Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/05
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija D. M., podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj U-69/01 od 11. februara 2004. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I- Uvod

  • 1.
    D. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja podnijela je, 26. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-69/01 od 11. februara 2004. godine.

II- Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i učesnika u postupku, Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), zatraženo je, 19. novembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor 3. decembra 2004. godine, a tužena nije dostavila odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda je dostavljen apelantici 23. februara 2005. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Prvostepeni organ tužene je Zaključkom broj 02-951-184/00 od 12. oktobra 2000. godine, koji je potvrđen Rješenjem drugostepenog organa tužene broj 04-473-79/00 od 1. decembra 2000. godine, odbio apelantičin zahtjev za brisanje uknjižbe zemljišta iz posjedovnog lista 67. KO Suvo Polje, označenog sa k.č.1017/5, na ime MZ Suvo Polje, s obrazloženjem da su na osnovu pravosnažnog Rješenja Općinske uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove općine Doboj, broj 06/2-473-34/79 od 22. juna 1979. godine, predmetne nekretnine eksproprirane i upisane u korist MZ Suvo Polje, a da apelantica nema valjanu ispravu na osnovu koje bi eventualno bilo dozvoljeno brisanje uknjižbe. Naime, apelantica je tražila brisanje uknjižbe jer joj nije isplaćena naknada za eksproprirane nekretnine.
  • 7.
    Vrhovni sud je Presudom broj U-69/01 od 11. februara 2004. godine, odbio kao neosnovanu tužbu apelantice protiv navedenog rješenja tužene. U obrazloženju ove presude se ističe da okolnost da naknada za eksproprirane nekretnine nije isplaćena ne utiče na zakonitost osporenog rješenja, pošto se o naknadi za eksproprijaciju odlučuje u posebnom postupku, a uknjižba društvenog vlasništva je izvršena u skladu sa zakonom na osnovu pravosnažnog rješenja o eksproprijaciji. Vrhovni sud je presudu donio u nejavnoj sjednici, nakon dostavljanja tužbe tuženoj radi davanja odgovora na tužbu.

IV- Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 12/94) relevantne odredbe glase:

"Član 32. stav 1.

Ako tužbu ne odbaci odmah rješenjem po članu 28. stav 2. ili po članu 29. ovog zakona, niti poništi akt po članu 30. ovog zakona, sud će po jedan prijepis tužbe sa prilozima dostaviti na odgovor tuženoj strani i zainteresiranim licima, ako ih ima.

Član 33.

(1) O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.

(2) Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava."

  • 9.
    U Zakonu o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH", broj 12/87 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 8/96, 9/96, 15/96) relevantne odredbe glase:

"Član 75. stav 1.

Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni općinski organ uprave dužan je da bez odlaganja zakaže usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nepokretnost.

Član 87. stav 1.

Uknjižba društvene svojine i drugih prava na ekspropriranoj nepokretnosti vrši se na osnovu pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji."

V- Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelantica u apelaciji navodi da je osporena presuda neustavna. Njezin osnovni pravni nedostatak apelantica vidi u činjenici da je u postupku pred Vrhovnim sudom konsultirana samo tužena, a ne i apelantica, čime je prekršeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) odgovor na apelaciju

  • 11.
    Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je ona neosnovana, te da u cijelosti ostaje kod razloga datih u obrazloženju osporene presude.

VI - Dopustivost

  • 12.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj U-69/01 od 11. februara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelantica je osporenu presudu primila 6. marta 2004. godine, a apelacija je podnesena 26. aprila 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII- Meritum

  • 16.
    Apelantica pobija presudu tvrdeći da je u postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

Apelantica se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog toga što je Vrhovni sud, prije donošenja osporene presude, konsultirao samo tuženu, tako da je tuženoj dostavljena tužba radi davanja odgovora na tužbu.

  • 17.
    Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji je Vrhovni sud protumačio pozitivno-pravne propise, osim ukoliko osporena presuda krši ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi da postoje navedeni slučajevi kršenja ustavnih prava.
  • 18.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 19.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 20.
    Navodi apelantice da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak time što je Vrhovni sud konsultirao samo tuženu, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, jer je dostavljanje tužbe na odgovor tuženoj zakonska obaveza Vrhovnog suda, u skladu s članom 32. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, kako bi se omogućilo da i tužena ima pravično suđenje, čime se ni u kojem slučaju ne krši apelantičino pravo na pravičan postupak, s obzirom na to da je apelantica svoje argumente iznijela u tužbi. Pored toga, Vrhovni sud je osporenu presudu donio u nejavnoj sjednici, jer nije našao da postoji potreba, s obzirom na složenost postupka i stanje u spisu, da se u predmetnom sporu održi usmena rasprava u smislu člana 33. stav 1. Zakona o upravnim sporovima.
  • 21.
    Ustavni sud smatra da je cjelokupan postupak vođen prema odredbama Zakona o upravnim sporovima Republike Srpske, te da niti u jednoj fazi postupka apelantici nije onemogućena suštinska ravnopravnost u iznošenju činjenica i dokaza.
  • 22.
    Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII- Zaključak

  • 23.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelantica žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan osporenom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio osnovanost ovih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Također, ne postoji povreda navedenog prava, zbog toga što je sud dostavio tužbu tuženoj, radi davanja odgovora na tužbu.
  • 24.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 25.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.