USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 27. oktobra. 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 15/05>
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 138/02, rješavajući apelaciju F. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Djelimično se usvaja apelacija F. A.
Utvrđuje se da je Općinski sud Ljubuški povrijedio član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan presudom Općinskog suda Ljubuški broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine.
Odbija se kao neosnovan preostali dio apelacije F. A. podnesen protiv presude Općinskog suda Ljubuški broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.F. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Radišića - Lubuški, podnio je 5. maja 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv dužine trajanja postupka koji je vođen po tužbi radi utvrđenja pred Općinskim sudom Ljubuški i Kantonalnim sudom Široki Brijeg. Apelant je naglasio da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Rješenjem broj Rev-148/01 od 26. decembra 2002. godine, usvojio njegovu reviziju protiv presuda Općinskog suda u Ljubuškom i Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Međutim od tada taj sud ne preduzima nikakve aktivnosti u njegovom slučaju. Ustavni sud je dopisom od 8. septembra 2004. godine tražio od apelanta da se izjasni o daljnjem vođenju postupka o njegovoj apelaciji, s obzirom da je u međuvremenu Općinski sud Ljubuški donio presudu broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine, kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev, te je presuda postala pravosnažna s obzirom da na nju niko nije izjavio žalbu. Apelant je dopisom od 17. septembra 2004. godine obavijestio Ustavni sud da želi da se nastavi postupak o njegovoj apelaciji, s obzirom da su redovni sudovi bespotrebno dugo vodili postupak po njegovoj tužbi, te da Općinski sud Ljubuški presudom broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine nije u cijelosti riješio njegov tužbeni zahtjev.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Općinskog suda Ljubuški i Kantonalnog suda Široki Brijeg zatraženo je 10. augusta 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju. Osim toga, od Općinskog suda Ljubuški zatraženo je da na uvid dostavi predmetni sudski spis.
- 3.Od M. i D. M., advokata iz Mostara, privremenih zastupnika tuženog u ovom postupku, zatraženo je dopisom Ustavnog suda od 15. septembra 2004. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 4.Kantonalni sud Široki Brijeg je odgovor na apelaciju dostavio 20. augusta 2004. godine, dok je Općinski sud Ljubuški odgovor na apelaciju i predmetni sudski spis dostavio 23. augusta 2004. godine.
- 5.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog i Općinskog suda je dostavljen apelantu uz dopis Ustavnog suda od 14. oktobra 2004. godine.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
Postupak pred Osnovnim sudom Ljubuški
- 7.Apelant i njegov brat J. A. su 7. septembra 1987. godine zaključili pismeni ugovor, u kojem je regulirano da će apelant svojim materijalom i svojim radom za J. A. sagraditi porodičnu kuću u Ljubuškom, dok će J. A. za navedene usluge apelantu isplatiti 50.000 kanadskih dolara, tako što će ih položiti na račun određene banke u Kanadi. Apelant je sagradio kuću prema ugovoru, dok J. A. nije ispunio svoje obaveze u pogledu uplate navedenog novčanog iznosa. Zbog toga je apelant 29. februara 1988. godine protiv svog brata J. A. (u daljnjem tekstu tuženi Osnovnom sudu Ljubuški podnio tužbu radi utvrđenja, kojom je tražio da ga sud obaveže da mu isplati tadašnjih 50.000.000 ND (novih dinara) zbog troškova koje je imao usljed građenja predmetne porodične kuće u Ljubuškom.
- 8.S obzirom da tuženi živi u Kanadi, Osnovni sud Ljubuški je uputio, 31. augusta 1988. godine, tužbu na odgovor preko tadašnjeg Republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu. Tuženi je 9. novembra 1988. godine opunomoćio advokata da ga zastupa u navedenoj pravnoj stvari.
