USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 27/05
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 125/04, rješavajući apelaciju S. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija S. R., podnesena protiv presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Rev-3/03 od 10. novembra 2003. godine i broj Gž-267/02 od 4. oktobra 2002. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-502/00 od 22. maja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku RS".
I - Uvod
- 1.S. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog podnio je, 20. januara 2004 godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Rev-3/03 od 10. novembra 2003. godine i broj Gž-267/02 od 4. oktobra 2002. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-502/00 od 22. maja 2002. godine. Apelant je dostavio dopune apelacije 19. novembra 2004. godine, 17. januara 2005. godine i 19. februara 2005. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i učesnika u postupku Vlade Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) i Gimnazije "Vaso Pelagić" (u daljnjem tekstu: Gimnazija) zatraženo je, 4. januara 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Apelacioni sud, Osnovni sud i Vlada dostavili su odgovore na apelaciju 31. januara 2005. godine. Gimnazija nije dostavila odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori na apelaciju su, 3. februara 2005. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Rješenjem Ministarstva prosvjete Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 6-01-319/00 od 9. februara 2000. godine apelant je imenovan za vršioca dužnosti direktora Gimnazije. Ministarstvo je donijelo Zaključak broj 6-04-447/00 od 14. marta 2000. godine, kojim je određeno prinudno izvršenje navedenog rješenja. Međutim, navedeno rješenje nije izvršeno, a u međuvremenu je, 8. marta 2000. godine, proglašen Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt).
- 7.Gimnazija je tužbom pokrenula upravni spor pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 6-01-319/00 od 9. februara 2000. godine i Zaključka Ministarstva broj 6-04-447/00 od 14. marta 2000. godine. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda (koji je preuzeo nadležnost Vrhovnog suda) broj U-34/03 od 8. augusta 2003. godine, tužba Gimnazije je usvojena a osporeno Rješenje i Zaključak su poništeni.
- 8.Osnovni sud je presudom broj P-502/00 od 22. maja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj Gž-267/02 od 4. oktobra 2002. godine, odbio kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio uspostavu radno-pravnog statusa na radnom mjestu vršioca dužnosti direktora Gimnazije, počevši od 9. februara 2000. godine, te isplatu plaće od tog datuma i naknadu materijalne štete i troškova postupka.
- 9.Apelacioni sud je presudom broj Rev-3/03 od 10. novembra 2003. godine odbio kao neosnovanu apelantovu reviziju izjavljenu protiv navedene drugostepene presude. U obrazloženju ove presude je navedeno da je u toku revizionog postupka utvrđeno da su pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj U-34/03 od 8. augusta 2003. godine, poništeni Rješenje Ministarstva broj 6-01-319/00 od 9. februara 2000. godine i Zaključak Ministarstva broj 6-04-447/00 od 14. marta 2000. godine, pa kako se apelantov tužbeni zahtjev zasniva na rješenju koje je u upravnom sporu poništeno, to apelant nema pravnog osnova za istaknuti tužbeni zahtjev.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" br. 5/00, 1/01 i 6/02)
"Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.
Član 313.
Apelacioni sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 11.Apelant se žali da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da su osporene presude zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. Pored navedenog, apelant se žali i da nije bio obaviješten o upravnom sporu koji je Gimnazija pokrenula tužbom za poništenje rješenja Ministarstva o njegovom imenovanju za vršioca dužnosti direktora Gimnazije.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.Apelacioni sud navode apelacije smatra neosnovanim i paušalnim, te ističe da je postupak bio pravičan u smislu člana 6. Evropske konvencije i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 13.Osnovni sud smatra navode apelacije neosnovanim.
- 14.U odgovoru na apelaciju Vlada ističe da u toku postupka nije došlo do povrede prava na pravičan postupak, da su sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
VI - Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda broj Rev-3/03 od 10. novembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 21. novembra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. januara 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 21.Predmetni postupak tiče se uspostave radno-pravnog statusa i naknade materijalne štete, dakle radi se o predmetu građansko-pravne prirode, te Ustavni sud smatra da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
- 22.Iz navoda apelacije proizlazi da se apelantova žalba, uglavnom, odnosi na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Apelant u apelaciji nije precizirao u čemu se ogleda povreda člana 6. Evropske konvencije, te će Ustavni sud ovo pitanje razmotriti na osnovu ukupnog sadržaja apelacije i predočenih dokumenata.
- 23.Redovni sudovi su utvrdili da je u sudskom postupku, koji je prethodio postupku koji apelant osporava, poništeno rješenje o imenovanju apelanta na mjesto vršioca dužnosti direktora Gimnazije. Prema tome, više ne postoji pravna osnova za uspostavu apelantovog radno-pravnog statusa, pa je apelantov tužbeni zahtjev, kojim je tražio upravo uspostavu ovog radno-pravnog statusa, odbijen kao neosnovan.
- 24.Ustavni sud nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavno pravo, a to je slučaj ukoliko je neki redovni sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnog prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 43/02).
- 25.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 26.Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka i to na tri sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su u potpunosti proveli postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije osporio nijednu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka.
- 27.Ustavni sud smatra da se, u konkretnom slučaju, način na koji su sudovi tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava, te se ne može zaključiti da je došlo do povrede procesnih prava ili da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudske odluke sadrže sve potrebne razloge na kojima su zasnovane i dovoljno su obrazložene. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 28.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII - Zaključak
- 29.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine