Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine je donio

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 41/06.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 580/05, rješavajući apelacije "Globus trade" d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Usvajaju se apelacije "Globus trade" d.o.o. Mostar, podnesene protiv presuda Vrhovnog suda Federacije BiH br. U-641/03, U-643/03 i U-642/03 od 21. januara 2005. godine.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na javnu raspravu.

Ukidaju se presude Vrhovnog suda Federacije BiH br. U-641/03, U-643/03 i U-642/03 od 21. januara 2005. godine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije BiH da bez odlaganja, u skladu sa članom 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i članom 75. Zakona o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 38/05) osigura donošenje novih odluka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    "Globus trade" d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Jurica Musa, advokat iz Čitluka, podnio je 16. marta 2005. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. U-641/03, U-643/03 i U-642/03 od 21. januara 2005. godine. Apelant je, također, zatražio donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja upravnih organa koja su potvrđena osporenim presudama, do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je Odlukom broj AP 580/05 od 12. aprila 2005. godine, prema članu 78. stav 1. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, odbio kao neosnovane apelantove zahtjeve za donošenje privremenih mjera. Ustavni sud je tada, u smislu člana 30. stav 1. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da je dostavljeno više zahtjeva iz njegove nadležnosti o istom pitanju, odlučio da će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku, pa su spojene apelacije br. AP 580/05, AP 581/05 i AP 582/05.
  • 3.
    Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva finansija - Carinska uprava Sarajevo - Carinarnice Tomislavgrad i Federalnog ministarstva finansija, zatraženo je 5. maja 2005. godine da dostave odgovor na apelacije.
  • 4.
    Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelacije 18. maja 2005. godine, Uprava za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Mostar (bivša Carinarnica Mostar) 23. maja 2005. godine i Uprava za indirektno oporezivanje, Odjeljenje za pravne poslove koja je stupanjem na snagu Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH" br. 44/03 i 52/04) preuzela od Federalnog ministarstva finansija nadležnost za upravno rješavanje, 1. juna 2005. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Uprave za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Mostar i Uprave za indirektno oporezivanje, Odjeljenje za pravne poslove, dostavljeni su apelantu 13. februara 2006. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je pravno lice registrirano za uvozne poslove, a bavi se uvozom mesnih sirovina za reprodukcijske svrhe za poznatog kupca firmu Mesna industrija "Lijanovići" d.o.o. iz Širokog Brijega.
  • 8.
    Apelant je u periodu od 26. marta 2002. godine do 1. aprila 2002. godine izvršio uvoz zamrznutog pilećeg mesa tarifne oznake 0207.140000 i izvršio carinjenje po Jedinstvenim carinskim ispravama kod Carinarnice Tomislavgrad. Apelant je na uvezenu robu platio obaveze koje su nametnute rješenjima Carinarnice Tomislavgrad. S obzirom da nije bilo prigovora na carinske postupke, obaveza plaćanja carinskog duga, nametnuta rješenjima, je ispunjena, plaćena je carina, dok posebna pristojba (taksa, prelevman) nije obračunata niti plaćena.
  • 9.
    Nakon što je proveden carinski postupak i apelant uplatio carinski dug, Carinarnica Tomislavgrad je, po službenoj dužnosti, primjenom instituta izmjene carinske prijave nakon stavljanja robe u promet iz člana 96. st. 1. i 3. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 21/98 i 10/02), pokrenula postupak naknadne naplate posebne takse (prelevmana) za robu uvezenu u periodu od 26. marta 2002. godine do 1. aprila 2002. godine. Nakon okončanja navedenih postupaka, Carinarnica Tomislavgrad je 20. augusta 2002. godine donijela rješenja, koja su potvrđena rješenjima Federalnog ministarstva finansija donesenim 18. novembra 2002. godine, kojima je apelant obavezan da izvrši naknadnu uplatu posebne takse (prelevmana) za robu iz tarifne oznake 027.140000 u iznosima i na način kako je navedeno u dispozitivima rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da, suprotno Odluci o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe ("Službeni glasnik BiH" br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, 15/01, 33/01 i 17/02), prilikom carinjenja apelantove uvezene robe nije izvršen obračun ni naplata posebne takse (prelevmana). Dalje, u obrazloženju rješenja je navedeno da su ona donesena na temelju člana 96. st. 1. i 3. Zakona o carinskoj politici BiH koji predviđa mogućnost promjene ili dopune carinske prijave nakon puštanja ocarinjene robe u promet.