- 9.Predmetna tužba je dobila poslovni broj P-79/88, te su povodom nje pred Osnovnim sudom Ljubuški održane rasprave po datumima kako slijedi: 5. oktobra 1989.; 10. novembra 1989.; 13. aprila 1990.; 12. septembra 1990.; 5. oktobra 1990.; 20. novembra 1990.; 20. decembra 1990.; 14. februara 1991.; 26. aprila 1991.; 28. maja 1991.; 18. juna 1991.; 11. jula 1991.; 22. augusta 1991.; 9. septembra 1991.; 30. septembra 1991.; 6. maja 1996.; 8. oktobra 1996.; 19. decembra 1996.; 1. juna 1998.; 26. juna 1998.; 6. oktobra 1998.; 11. novembra 1998.; 30. decembra 1998.; 22. februara 1999.; 11. marta 1999. i 15. juna 2000. godine. Dakle, do donošenja prvostepene presude, u meritumu, održano je 26 rasprava.
- 10.Na svim raspravama bio je prisutan apelant lično, ili je bio prisutan njegov punomoćnik. Rasprave zakazane za: 11. juli 1991.; 22. august 1991.; 6. maj 1996.; 30. decembar 1998. i 22. februar 1999. godine nisu bile održane, s obzirom da na njih nije pristupio zastupnik tuženog, a dostava nije bila uredno iskazana.
- 11.Na raspravi održanoj 5. oktobra 1989. godine sud je donio rješenje da se ovom spisu, radi zajedničkog raspravljanja, pripoje spisi Osnovnog suda u Ljubuškom br. P-80/88 i P-95/88 i P-457/88. U navedenim predmetima apelant je podnio tužbe protiv tuženog koje se sve odnose na utvrđenje troškova oko izgradnje porodične kuće u Ljubuškom. Na raspravi održanoj 26. juna 1998. godine sud je stavio van snage ranije rješenje o spajanju navedenih predmeta, te odlučio da će se ubuduće voditi zaseban postupak za svaki od ovih predmeta.
- 12.Apelant je na raspravama od 10. novembra 1989. i 14. februara 1991. godine predložio da vještak građevinske i poljoprivredne struke izvrši vještačenje. Sud je na raspravama zakazanim za 5. oktobar 1990. i 14. februar 1991. godine izvršio uviđaje na licu mjesta, uz prisustvo vještaka građevinske i poljoprivredne struke.
- 13.Na raspravi od 20. novembra 1990. godine saslušani su apelant i tuženi u svojstvu parničnih stranaka. Na raspravama održanim 28. maja 1991. i 18. juna 1991. godine saslušano je ukupno 11 svjedoka koje je predložio apelant.
- 14.Apelant je na raspravi održanoj 30. septembra 1991. godine predložio da se prekine postupak, zato što će on pokušati da mirnim putem riješi ovaj spor. Sud je usvojio apelantov prijedlog, te donio Rješenje o prekidu postupka broj P-79/88 od 30. septembra 1991. godine. Nakon žalbe tuženog, Viši sud u Mostaru donosi Rješenje broj Gž-49/92 od 21. februara 1992. godine, kojim ukida rješenje o prekidu postupka, te predmet vraća Osnovnom sudu u Ljubuškom na ponovno suđenje.
- 15.Sud je donio Rješenje broj P-79/88 od 13. maja 1996. godine kojim je tuženom postavio privremenog zastupnika u ovom predmetu. Razlog je bio što se tuženi nalazi u inozemstvu i nije mu bilo moguće uručiti sudski poziv, dok je izgubljen kontakt sa advokatom koji ga je ranije zastupao u ovom predmetu.
- 16.Apelantov zastupnik je podneskom od 23. juna 1998. godine precizirao tužbeni zahtjev, te je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime troškova oko izgradnje porodične kuće u Ljubuškom isplati iznos od 400.000 KM, sa zakonskim zateznim kamatama.
- 17.Na raspravi održanoj 11. novembra 1998. godine sud je donio rješenje kojim se odbacuje predmetna tužba zavedena pod poslovnim brojem P-79/88 od 24. februara 1988. godine. Navedeno rješenje o odbacivanju tužbe sud je stavio van snage svojim Rješenjem broj P-79/88 od 24. februara 1998. godine. Nakon toga, na raspravi održanoj 11. marta 1999. godine, sud ponovo donosi Rješenje o odbacivanju predmetne tužbe broj P-79/88. Apelant, 20. aprila 1999. godine, izjavljuje žalbu na spomenuto rješenje o odbacivanju predmetne tužbe. Kantonalni sud u Širokom Brijegu donosi Rješenje broj Gž-287/99 od 21. januara 2000. godine, kojim usvaja apelantovu žalbu, poništava rješenje Općinskog suda Ljubuški o odbacivanju tužbe, te predmet vraća na ponovni postupak.
