Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 9. decembra 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 20/05
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Z. P., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-811/04 od 30. juna 2004. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj Mal-318/03 od 14. aprila 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Z. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa M. B., advokat iz Visokog, podnio je 4. septembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-811/03 od 30. juna 2004. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Mal-318/03 od 14. aprila 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i od učesnika u postupku "Triglav osiguranja" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) zatraženo je, 14. septembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je 21. septembra 2004. godine dostavio odgovor na apelaciju, a tužitelj 22. septembra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tužitelja su, 24. septembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Općinski sud je presudom broj Mal-318/03 od 14. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-811/04 od 30. juna 2004. godine, obavezao apelanta da tužitelju isplati, na ime regresne naknade štete, iznos od 1.100 KM sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka.
  • 7.
    U provedenom postupku prvostepeni sud je, na ročištu za glavnu raspravu koja je provedena u odsutnosti uredno obaviještenog apelanta, izveo predložene dokaze, uključujući i vještačenje vještaka saobraćajne struke na okolnosti nastanka i visine štete. Na osnovu toga, prvostepeni sud je utvrdio da je apelant u alkoholiziranom stanju, vozeći neregistrirano vozilo, prouzrokovao saobraćajnu nezgodu u kojoj je nastala materijalna šteta. Tužitelj je oštećeniku iz tog štetnog događaja isplatio na ime štete na vozilu iznos od 1.100 KM. Sud je zaključio, budući da je apelant štetu prouzrokovao vozeći neregistrirano vozilo u alkoholiziranom stanju, da je tužitelj stekao pravo regresa isplaćene štete oštećeniku.

IV - Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni glasnik RBiH", br. 2/92 i 13/93") relevantne odredbe glase:

"Član 939.

(1) Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravača, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema licu koje je po ma kom osnovu odgovorno za štetu. Š...Ć

U Zakonu o osiguranju imovine i lica ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/95 i 6/98) relevantne odredbe glase:

"Član 79.

Osiguranjem od automobilske odgovornosti, u skladu sa odredbama ovog zakona, obuhvaćene su i namjerno prouzročene te štete što nastanu upotrebom vozila kojim je upravljala osoba koja za to nije bila ovlaštena.

Š...Ć

Društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu iz stava 1. ovog člana ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za štetu, i to za isplaćeni iznos naknade štete, kamatu i troškove.

Član 82.

Oštećena osoba kojoj je šteta nanesena upotrebom vozila čiji se vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti podnosi odštetni zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti.Š...Ć

Član 84.

Štete isplaćene na osnovu Š...Ć člana 82. Š...Ć Zakona snose sva društva osiguranja koja obavljaju poslove osiguranja od automobilske odgovornosti razmjerno premiji u toj vrsti osiguranja.

Međusobni obračun svih isplaćenih šteta obavlja se putem fonda za naknadu šteta pri birou osiguranja."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 9.
    Apelant se žali da su navedenim sudskim postupcima sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Iako ne spori da je saobraćajnu nezgodu prouzrokovao neregistriranim vozilom, smatra da tužitelj nije bio aktivno legitimiran u konkretnoj stvari, budući da za isplaćeni iznos štete i troškove obrade u takvim slučajevima osiguravajuća društva terete fond za naknadu štete pri Uredu za osiguranje Bosne i Hercegovine. Apelant navodi, također, da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Naime, iako je sud utvrdio da je apelant nezgodu prouzrokovao u alkoholiziranom stanju, stepen njegove alkoholiziranosti je utvrđen alkotestom, a ne analizom krvi. Zbog navedenog apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 10.
    U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud smatra da je apelacija neosnovana jer je apelant imao pravo na pristup sudu i pravično suđenje. Dalje, Kantonalni sud navodi da različito pravno mišljenje koje apelant ima u odnosu na sud ne može biti dovedeno u vezu sa kršenjem prava na pravično suđenje iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije.
  • 11.
    Tužitelj u odgovoru također ističe da je apelacija neosnovana zato što je apelant vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju, a što je bilo u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nastalim štetnim događajem. Dalje navodi da je, isplatom naknade štete, tužitelj stekao zakonsku osnovu za regres isplaćenog iznosa, a u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima.

VI - Dopustivost

  • 12.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se apelacija podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 14.
    Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
  • 15.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-811/04 od 30. juna 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 8. jula 2004. godine, a apelaciju je podnio 4. septembra 2004. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 16.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 17.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 18.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 19.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na naknadu štete, dakle na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 21.
    Apelantova žalba se, uglavnom, odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava.
  • 22.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 23.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 24.
    Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka, lično i uz pomoć advokata, i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su u potpunosti proveli postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije osporio nijednu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka.
  • 25.
    Što se tiče pitanja aktivne legitimacije u konkretnom predmetu i pitanja da li se tužilac mogao smatrati strankom u postupku, Ustavni sud smatra da su sudovi primijenili pozitivne zakonske propise koji daju odgovor na to pitanje. Osim toga, ta pravna kvalifikacija, u konačnici, ne utiče na suštinu odlučivanja u ovom predmetu (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 71/03 od 15. juna 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH" broj 34/04).
  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivnopravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. U obje pobijane odluke su navedeni svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 27.
    Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na imovinu

  • 28.
    S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.