  • 10.
    Apelant je protiv drugostepenih rješenja pokrenuo upravne sporove pred Vrhovnim sudom. U tužbama je apelant osporio zakonitost rješenja upravnih organa navodeći da je pogrešno primijenjen član 96. Zakona o carinskoj politici BiH s obzirom da su svi podaci koji se odnose na uvezenu robu i na temelju kojih je provedeno carinjenje tačni i sadržani u carinskim prijavama, te da nije bilo netačnih i nepotpunih podataka prilikom carinske procedure. Također je navedeno u tužbama da su osporena rješenja nezakonita jer su donesena suprotno postojećim tumačenjima nadležnih organa Carinske uprave i Federalnog ministarstva finansija koji su svojim dopisima broj D-6105/2 od 4. jula 2000. godine, odnosno broj 01-16-2632/00 od 23. juna 2000. godine, dali instrukcije da se na mašinski iskošteno pileće i pureće meso, namijenjeno proizvodnji, kao što je kod apelanta slučaj, ne primjenjuju odredbe Odluke o određivanju proizvoda na koje se pri njihovom uvozu plaćaju posebne pristojbe (prelevmani).
  • 11.
    Vrhovni sud je, u upravnom sporu po apelantovim tužbama protiv rješenja drugostepenog organa, donio presude (kako je navedeno u uvodu ove Odluke) kojim se tužbe odbijaju, uz obrazloženje da su osporena rješenja pravilno donesena i na zakonu zasnovana. U obrazloženjima presuda je zaključeno da je prvostepeni organ u propisanom roku od godinu dana pravilno izvršio naknadni obračun posebne takse (prelevmana) prema propisu koji je bio na snazi na dan carinjenja robe. Dalje je navedeno da, s obzirom da se u predmetnom slučaju naknadni obračun posebne pristojbe i nalog za njenu uplatu temelji na ovlaštenju carinarnice iz člana 249. Carinskog zakona, otpadaju prigovori tužitelja da Carinarnica Tomislavgrad nije bila nadležna da naknadno obračuna posebnu pristojbu. Na kraju je zaključeno da zakonitost i pravilnost osporenog rješenja nije dovedena u sumnju ni navodima o postojanju tumačenja Federalnog ministarstva, odnosno Carinske uprave da se na uvezenu robu ne plaća posebna pristojba, s obzirom da su ta tumačenja u suprotnosti kako sa zakonom tako i sa podzakonskim aktom jer je nadležni organ i na osnovu zakonskih ovlaštenja donio navedenu odluku koja, dakle, predstavlja pozitivni pravni propis koji su carinski organi morali primijeniti, bez obzira na tumačenja koja su dali neovlašteni organi.
  • 12.
    Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu evidentno je da je Federalno ministarstvo finansija, u vezi sa primjenom Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe, dalo tumačenje broj 01-16-2632/00 od 23. juna 2000. godine da se navedena odluka ne primjenjuje na mašinski iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju. Navedeno tumačenje je dopisom 0906. broj D-6105/2 od 4. jula 2000. godine dostavljeno svim carinarnicama na provedbu.
  • 13.
    Aktom Carinske uprave Federalnog ministarstva finansija 0902. broj D-7108 od 25. jula 2000. godine, carinarnice su obaviještene da je mišljenje Federalnog ministarstva finansija broj 01-16-2632/00 od 23. juna 2000. godine o neplaćanju prelevmana na mašinski iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju - suprotno Odluci o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe. Također je navedeno da će za sve pošiljke, koje su ocarinjene bez plaćanja posebne pristojbe, carinarnice izvršiti naknadni obračun i naplatu posebne pristojbe, o čemu je neophodno izvijestiti Carinsku upravu.
  • 14.
    Aktom 0901. broj 16-8-3180-2/02 od 5. aprila 2002. godine, Carinska uprava je obavijestila sve carinarnice da se akti 0906. broj D-6105/2 od 4. jula 2000. godine i 0902. broj D-7108 od 25. jula 2000. godine, dostavljeni kao Uputstva o obračunu i naplati posebne pristojbe za robu iz tarifne oznake 0207.140000 za robu (mašinski iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju), stavljaju van snage. U cilju jednoobraznog postupanja, naloženo je da se počevši od 8. aprila 2002. godine na svu robu koja se svrstava u tarifnu oznaku 0207.140000 naplaćuje posebna pristojba u visini utvrđenoj navedenom odlukom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Apelant je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Do navedenih povreda je, po apelantovom mišljenju, inter alia, došlo zbog toga što prije donošenja odluka upravnih organa i suda nije proveden postupak u kojem bi apelantu bila data mogućnost izjašnjenja na činjenice i dokaze koji su prethodili donošenju odluke. Apelant je, također, naveo da je Vrhovni sud presude donio na nejavnoj sjednici te da navodi iz njegovih žalbi nisu uopće razmatrani i cijenjeni u drugostepenom postupku niti je Vrhovni sud cijenio sve navode njihove tužbe, obrazloženja donesenih odluka su nepotpuna i ne sadrže razloge za donošenje odluke. Također je navedeno da se presude Vrhovnog suda pozivaju na zakon koji je prestao važiti te sud, stoga, pogrešno tumači i primjenjuje važeće propise.

