Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 27/05
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sudija

Jovo Rosić, sudija

Usvaja se apelacija R. Š.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda

Ukidaju se:

  • -
    presuda Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1599/03 od 9. februara 2004. godine i
  • -
    presuda Općinskog suda u Zenici broj P-472/03 od 24. juna 2003. godine.

Predmet se vraća Općinskom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Općinskom sudu u Zenici se nalaže da u roku od šest mjeseci od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, u skladu sa članom 75. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku RS".

I - Uvod

  • 1.
    R. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice podnijela je, 21. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1599/03 od 9. februara 2004. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-472/03 od 24. juna 2003. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i učesnika u postupku M., M. i E. Š., R. B. i H. A. (u daljnjem tekstu: tužitelji) je, 19. novembra 2004. godine, zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud i tužitelji su svoje odgovore na apelaciju dostavili 3. decembra 2004. godine, a Općinski sud je svoj odgovor na apelaciju dostavio 7. decembra 2004. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su, 9. februara 2005. godine, dostavljeni apelantici.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Apelantica je, 10. marta 1982. godine, sa svojim ocem B. Š. zaključila ugovor o poklonu, čiji je predmet bila nekretnina označena kao k.č.br.414/1 bašta od 840 m", upisana u zk.ul.br.1215 K.O.Gračanica. Na samom ugovoru kod Općinskog suda izvršena je ovjera potpisa poklonodavca pod brojem Ov-1179/82 od 4. juna 1982. godine. Ovjera potpisa apelantice, kao poklonoprimca, nije izvršena.
  • 7.
    Predmetni ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi, broj Dn 1551/82 od 26. juna 1986. godine, tako da je apelantica, kao poklonoprimac uknjižena kao vlasnica sa 1/1 dijela, a predmetni ugovor je u cijelosti među ugovornim stranama izvršen.
  • 8.
    Tužitelji, nasljednici poklonodavca, su 7. marta 2001. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu, sa prijedlogom da sud raskine navedeni ugovor o poklonu zbog toga što apelantica nije ispoštovala odredbe iz ugovora, odnosno nije sagradila kuću svom sinu na poklonjenoj nekretnini.
  • 9.
    Općinski sud je presudom broj P-472/03 od 24. juna 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1559/03 od 9. februara 2004. godine, poništio ugovor o poklonu zaključen između apelantice i poklonodavca, naložio Zemljišno-knjižnom uredu Općinskog suda i Upravi za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Zenica da uspostavi stanje upisa koje je bilo prije zaključenja ugovora i naložio apelantici da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka. U obrazloženju presude je navedeno da je članom 9. stav 2. Zakona o prometu nepokretnosti ("Službene novine Federacije BiH", br. 38/78, 29/80) propisano da ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasništva na nepokretnosti mora biti sačinjen u pismenom obliku, a potpisi ugovarača ovjereni u nadležnom sudu, pa je, s obzirom da potpis apelantice, kao poklonoprimca, nije bio ovjeren na sudu, primjenom člana 103. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03), predmetni ugovor ništav po samom zakonu.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    U Zakonu o prometu nepokretnosti ("Službeni list SRBiH", br. 38/78, 29/80), koji je primjenjivan u konkretnom slučaju, relevantne odredbe glase:

"Član 9.

(2) Ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na nepokretnosti mora biti sačinjen u pismenom obliku, a potpisi ugovarača ovjereni u nadležnom sudu.

(3) Samoupravni sporazum, odnosno ugovor koji je zaključen protivno odredbama st. 1. i 2. ovog člana ne proizvodi pravno djejstvo.

(4) Izuzetno, od odredbe prethodnog stava, ugovor zaključen u pismenoj formi na osnovu koga se prenosi pravo svojine, proizvodit će pravno dejstvo iako potpisi ugovarača nisu ovjereni u nadležnom sudu, ako su ugovorne strane izvršile u cjelini ili pretežnom dijelu obaveze koje iz njega nastaju Š...Ć"

  • 11.
    Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03)

"Član 70.

(1) Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo, ukoliko iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo.

Član 109.

