USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 29. oktobra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 24/05
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, prof. dr., sudija
Usvaja se apelacija B. T.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se presude Okružnog suda u Trebinju broj Kž-78/02 od 26. juna 2002. godine i Osnovnog suda u Nevesinju broj K-73/01 od 18. februara 2002. godine.
Nalaže se Osnovnom sudu u Nevesinju da provede ponovni, hitan postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Nevesinju da, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.B. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lipnika, općina Gacko, podnio je 12. oktobra 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Kž-78/02 od 26. juna 2002. godine i Osnovnog suda u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-73/01 od 18. februara 2002. godine. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog javnog tužilaštva u Nevesinju, kao učesnika u postupku, zatraženo je, 19. maja 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, a Okružno javno tužilaštvo u Trebinju je dostavilo odgovor 11. juna 2004. godine.
- 4.U skladu sa članom 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju je, 22. juna 2004. godine, dostavljen apelantu.
- 5.Na traženje Ustavnog suda Osnovni sud dostavio je kompletan krivični spis broj K-73/01.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 7.Osnovni sud donio je presudu broj K-73/01 od 18. februara 2002., koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj Kž-78/02 od 26. juna 2002. godine, kojom je apelant proglašen krivim zbog krivičnog djela teške krađe iz člana 222. stav 1. tačka 1. u vezi sa krivičnim djelom krađe iz člana 221. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske i izrečena mu je uvjetna osuda, tako što mu je za navedeno krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, s tim što je istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ako apelant u roku od dvije godine, od dana pravosnažnosti presude, ne izvrši novo krivično djelo. Istom presudom od apelanta je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem navedenog krivičnog djela i obavezan je da izmiri troškove krivičnog postupka.
- 8.Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske, povodom apelantove inicijative za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv presuda Osnovnog suda broj K-73/01 od 18. februara 2002. godine i Okružnog suda broj Kž-78/02 od 26. juna 2002. godine, dopisom broj Ktz-38/02 od 30. septembra 2002. godine, obavijestilo je apelanta da nije nađena zakonska osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
IV - Relevantni propisi
- 9.U Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 17/85, 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) relevantne odredbe glase:
"Glavni pretres i presuda
Član 281.
Na glavni pretres pozvat će se optuženi i njegov branilac, tužilac i oštećeni ...
Na glavni pretres pozvat će se i svjedoci i vještaci koje su predložili tužilac u optužnici i okrivljeni u prigovoru protiv optužnice, osim onih za koje predsjednik vijeća smatra da njihovo saslušanje na glavnom pretresu nije potrebno.
Član 292. stav 1.
Predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, ispituje optuženog, saslušava svjedoke i vještake i daje riječ članovima vijeća, strankama, oštećenom, zakonskim zastupnicima, punomoćnicima, braniocu i vještacima.
Član 327. stav 1.
Kad predsjednik vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka ili vještaka ..., tužilac, optuženi, branilac ... mogu po odobrenju predsjednika vijeća neposredno postavljati pitanja svjedocima i vještacima.
Član 328.
Ako je svjedok ... pri ranijem saslušanju naveo činjenice kojih se više ne sjeća ili ako odstupi od svog iskaza, predočit će mu se raniji iskaz, odnosno ukazati mu se na odstupanje i upitat će se zašto sada iskazuje drugačije, a po potrebi pročitat će se njegov raniji iskaz ili dio tog iskaza.
Član 333.
(1) Van slučajeva koji su posebno predviđeni ovim zakonom, zapisnici o iskazima svjedoka ... mogu se po odluci vijeća pročitati samo u ovim slučajevima:
- 1)ako su ispitana lica umrla, duševno oboljela ili se ne mogu pronaći ...
- 2)ako svjedoci ili vještaci bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnom pretresu.
