USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 19. novembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 23/05
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Usvaja se apelacija A. G.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-220/01 od 9. maja 2002. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.A. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kulen-Vakufa podnio je, 19. juna 2002. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-220/01 od 9. maja 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Osnovne škole "Kulen-Vakuf" Orašac (u daljnjem tekstu: Osnovna škola), koja je bila druga stranka u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se pobija apelacijom, zatraženo je, 6. oktobra 2003. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Odgovore na apelaciju dostavili su Vrhovni sud 16. oktobra 2003. godine, a Osnovna škola 14. oktobra 2003. godine. Ovi odgovori dostavljeni su apelantu u skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 5.Rješenjem direktora Osnovne škole, poslovni broj 120/95 od 1. septembra 1995. godine, apelantu je prestao radni odnos sa 31. augustom 1995. godine zbog neopravdanog izostanka sa posla dužeg od 20 radnih dana. Apelant je na to rješenje uložio prigovor Upravnom odboru Osnovne škole koji je, Odlukom broj 150/95 od 27. septembra 1995. godine, odbio prigovor kao neosnovan i potvrdio rješenje direktora Osnovne škole.
- 6.Općinski sud u Bihaću je, presudom broj PR-50/98 od 18. jula 2000. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-571/00 od 21. decembra 2000. godine, utvrdio da su Rješenje direktora Osnovne škole poslovni broj 120/95 od 1. septembra 1995. godine i Odluka Upravnog odbora Osnovne škole broj 150/95 od 27. septembra 1995. godine o prestanku apelantovog radnog odnosa nezakoniti, te se kao takvi poništavaju, a tuženoj Osnovnoj školi je naloženo da apelanta vrati na poslove i radne zadatke sekretara škole, a u slučaju da je to mjesto popunjeno, na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, te da mu nadoknadi troškove postupka, u roku od osam dana od pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
- 7.Vrhovni sud, odlučujući o reviziji tužene Osnovne škole podnesenoj protiv presude Kantonalnog suda broj GŽ-571/00 od 21. decembra 2000. godine, Rješenjem broj Rev-220/01 od 9. maja 2002. godine uvažio je reviziju i nižestepene presude preinačio, te odbacio apelantovu tužbu. Vrhovni sud je zaključio, na osnovu člana 83. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, da je apelantova tužba podnesena nakon isteka propisanog roka, te je neblagovremena. U svom rješenju Vrhovni sud je dalje obrazložio da je, prema dostavnoj knjizi tužene Osnovne škole, apelantu 28. septembra 1995. godine uručena odluka kojom je odbijen njegov prigovor na rješenje o prestanku radnog odnosa (prijem je potvrdila njegova supruga, a sam apelant je u tužbi naveo da mu je odluka uručena 29. septembra 1995. godine), a tužbu je podnio 25. oktobra 1995. godine, dakle izvan roka propisanog u članu 83. stav 1. navedenog zakona. Dalje, da je apelant u vrijeme podnošenja tužbe bio obveznik radne obaveze, kojoj je bila primarna svrha funkcioniranje državnih i drugih institucija u uvjetima rata i neposredne ratne opasnosti, da je obavljao dužnosti koje se ne mogu smatrati dužnostima kakve ima u vidu član 1. Uredbe sa zakonskom snagom o rokovima u sudskim postupcima i upravnom postupku za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja. Cilj te odredbe bio je zaštita od gubitka procesnih i drugih prava vezanih za pokretanje i vođenje postupka, odnosno poduzimanje drugih procesnih radnji za čije poduzimanje su propisani rokovi, samo za osobe koje su bile angažirane na vojnoj dužnosti ili dužnosti koja je bila od neposrednog značaja za odbranu zemlje, odnosno kojima je zbog takve angažiranosti bio objektivno onemogućen ili znatno otežan pristup sudu, što konkretno nije slučaj.