(1) Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svako zainteresirano lice."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 12.
    Apelantica navodi da su osporenim presudama povrijeđena njezina prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da su sudovi proizvoljno i diskriminacijski primijenili materijalni zakon, pa je samim tim došlo i do povrede procesnih prava. Proizvoljnost u primjeni materijalnog prava se ogleda u tome da su sudovi primijenili samo dio člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti (st. 2. i 3), ne primjenjujući važeću odredbu stava 4. istog člana. Apelantica navodi da su je svojim odlukama sudovi lišili imovine bez valjane pravne osnove, svakako ne u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava i tako direktno prekršili član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 13.
    Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da su navodi apelacije neosnovani, da je osporena presuda u svemu zakonita, te da ni na koji način apelantičina ustavna prava nisu povrijeđena i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana..
  • 14.
    Općinski sud, u odgovoru na apelaciju, ističe da se apelantičini navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani jer ukazivanjem na imperativnu normu, koja obavezuje i apelanticu, nije došlo do kršenja njezinih ustavnih prava, već je, naprotiv, došlo do izražaja ustavno načelo jednakosti pred zakonom.
  • 15.
    Tužitelji u odgovoru na apelaciju ističu da je ona neosnovana, te da namjeravaju u potpunosti provesti očevu volju, na osnovi osporenih sudskih odluka, a da ne spore apelantici pravo na podjelu očeve imovine u ravnopravnom dijelu u odnosu na ostale nasljednike.

VI - Dopustivost

  • 16.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1599/03 od 9. februara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelantica je primila 23. februara 2004. godine, a apelacija je podnijeta Ustavnom sudu 21. aprila 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 20.
    Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njezina prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje

  • 21.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 22.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 23.
    Apelantica se u suštini žali da je sud u osporenim presudama na tačno utvrđeno činjenično stanje, nepravilno primijenio materijalno pravo, tako što nije uzeo u obzir sve odredbe relevantnog zakona, odnosno što na njezin slučaj nije primijenio izuzetak od pravila utvrđen u članu 9. stav 4. Zakona o prometu nepokretnosti, prema kojem "izuzetno, od odredbe prethodnog stava, ugovor zaključen u pismenoj formi na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasništva, proizvodit će pravno dejstvo iako potpisi ugovarača nisu ovjereni u nadležnom sudu, ako su ugovorne strane izvršile u cjelini ili pretežnom dijelu obaveze koje iz njega nastaju"
  • 24.
    Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). Međutim, kako apelantica ukazuje upravo na to da je u konkretnom slučaju bila proizvoljna primjena zakona, što je za posljedicu imalo kršenje njezinih ustavnih prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud ima nadležnost i zadatak ispitati pravilnost primjene materijalnog prava u ovom slučaju.
  • 25.
    Na osnovu navoda iz apelacije i dokumentacije koja je predočena Ustavnom sudu, proizlazi da je predmetni ugovor o poklonu, koji je zaključen u pisanoj formi i na kojem je sudski ovjeren potpis poklonodavca, izvršen u cijelosti. Apelantica je, kao poklonoprimac, primila nekretnine koje su bile predmet ugovora i predmetni ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi, čime su ispunjeni uvjeti iz stava 4. člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti da se predmetni ugovor ostavi na snazi.
  • 26.
    Članovi 70. i 130. Zakona o obligacionim odnosima sadrže odredbe po kojima su ugovori koji nisu zadovoljili propisanu normu ništavi, osim ako nije drukčije propisano, odnosno, ako iz cilja propisa ne proizlazi šta drugo. Jasno je da iz stava 4. člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti, proizlazi da nije cilj propisa da proglasi ništavim ugovor koji je sačinjen u pisanoj formi i koji je u cijelosti izvršen, jer je očigledno da je u takvom slučaju volja ugovarača ispunjena, a nije u društvenom interesu da se nedostatak propisane forme sankcionira proglašavanjem takvog pravnog posla ništavim.
  • 27.
    Na osnovu izloženog proizlazi da se u konkretnom slučaju odredbe st. 2. i 3. člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti ne primjenjuju, jer su kumulativno ispunjeni uvjeti iz stava 4. tog člana: da je ugovor sačinjen u pisanoj formi i da je u cijelosti izvršen.
  • 28.
    Usprkos navedenom, redovni sudovi su u osporenim presudama, primjenjujući samo st. 2. i 3. člana 9. Zakona o prometu nepokretnosti, poništili predmetni ugovor o poklonu.
  • 29.
    Na ovaj način su sudovi u osporenim presudama, proizvoljnom primjenom materijalnog prava, povrijedili apelantičino ustavno pravo na pravično suđenje.
  • 30.
    Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Ostali navodi

  • 31.
    U svjetlu zaključka u pogledu kršenja apelantičinog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII - Zaključak

  • 32.
    Ustavni sud je nadležan izvršiti provjeru načina na koji su primijenili materijalni zakon redovni sudovi, kada okolnosti ukazuju da je primjena zakona bila arbitrarna. Arbitrarna primjena materijalnog zakona predstavlja kršenje prava na pravično suđenje, zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 33.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 34.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.