(2) Vijeće može, uz saglasnost stranaka, odlučiti da se zapisnik o ranijem saslušanju svjedoka..., pročita, iako svjedok, odnosno vještak nije prisutan, bez obzira na to da li je bio pozvan na glavni pretres ... Kad zapisnik, odnosno pismeni nalaz i mišljenje budu pročitani i saslušane primjedbe stranaka (član 335), Vijeće će, uzimajući u obzir i ostale izvedene dokaze, odlučiti da li će i neposredno saslušati svjedoka ili vještaka."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant se žali na pobijane presude ističući da mu nije omogućena odbrana pred sudom, tj. prisustvo saslušanju svjedoka, kako u istrazi tako i na glavnom pretresu, a na takvim izjavama svjedoka su zasnovane pobijane presude. Apelant tvrdi da mu nije bilo omogućeno da postavlja pitanja svjedocima, iako je u prvostepenoj presudi istaknuto da je dao saglasnost za čitanje iskaza svjedoka. Apelant navodi da se njegova odbrana razlikovala od sadržaja pročitanih izjava svjedoka, te mu je trebalo biti omogućeno da se suoči sa svjedocima radi postavljanja pitanja. Smatra da je u konkretnom slučaju pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, jer mu nije omogućena odbrana pred sudom zagarantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Okružno javno tužilaštvo u Trebinju u svom odgovoru na apelaciju istaklo je da apelantu nisu prekršena ustavna prava na koja se pozvao.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Okružnog suda u Trebinju broj Kž-78/02 od 26. juna 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 13. septembra 2002. godine, a apelaciju je podnio 12. oktobra 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje (nije mu omogućena odbrana pred sudom), koje garantira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije.
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 18.Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
(...)
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe;
(...)".
- 19.Svrha člana 6. Evropske konvencije je, između ostalog, da "tribunalu" dodijeli dužnost da provede propisanu provjeru podneska, argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez prejudiciranja njihove procjene i njihove relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, predmet Kraska, presuda od 19. aprila 1993. A. 254-B). U svakom pojedinom slučaju mora se procijeniti tok postupka kako bi se odlučilo da li je konkretno saslušanje, odnosno postupak suđenja, bio pravičan. Ono što se uzima u obzir jeste dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, mada određeni aspekti, per se, npr. način na koji se prikuplja dokazna građa tokom preliminarnog saslušanja, mogu biti u sukobu sa principom pravičnog saslušanja, tako da se mišljenje o pravičnosti suđenja može dati bez obzira na daljnji tok postupka (vidi Evropska komisija za ljudska prava, Crociani protiv Italije, Godišnjak XXIV (1981). Također, vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Saunnders protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 17. decembra 1996. godine RJD 1996-VI, Heaney i McGuinness protiv Irske, aplikacija broj 34720/97, presuda od 21. decembra 2000. godine). Sud mora ispitati postupak kojim su prvostepeni i drugostepeni sudovi odlučili da li da prihvate dokaze koji ugrožavaju pravičnost postupka, da bi osigurali da postupak donošenja odluke bude adekvatan kako bi zaštitio prava apelanta iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Edvards i Lewis protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 39647/98 i 4046/98, presuda od 22. jula 2003. godine).
- 20.Član 6. Evropske konvencije zahtijeva "pravično suđenje", pravo da se bude saslušan u razumnom roku, pravo da saslušanje bude javno, pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Osim toga, ovaj član sadrži spisak minimalnih prava koje ima svako ko je optužen za krivično djelo. Među ova prava spada i pravo optuženog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odvija pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova odredba tijesno je povezana sa principom "jednakosti oružja" odnosno "jednake dostupnosti pravnih sredstava" kao elementa pravičnog suđenja (presuda od 19. decembra 1990., Delta, A 191-A, presuda od 19. februara 1991., Isgio, A. 194-A, str. 12). U principu, Evropski sud za ljudska prava ne procjenjuje da li su izjave svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa. Ali u situaciji kada ne postoji adekvatna i propisana prilika da optuženi ispita svjedoke, presuda suda ne može, isključivo i uglavnom, biti zasnovana na svjedočenju tog svjedoka.
- 21.Ustavni sud zapaža, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, odnosno zapisnika o glavnom pretresu održanom 18. februara 2002. godine u Osnovnom sudu, kada je dokazni postupak dovršen da nisu saslušani svjedoci optužbe, ali su, kako je naveo Osnovni sud, uz saglasnost stranaka (javnog tužioca i apelanta) pročitane izjave svjedoka optužbe, koje su date u istražnom postupku, ali na koje je apelant prigovorio nakon što su pročitane. Ustavni sud također zapaža, iz zapisnika o saslušanju svjedoka koji su sastavni dio spisa, koji se odnosi na istragu broj Ki-11/01 Osnovnog suda, da su svi svjedoci optužbe u istrazi saslušani bez prisustva apelanta.