- 18.Nakon što je predmet vraćen Općinskom sudu Ljubuški na ponovni postupak, dobija novi poslovni broj P-46/00. U ponovnom postupku rasprava je održana i zaključena 15. juna 2000. godine. Općinski sud Ljubuški donosi presudu broj P-46/00 od 15. juna 2000. godine, kojom odbija apelantov precizirani tužbeni zahtjev da mu tuženi, zbog troškova izgradnje porodične kuće u Ljubuškom, isplati iznos od 400.000 KM uz zakonske zatezne kamate.
Žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu
- 19.Apelant podnosi žalbu 27. septembra 2000. godine na presudu Općinskog suda u Ljubuškom. Kantonalni sud u Širokom Brijegu donosi presudu broj Gž-220/00 od 6. decembra 2000. godine, kojom apelantovu žalbu djelimično uvažava, te preinačuje presudu Općinskog suda u Ljubuškom. Međutim, potvrđuje se dio presude Općinskog suda kojim se odbija apelantov tužbeni zahtjev u pogledu toga da mu tuženi isplati 400.000 KM zbog troškova izgradnje porodične kuće u Ljubuškom.
Revizijski postupak pred Vrhovnim sudom Federacije
- 20.Apelant izjavljuje, 5. februara 2001. godine, reviziju protiv drugostepene presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu. Rješavajući u predmetu revizije Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine donosi Rješenje broj Rev-148/01 od 26. decembra 2002. godine, kojim reviziju uvažava, ukida obje nižestepene presude, te predmet vraća prvostepenom sudu u Ljubuškom na ponovno suđenje. Odluka o reviziji dostavljena je Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu 28. januara 2003. godine, dok je Općinskom sudu u Ljubuškom dostavljena 30. januara 2003. godine.
Postupak nakon revizije pred Općinskim sudom Ljubuški
- 21.Nakon odluke o reviziji predmet dobiva novi poslovni broj P-30/03. U ponovnom postupku pred Općinskim sudom Ljubuški održane su rasprave po datumima kako slijedi: 29. maja 2003. godine; 16. septembra 2003. godine; 25. marta 2004. godine i 5. maja 2004. godine. Na svim raspravama bili su prisutni apelant i njegov zastupnik, dok je privremeni zastupnik tuženog o njima bio uredno obaviješten, tako da su se navedene rasprave vodile u njegovoj odsutnosti.
- 22.Na raspravi održanoj 25. marta 2004. godine apelant ponovo precizira tužbeni zahtjev, tako što od tuženog potražuje 400.000 KM na ime troškova izgradnje porodične kuće u Ljubuškom, na osnovu ugovora o djelu od 7. septembra 1987. godine, te ukoliko tuženi ne bude u mogućnosti da mu isplati traženi novac da sud donese presudu kojom utvrđuje da je apelant po osnovu građenja postao vlasnik porodične kuće u Ljubuškom.
- 23.Rješenjem od 21. aprila 2004. godine sud određuje da na okolnosti utvrđivanja vrijednosti porodične kuće u Ljubuškom vještačenje izvrši vještak građevinske struke.
- 24.Općinski sud u Ljubuškom je donio presudu broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine, kojom je naložio tuženom da apelantu isplati iznos od 58.896,35 KM na ime troškova izgradnje porodične kuće u Ljubuškom, na osnovu ugovora o djelu od 7. septembra 1987. godine, kao i da mu naknadi zatezne kamate počevši od 29. februara 1988. godine pa do isplate, te troškove postupka u iznosu od 10.197 KM. Navedenu presudu apelant je preko zastupnika primio 7. juna 2004. godine, te je na nju platio sudsku taksu 14. juna 2004. godine. Na predmetnu presudu nije izjavljena žalba Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu i ona je postala pravosnažna 7. jula 2004. godine.
