USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 27. januara 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 45/06.
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
David Feldman, sudija
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Seada Palavrić, sutkinja
Utvrđuje se da su: Zakon o federalnom tužilaštvu Federacije BiH, Zakon o dopuni Zakona o postupku upisa pravnih lica u sudski registar, Zakon o unutrašnjim poslovima Federacije BiH, Zakon o imunitetu Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Agenciji za bankarstvo Federacije BiH, Zakon o trezoru u Federaciji BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Vladi Federacije BiH, Zakon o federalnim ministarstvima i drugim organima federalne uprave, Zakon o zemljišnim knjigama Federacije BiH, Zakon o prestanku važenja Zakona o osiguranju depozita u Federaciji BiH, Zakon o zaštiti od klevete Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije BiH (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 19/03), Zakon o izvršavanju Budžeta Federacije BiH za 2003. godinu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Centru za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji BiH (objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 21/03), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bankama, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o platnim transakcijama, Zakon o izmjenama Zakona o odbrani Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o turističkim zajednicama i unapređenju turizma u Federaciji BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o turističko-ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o bibliotekarskoj djelatnosti, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mjenici (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 28/03), Zakon o stečajnom postupku, Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima, Zakon o dopunama Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnom ispitu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zanatstvu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi Federacije BiH, Zakon o likvidacionom postupku, Zakon o državnoj službi u Federaciji BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupku upisa pravnih lica u sudski registar, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim društvima (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 29/03), Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/03), Zakon o upravljanju otpadom, Zakon o zaštiti zraka, Zakon o zaštiti voda, Zakon o zaštiti okoline, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o fondu za zaštitu okoline Federacije BiH (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 33/03), Zakon o ministarskim, Vladinim i drugim imenovanjima Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privrednim komorama u Federaciji BiH (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 34/03), Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 35/03), Krivični zakon Federacije BiH, Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 36/03), Zakon o dopuni Zakona o registriranim zalogama na pokretnim stvarima i članskim udjelima, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na naftne derivate, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na kafu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH i finansiranju Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na pivo, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na alkohol (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 37/03), Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", broj 39/03), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upisu pravnih lica u sudski registar, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stranim ulaganjima, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 50/03), Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 53/03), Zakon o finansiranju željezničke infrastrukture i sufinansiranju putničkog i kombiniranog saobraćaja, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 57/03), Zakon o statistici u Federaciji BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 63/03), Zakon o izmjenama Zakona o porezu na plaću, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, Zakon o prijenosu i rješavanju neriješenih zahtjeva za vraćanje u posjed stana na kojem postoji stanarsko pravo ili nekretnine u vlasništvu koji su podneseni Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 6/04), Zakon o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 9/04), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju naseljenih mjesta i o izmjenama u nazivima naseljenih mjesta u određenim općinama (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 14/04), Zakon o izvršenju Budžeta Federacije BiH za 2004. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 17/04), Zakon o direktnom izboru općinskog načelnika u Federaciji BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 20/04), Zakon o standardnoj klasifikaciji zanimanja ("Službene novine Federacije BiH", broj 22/04), Zakon o novčanoj podršci i primarnoj novčanoj proizvodnji, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pomilovanju, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Poreskoj upravi Federacije BiH (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 28/04), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odgađanju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 30/04), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/04), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o registru vrijednosnih papira, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Komisiji za vrijednosne papire (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 33/04), Zakon o pravima boraca i njihovih porodica, Zakon o odbrani Federacije BiH, Zakon o službi u Vojsci Federacije BiH (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 34/04), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodnim zonama, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudskoj policiji, Zakon o izmjeni Zakona o šumama (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 37/04), Zakon o vijeću zaposlenika ("Službene novine Federacije BiH", broj 38/04), Zakon o izmjenama Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posebnom porezu na bezalkoholna pića, Zakon o izmjeni Zakona o vanparničnom postupku, Zakon o izmjeni Zakona o državnoj službi u Federaciji BiH (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 39/04), Zakon o matičnoj evidenciji o osiguranicima i korisnicima prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o duhanu, Zakon o raseljenim licima - prognanicima i izbjeglicama - povratnicima u Federaciji BiH, Zakon o vrstama i procentima fizičkih onesposobljenosti (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 42/04), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji preduzeća, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 44/04), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u Federaciji BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti voda (svi objavljeni u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 54/04), Zakon o izmjeni Zakona o registriranim zalozima na pokretnim stvarima i članskim udjelima, Zakon o visini stope zatezne kamate na neizmirena dugovanja (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 56/04), Zakon o trgovini, Zakon o slatkovodnom ribarstvu (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 64/04), Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH", broj 66/04), Zakon o prestanku važenja Zakona o sprečavanju pranja novca u Federaciji BiH, Zakon o izmjenama Zakona o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 70/04), Zakon o kontroli predmeta od plemenitih metala, Zakon o poštanskom prometu Federacije BiH (oba objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 76/04), Zakon o investiranju javnih sredstava ("Službene novine Federacije BiH", broj 77/04), Zakon o izvršenju Budžeta Federacije BiH za 2005. godinu ("Službene novine Federacije BiH", broj 78/04) doneseni u skladu sa članom II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Borislav Paravac, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je 31. marta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu usaglašenosti zakona navedenih u dispozitivu ove Odluke (u daljnjem tekstu: osporeni zakoni) sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatraženo je 7. decembra 2005. godine da dostave odgovore na zahtjev.
