)ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev;
- 4)ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi iz činjenica navedenih u tužbi;
- 5)ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate;
- 6)ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizilazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište.
Neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno uvjetima iz stava 1. ovog člana ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati.
Donošenje presude zbog izostanka odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 2. ovog člana prije toga pribave obavijesti.
Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizilazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na ročištu nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.
Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju predsjednik vijeća odredit će rok, koji ne može biti duži od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno duži od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi je li tuženik uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tuženik bio uredno pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka.
Protiv odluke suda kojom se odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog izostanka dopuštena je posebna žalba.
U slučajevima predviđenim u st. 3. i 5. ovog člana, presudu zbog izostanka sud može donijeti bez izjašnjenja stranaka".
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 11.Apelant smatra da osporene sudske odluke nisu zakonite, odnosno da su suprotne Zakonu o parničnom postupku i da su dovele do povrede njegovih ustavnih prava garantiranih članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), i to prava na pravično suđenje pred nepristrasnim sudom. Predložio je da se apelacija usvoji, pobijane presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 11.
- b)Odgovor na apelaciju
- 12.Kantonalni sud u Zenici je u odgovoru na apelaciju predložio da se apelacija odbije, jer je presuda tog suda donesena nakon što je ustanovljeno da ne stoje razlozi žalbe zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti.
- 12.
VI - Dopustivost
- 13.Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: "Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
- 14.Članom 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda je propisano: "Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome osporava iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u periodu od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".
- 15.Posljednja odluka u ovom predmetu je presuda Kantonalnog suda u Zenici, pa se postavlja pitanje da li je apelant mogao izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i da li je nepodnošenjem revizije apelant propustio da iscrpi sve pravne lijekove.
Ustavni sud se, u ovom slučaju, poziva na član 364. Zakona o parničnom postupku, prema kome revizija kao izvanredni pravni lijek nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM.
- 16.U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora koja je navedena u tužbi iznosi 800,00 KM. Prema tome, u ovom predmetu revizija Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine nije bila moguća.
- 17.Iz navedenog slijedi da je apelacija blagovremeno podnesena.
- 18.Prema tome, apelacija je dopustiva.
VII - Ustavni sud je odlučio
- 19.Ustavni sud ispituje da li su presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž. 740/00 od 15. decembra 2000. godine i Općinskog suda u Zenici broj P. 442/99 od 21. februara 2000. godine u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza...svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom
(...)".
- 20.Ustavni sud mora ispitati da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu i, ukoliko jeste, da li je nepristrasni sud ispoštovao pravo na pravično suđenje.
- 1.Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 21.Pitanje koje se postavlja u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije svakako jeste da li je postupak koji je u pitanju predstavljao "spor o građanskim pravima i obavezama" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.Ustavni sud podsjeća da pitanje da li se pravo treba smatrati građanskim u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije mora biti utvrđeno u odnosu na suštinski sadržaj i učinke tog prava, a ne njegovom pravnom klasifikacijom - prema domaćem pravu relevantne države. U ostvarivanju svoje nadzorne funkcije, Ustavni sud također mora uzeti u obzir cilj i svrhu Evropske konvencije.
- 23.Ustavni sud zapaža da je parnični postupak bio pokrenut radi poništenja ugovora o isporuci toplotne energije kojim su utvrđene specifične obaveze ugovornih strana o isporuci toplotne energije, odnosno o plaćanju isporučene energije. Dakle, parnični postupak je bio pokrenut radi odlučivanja o pravima koja se jasno smatraju građanskim kako u pogledu domaćih zakona tako i u smislu člana 6, stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Imajući u vidu činjenično stanje u predmetu i općeprihvaćeni stav da je koncept "građanskih prava i obaveza" samostalan (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Ringeisen od 16. jula 1971. godine, serija A, br. 13. stav 94), Ustavni sud zaključuje da je postupak u ovom predmetu predstavljao "spor o građanskim pravima i obavezama" u smislu člana 6. Evropske konvencije te da je taj član primjenjiv u ovom slučaju.
- 2.Pravo na pravično suđenje nepristrasnog suda
- 25.Član 6. je jedan od ključnih članova Evropske konvencije i prava predviđena ovim članom imaju u okviru Evropske konvencije centralno mjesto. Tim članom se, između ostalog, garantira i pravo na pravično i javno suđenje prilikom utvrđivanja prava i dužnosti pojedinaca koja su građanske prirode (kao i razmatranja svake krivične optužbe) i zbog toga se smatra da je ovaj član od suštinskog značaja za funkcioniranje demokratije. Stav 1. člana 6. Evropske konvencije nabraja niz elemenata koji sačinjavaju pravično vršenje pravde i ukoliko dođe do povrede bilo kojeg od ovih prava, postoji i povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.U ovom slučaju podnosilac apelacije svoj zahtjev bazira na tome da u ovoj parnici nije imao pravično suđenje pred nepristrasnim sudom.