IV - Relevantni propisi
- 25.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03)
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 26.Iako se apelant nije eksplicitno pozvao na konkretne ustavne odredbe za koje smatra da su povrijeđene, Ustavni sud naglašava da je iz navoda apelacije vidljivo da se apelant žali da predmetni sudski postupak nije završen u razumnom roku koji je propisan članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- 27.Osim toga, apelant navodi da presudom Općinskog suda Ljubuški broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine nije u cijelosti riješen njegov tužbeni zahtjev, tj. da sud nije donio odluku da će se apelant uknjižiti kao vlasnik na porodičnoj kući u Ljubuškom ukoliko tuženi ne bude u mogućnosti da mu isplati dosuđeni novčani iznos.
b) Odgovor na apelaciju
- 28.Kantonalni sud Široki Brijeg naglašava da je 7. novembra 2004. godine zaprimio spis Općinskog suda Ljubuški broj P-46/00, odnosno apelantovu žalbu na prvostepenu odluku. U žalbenom postupku sjednica vijeća održana je 6. decembra 2000. godine, te je istog dana donesena drugostepena odluka broj Gž-220/00. Spis sa drugostepenom odlukom vraćen je Općinskom sudu Ljubuški 4. januara 2001. godine. Na drugostepenu odluku revizija je izjavljena 8. februara 2001. godine. Općinski sud Ljubuški spis sa revizijom dostavlja Kantonalnom sudu Široki Brijeg 18. maja 2001. godine. Nakon toga, Kantonalni sud Široki Brijeg upućuje, 22. maja 2001. godine, predmetni sudski spis Vrhovnom sudu Federacije na odlučivanje o reviziji. Vrhovni sud Federacije, 28. januara 2003. godine, dostavlja Kantonalnom sudu Široki Brijeg sudski spis sa odlukom o reviziji broj Rev-148/01 od 26. decembra 2002. godine. Kantonalni sud vraća spis sa odlukom o reviziji, Općinskom sudu Ljubuški istog dana kada ga je primio, tj. 28. januara 2003. godine. Na kraju, Kantonalni sud naglašava da je iz navedenog izjašnjenja vidljivo da je taj Sud u ovom slučaju postupao sa maksimalnom ažurnošću, te da nije povrijedio ustavno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 29.Općinski sud Ljubuški navodi da se radi o složenom predmetu. Tužba je podnesena 29. februara 1988. godine, međutim, tuženi se nalazio u Kanadi pa su procesne pretpostavke za vođenje postupka ispunjene tek 5. oktobra 1989. godine, kada je i zakazana prva rasprava. U prvom dijelu postupka spisi pod poslovnim brojem P-80/88, P-95/88 i P-457/88 spojeni su u spis P-79/88 radi jedinstvenog vođenja postupka. Do 30. septembra 1991. godine sud je saslušao 13 svjedoka, uključujući i parnične stranke, i dva vještaka. Sud je 13. maja 1996. godine postavio tuženom privremenog zastupnika, jer na drugi način nije bilo moguće nastaviti postupak, s obzirom da se izgubio kontakt sa tuženim i njegovim ranijim advokatom. Zbog apelantovog kašnjenja s plaćanjem takse, javno oglašavanje o postavljanju tuženom privremenog zastupnika izvršeno je 2. septembra 1996. godine, nakon čega je zakazana rasprava za 19. decembar 1996. godine. Sud je donio, 11. marta 1999. godine, rješenje kojim je odbačena apelantova tužba. Nakon žalbe spis je dostavljen Kantonalnom sudu Široki Brijeg, koji je 21. januara 2000. godine ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Sljedeća rasprava održana je 15. juna 2000. godine kada je i zaključena donošenjem presude. Parničene stranke su tek u septembru 2000. godine uredno primile presudu na koju je uložena žalba, pa je spis 2. novembra 2000. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje. Kantonalni sud je donio presudu 6. decembra 2000. godine, na koju je apelant izjavio reviziju koja je 22. januara 2001. godine dostavljena Vrhovnom sudu Federacije na odlučivanje. Vrhovni sud je 26. decembra 2002. godine uvažio reviziju i ukinuo obje nižestepene presude. Presudu o reviziji Općinski sud je primio 30. januara 2003. godine, a prvo ročište održao 16. septembra 2003. godine, uredujući sudija u postupku reizbora nije bio imenovan, pa je postupak nastavio novi sudija koji je pripremno ročište održao 10. februara 2004. godine. Presuda je donesena 7. juna 2004. godine, a postala je pravosnažna 7. jula 2004. godine. Imajući u vidu navedeno Općinski sud Ljubuški smatra da je predmetni postupak završen u razumnom roku.