- 3.Odgovori nisu dostavljeni u ostavljenom roku od 15 dana, koji je istekao 27. decembra 2005. godine.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
Podnosilac zahtjeva je podnio zahtjev za pokretanje postupka radi ocjene usaglašenosti osporenih zakona koje je donio Parlament Federacije BiH u tekućem sazivu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U obrazloženju zahtjeva je navedeno kako Dom naroda Parlamenta Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Dom naroda) ni nakon više od dvije godine od proteklih općih izbora nije konstituiran u skladu sa Ustavom Federacije BiH, jer je imenovano samo devet od predviđenih 17 delegata iz reda srpskog naroda. Prema tome, nema zastupljenosti dvije trećine Kluba delegata iz reda srpskog naroda, pa se odredbe Ustava Federacije BiH o zaštiti vitalnog nacionalnog interesa ne mogu provoditi kada je riječ o delegatima iz reda srpskog naroda, odnosno način na koji funkcionira Dom naroda onemogućava da delegati iz reda srpskog naroda ispune formalne pretpostavke propisane Ustavom Federacije BiH da pokrenu pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Podnosilac zahtjeva smatra da se zbog toga ne poštuju "osnovna međunarodno priznata prava utvrđena članom II Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni prava i slobode određeni Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima koji se direktno primjenjuju u BiH i koji imaju prioritet nad svim drugim zakonima. Također, Ustav BiH u članu II/4. govori o zabrani diskriminacije u uživanju prava i sloboda na teritoriji BiH, prema bilo kom osnovu". Podnosilac zahtjeva je, dalje, naveo da se Ustavom Federacije BiH definirani vitalni nacionalni interes ogleda i u ostvarivanju prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti, te u pravu u procesu donošenja odluka, a to je predstavnicima srpskog naroda na navedeni način onemogućeno. Stoga su osporeni zakoni "neustavni kako u procesno-pravnom, tako i u materijalno -pravnom smislu". Osporeni zakoni nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, i to sa odredbama koje se tiču ljudskih prava, međunarodnih standarda i zabrane svakog oblika diskriminacije. Na kraju, podnosilac zahtjeva je predložio da Ustavni sud donese odluku kojom će se utvrditi da osporeni zakoni "nisu doneseni u skladu sa članom II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i kao takvi prestaju da važe danom objavljivanja odluke".
IV. Relevantni propisi
- 4.Ustav Bosne i Hercegovine
"Član II/1.
Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najveći nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda.
Član II/2.
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
Član II/4.
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status."
- 5.Amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 16/02 od 28. aprila 2002. godine) u relevantnom dijelu glase:
"Amandman XXXIII
Sastav Doma naroda i izbor članova
(1) Sastav Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine će biti paritetan tako da svaki konstitutivni narod ima isti broj delegata.
(2) Dom naroda sastoji se od 58 delegata, i to po 17 delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda Ostalih.
(3) Ostali imaju pravo ravnopravno sudjelovati u postupku većinskog glasanja.
Amandman XXXIV
(1) Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva.
(2) Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu razmjeran je broju stanovnika kantona s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom.
(3) U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog delegata u svom zakonodavnom organu.
(4) Delegate Bošnjake, Hrvate i Srbe iz svakog kantona biraju poslanici iz reda tog konstitutivnog naroda u skladu sa izbornim rezultatima u zakonodavnom organu tog kantona, a izbor delegata iz reda Ostalih uredit će se zakonom.
(5) U Domu naroda ne može vršiti funkciju delegata nijedan predstavnik u Predstavničkom domu, niti vijećnik općinskog vijeća.
Amandman XXXVII
Definicija vitalnog interesa
Vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda su definirani na sljedeći način:
- -ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti;
- -ustavni amandmani;
- -organizacija organa javne vlasti;
- -jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;
- -obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslijeđe;
- -teritorijalna organizacija;
- -sistem javnog informiranja
i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa ukoliko tako smatra dvije trećine jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u Domu naroda.