IV - Relevantni propisi
- 8.Zakon o osnovnoj školi ("Službeni list SRBiH", broj 39/90 i "Službeni list RBiH", br. 3/93, 24/93 i 13/94). Prema ovom zakonu osnovna škola je ustanova u kojoj se vrši osnovno obrazovanje i vaspitanje učenika (član 1); osnovno obrazovanje i vaspitanje je djelatnost od posebnog društvenog interesa (član 6); redovnu osnovnu školu, kao javnu ustanovu u državnom vlasništvu može osnovati samo skupština općine (član 7), vaspitno-obrazovni rad ostvaruje se na osnovu nastavnog plana i programa za osnovno obrazovanje i vaspitanje (član 18), kojim se, u zavisnosti od vrste osnovne škole utvrđuje odgovarajuća visoka stručna sprema nastavnika razredne i predmetne nastave i stručnog saradnika, kao i najmanje odgovarajuća srednja sprema za pojedine predmete, nastavne oblike i druge poslove (član 60); nastavnici, stručni saradnici i saradnici biraju se na osnovu konkursa koji raspisuje upravni odbor osnovne škole (član 61); upravni odbor osnovne škole odlučuje o prestanku prava nastavnika, stručnih saradnika i saradnika za daljnji vaspitno-obrazovni rad (član 78).
- 9.Prema Zakonu o ustanovama ("Službeni list RBiH", br. 6/92, 8/93 i 13/94) ustanova se osniva, između ostalog, za obavljanje djelatnosti obrazovanja, ako cilj obavljanja djelatnosti nije stjecanje dobiti (član 1); za obavljanje javne službe osniva se javna ustanova, a pod javnom službom podrazumijeva se trajno i nesmetano obavljanje djelatnosti u javnom interesu Republike Bosne i Hercegovine, općine i gradske zajednice (član 3. st. 1. i 2); radnici ostvaruju svoja prava u ustanovi, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom i pravilima ustanove (član 4).
- 10.Prema Uredbi o radnoj obavezi ("Službeni list RBiH", br. 19/92, 1/94, 13/94, 28/94), donesenoj na osnovu Zakona o odbrani ("Službeni list RBiH", br. 4/92 i 9/92) prilikom proglašenja ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja, radnici su dužni ostati na radu u državnom organu, preduzeću i drugom pravnom licu kod kojih se nalaze u radnom odnosu, ako nisu pozvani u oružane snage ili raspoređeni u druge državne organe, preduzeća i druga pravna lica i ostaju na radnim mjestima na koja su raspoređeni dok, u skladu sa potrebama, funkcioner koji rukovodi državnim organom, odnosno direktor u preduzeću i drugom pravnom licu drukčije ne odluči (član 2); radnici izvršavaju radnu obavezu, po pravilu, u organu, preduzeću, odnosno drugom pravnom licu u kojem se nalaze u radnom odnosu, u skladu sa aktom o ratnoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tih organa, preduzeća i drugih pravnih lica (član 7).
- 11.Prema Uredbi o kriterijima i normativima raspoređivanja građana i materijalnih sredstava u oružane snage i druge potrebe odbrane ("Službeni list RBiH", broj 19/92), donesenoj na osnovu Zakona o odbrani, građani, po pravilu, mogu imati samo jedan ratni raspored, a izuzetno, građani koji su po osnovu radne obaveze raspoređeni na ratne dužnosti u državne organe, preduzeća i druga pravna lica na poslove i zadatke utvrđene u njihovim aktima o ratnoj sistematizaciji radnih mjesta, istovremeno se raspoređuju u jedinicu i druge organe civilne zaštite ili službu osmatranja ili obavještavanja koje obrazuju za svoje potrebe (dvojni raspored), o čemu odlučuje funkcioner koji rukovodi državnim organom, odnosno direktor u preduzeću i drugom pravnom licu, s tim što se građanin, koji je raspoređen u oružane snage, ne može raspoređivati na druge dužnosti (član 5).
