USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/05
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Valerija Galić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija M. Z., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj Gž-304/03 od 13. februara 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I- Uvod
- 1.M. Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Minhena, SR Njemačka, kojeg zastupa I. T., advokat iz Mostara, podnio je, 29. aprila 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-304/03 od 13. februara 2004. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 28. maja 2004. godine.
II- Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, "Euroherc osiguranja" d.d. iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je, 14. februara 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 25. februara 2005. godine, a tuženi 23. februara 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tuženog su, 2. marta 2005. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Presudom Općinskog suda u Ljubuškom, broj P-223/00 od 11. marta 2003. godine, obavezan je tuženi da apelantu, na ime naknade štete, prouzrokovane u Tomislavgradu na njegovom putničkom vozilu, isplati iznos od 4.199,70 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 3.375,00 KM.
- 7.Rješavajući o žalbama apelanta i tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-304/03 od 13. februara 2004. godine, kojom je apelantovu žalbu odbio, a žalbu tuženog uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je tuženi obavezan isplatiti apelantu, na ime naknade štete, iznos od 1.188,13 KM i troškove postupka u iznosu od 1.131,00 KM.
IV- Relevantni propisi
- 8.Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 43/82, 72/82 i 2/92)
"Član 28. stav 1, u relevantnom dijelu, glasi:
Za vanugovornu odgovornost za štetu >Š...Ć> mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, zavisno od toga koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenika."
- 9.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92 i 13/93)
"Član 18. stav 1.
Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju svoje obaveze postupa sa pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obligacionih odnosa (pažnja dobrog privrednika, odnosno pažnja dobrog domaćina)."
Član 190.
Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja."
V- Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant u apelaciji navodi da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
- 11.Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što je Kantonalni sud u slučaju spornog obligacionog odnosa između apelanta i tuženog, koji je nastao prouzrokovanjem štete na apelantovom putničkom vozilu, primijenio odredbe čl. 18. i 190. Zakona o obligacionim odnosima, umjesto da je primijenio odredbu člana 28. stav 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Apelant, između ostalog, navodi da mu je u konkretnom slučaju Kantonalni sud trebao dosuditi naknadu štete u iznosu većem od dosuđenog, jer je opravku svoga vozila izvršio u SR Njemačkoj, po višim cijenama od onih u Bosni i Hercegovini, smatrajući da je štetna posljedica nastupila u SR Njemačkoj, gdje vozilo predstavlja dio njegove imovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju ističe da se u konkretnom slučaju apelant morao ponašati kao dobar privrednik, odnosno dobar domaćin i štetu na svome vozilu otkloniti u Bosni i Hercegovini, uz puno manje izdataka, a ne štetu otklanjati u SR Njemačkoj, gdje su izdaci daleko veći. Zbog toga, ovaj sud smatra da nije opravdana primjena člana 28. stav 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima na konkretan slučaj, pa taj zakon nije ni primijenjen. Kantonalni sud navodi da apelant pogrešno tumači navedenu zakonsku odredbu, s obzirom da je štetna radnja bila i posljedica nastupila na području Bosne i Hercegovine, a ne u inozemstvu, kako tvrdi apelant.
- 13.S obzirom na navedeno, Kantonalni sud smatra da nije narušio apelantovo pravo na pravično suđenje, pa predlaže da se apelacija kao neosnovana odbije.
- 14.U odgovoru na apelaciju tuženi, između ostalog, navodi da u predmetnom slučaju nije došlo do dislokacije štete i posljedice, kako to predstavlja apelant, nego su i šteta i posljedica nastali u Bosni i Hercegovini. Ovo, prije svega, zbog toga što je apelant državljanin Bosne i Hercegovine sa prebivalištem u Bosni i Hercegovini, te uopće nije bitno što je na privremenom radu u SR Njemačkoj.