b) Odgovor na apelaciju

  • 16.
    Vrhovni sud u odgovoru na apelacije ističe da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u pobijanim odlukama jer posebna pristojba koja predstavlja javni prihod i koja se obračunava i naplaćuje u postupku carinjenja uvezene robe ne predstavlja "građansku stvar". Dalje, napominje da karakter plaćanja posebne pristojbe proističe iz apelantove obaveze da ispoštuje svoje obaveze prema carinskim organima, te predlaže da se apelacije kao neosnovane odbiju.
  • 17.
    Uprava za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Mostar (bivša Carinarnica Mostar) u svom odgovoru ističe da nije došlo do kršenja apelantovih prava jer je naknadna provjera podataka deklariranih u prijavi (JCI) izvršena u skladu sa članom 96. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. U odgovoru se, dalje, navodi da je jedno od pravila carinskog postupka brz protok robe i okončanje carinskog postupka u što kraćem roku, te da je, s ciljem poštivanja tog pravila, odredbama člana 96. navedenog zakona, data mogućnost naknadne provjere podataka i naknadnog carinjenja. Također se navodi da je pozivanje apelanta na akte Federalnog ministarstva finansija i Federalne carinske uprave, kojima su data tumačenja o naplati posebne pristojbe (prelevmana) bez uticaja, jer ti akti imaju karakter objašnjenja i instrukcija, a nikako obavezujuću snagu. Apelant je imao mogućnost da štiti svoja prava podnošenjem žalbe i tužbe te zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predlaže da se apelacije odbiju kao neosnovane.
  • 18.
    Uprava za indirektno oporezivanje, Odjeljenje za pravne poslove, u svom odgovoru je iznijelo istovjetne stavove kao i Uprava za indirektno oporezivanje, Regionalni centar Mostar (bivša Carinarnica Mostar).

V. Relevantni propisi

  • 19.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici glasi kako slijedi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Zakon o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 2/98 i 8/00)

"Član 5.

Upravne sporove rješavaju najviši sud kantona-županije i Vrhovni sud Federacije.

Član 6.

Vrhovni sud Federacije odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata federalnih organa uprave i federalnih ustanova, drugih federalnih institucija i institucija koje imaju javne ovlasti a koje su osnovane federalnim zakonom.

Član 30.

O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.

Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače, nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava).

Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i stranka može predložiti da se održi rasprava".

  • 21.
    Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 38/05)

"Član 28. stav 1. tačka 1. podtačka d)

Kantonalni sud je nadležan:

  • 1)
    Prvostepena nadležnost
    • d)
      da odlučuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zaštitu sloboda i prava utvrđenih ustavom, ako su takve slobode i prava povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom ili radnjom službenog lica u organima uprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu kada za zaštitu tih prava nije osigurana druga sudska zaštita.

Član 75.

Postupak u predmetima upravnih sporova u kojima je stvarna nadležnost izmijenjena odredbama člana 28. stav 1. tačka 1. podtačka d) ovog Zakona, koji je pokrenut do dana stupanja na snagu ovog Zakona, nastavit će se pred sudom nadležnim prema odredbama čl. 5. i 6. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 8/00), osim u postupcima koji nisu završeni po tužbama podnesenim Vrhovnom sudu Federacije nakon 31.12.2003. godine, koji postupak će se nastaviti pred nadležnim kantonalnim sudom u skladu sa ovim Zakonom.

  • 22.
    Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05)

"Član 64. stav 1.

Odlukom kojom usvaja apelaciju Ustavni sud ukida osporenu odluku i predmet vraća sudu, odnosno organu koji je donio tu odluku na ponovni postupak. Ako je do donošenja odluke Ustavnog suda promijenjen zakon koji određuje nadležnost za postupanje u toj pravnoj stvari sud, odnosno organ koji je donio ukinutu odluku, dužan je bez odlaganja dostaviti predmet nadležnom sudu, odnosno organu."

VI. Dopustivost

  • 23.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 24.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 25.
    Predmet osporavanja ostalim apelacijama su presude Vrhovnog suda br. U-641/03, U-643/03 i U-642/03 od 21. januara 2005. godine, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, apelacije su podnesene Ustavnom sudu 16. marta 2005. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, ove apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
  • 26.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da mu ni u jednoj fazi postupka nije omogućeno da se izjasni o činjenicama i dokazima koji su prethodili donošenju odluka. Prema apelantovim navodima to mu nije omogućeno ni pred upravnim organima, a također ni pred Vrhovnim sudom jer su presude donesene na nejavnoj sjednici. Apelant, također, smatra da mu je zbog navedenog povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
  • 28.
    Umjesto posebnog obrazloženja merituma ove Odluke, u pogledu navedenih žalbenih navoda apelanta, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci broj U 148/03 od 28. novembra 2003. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 1/04 od 27. januara 2004. godine), koja je donesena povodom istih pravnih pitanja.
  • 29.
    Razlozi navedeni u Odluci broj U 148/03 od 28. novembra 2003. godine se u cijelosti odnose i na ovu Odluku pa, iz istih razloga, s obzirom da apelantu ni u postupku koji je vođen pred carinskim organima, a ni u postupku pred Vrhovnim sudom, nije osigurana javnost postupka i nije mu data mogućnost da lično ispita navode prijava protiv njega niti da lično obrazloži razloge podnošenja tužbe u upravnom sporu, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali zahtjevi

  • 30.
    U svjetlu nalaza Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 31.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.