VI - Dopustivost
- 30.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 31.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 32.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
- 33.U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelant podnio apelaciju 5. maja 2003. godine, kada se njegov predmet nalazio pred Općinskim sudom Ljubuški, s obzirom da ga je Vrhovni sud Federacije vratio na ponovno suđenje nakon što je ukinuo nižestepene odluke. Iz predmetnog sudskog spisa je vidljivo da je Općinski sud Ljubuški presudu Vrhovnog suda Federacije primio 30. januara 2003. godine, a prvu raspravu u ponovnom postupku održao je 29. maja 2003. godine. Dakle, 5. maja 2003. godine, kada je apelant podnio apelaciju, bile su opravdane njegove sumnje da se predmet neće završiti u razumnom roku, posebno kada se ima u vidu da je tužba radi utvrđenja podnesena još 29. februara 1988. godine. U dopuni apelacije od 20. septembra 2004. godine apelant je naglasio da smatra da je postupak u ovom predmetu bespotrebno dugo trajao, iako je sud, nakon podnošenja apelacije, donio presudu broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine. Prema tome, apelant nije izmijenio svoje tvrdnje da predmetni postupak nije završen u razumnom roku.
- 34.Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2., prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
- 35.Stoga, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je odluka u predmetu koji je vođen po tužbi radi utvrđenja pred Općinskim sudom Ljubuški i Kantonalnim sudom Široki Brijeg donesena u roku koji je nerazumno dugo trajao, s obzirom da je od podnošenja tužbe pa do donošenja presude, kojom je postupak u ovom slučaju okončan, prošlo preko 15 godina.
- 36.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi: mutatis mutandis, Tome Mata v. Portugal broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 37.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava Zanghi protiv Italije presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194 stav 21).
- 38.Imajući u vidu navedeno, te uzevši u obzir da postoje izuzetne okolnosti u konkretnom slučaju, Ustavni sud prihvata da je predmetna apelacija dopustiva.
VII - Meritum
- 39.Apelant smatra da postupak koji je vođen po tužbi radi utvrđenja pred Općinskim sudom Ljubuški i Kantonalnim sudom Široki Brijeg nije završen u razumnom roku, te da je time povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 40.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 41.Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak odnosio na tužbu radi utvrđenja troškova, koje je apelant imao prilikom izgradnje porodične kuće u Ljubuškom. Iz navedenog je vidljivo da se radi o imovini, tj. o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna odluka u razumnom roku, te je stoga član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Period koji se uzima u obzir
- 42.Ustavni sud podsjeća na konstantnu praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir u svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka, počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti. Dakle, u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj rok mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi npr. Evropski sud za ljudska prava, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A broj 56, stav 53; nazočn protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII).
- 43.U konkretnom slučaju postupak je počeo 29. februara 1988. godine, kada je apelant podnio tužbu radi utvrđenja tadašnjem Osnovnom sudu Ljubuški. Međutim, period koji spada u nadležnost Ustavnog suda nije počeo tog datuma već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Predmetni postupak je završen presudom Općinskog suda Ljubuški broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine, koja je postala pravosnažna 7. jula 2004. godine, s obzirom da na nju nije izjavljena žalba. Dakle, konstatira se da je postupak trajao ukupno 15 godina i četiri mjeseca, od kojih osam godina i sedam mjeseci spadaju u period koji Ustavni sud treba ispitati.