- 12.Zakon o radnim odnosima za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list RBiH", br. 21/92, 16/93 i 13/94) propisivao je da se Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ", br. 60/89 i 42/90 i "Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94) i Zakon o radnim odnosima ("Službeni list SRBiH", broj 20/90) primjenjuju i za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti, ako ovim zakonom nije drukčije određeno (član 1). Ovaj zakon sadrži specifične odredbe o radnim odnosima vezane za ratno stanje i u slučaju neposredne ratne opasnosti. Tako je u članu 15. propisano da radniku pestaje radni odnos, između ostalog, ako je u toku izvršavanja radne obaveze neposredno izostao sa posla duže od 20 radnih dana uzastopno.
- 13.Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ", br. 60/89 i 42/90 i "Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94) u članu 83. stav 1. propisuje da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, odnosno prigovora, ima pravo da u narednom roku od 15 dana traži zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.
- 14.Zakon o rokovima u sudskim postupcima i upravnom postupku za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja ("Službeni list RBiH", br. 6/92 i 13/94) u članu 1. propisuje da rokovi za podnošenje tužbe u parničnom postupku, privatne tužbe ili optužnog prijedloga u krivičnom postupku, prijedloga za pokretanje vanparničnog ili izvršnog postupka, kao i rokovi za podnošenje zahtjeva za pokretanje upravnog postupka, odnosno za podnošenje tužbe u upravnom sporu, za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja prestaju teći za lica ili protiv lica na vojnoj dužnosti ili dužnosti koja je od neposrednog značaja za odbranu zemlje, a prema članu 2. istog zakona, za ova lica prestaju teći i rokovi za izjavljivanje pravnih lijekova ili za preduzimanje drugih procesnih radnji u pogledu postupka.
- 15.Apelant se u svojoj apelaciji poziva i na određene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/00) koji je stupio na snagu 8. septembra 2000. godine, i to: odredbe člana 45. prema kojim zaposlenik može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom zbog povrede prava iz radnog odnosa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava iz radnog odnosa člana 54. kojim je propisano da će se postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije stupanja na snagu ovog zakona, završit prema odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije prije stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenika povoljnije, izuzimajući član 143. Zakona o radu (izuzeti član 143. Zakona o radu - "Službene novine Federacije BiH", broj 43/99, tiče se zaposlenika na čekanju posla).
- 16.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/98), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog rješenja Vrhovnog suda, kao i presuda koje su mu prethodile, propisivao je da u članu 261, nakon prethodnog ispitivanja tužbe, predsjednik vijeća donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako se utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe; u članu 364. propisivao je da protiv pravosnažne presude, donesene u drugom stepenu, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Federacije, odnosno međunarodni ugovor, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude, a revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim odnosima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM, kao i u imovinsko-pravnim i radnim odnosima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM, te u sporovima iz porodičnih odnosa i sporovima zakonskog izdržavanja; u članu 378. stav 1. propisivao je da će revizijski sud, ako utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 17.Apelant se, u svojoj apelaciji, žali da je Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-220/01 od 9. maja 2002. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i čl. 2.-4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.
- 18.Apelant navodi da je Vrhovni sud prilikom odlučivanja o reviziji tužene Osnovne škole propustio da odluči zbog čega apelant ne spada u krug lica iz člana 1. Uredbe sa zakonskom snagom o rokovima u sudskim postupcima i upravnom postupku za vrijeme neposredne opasnosti i za vrijeme ratnog stanja te da nije primijenio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/00 od 30. augusta 2000. godine). Konačno, apelant smatra da je Vrhovni sud trebao odbaciti reviziju, što su propustili da učine nižestepeni sudovi, jer se radi o radnom sporu bez naznake vrijednosti spora pa, stoga, revizija nije dopuštena. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine osporeno rješenje Vrhovnog suda, te potvrdi presude prvostepenog i drugostepenog suda.
b) Odgovor na apelaciju
- 19.Vrhovni sud, u svom aktu od 16. oktobra 2002. godine, podsjeća na raniji stav da objašnjenja svojih pravnih stavova iz svojih odluka ne daje, osim u samim odlukama.
