Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 54/04
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija D. D. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-1307/01 od 16. jula 2003. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 01-372-751/01 od 25. septembra 2001. godine i Rješenja Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Grada Banja Luka broj 05-372-208/01 od 26. jula 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    D. D. (u daljem tekstu: apelantica), iz Jajca, koju zastupa R. M. D., advokat iz Banje Luke, podnijela je 26. augusta 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1307/01 od 16. jula 2003. godine, Rješenja Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 01-372-751/01 od 25. septembra 2001. godine i Rješenja Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 05-372-208/01 od 26. jula 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Ministarstva zatraženo je, 21. juna 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Vrhovni sud je dostavio 5. jula 2004. godine, a Ministarstvo nije dostavilo odgovor.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda je, 26. augusta 2004. godine, dostavljen apelantici.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:
  • 6.
    Apelantica je u trenutku smrti svoje sestre živjela sa njom u stanu u Banjoj Luci, ulica Grčka broj 13/1, na kojem je nositeljica stanarskog prava bila njezina sestra. Odmah nakon sestrine smrti apelantica je podnijela zahtjev da se donese rješenje koje će zamijeniti ugovor o korištenju navedenog stana u njezinu korist. Taj zahtjev je Odjeljenje odbilo Rješenjem broj 05-372-208/01 od 26. juna 2001. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 01-372-751/2001 od 25. septembra 2001. godine. Odjeljenje je u ovom rješenju prihvatilo prijedlog vlasnika stana "Krajinapetrol" iz Banje Luke da se apelantica iseli iz stana, jer se, prema zakonu, smatra bespravnim korisnikom.
  • 7.
    Vrhovni sud je presudom, broj U-1307/01 od 16. juna 2003. godine, odbio apelantičinu tužbu izjavljenu protiv Rješenja Ministarstva broj 01-372-751/01 od 25. septembra 2001. godine. Vrhovni sud je utvrdio da apelantica nikad nije stekla svojstvo člana porodičnog domaćinstva nositeljice stanarskog prava, da nikad nije imala prijavljeno prebivalište na adresi stana u ulici Grčka broj 13/1 u Banjoj Luci, da joj je porodica u međuvremenu živjela u Beogradu, te da je apelantica nositeljica stanarskog prava na stanu u ulici A. Kneževića broj 2/8 u Jajcu, i da je podnijela zahtjev za povrat tog stana, koji joj je vraćen 8. oktobra 2001. godine.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o stambenim odnosima ("Službeni list SRBiH", br. 14/84, 36/89 i "Službeni list Republike Bosne i Hercegovine", broj 2/93), relevantne odredbe glase:

"Član 10.

Sporove u stambenim odnosima rješava nadležni sud, a općinski organ uprave nadležan za stambene poslove Š...Ć kada je to određeno ovim zakonom.

Postupak po sporovima u primjeni ovog zakona smatra se hitnim.

Član 12.

Građanin može biti nosilac stanarskog prava samo na jednom stanu.

Član porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava, kao i lice koje je prestalo da bude član toga domaćinstva, a ostalo je u istom stanu ( član 6. stav 1.) ne može biti istovremeno i samostalan nosilac stanarskog prava na drugom stanu.

Zabranjeno je istovremeno biti nosilac stanarskog prava više od jednog stana.

Član 30.

Ako se neko lice nezakonito useli u stan u društvenoj svojini ili se useli u zajedničke prostorije u zgradi svako može dati inicijativu, a zainteresirano lice zahtjev stambenom organu za pokretanje postupka za njegovo iseljenje.

Na osnovu zahtjeva ili po službenoj dužnosti stambeni organ će donijeti rješenje o ispražnjenju stana odnosno prostorija ako od dana nezakonitog useljenja do pokretanja postupka nije proteklo više od tri godine.

Protiv rješenja iz prethodnog stava može se u roku od tri mjeseca izjaviti žalba, koja ne zadržava izvršenje rješenja.

Š...Ć"

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelantica se žali da joj je donošenjem osporenih odluka povrijeđeno njezino pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 10.
    Ove povrede apelantica najviše nalazi u činjenici da su upravni organi i Vrhovni sud osporili njezino pravo na daljnje korištenje predmetnog stana, utvrđujući da je apelantica već nositeljica stanarskog prava na drugom stanu u Jajcu i da joj je taj stan, primjenom relevantnih zakona, vraćen. Ona smatra da takva rješenja i presuda ne odgovaraju činjeničnom stanju i da je, zbog toga, pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ona zahtjeva da se osporene odluke ponište zato što su zasnovane na povredi navedenih ljudskih prava.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    U odgovoru na apelaciju Vrhovnog suda je naglašeno da sud nije pogrešno utvrdio činjenično stanje niti nepravilno primijenio materijalno pravo. Sud ističe da je apelantičina kćerka sa svojom tetkom, a apelantičinom sestrom, nositeljicom stanarskog prava na spornom stanu, zaključila ugovor o doživotnom izdržavanju, da je apelantica faktički izvršavala ugovor u korist svoje kćerke, da je njezin suprug bio u Beogradu na liječenju, gdje ga je ona povremeno posjećivala, da je u spornom stanu stanovala sa svojom sestrom kao nositeljicom stanarskog prava, a da je stan u vlasništvu preduzeća "Krajinapetrol" iz Banje Luke, što je presudna pravna činjenica koja je uzeta u obzir.
  • 12.
    Vrhovni sud smatra da nisu povrijeđena apelantičina ustavna prava. Nesporna je činjenica da je ona, u vrijeme smrti svoje sestre, nositeljice stanarskog prava na spornom stanu, bila nositeljica stanarskog prava na drugom stanu u državnom vlasništvu u Jajcu. Činjenica da je u postupku privatizacije ona svoje pravo da se taj stan prenese u njezino vlasništvo ustupila svojoj kćerki (koja živi u inozemstvu), što je stvar njezinog slobodnog raspolaganja, očigledno je, navodi sud, sračunata na to da stekne stanarsko pravo i na spornom stanu u Banjoj Luci, čime bi se izbjegla kolizija sa odredbama člana 12. Zakona o stambenim odnosima. Štoviše, prema odredbama stava 2. toga člana, po kojem, čak i pod pretpostavkom da je apelantica bila član porodičnog domaćinstva svoje sestre, ona ne bi mogla steći stanarsko pravo na spornom stanu, jer se, prema stanovištu Vrhovnog suda, o pravu člana porodičnog domaćinstva da nastavi korištenje stana nakon smrti nositelja stanarskog prava, u smislu odredaba člana 21. stav 2. Zakona o stambenim odnosima, odlučuje prema činjeničnom stanju koje je postojalo u vrijeme smrti nositelja stanarskog prava.

