Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 28. juna 2005. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 27/06.
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Hamze Hodžića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-2117/03 od 17. marta 2004. godine i Presude Općinskog suda u Brezi broj P-43/02 od 29. oktobra 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I. Uvod

  • 1.
    Hamza Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze podnio je 1. juna 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-2117/03 od 17. marta 2004. godine i Presude Općinskog suda u Brezi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-43/02 od 29. oktobra 2003. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Rudnika mrkog uglja Breza d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je, 24. marta 2005. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. aprila 2005. godine, a tuženi 8. aprila 2005. godine.
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 17. juna 2005. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Apelantu je Rješenjem Sekretarijata za privredu i finansije Skupštine općine Breza, broj 03/5-360-54/75 od 8. aprila 1975. godine, odobrena izgradnja porodične stambene zgrade i to na vlastiti rizik od rudarskih podzemnih radova. Prethodno je apelant dao pismenu izjavu kojom se odrekao prava na naknadu štete koja bi nastala kao posljedica rudarskih radova, koja je ubilježena u zemljišne knjige u smislu člana 75. stav 4. Zakona o rudarstvu ("Službeni list SRBiH", broj 36/73).
  • 7.
    Općinski sud je Presudom broj P-43/02 od 29. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-2117/03 od 17. marta 2004. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete na porodičnom stambenom objektu, koja je nastala kao posljedica radova tuženog na eksploataciji uglja. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da je apelantu izdata građevinska dozvola na osnovu prethodno date izjave o odricanju od naknade štete, kojom se on odrekao prava u svoje ime i u ime svojih nasljednika na naknadu štete koja bi eventualno mogla nastati kao posljedica nadzemnih i podzemnih rudarskih radova, te pristao da se takva izjava ubilježi u zemljišne knjige, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

IV. Relevantni propisi

  • 8.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/93) relevantne odredbe glase.

"Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

Član 350.

Drugostepeni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti."

  • 9.
    U zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/87, 39/85 i 57/89, "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, te "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantna odredba glasi:

"Osnove odgovornosti

Član 154.

Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Š...Ć

Pristanak oštećenika

Član 163.

Ko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete uzrokovane tom radnjom."

  • 10.
    U Zakonu o rudarstvu ("Službeni list SRBiH", broj 36/73) relevantna odredba glasi:

"Član 72.

Eksploataciono polje sačinjava prostor koji je horizontalno na površini zemlje ograničen pravim linijama ili prirodnim granicama, a prostire se neograničeno u dubinu zemlje između vertikalnih ravni položenih kroz te linije odnosno prirodne granice.

Član 75.

Za podizanje građevinskih objekata na zemljištu u granicama eksploatacionog polja mora se, prije izdavanja odobrenja za izgradnju građevinskog objekta, pribaviti mišljenje rudarske organizacije o mogućnosti podizanja građevinskog objekta s obzirom na rudarske radove.

Š...Ć

Ako i prema mišljenju republičkog rudarskog organa postoji mogućnost oštećenja građevinskog objekta, odobrenje za izgradnju građevinskog objekta se neće izdati.

Odobrenje za izgradnju građevinskog objekta može se izuzetno izdati i kad prema mišljenju rudarske organizacije odnosno republičkog rudarskog organa postoji mogućnost oštećenja građevinskog objekta, ali samo ako ne postoji opasnost po život i zdravlje građana, ako se investitor pismeno odrekne prava na naknadu štete koja bi nastala kao posljedica rudarskih radova i ako se ova njegova izjava ubilježi u zemljišne knjige."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 11.
    U apelaciji apelant je naveo da su sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, čime su mu prekršena ustavna prava na pravično suđenje i na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ove povrede apelant vidi u tome što sud nije utvrdio da je prilikom izdavanja građevinske dozvole za njegov porodični stambeni objekt učinjena greška i objekt označen kao da se nalazi u eksploatacionom polju rudnika, iako se on nalazi u zaštitnom stubu eksploatacionog polja. Smatra da ove njegove navode potvrđuje i činjenica da je nakon izgradnje porodičnog stambenog objekta dobio saglasnost za izgradnju pomoćnih objekata u kojoj je navedeno da se oni nalaze u zaštitnom stubu, a ne u eksploatacionom polju. Dalje, da sud nije cijenio nalaz vještaka prema kojem je uslijed nesolidnog miniranja tuženog nastala šteta na njegovoj kući. Da su radovi koji su uticali na nastanak štete izvedeni na površinskom kopu, a u vrijeme izdavanja odobrenja za građenje i davanje njegove izjave o odricanju od naknade štete rudnik se nije bavio površinskom eksploatacijom uglja. Smatra da iz osporenih presuda proizlazi da štetnik može djelovati van granica dopuštenosti, a da za to ne snosi nikakve posljedice, dok se njegova imovina uništava i krše njegova ustavna prava.

b) Odgovor na apelaciju

  • 12.
    Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju je naveo da iz apelacije proizlazi kako se apelant ne slaže sa tumačenjem suda, ali da to ne predstavlja kršenje njegovih ustavnih prava, te da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer je nesporno utvrđeno da se on odrekao prava na naknadu štete koja može nastati usljed rudarskih radova.
  • 13.
    Tuženi je u odgovoru na apelaciju naveo da osporene presude nisu prekršile apelantova ustavna prava. U pogledu pojedinih navoda iz apelacije, tuženi je odgovorio kako se apelantov porodični stambeni objekt nalazi na eksploatacionom polju rudnika, da je 1979. godine došlo do proširenja zaštitnih stubova eksploatacionog polja, te je apelant dobio saglasnost za dogradnju pomoćnih objekata uz postojeći porodični stambeni objekt.

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-2117/03 od 17. marta 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 20. aprila 2004. godine, a apelacija je podnesena 1. juna 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 18.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova ustavna prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

  • 19.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 20.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 21.
    Osporenim presudama je odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu da mu tuženi naknadi štetu, dakle odlučeno je o građanskim pravima i obavezama, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom slučaju. Prema tome, Ustavni sud je nadležan da ispita je li postupak bio pravičan, onako kako to zahtijevaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 22.
    Apelant, u suštini, osporava navedene presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
  • 23.
    Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03).
  • 24.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Presudu Evropskog suda za ljudska prava Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 38/03).
  • 25.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi da budu izneseni u obrazloženju presude (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 62/01, od 5. aprila 2002. godine, tačka 19, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 24/02).
  • 26.
    U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u sve raspoložive objektivne dokaze. Apelant je sudjelovao u postupku i imao mogućnost da predlaže dokaze i da se izjasni o svim izvedenim dokazima. Drugostepeni sud je ocijenio da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Prvostepeni sud je presudu donio na glavnoj i javnoj raspravi u prisustvu apelanta, nakon svestrane i brižljive ocjene dokaza, a drugostepeni sud je svoju presudu donio u nejavnoj sjednici, bez prisustva stranaka, koje to nisu ni zahtijevale. Odluke sudova su jasne i dovoljno obrazložene, a temelje se prvenstveno na utvrđenoj činjenici da se apelant, u postupku koji je prethodio izdavanju odobrenja za izgradnju porodičnog stambenog objekta, odrekao naknade štete koja može nastati usljed podzemnih ili nadzemnih rudarskih radova. Ustavni sud ne smatra da su redovni sudovi arbitrarno primijenili materijalno pravo, niti da ima naznaka o povredama procesnih prava apelanta, što bi predstavljalo kršenje prava na pravično suđenje.
  • 27.
    Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 28.
    U svjetlu zaključka o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se apelant žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u sudskom postupku, a Ustavni sud nije utvrdio da postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan.
  • 30.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 31.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.