- 27.Nepristrasnost suda se odnosi, prije svega, na odnos prema strankama u sporu, a Evropski sud za ljudska prava to utvrđuje na osnovu subjektivnog i objektivnog kriterija. Subjektivni test se tiče ličnog ubjeđenja određenog sudije u slučaju i to je tzv. lična nepristrasnost, koja se pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno. Objektivni test se odnosi na utvrđivanje da li je sudija obezbijedio dovoljne garancije da bi se isključile bilo kakve opravdane sumnje u vezi sa postojanjem njegove nepristrasnosti. To znači da sudija ne smije biti opterećen predrasudama u vezi sa odlukom koju donosi, da ne smije dozvoliti da u sudnici bude pod uticajem vanjskih informacija, niti smije dopustiti da ga njegove lične emocije vode tokom postupka i da utiču na formiranje njegovog mišljenja, već da to svoje mišljenje mora temeljiti na onom što je izneseno na suđenju. Dakle, pitanje nepristrasnosti se odnosi ne samo na držanje sudije već i na njegov stav o predmetu u kojem odlučuje.
- 28.Nadalje, pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda broj 12945/98 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluke o dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine i 49/67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/79 od 16. jula 1981. Odluke i izvještaji 25, 240).
- 29.Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi cijene provedene dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje da li su izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi da li je postupak u cjelini pravedan, uključujući način na koji su dokazi dobijeni (vidi između ostalih izvora, presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Doorson protiv Holandije, 26.mart 1996. godine, Izvještaji presuda i odluka 1996-II, stav 67).
- 30.Osim toga, nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima je ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona redovnih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorne pravne lijekove i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
- 31.U konkretnom slučaju, nema dileme da je apelant u ovom predmetu imao pravo na pristup sudu i na javnu raspravu, ali je svojim nedolaskom na zakazano ročište pred sudom sebi uskratio to pravo pa je donesena presuda zbog izostanka.
- 32.Prema svemu navedenom u pogledu navodnih, naprijed razmotrenih, povreda člana 6. Ustavni sud smatra da ni ovaj aspekt navoda apelanta u odnosu na "pravično suđenje" nije povrijeđen.
- 33.Po mišljenju Ustavnog suda, kada se ima u vidu sve izloženo, apelant zaista ničim nije dokazao da su sudovi koji su sudili u njegovom predmetu bili pristrasni i pomenute tvrdnje su ostale paušalne, jer nisu potkrijepljene bilo kakvim adekvatnim dokazima.
- 34.Prijedlog apelanta da se od Kantonalnog suda iz Zenice pribave podaci o broju izjavljenih žalbi na presude zbog izostanka i vrste donesenih odluka po tim žalbama uz naznaku predmeta spora za svaki pojedinačni predmet očito nije dokaz koji bi mogao biti pravno relevantan i koji bi mogao da ishodi donošenje drukčije odluke u ovom predmetu.
- 35.Apelantov prigovor da je, dostavom podneska kojim obavještava da je za punomoćnika izabrao advokata kome je ubuduće trebalo dostavljati sva pismena, pokazao aktivnost koja sprječava donošenje presude zbog izostanka u ovom slučaju se ne može prihvatiti kao osnovan. Navedeni podnesak je informativnog karaktera i ne predstavlja osporavanje tužbenog zahtjeva, pa zbog toga nije ni bitan za ovu odluku.
- 36.Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je tužitelj podnio sudu, a kod postojećeg stanja stvari osnovanost tužbenog zahtjeva proizilazi iz činjenica koje su u tužbi navedene. Iz zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu prostora koji je apelant koristio vidi se da se on ponašao protivno ugovoru zaključenom između stranaka, pa je JP "Grijanje" iz Zenice opravdano tražilo poništenje tog ugovora.
- 37.Presuda zbog izostanka u ovoj parnici je donesena na osnovu odredbi člana 314. Zakona o parničnom postupku, jer su za to u ovom slučaju bili ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovih ustavnih prava predviđenih članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 38.Na osnovu izloženog, a u skladu sa članom 60. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 39.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić,s. r.