VI - Dopustivost

  • 13.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 14.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda, broj U-1307/01 od 16. jula 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 26. augusta 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelantica pobija presudu Vrhovnog suda i rješenja organa uprave, tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njezina prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske

Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • f)
    Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku".

Član 8. Evropske konvencije glasi:

"1. Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

  • 2.
    Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina radi zaštite zdravlja i morala, ili zaštite prava i sloboda drugih."
  • 18.
    Osnovni cilj člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije je zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihovo pravo na dom koja garantira član 8. Evropske konvencije (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Kroon protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A broj 279-C, str. 56 stav 31).
  • 19.
    U konkretnom predmetu, Ustavni sud mora najprije utvrditi da li se stan o kojem je riječ može smatrati apelantičinim "domom" u okviru značenja člana 8. Evropske konvencije i, ako je to slučaj, da li preduzete mjere (u konkretnom slučaju donošenje odluka u upravnom i sudskom postupku) predstavljaju "miješanje" u njezino pravo na poštovanje doma i da li je to miješanje opravdano prema stavu 2. člana 8. Evropske konvencije.
  • 20.
    S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o stanu u društvenom vlasništvu, koji je apelantica koristila živeći zajedno sa sestrom, a da je istovremeno posjedovala i drugi stan u Jajcu, te da posjedovanje dva stanarska prava nije dopušteno po članu 12. Zakona o stambenim odnosima, ne može se prihvatiti navod iz apelacije da se radi o "domu" u smislu člana 8. Evropske konvencije. Apelantica nije bila član porodičnog domaćinstva svoje sestre, nositeljice stanarskog prava na spornom stanu. Ona je posjedovala stan u Jajcu koji je napustila u toku rata. Njezina uža porodica je boravila u Beogradu, gdje je bila prijavljena. Na adresi spornog stana apelantica nikad nije bila ni prijavljena tako da se, na osnovu faktički povremenog života sa sestrom, ovaj stan ne može smatrati njezinim "domom" niti se može konstituirati pravo člana porodičnog domaćinstva. Sva ova tvrđenja imaju uporište u rješenju koje je izdala Služba stambeno-komunalnih poslova Općine Jajce, u kojem je utvrđeno da apelantica ima stanarsko pravo na stanu u ulici A. Kneževića u Jajcu, da joj se taj stan vraća, a privremenom korisniku N. T. naloženo iseljenje iz predmetnog stana. Ove činjenice su bile odlučne u donošenju osporene presude Vrhovnog suda. S obzirom da, dakle, stan u ulici Grčka 13/1 u Banjoj Luci nije apelantičin "dom" u smislu odredaba Evropske konvencije, ona ne može uživati ustavno-pravnu zaštitu predviđenu Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
  • 21.
    Iz svega navedenog slijedi da nije povrijeđen član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije.

b) Pravo na imovinu

Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • k)
    Pravo na imovinu."

Član 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

"Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 22.
    Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita, u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61).
  • 23.
    Pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 33/01). Pravo na imovinu na koje se poziva apelantica bi se moglo primijeniti na njezin slučaj ako bi se apelantičina imovina mogla smatrati imovinom u skladu sa kriterijima Evropske konvencije.
  • 24.
    U skladu sa svojom sudskom praksom, Ustavni sud podsjeća da stanarsko pravo predstavlja pravo sui generis koje predstavlja ekonomsku vrijednost (vidi odluku Ustavnog suda broj U 8/99 od 5. novembra 1999. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/99). Stanarsko pravo obuhvata pravo članova porodičnog domaćinstva na stjecanje stanarskog prava nakon smrti nositelja stanarskog prava (vidi odluku Ustavnog suda broj U 6/98 od 24. septembra 1999. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 20/99), te pravo na kupovinu stana u skladu sa relevantnim propisima.
  • 25.
    Međutim, u konkretnom slučaju, apelantica nema konstituirano stanarsko pravo na spornom stanu, niti je u vrijeme smrti svoje sestre, nositeljice stanarskog prava, imala pravno priznatu poziciju člana njezinog porodičnog domaćinstva, koja bi eventualno mogla predstavljati dio prava na korištenje stana.
  • 26.
    Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti npr. kroz nasljedstvo (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02). Slijedi da odbijanje apelantičinog zahtjeva da se donese rješenje koje će zamijeniti ugovor o korištenju navedenog stana i faktički joj priznati status nositeljice stanarskog prava nakon smrti njezine sestre, ne predstavlja lišavanje apelantice postojeće imovine.
  • 27.
    Ustavni sud zaključuje da nije bilo kršenja prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII - Zaključak

  • 28.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 29.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.