Stadij postupka na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine
- 44.Stadij postupka, u kojem se nalazio apelantov predmet 14. decembra 1995. godine, je da se on nalazio u fazi odlučivanja u prvom stepenu. Naglašava se da je do 14. decembra 1995. godine tadašnji Osnovni sud Ljubuški proveo sve dokaze koji su predloženi u ovom predmetu, tj. saslušao je parnične stranke, izvršio vještačenje sa vještacima građevinske i poljoprivredne struke i saslušao ih, te je saslušao i 11 svjedoka koje je predložio apelant. Međutim, naglašava se i da je predmet broj P-79/88, za koji Ustavni sud treba da ispita da li je završen u razumnom roku, 14. decembra 1995. godine bio spojen, radi zajedničkog vođenja postupka, sa predmetima br. P-80/88, P-95/88 i P-457/88, s obzirom da su se svi odnosili na istu pravnu stvar.
- 45.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta. Posebno se uzima u obzir složenost predmeta, te ponašanje stranaka u postupku s jedne strane i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnost onoga što se za apelanta dovodi u pitanje u predmetnom sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, predmet Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
- a)Složenost predmeta
- a)
- 46.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta konkretnog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti i pravnih pitanja koja treba riješiti.
- 47.Ustavni sud primjećuje da je u ovom slučaju trebalo utvrditi visinu troškova koju je apelant imao prilikom izgradnje porodične kuće u Ljubuškom. Uvjete oko izgradnje kuće apelant je sa svojim bratom prvo usmeno dogovorio da bi kasnije, tj. 7. septembra 1987. godine, sačinili pismeni ugovor. Dakle, prilikom utvrđivanja prava i obaveza parničnih stranaka trebalo je poći od obaveza koje su one preuzele ugovorom. Međutim, situaciju usložnjavaju još tri tužbe po istom osnovu koje apelant podnosi protiv svog brata, tj. tuženog u ovom postupku, te koje se razmatraju u sklopu ovog slučaja sve do 26. juna 1998. godine, kada je sud stavio van snage rješenje o spajanju navedenih predmeta i odlučio da će se ubuduće voditi zaseban postupak za svaki od ovih predmeta. Također, predloženo je da se tokom postupka izvrši vještačenje vještaka građevinske i poljoprivredne struke, te da se izvrši saslušanje 11 svjedoka, plus parnične stranke. Napominje se da je tuženi živio u Kanadi, što dodatno komplicira komunikaciju s njim, posebno njegovo dovođenje na saslušanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se apelantov slučaj može opisati kao naročito složen.
- b)Ponašanje podnosioca apelacije
- b)
- 48.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 49.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelant ili njegov zastupnik bili prisutni na svakoj raspravi koja je održana u ovom postupku, stoga, apelant nije doprinio dužini postupka. Osim toga, apelant je urgirao na zakazivanje rasprava u ovom predmetu, što je vidljivo iz njegovih podnesaka od 1. marta 1996. godine, 8. oktobra 1996. i 10. juna 1997. godine, koji su bili upućeni Općinskom sudu Ljubuški. Ustavni sud primjećuje da apelant nije koristio nikakve metode u relevantnom periodu koje treba ispitati, a koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka (npr. nije tražio prekid ili odgodu postupka). Ustavni sud naglašava da je apelant 30. septembra 1991. godine predložio prekid postupka, o čemu je sud i donio Rješenje broj P-79/88 koje je ukinuto Rješenjem tadašnjeg Višeg suda Mostar broj Gž-49/92 od 21. februara 1992. godine. Međutim, navedene radnje se dešavaju prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, tako da ih Ustavni sud ne može razmatrati u okviru ove apelacije.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 50.Ustavni sud naglašava da u konkretnom slučaju nema potrebe ulaziti u analizu ponašanja Kantonalnog suda Široki Brijeg, s obzirom da je iz predmetnog sudskog spisa vidljivo da je taj Sud tokom žalbenog postupka postupao sa maksimalnom ažurnošću, te se ni u kojem slučaju ne može smatrati odgovornim za dužinu trajanja postupka u ovom predmetu. Ustavni sud smatra da u ovom slučaju treba analizirati ponašanje Općinskog suda Ljubuški prilikom odlučivanja u prvom stepenu.
