USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 30. novembra 2004. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 21/05
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Valerija Galić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija E. H., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Kž-254/03 od 1. jula 2004. godine i presude Općinskog suda I Sarajevo broj K-44/02 od 25. marta 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.E. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa N. B., advokat iz Zenice, podnio je 20. septembra 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-254/03 od 1. jula 2004. godine i presude Općinskog suda I Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-44/02 od 25. marta 2004. godine. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi odložio izvršenje izrečene kazne, do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je, 14. oktobra 2004. godine, u skladu sa članom 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, dostavio apelaciju Kantonalnom sudu radi davanja odgovora.
- 3.Ustavni sud je primio odgovor na apelaciju od Kantonalnog suda 27. oktobra 2004. godine.
- 4.Navedeni odgovor na apelaciju Ustavni sud je, 29. oktobra 2004. godine, dostavio apelantu u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Općinski sud donio je presudu broj K-44/02 od 25. marta 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Kž-254/03 od 1. jula 2004. godine, kojom je apelanta proglasio krivim zbog krivičnog djela - teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 320. stav 4. u vezi sa članom 315. stav 3. i stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) te ga, primjenom čl. 37., 41. i 42. istog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
IV - Relevantni propisi
- 7.Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02)
"Član 33.
Svrha kažnjavanja je:
- 1)sprječavanje učinioca da čini krivična djela i njegov preodgoj,
- 2)preventivni utjecaj na druge da ne čine krivična djela.
Član 37.
(1) Zatvor ne može biti kraći od petnaest dana ni duži od petnaest godina.
Zatvor se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.
(3) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, može istovremeno odlučiti da se ta kazna, uz pristanak osuđenog, zamijeni novčanom kaznom, a iznimno i radom za opće dobro na slobodi.
Član 41.
Sud može učiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili primijeniti blažu vrstu kazne:
- 1)kad zakon predviđa da se učinilac može blaže kazniti;
- 2)kad utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i s ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.
Član 42.
(1) Kad postoje uvjeti za ublažavanje kazne iz člana 41. ovog zakona, sud će ublažiti kaznu u ovim granicama:
- 1)ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od tri ili više godina, kazna se može ublažiti do jedne godine zatvora,
- 2)ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od dvije godine, kazna se može ublažiti do šest mjeseci zatvora,
- 3)ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od jedne godine, kazna se može ublažiti do tri mjeseca zatvora,
- 4)ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od manje od jedne godine, kazna se može ublažiti do petnaest dana zatvora,
- 5)ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora može se izreći novčana kazna,
- 6)ako je za krivično djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se može ublažiti do iznosa od dvjesta KM,
- 2)Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti prema pravilima iz stava 1. ovog člana sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za krivično djelo.
Član 320. stav 4. u vezi sa članom 315. stav 3. u vezi stava 1.
...
(4) Ako je uslijed djela iz člana 315. stava 3., člana 316. stava 2., člana 318. stava 3. ovog zakona nastupila smrt jedne ili više osoba, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina."
Zakon o kaznenom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/98)
"Član 258. stav 1. tačka 11.
(1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji:
...
(1) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Član 370.
(1) Drugostepeni sud ispituje presudu o onom dijelu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvijek po službenoj dužnosti ispitati:
- 1)postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz člana 258. stav 1. tač. 1., 2., 5., 6., 8., do 11. ovog zakona i je li glavni pretres protivno odredbama ovog zakona održan u odsustvu optuženog ili u odsustvu branitelja optuženog;
- 2)je li na štetu optuženog povrijeđen kazneni zakon (član 359).
(2) Ako žalba izjavljena u korist optuženog sadrži podatke iz člana 356. stav 1. tač. 2. i 3. ovog zakona, ograničit će se drugostepeni sud na ispitivanje povreda iz stava 1. ovog člana, kao i na ispitivanje odluke o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi (član 361).
Član 377.
Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostepenog suda kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz člana 370. stav 1. ovog zakona.
Član 391.
Krivični postupak koji je dovršen pravosnažnim rješenjem ili pravosnažnom presudom može se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim u ovom zakonu."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant se žali da su osporenim presudama povrijeđena njegova ustavna prava zagarantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije i, u tom okviru, načelo ravnopravnosti stranaka i pravo na pravično saslušanje i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. Apelant ističe posebno da sudovi u osporenim odlukama nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama i da su ti razlozi nejasni, te da su na taj način učinili bitne povrede krivičnog postupka iz člana 258. stav 1. tačka 11. Zakona o krivičnom postupku.
- 9.Apelant je zatražio donošenje privremene mjere i predložio da se apelacija usvoji, ukinu osporene presude Općinskog i Kantonalnog suda i predmet vrati na ponovno suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da ostaje kod donesene presude i datih razloga i predlaže da se apelacija kao neutemeljena odbije.
VI - Dopustivost
- 11.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 12.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 13.U ovom predmetu posljednja odluka je presuda Kantonalnog suda, broj Kž-254/03 od 1. jula 2004. godine, protiv koje nije dozvoljena žalba sudu koji odlučuje u trećem stepenu, jer nije ispunjen nijedan od uvjeta predviđenih članom 391. Zakona o krivičnom postupku.
