Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/05
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija V. S., podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj Gž-518/03 od 6. februara 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I- Uvod

  • 1.
    V. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Miljevine-Foča podnio je, 7. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-518/03 od 6. februara 2004. godine.

II- Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Državne granične službe Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je, 6. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Osnovni sud dostavio je odgovor 13. decembra 2004. godine, a tužena 16. decembra 2004. godine. Okružni sud nije dostavio odgovor.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Osnovnog suda i tužene su, 31. januara 2005. godine, dostavljeni apelantu.

III- Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Apelant je zasnovao radni odnos kod tužene na osnovu Ugovora o radu broj 03-2-2/07-340 od 20. marta 2003. godine, sa važenjem od 12 mjeseci. Tužena je donijela Odluku broj 03-2/II-5391-6/03 od 18. aprila 2003. godine, kojom se raskida navedeni ugovor o radu, zbog toga što IPTF nije apelantu izdao certifikacijsku karticu.
  • 7.
    Protiv navedene odluke tužene apelant je podnio zahtjev za preispitivanje odluke, koji je Rješenjem tužene broj 03/-2/2-5391-6-1/03 od 9. maja 2003. godine odbijen. U obrazloženju je navedeno da je predmetna odluka donesena na osnovu odluke IPTF-a o decertifikaciji apelanta, a da je na osnovu člana 25. stav 1. alineja 2. ugovora o radu, obavezan raskid ugovora o radu, ukoliko zaposleni ne dobije certifikacijsku karticu.
  • 8.
    Osnovni sud je Presudom broj P-180/03 od 26. juna 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-518/03 od 6. februara 2004. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio poništenje navedenih rješenja tužene i vraćanje na posao. U obrazloženju presude se ističe da je prvostepena odluka pravilna i na zakonu zasnovana, jer je nesporno utvrđeno da apelant ne ispunjava uvjete iz odredbe člana 25. stav 1. alineja 2. ugovora o radu.

IV - Relevantni propisi

  • 9.
    Aneks 11 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

"Član IV

  • 1.
    Strane će u potpunosti surađivati s IPTF snagama i to će narediti svim svojim agencijama za provođenje zakona."
  • 10.
    Smjernice komesara IPTF-a, broj P-11/02 od 15. augusta 2002. godine

"11. Policajac koji posjeduje privremeno ovlaštenje, a ne ispunjava uvjete koji su nabrojani pod "Kriteriji za dobivanje certifikata" u ovim smjernicama neće dobiti certifikat za obavljanje dužnosti u policijskim snagama. Policajac koji posjeduje certifikat, a koji njegovim/njenim postupcima ili propustima ne ispunjava uvjete u skladu sa smjernicama IPTF-P10/2002, paragraf 2(a) do 2(h), certifikat će mu biti oduzet. Nedobijanje ili gubljenje certifikata sprječava policajca lokalne policije da obavlja bilo koju funkciju unutar bilo koje institucije koja se bavi provođenjem zakona."

V- Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    Apelant se žali da je u postupku okončanom pobijanom presudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer su Osnovni i Okružni sud u cijelosti prihvatili odluku IPTF-a kao konačnu, odnosno zauzeli stav da nije u njihovoj nadležnosti da ispituju valjanost te odluke na osnovu koje mu je raskinut ugovor o radu kod tužene.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da ostaje kod navoda i razloga datih u obrazloženju pobijane presude, te ističe da su navodi apelacije neosnovani.
  • 13.
    Tužena u odgovoru na apelaciju ističe da je apelacija neosnovana, te da nije došlo do povrede apelantovog prava na fer i pravično suđenje, niti tužena ima mandat da vrši certifikaciju onih policajaca koje IPTF nije certificirao, nego je u svemu postupala po obavezujućim smjernicama IPTF-a, te je apelantu prestao radni odnos na osnovu člana 25. stav 1. alineja 2. ugovora o radu, jer mu IPTF nije izdao certifikat.

VI- Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj Gž-518/03 od 6. februara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 26. februara 2004. godine, a apelaciju Ustavnom sudu je podnio 7. aprila 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 18.
    Apelant navodi da mu je u postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
  • 19.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"3. Katalog prava

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Apelant navodi da su osporene presude redovnih sudova donijete na osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je decertifikacija provedena bez ikakve mogućnosti da on učestvuje u tom postupku.
  • 21.
    IPTF nije certificirao apelanta, te je u skladu sa smjernicama komesara IPTF-a, odnosno u skladu s članom 25. stav 1. alineja 2. ugovora o radu, gdje je određeno da će "DGS raskinuti ovaj ugovor bez otkaznog roka, ako zaposlenom IPTF ne izda ili oduzme certifikat (ID karticu)", prestao njegov radni odnos kod tužene. Zbog navedenog, apelant nije uspio dokazati u postupku pred redovnim sudovima osnovanost svog tužbenog zahtjeva.
  • 22.
    Apelant je imao priliku da zaštitu svojih prava iz radnog odnosa ostvaruje u sudskom postupku i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su proveli dokazni postupak u kojem je učestvovao apelant i mogao je iznijeti svoj stav u pogledu odlučnih činjenica. U osporenim presudama su dati jasni razlozi za njihovo donošenje i dovoljno su obrazložene.
  • 23.
    Ustavni sud se poziva na svoj raniji stav, prema kojem "nadležnost Ustavnog suda u apelacionim postupcima ograničena je "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i on nije nadležan da preispituje činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, ili su zanemarile ta prava, te ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i dr.) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 24.
    Ustavni sud smatra da se navedeni stav može primijeniti i u konkretnom slučaju. Iz navoda u apelaciji, kao i priložene dokumentacije, ne može se zaključiti da su odlukama redovnih sudova povrijeđena ili zanemarena apelantova ustavna prava. Također, ne može se zaključiti da je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ili da je došlo do povrede procesnih prava, odnosno da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
  • 25.
    Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII- Zaključak

  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan pobijanom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 27.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.