USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. marta 2005. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 32/05
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija N. I., podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-133/04 od 26. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-575/02-I od 8. decembra 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I- Uvod
- 1.N. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gredica, kojeg zastupa M. Z., advokat iz Brčkog, podnio je, 4. augusta 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-133/04 od 26. maja 2004. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-575/02-I od 8. decembra 2003. godine.
II- Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i S. O. kao učesnika u postupku (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je, 16. decembra 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. decembra 2004. godine, tuženi 7. januara 2005. godine, a Osnovni sud nije dostavio odgovor.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori na apelaciju su, 16. februara 2005. godine, dostavljeni apelantu.
III- Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Osnovni sud je Presudom broj P-575/02-I od 8. decembra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj Gž-133/04 od 26. maja 2004. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev podnesen protiv tuženog zbog naknade nematerijalne štete. Apelant je podnio tužbu smatrajući da mu je tuženi povrijedio čast, ugled i lično dostojanstvo time što je, kako je naveo, protiv njega podnio krivičnu prijavu zbog krađe ručnog sata. Osnovni sud je tokom postupka proveo dokaze i utvrdio da je tuženi krivičnu prijavu zbog krađe sata podnio protiv nepoznatog lica, te da javno tužilaštvo nije našlo razloga za otvaranje istrage protiv apelanta. Također, Osnovni sud je utvrdio i da tuženi niti jednim svojim postupkom ili radnjom nije učinio ništa što bi upućivalo da je direktno optužio apelanta, niti ga je na bilo koji način javno izložio neugodnostima ili neprijatnostima. Na osnovu toga Osnovni sud je odbio tužbeni zahtjev.
- 7.Apelacioni sud je potvrdio prvostepenu presudu i zaključio da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te da su materijalni propisi pravilno primijenjeni. Također, Apelacioni sud je zaključio da je Osnovni sud dao valjane razloge za svoju odluku, a nije pronašao ni bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa je apelantovu žalbu odbio.
IV- Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni glasnik RBiH", br. 2/92 i 13/93") relevantne odredbe glase:
"Član 200.
(1) Za >Š...Ć> pretrpljene duševne bolove zbog >Š...Ć> povrede ugleda, časti, slobode prava ili prava ličnosti, >Š...Ć> sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, >Š...Ć> dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i o njenom odsustvu. >Š...Ć>"
V- Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Ove povrede apelant vidi u tome što ga je tuženi izložio neprijatnostima, budući da je za sat koji je tuženi vidio na apelantovoj ruci smatrao da je njegov ukradeni sat, zbog čega je apelant morao dati policiji izjavu, čime je bio izložen neugodnostima. Također, apelant navodi da je tuženi i tokom postupka pred prvostepenim sudom više puta isticao da mu je apelant ukrao sat, čime je povrijedio apelantovu čast i ugled, a sudovi to nisu uzeli u obzir kod odlučivanja.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.Apelacioni sud u odgovoru pobija navode iz apelacije, te navodi da tuženi nikada nije direktno i javno optužio apelanta za krađu sata, te da neugodnosti koje je apelant eventualno imao nisu bile takve da bi povrijedile njegovu čast, ugled i dostojanstvo tako da bi mu za to pripadala naknada štete. Osim toga, Apelacioni sud smatra da ni u prvostepenom ni u drugostepenom postupku nije bilo nikakvih propusta koji bi vodili kršenju prava na pravično suđenje ili prava na imovinu kako to apelant tvrdi, te predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.
- 11.Tuženi je u odgovoru na apelaciju također osporio sve navode iz apelacije, jer smatra da niti jedno apelantovo pravo nije prekršeno. Tuženi smatra da se navodi apelacije odnose isključivo na utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, te da nema nikakvih argumenata u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Stoga, tuženi predlaže da Ustavni sud apelaciju odbije.
VI- Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Gž-133/04 od 26. maja 2004. godine, protiv koje nema efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 8. juna 2004. godine, a apelaciju je podnio 4. augusta 2004. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII- Meritum
- 16.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 18.Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 18.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na spor o naknadi nematerijalne štete, dakle na predmet građansko-pravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Apelantova žalba se u cijelosti odnosi na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanom sudskom postupku.
- 21.Ustavni sud nije, općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 22.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 23.U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelant imao mogućnost da iznese i brani svoje argumente pred nadležnim sudovima tokom cijelog postupka i to na dvije sudske instance pune jurisdikcije. Sudovi su u potpunosti proveli postupak u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, a apelant nije osporio nijednu procesnu radnju u postupku donošenja pobijanih odluka. Na osnovu svih provedenih dokaza, prvostepeni sud je utvrdio da tuženi nije niti jednim svojim postupkom ili radnjom učinio nešto što bi upućivalo da je direktno optužio apelanta, niti ga je javno izložio neugodnostima. Osim toga, Ustavni sud također zapaža da su ova pitanja već bila predmetom apelantove žalbe na prvostepenu presudu, pa ih je Apelacioni sud detaljno razmotrio i utvrdio da je prvostepeni sud pravilno ocijenio izvedene dokaze i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
- 24.Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete zbog povrede ugleda i časti. Prema Zakonu o obligacionim odnosima i ustaljenoj praksi redovnih sudova, novčana naknada zbog povrede časti i ugleda ograničena je samo na takve napade koji, prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove ličnosti. Ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, zaključili da je apelant pretrpio ovakvu štetu, pa su odbili njegov tužbeni zahtjev. Ustavni sud smatra da se, u konkretnom slučaju, način na koji su i prvostepeni i drugostepeni sud tumačili pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje apelantovih ustavnih prava. U obje pobijane presude navedeni su svi potrebni razlozi i data detaljna obrazloženja. Također, ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 25.Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 26.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u pogledu navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII- Zaključak
- 27.Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskim postupcima, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.