VI- Dopustivost
- 15.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-304/03 od 13. februara 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 30. marta 2004. godine, a apelacija je podnesena 29. aprila 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII- Meritum
- 19.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 21.Član 6. stav 1. Evropske konvencije glasi:
- 21.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, garantira svakome pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, odnosno da pred sud ili tribunal iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Golder protiv Velike Britanije od 21. februara 1975, serija A, broj 18, stav 36). U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je osporenom presudom uskraćeno pravo na naknadu štete u traženom iznosu. Prema tome, konkretno pravo za koje apelant smatra da mu je povrijeđeno predstavlja pravo privatnog karaktera i, kao takvo, građansko pravo na koje se primjenjuju standardi pravičnog suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.U konkretnom slučaju, apelant se žali što je Kantonalni sud na utvrđeni činjenični supstrat primijenio odredbe člana 18. stav 1. i člana 190. Zakona o obligacionim odnosima, umjesto da je primijenio odredbu člana 28. stav 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima. Apelant smatra da je ovakva primjena materijalnog prava arbitrarna. Stoga, Ustavni sud mora odgovoriti na pitanje je li Kantonalni sud zaista na sporni materijalno-pravni odnos primijenio odredbe zakona koje nije trebalo primijeniti i je li, ukoliko je to bio slučaj, takva primjena zakona mogla imati utjecaja na pravično suđenje.
- 24.Nesporno je da je apelant u Tomislavgradu pretrpio štetu na svome putničkom vozilu, te da je prvostepenom presudom tuženi obavezan na naknadu ove štete, jer ju je prouzrokovao njegov osiguranik. Apelant je štetu otklonio u SR Njemačkoj, gdje privremeno boravi na radu, dok mu je osporenom presudom Kantonalnog suda dosuđena naknada štete u visini troškova koje bi imao da je štetu otklonio u Bosni i Hercegovini.
- 25.Odredbom člana 28. stav 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima je propisano da "za vanugovornu odgovornost za štetu >Š...Ć> mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, zavisno od toga koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenika". Iz teksta navedene zakonske odredbe proizlazi da je oštećenik za razrješenje pitanja vanugovorne odgovornosti za štetu ovlašten njezinu naknadu tražiti primjenom prava po mjestu izvršenja radnje ili po mjestu nastupanja posljedice.
- 26.Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju mjesto izvršenja radnje i mjesto nastupanja posljedice identično, odnosno da je u Tomislavgradu izvršena radnja kojom je šteta prouzrokovana, što i nije sporno, ali da je Tomislavgrad i mjesto u kojem je nastupila posljedica. Dakle, i u jednom i u drugom slučaju redovni sudovi su bili u obavezi primijeniti relevantno domaće pravo. Činjenica da je apelant posljedice štete, nastale u Tomislavgradu, otklonio u SR Njemačkoj ne znači da je posljedica i nastupila u SR Njemačkoj i da je zbog toga u pitanju pravni odnos sa međunarodnim elementom.
- 27.Ustavni sud ne može prihvatiti kao ispravnu apelantovu tvrdnju da je posljedica štetnog događaja nastupila kada je izvršio popravku svoga vozila, zbog čega se ima smatrati da je šteta nastupila u SR Njemačkoj, gdje, kako tvrdi apelant, njegovo vozilo predstavlja dio njegove imovine. Naprotiv, u konkretnom slučaju je posljedica, u obliku nastale štete na vozilu, prouzrokovana u trenutku i na mjestu saobraćajnog udesa, dakle u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vrijeme i mjesto popravke vozila. Stoga, jedino relevantno pravo koje se moglo primijeniti u konkretnom slučaju jeste domaće pravo. I naposljetku, predmetno vozilo, kao pokretna imovina, je dio apelantove imovine i u SR Njemačkoj kao i bilo gdje drugdje van te zemlje što, dakle, nije moglo biti od utjecaja na razrješenje ovoga spora.
- 28.S obzirom da ne postoji međunarodni element u predmetnom pravnom odnosu, Kantonalni sud nije na taj odnos mogao primijeniti odredbu člana 28. stav 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, kojim su regulirana pitanja primjene prava u slučajevima u kojima međunarodni element postoji. Stoga, Ustavni sud smatra da u predmetnom slučaju Kantonalni sud nije proizvoljno primijenio prava.
- 29.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII- Zaključak
- 30.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog prava u postupku koji je okončan osporenom presudom, a Ustavni sud nije utvrdio osnovanost ovih navoda, niti postojanje drugih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.