- 20.Osnovna škola u svom odgovoru predlaže da Ustavni sud odbaci apelaciju ili odbije kao neosnovanu, jer nisu povrijeđene ustavne odredbe. Navodi da je apelant bio pripadnik radne obaveze i to kod tužene Osnovne škole, koja je u ratnim uvjetima bila locirana u Bihaću, i da nije bio u evidenciji oružanih snaga, a angažiranje apelanta u radnom vodu ne smatra se kao pripadanje oružanim snagama ili kao vojna dužnost u smislu Zakona o oružanim snagama. Smatra da su neosnovani apelantovi prigovori da je Vrhovni sud u vezi sa revizijom trebao primijeniti odredbe člana 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku, a pogotovo odredbe Zakona o radu koje su na snazi od 30. augusta 2000. godine, jer je u pitanju blagovremenost apelantove tužbe, koja se ispituje u smislu odgovarajućih odredaba Zakona o parničnom postupku.
VI - Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
- 22.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, "Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".
- a)Nadležnost Ustavnog suda ratione temporis
- a)
- 23.Nadležnost Ustavnog suda ratione temporis je princip ograničen na vrijeme nakon 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu, pa Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 4/02, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 4/03 od 20. februara 2003. godine).
- 24.Međutim, u konkretnom slučaju, sudske odluke kojima je odlučeno o apelantovom pravu su donesene nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, pa je Ustavni sud nadležan ispitati predmet koji se odnosi na vođenje postupka nakon 14. decembra 1995. godine.
- b)Iscrpljivanje pravnih lijekova i drugi uvjeti
- b)
- 25.Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu.
- 26.U konkretnom slučaju, konačna odluka, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu, je osporeno Rješenje Vrhovnog suda, broj Rev-220/01 od 9. maja 2000. godine, kojim je, u postupku po reviziji tužene Osnovne škole, odbijena apelantova tužba podnesena radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa apelanta. Nadalje, apelant je protiv osporenog rješenja Vrhovnog suda podnio apelaciju 19. juna 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 28.Apelant pobija Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-220/01 od 9. maja 2002. godine, tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i čl. 2.-4. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Prema članu 31. Poslovnika Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu.
- 29.Ustavni sud ističe da je pravo na pravično suđenje inkorporirano u Ustav Bosne i Hercegovine, koji u članu II/2. predviđa da se prava zaštićena Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a u članu II/3.e) štiti "pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 30.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, prva rečenica, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 31.U ovom predmetu Ustavni sud mora razmotriti, prije svega, odnose li se apelantovi navodi na građanska prava u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 32.Suština utvrđivanja da li se neki slučaj odnosi na građansko pravo ili obavezu zavisi od toga da li je ishod postupka odlučujući za prava i obaveze koje proističu iz privatnih prava i obaveza. Kada se to pravo odnosi na odnos između pojedinca i države, kao npr. pitanje zaposlenja, Ustavni sud je ranije, kao npr. u Odluci broj U 61/01, objavljenoj u "Službenom glasniku BiH", broj 41/03 od 24. decembra 2003. godine, imajući u vidu i praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao u predmetu Pellegrin protiv Francuske, presuda od 8. decembra 1999. godine, broj aplikacije 28541/95, st. 66. i 67. i Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao u predmetu Damir Alagić protiv Federacije Bosne i Hercegovine, zauzeo stav da svi zahtjevi koji se odnose na zaposlenje, sa izuzetkom zahtjeva državnih službenika koji izvršavaju svoja ovlaštenja na osnovu relevantnog zakona i čija je dužnost da štite opće interese države, potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza.