- 51.Nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, prva aktivnost Općinskog suda Ljubuški odnosila se na postavljanje privremenog zastupnika tuženom, što je izvršeno Rješenjem broj P-79/88 od 13. maja 1996. godine. Sljedeća rasprava je održana 19. decembra 1996. godine, s obzirom da je apelant kasnio sa plaćanjem takse u vezi sa javnim oglašavanjem o postavljanju privremenog zastupnika. Navedena rasprava odgođena je na neodređeno vrijeme zbog toga što je privremeni zastupnik tuženog tražio kraći rok da bi se upoznao sa predmetom.
- 52.Sljedeća rasprava održana je 1. juna 1998. godine. Dakle, u periodu od 19. decembra 1996. godine do 1. juna 1998. godine nije bilo nikakvih aktivnosti u ovom predmetu, što je priznao i sam Općinski sud Ljubuški u svom odgovoru na apelaciju. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra odgovornim za period neaktivnosti od 19. decembra 1996. godine do 1. juna 1998. godine Općinski sud Ljubuški, s obzirom da nije dao bilo kakvo obrazloženje za svoju pasivnost.
- 53.Apelant precizira tužbeni zahtjev 23. juna 1998. godine, nakon čega se rasprave zakazuju kako slijedi: 26. juna 1998.; 6. oktobra 1998.; 11. novembra 1998.; 30. decembra 1998.; 22. februara 1999. i 11. marta 1999. godine. Rasprave zakazane za 30. decembar 1998. i 22. februar 1999. godine nisu održane zbog toga što privremeni zastupnik tuženog nije uredno primio poziv. Općinski sud Ljubuški donosi 11. novembra 1998. godine rješenje kojim se predmetna tužba smatra povučenom. Navedeno rješenje Općinski sud stavlja van snage 14. decembra 1998. godine. Nakon toga, 11. marta 1999. godine Općinski sud Ljubuški ponovo donosi rješenje kojim se smatra povučenom tužba u ovoj pravnoj stvari. Apelant 20. aprila 1999. godine ulaže žalbu na rješenje o odbacivanju tužbe, koja se na rješavanje prosljeđuje Kantonalnom sudu Široki Brijeg koji žalbu usvaja i poništava navedeno rješenje, te predmet 21. januara 2000. godine vraća na ponovni postupak. Nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak, Općinski sud Ljubuški zakazuje raspravu 15. juna 2000. godine, kojom prilikom i donosi prvostepenu presudu koja je zavedena pod novim poslovnim brojem P-46/00.
- 54.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatira da je Općinski sud Ljubuški prvu meritornu presudu donio nakon 4 godine i šest mjeseci od dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine. Kada se ima u vidu stanje predmeta na dan stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, tj. da je prethodno tadašnji Osnovni sud Ljubuški izveo sve predložene dokaze (izvršeno vještačenje dva sudska vještaka koje je saslušao, te je saslušao i parnične stranke i sve predložene svjedoke), Ustavni sud smatra da se period od četiri godine i šest mjeseci ne može smatrati razumnim rokom, koji je sudu bio potreban da donese presudu u ovom slučaju. Kada se ova činjenica dovede u vezu sa periodom neaktivnosti suda od 19. decembra 1996. godine do 1. juna 1998. godine, očigledno je da je postupak pred prvostepenim sudom trajao neuobičajeno dugo.
- 55.Nakon donošenja prve meritorne presude Općinskog suda Ljubuški, apelant ulaže žalbu Kantonalnom sudu Široki Brijeg, nakon čije odluke izjavljuje reviziju Vrhovnom sudu Federacije. U tački 49. ove odluke Ustavni sud je naveo da neće ulaziti u ispitivanje žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom Široki Brijeg, dok se apelant nije ni žalio na dužinu postupka pred Vrhovnim sudom Federacije. Stoga, Ustavni sud će ispitati dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom Ljubuški nakon što je primio odluku o reviziji, kojom je Vrhovni sud Federacije poništio obje nižestepene odluke, te predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
- 56.Vrhovni sud Federacije dostavio je, 30. januara 2003. godine, Općinskom sudu Ljubuški odluku o reviziji. U ponovljenom postupku održane su rasprave kako slijedi: 29. maja 2003.; 16. septembra 2003.; 25. marta 2004. i 5. maja 2004. godine. Na raspravi održanoj 16. septembra 2003. godine apelant je postavio alternativni tužbeni zahtjev, koji je konačno precizirao na raspravi održanoj 25. marta 2004. godine. Vještačenje vještaka građevinske struke na okolnosti utvrđivanja troškova koje je apelant imao prilikom izgradnje porodične kuće u Ljubuškom održano je 21. aprila 2004. godine. Rasprava je zaključena 5. maja 2004. godine, a Općinski sud je donio meritornu presudu broj P-30/03 od 7. juna 2004. godine, koja je postala pravosnažna 7. jula 2004. godine.