- 22.U konkretnom predmetu može se postaviti pitanje da li se apelant odrekao svog minimalnog prava na odbranu iz člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije, time što se saglasio na glavnom pretresu da se pročitaju izjave svjedoka optužbe, koje su date u postupku istrage bez njegovog prisustva, ali koje je osporio nakon što se upoznao sa sadržajem takvih izjava, izjavljujući prigovor na glavnom pretresu, jer nije imao mogućnosti da se suoči sa svjedocima. Naprotiv, iako postoji mogućnost odricanja prava na odbranu, apelant je u žalbenom postupku tražio da se ispita prvostepena presuda na okolnost onemogućavanja da neposredno ispituje svjedoke optužbe. Ustavni sud, s tim u vezi, ističe da se ne može smatrati da samo čitanje izjava na ovaj način nije u skladu sa članom 6. st. 1. i 3.d. Evropske konvencije, ali korištenje istih dokaza ipak mora biti u skladu sa pravima odbrane, što je i predmet i svrha zaštite člana 6. Evropske konvencije. Ovo naročito u slučajevima kada osoba "optužena za krivično djelo", a koja ima prava u skladu sa članom 6. stav 3.d. Evropske konvencije "da sama ispituje ili zahtijeva ispitivanje" svjedoka protiv njega/nje, nije imala priliku da u bilo kojoj fazi u ranijem postupku ispita osobe čije se izjave čitaju na raspravi. Također, do povrede člana 6. Evropske konvencije će doći ako se presuda zasniva isključivo ili uglavnom na izjavama svjedoka sa kojima optuženi nije imao mogućnost da se suoči i da ih ispita. Ovakav stav zauzeo je Evropski sud u predmetu Unterpertinger (presuda od 24. novembra 1986. godine, st. 31. i 19), predmetu Rachdad protiv Francuske (presuda od 13. novembra 2003. godine, predstavka broj 71846/01), predmetu Destrehem protiv Francuske (presuda od 18. maja 2004. godine, predstavka broj 56651/00).
- 23.Ustavni sud ističe da je opći princip člana 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije da optuženim licima mora biti dozvoljeno da ispituju bilo kojeg svjedoka čije svjedočenje smatraju relevantnim za svoj slučaj i moraju biti u mogućnosti da ispituju svakog svjedoka kojeg pozovu ili na čije se svjedočenje oslanja tužilac. Ustavni sud u konkretnom predmetu uočava da su osporene presude zasnovane isključivo na izjavama svjedoka optužbe, datim u istrazi bez prisustva apelanta i bez omogućavanja da ispituje svjedoke, kao i potvrdi o oduzimanju novčanih sredstava od apelanta. U ovim presudama se samo prepričavaju izjave ovih svjedoka, ali sud ne daje razloge niti obrazloženje zašto je poklonio vjeru tim izjavama, a ne odbrani apelanta. Osim toga, iz spisa proizlazi da sud nije proveo ili našao druge dokaze koji bi potkrijepili ove izjave svjedoka, pa je još više nejasno zašto ih sud uzima kao odlučujuće. Imajući u vidu da je apelant na glavnom pretresu, nakon što su pročitane izjave svjedoka, koje su date u istražnom postupku, takve izjave osporio, a u žalbenom postupku je ukazivao na ove propuste, zahtijevajući zaštitu svojih minimalnih prava na odbranu, Ustavni sud smatra da postupak donošenja osporenih presuda nije bio adekvatan da zaštiti apelantova minimalna prava na odbranu, jer je bilo potrebno omogućiti apelantu da neposredno postavlja pitanja svjedocima optužbe na čije se svjedočenje oslanjao tužilac. Ustavni sud također smatra da je uskraćivanje ovih prava apelantu i prihvatanje dokaza koji ugrožavaju pravičan postupak na ovaj način moglo nanijeti štetu apelantovim minimalnim pravima na odbranu, koja su garantirana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
- 24.Iz navedenih razloga Ustavni sud je zaključio da su povrijeđena prava apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. d. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 25.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 26.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.