- 33.Apelant se žali da mu je uskraćeno pravo na zaposlenje. On je ranije bio zaposlen u Osnovnoj školi na radnom mjestu sekretara škole. Međutim, njegovo zaposlenje ne predstavlja vršenje posebnih državnih ovlaštenja i reciprociteta prava i dužnosti između njega i države. Pri tome Ustavni sud ima u vidu Zakon o osnovnoj školi, posebno odredbe o osnovnom obrazovanju i vaspitanju kao djelatnosti od posebnog društvenog interesa, prema kojima sekretar škole nije uključen u obrazovno-vaspitni rad osnovne škole. Prema tome, apelantovo pravo na zaposlenje je građansko pravo na koje se primjenjuju standardi pravičnog suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 34.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. Evropske konvencije, garantira svakome pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, odnosno da pred sud ili tribunal iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, od 21. februara 1975., serija A, broj 18, stav 36). Ustavni sud primjećuje da prava, garantirana članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije obuhvataju, inter alia, pravo na sudsku zaštitu, a pravo na pristup sudu čini jedan od njegovih aspekata. Pravo na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne podrazumijeva samo široke proceduralne garancije i zahtjev za hitni i javni postupak, nego i saglasnost sa zakonom (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Hornsby, od 19. marta 1997. godine, stav 40). Međutim, ako pravo na pristup sudu ograničava vlast, (eventualno) primijenjena ograničenja ne smiju ukinuti ili umanjiti taj pristup pojedincima u smislu da sama suština tog prava bude umanjena (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Tolstoy Mioloalawsky protiv Velike Britanije, od 13. jula 1995. godine, stav 59). Nadalje, ograničenja neće biti spojiva sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije ukoliko ne slijede legitiman cilj i ukoliko nema razumnog odnosa proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja kojem se teži (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Ashingdane protiv Velike Britanije, od 28. maja 1985. godine, stav 57).
- 35.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 36.U konkretnom slučaju, apelant je pokrenuo radni spor radi poništenja odluke Osnovne škole o prestanku radnog odnosa apelanta. Općinski sud, a zatim i Kantonalni sud su odlučili da je apelantu nezakonito prestao radni odnos u Osnovnoj školi, kojoj je naloženo da ga vrati na posao, odnosno u radni odnos. Međutim, Vrhovni sud, u postupku po reviziji tužene Osnovne škole, odbacio je apelantovu tužbu kao neblagovremenu, pozivajući se na odredbe člana 83. stav 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, prema kojim radnik, koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili, ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, odnosno prigovora, ima pravo da u narednom roku od petnaest dana traži zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom. Vrhovni sud je dalje u svom rješenju obrazložio da se na konkretni predmet ne mogu primijeniti odredbe Uredbe, odnosno Zakona o rokovima u sudskim postupcima i upravnom postupku za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja, jer apelant nije bio na vojnoj dužnosti ili dužnosti od neposrednog značaja za odbranu zemlje.
- 37.Osporeno rješenje Vrhovnog suda nije zasnovano na tada važećem Zakonu o parničnom postupku.
- 38.Ustavni sud primjećuje, prema dostavljenim dokumentima, da apelant u tužbi nije naveo vrijednost spora, pa je Vrhovni sud trebao odbaciti kao nedopuštenu reviziju Osnovne škole, podnesenu protiv presude Kantonalnog suda, kojom je pravomoćno okončan postupak u predmetnom radnom sporu, prema članu 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku, što nije učinio. Prema članu 364. stav 3. Zakona o parničnom postupku revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi 15.000 KM. Osim toga, prigovore revizije da je tužba podnesena izvan zakonskog roka Vrhovni sud nije razmotrio u kontekstu zakonskih odredbi o rokovima za traženje sudske zaštite u pitanjima iz radnih odnosa, koje su stupile na snagu prije nego što je pravomoćno okončan spor po apelantovoj tužbi.
- 39.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud svojim rješenjem arbitrarno tumačio pravo pristupa sudu, proizvoljno primjenjujući relevantni zakon na apelantovu štetu, odnosno povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje.
- 40.Ustavni sud zaključuje da osporeno Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-220/01 od 9. maja 2002. godine krši član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 41.Vezano za navode apelanta koji se odnosi na čl. 2.-4. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ističe da se ove odredbe odnose na krivične postupke te se ne primjenjuju u predmetnom slučaju.
VIII - Zaključak
- 42.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 43.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.