- 57.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatira da je ponovljeni postupak pred Općinskim sudom Ljubuški trajao jednu godinu i pet mjeseci do donošenja meritorne presude. Navedeni period se ne može smatrati razumnim rokom koji je bio potreban sudu da donese presudu, posebno kada se ima u vidu stanje predmeta (svi dokazi već provedeni) i jasna uputa Vrhovnog suda Federacije šta prvostepeni sud treba uraditi u ponovnom postupku. Ustavni sud smatra da je Općinski sud Ljubuški odgovoran što u ponovljenom postupku presuda nije donesena u razumnom roku. Osim toga, Ustavni sud naglašava da činjenica što uredujući sudija nije izabran u postupku reizbora sama po sebi ne predstavlja opravdanje što presuda nije donesena u razumnom roku.
Završna razmatranja u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka
- 58.Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do de facto lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem. Navedeni princip ističe i član 10. Zakona o parničnom postupku.
- 59.Ustavni sud primjećuje da je predmetni postupak ukupno trajao 15 godina i četiri mjeseca, od kojih osam godina i sedam mjeseci spadaju u relevantni period. U relevantnom periodu postupak je vođen pred Općinskim sudom Ljubuški oko šest godina, za koji je Ustavni sud već konstatirao da se ne može smatrati razumnim rokom koji je potreban sudu za donošenje presude, za šta je bio odgovoran Općinski sud Ljubuški. Kada se ta činjenica dovede u vezu sa činjenicom da je predmetni postupak trajao preko 15 godina, te da u ponašanju podnosioca apelacije nije bilo postupaka koji bi značajnije doprinijeli njegovoj dužini, Ustavni sud zaključuje da su navedene činjenice dovoljne da se može konstatirati da presuda nije donesena u razumnom roku. Za nedonošenje presude u razumnom roku odgovoran je Općinski sud Ljubuški, s obzirom da je pred njim najduže vođen postupak, kako u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, tako i u periodu nakon njegovog stupanja na snagu.
- 60.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 61.S obzirom da apelant nije tražio kompenzaciju zbog toga što postupak nije završen u razumnom roku Ustavni sud o tome nije ni odlučivao, jer se mora kretati u skladu sa zahtjevom postavljenim u apelaciji, kako je to definirano članom 31. Poslovnika Ustavnog suda. Navedeno stanovište Ustavni sud je zauzeo u svojoj Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 45/02 od 30. juna 2004. godine, gdje je također Ustavni sud utvrdio povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, međutim o kompenzaciji nije odlučivano jer je apelant nije tražio u apelaciji.
Ostali navodi apelanta
- 62.Ustavni sud naglašava da neće ulaziti u ispitivanje apelantovih navoda, koji se tiču prigovora da Općinski sud Ljubuški presudom broj P-30/03 nije u cijelosti riješio postavljeni tužbeni zahtjev, s obzirom da je navedena presuda postala pravosnažna 7. jula 2004. godine. Apelant je imao priliku da na presudu Općinskog suda Ljubuški u ostavljenom roku izjavi žalbu Kantonalnom sudu Široki Brijeg, što apelant nije učinio, te bi stoga bilo bespredmetno da sada Ustavni sud ispituje navode koji su trebali biti isticani u redovnom žalbenom postupku.
VIII - Zaključak
- 63.Sama činjenica da je predmetni postupak trajao 15 godina i četiri mjeseca, od kojih osam godina i sedam mjeseci spadaju u relevantni period nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, te da ponašanje podnosioca apelacije nije uzrok što je postupak toliko trajao, dovoljna je Ustavnom sudu da zaključi da je povrijeđeno pravo na donošenje presude u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 64.Na osnovu člana 61. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 65.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.