- 14.Ustavnom sudu apelacija je podnesena 20. septembra 2004. godine. S obzirom da je navedena presuda Kantonalnog suda dostavljena apelantu 11. septembra 2004. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana od dana prijema odluke o posljednjem pravnom lijeku kojeg je apelant koristio.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant se žali da mu je osporenim sudskim odlukama povrijeđeno pravo zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 18.Apelant se žali da su sudovi donijeli nezakonite presude jer je prvostepena presuda zasnovana na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalno-krivičnog zakona i da se izrečenom kaznom ne može postići zakonom utvrđena svrha kažnjavanja kao i da su učinjene bitne povrede krivičnog postupka. On ističe da je osporenim presudama povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka, i također, tvrdi da je presuda nerazumljiva i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
- 19.Ustavni sud podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi odluke Ustavnog suda broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02, tačka 19; broj U 30/01 "Službeni glasnik BiH", broj 24/02, tačka 17; broj U 62/01 "Službeni glasnik BiH", broj 25/02, tačka 17).
- 20.Ustavni sud, također, podsjeća da pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Evropski sud za ljudska prava, Hadjianastassiu protiv Grčke, presuda broj 12945/87 od 16. decembra 1992. godine, stav 33). Međutim, član 6. stav 1. Evropske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju biti svi izneseni u obrazloženju presude (Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10938/84 od 9. decembra 1986. godine, Odluke i izvještaji OI, 50,98, i broj 10153/82 od 13. oktobra 1986. godine, OI 49,67). Konačne odluke žalbenih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. jula 1981. godine, OI 25, 240). U slučaju navodnih povreda (materijalnog i procesnog) zakona, Ustavni sud treba provjeriti je li u navedenom smislu postupak bio pravičan.
- 21.Ustavni sud naglašava da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi cijene provedene dokaze. Zadatak Ustavnog suda nije da odlučuje jesu li izjave pravilno prihvaćene kao dokazi, već da utvrdi je li postupak u cjelini pravedan, uključujući način na koji su dokazi dobiveni (vidi, presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Doorson protiv Holandije, 26. marta 1996. godine, Izvještaji, presuda i odluka 1996-II, stav 67).
- 22.S obzirom da iz okolnosti slučaja jasno proizlazi da su se postupci pred redovnim sudovima ticali "krivične optužbe" protiv apelanta, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na ovaj način. Međutim, način primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije zavisi od konkretnih okolnosti i specifičnosti na koje ukazuje konkretan postupak.
- 23.Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka. Ustavni sud ističe da član 6. Evropske konvencije, uz ostalo, sadrži i principe "pravičnosti" koji nisu formulirani u samom članu, ali su važni za razmatranje njegovog dejstva i da je načelo ravnopravnosti stranaka najvažnije od svih neformuliranih principa iz ovog člana Evropske konvencije. Jer, ovo načelo uključuje da svaka stranka u postupku treba imati iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da nijedna stranka u sporu ne smije imati nikakvu važniju prednost u odnosu na svog protivnika. Načelo ravnopravnosti stranaka objedinjuje shvatanje da obje stranke u postupku imaju pravo na informacije o činjenicama i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake mogućnosti odgovarati drugoj. Ustavni sud, također, naglašava da je u principu ravnopravnosti stranaka sadržan i zahtjev da sudovi moraju osigurati da se prava garantirana članom 6. Evropske konvencije vrše djelotvorno.
- 24.Ustavni sud je ustanovio da je apelant neposredno učestvovao u postupku donošenja osporenih presuda i to 25. marta 2003. godine, na glavnom pretresu pred Općinskim sudom i 1. jula 2004. godine, pred vijećem Kantonalnog suda, povodom njegove žalbe protiv prvostepene presude. Sudovi su tokom čitavog postupka apelantu omogućili pristup informacijama i relevantnim dokumentima sadržanim u spisu o činjenicama i navodima suprotne stranke, tako da su tokom čitavog postupka ispoštovana pravila kontradiktornosti postupka, jer su stranke imale jednake mogućnosti odgovarati jedna drugoj, što su faktički apelant i njegov branilac u potpunosti i iskoristili.
- 25.Ustavni sud nije zapazio bilo kakve nepravilnosti ili elemente koje bi imale značenje kršenja načela ravnopravnosti stranaka u postupku, niti o tome u spisu postoje bilo kakvi dokazi ili činjenice, te smatra da je postupak u cjelini bio pravičan.
- 26.U pogledu apelantovog prigovora da su sudovi učinili bitnu povredu postupka, jer nisu naveli u svojim odlukama razloge zašto su neke argumente smatrali relevantnim, a ne i njegove, odnosno zašto su neke dokaze ocijenili prihvatljivim, a neke neprihvatljivim, Ustavni sud smatra da su sudovi apelantu omogućili djelotvorno korištenje raspoloživih pravnih lijekova i da je pravo sudova da ispituju one argumente koje smatraju relevantnim, da je prihvatljivost dokaza prvenstveno pitanje koje regulira domaći zakon i da je opće pravilo da domaći sudovi procjenjuju provedene dokaze, kao što je to utvrđeno u predmetnom postupku. Ustavni sud također ističe da su sudovi uzeli u obzir argumente obje strane u postupku kao i da sudovi imaju pravo da odluče da ih sve ne iznesu u obrazloženju presude, već kao što su to učinili u ovom slučaju, samo one koje smatraju relevantnim. Konačno, Ustavni sud smatra da je sud dao dovoljna i prihvatljiva obrazloženja u drugostepenoj presudi. Ustavni sud ne nalazi da su u konkretnom slučaju sudovi proizvoljno tumačili relevantne odredbe Krivičnog zakona, što bi rezultiralo negiranjem pravde i bilo u suprotnosti sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 27.Ustavni sud, s obzirom na navedeno, smatra da je apelant imao pravičan postupak u cjelini, jer nije ustanovljeno bilo kakvo kršenje apelantovih prava obuhvaćenih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 28.S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
- 29.Na temelju člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.