Amandman XXXVIII
Parlamentarna procedura za zaštitu vitalnih interesa
(1) Zakoni ili drugi propisi ili akti koji se podnesu Predstavničkom domu u Federaciji Bosne i Hercegovine također se usvajaju u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.
Š...Ć
Amandman XXXIX
Procedura za zakone u vezi sa vitalnim interesom, kako je to definirano u listi iz Amandmana XXXVII
(1) Ukoliko više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda smatra da zakon spada u pitanja od vitalnog nacionalnog interesa definirana u Amandmanu XXXVII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, zakon će biti uvršten u dnevni red Doma naroda kao pitanje od vitalnog nacionalnog interesa.
(2) Ukoliko samo jedan predsjedavajući ili potpredsjedavajući tvrdi da zakon spada u pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba može proglasiti da je riječ o pitanju sa liste vitalnih interesa. U tom slučaju će se slijediti procedura opisana u Amandmanu XL.
(3) Predsjedavajući i potpredsjedavajući moraju donijeti odluku u roku od jedne sedmice.
(4) Ukoliko većina svakog kluba koji ima delegate u Domu naroda glasa za takve zakone ili druge propise ili akte, smatrat će se da su oni usvojeni.
(5) Ukoliko se u Domu naroda postigne saglasnost o amandmanima, takav zakon, propis ili akt se ponovo podnose Predstavničkom domu na odobravanje.
(6) Ukoliko saglasnost nije moguća u Domu naroda ili ukoliko se na prijedlog amandmana ne dobije saglasnost, formirat će se zajednička komisija od predstavnika Predstavničkog doma i Doma naroda. Zajednička komisija je sastavljena na paritetnom osnovu i odluke donosi konsenzusom. Zajednička komisija usaglašava tekst zakona. Ukoliko se tekst zakona usaglasi, zakon se smatra usvojenim.
(7) Ukoliko se ne postigne saglasnost, zakon neće biti usvojen, te se vraća predlagaču na novi postupak. U tom slučaju predlagač ne može podnijeti isti tekst zakona, propisa ili akta.
Amandman XL
Procedure za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni interes ukoliko je odlučeno 2/3 većinom jednog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda
(1) U slučaju da dvije trećine jednog od klubova konstitutivnih naroda u Domu naroda odluči da se zakon, drugi propis ili akt odnose na vitalni interes, zakon će razmatrati Dom naroda.
(2) Ukoliko većina svakog kluba zastupljenog u Domu naroda glasa za taj zakon, drugi propis ili akt, on se smatra usvojenim.
(3) Ukoliko se Dom naroda usaglasi o amandmanima, zakon, propis ili akt se ponovo dostavljaju na odobrenje Predstavničkom domu.
(4) Ukoliko Zajednička komisija iz Amandmana XXXIX ne postigne saglasnost, pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da donese konačnu odluku da li se predmetni zakon odnosi na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda.
Š...Ć."
- 6.Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 1/94 od 21. jula 1994. godine) u relevantnom dijelu glasi:
"Član 17.
Ukoliko Ustavom nije drugačije utvrđeno, odluke Parlamenta Federacije zahtijevaju potvrdu oba doma, osim za poslovnike i deklaracije koje domovi samostalno donose.
Član 19.
Ostale odluke donose se prostom većinom u svakom domu, ukoliko nije drugačije utvrđeno ovim ustavom ili poslovnikom toga doma."
- 7.Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije
"Član 2. stav 1. tačka c)
- 1.Države članice osuđuju rasnu diskriminaciju i obavezuju se da svim odgovarajućim sredstvima i bez odgode provode politiku koja teži da ukine svaki oblik rasne diskriminacije i da potpomažu razumijevanje između svih rasa, i u tu svrhu:
- c)Svaka država članica treba da poduzme efikasne mjere radi ponovnog razmatranja nacionalne i lokalne vladine politike i izmjene, ukidanja ili poništavanja svakog zakona i svakog propisa koji ima svrhu da uvede rasnu diskriminaciju ili da je ovjekovječi tamo gdje ona postoji.
- c)
Član 5. stav 1. tačka c)
- 1.Prema osnovnim obavezama navedenim u članu 2. ove konvencije, države članice obavezuju se da zabrane i da ukinu rasnu diskriminaciju u svim njenim oblicima i da jamče pravo svakome na jednakost pred zakonom bez razlike na rasu, boju ili nacionalno ili etničko porijeklo, naročito u pogledu uživanja sljedećih prava:
- c)politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature - prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi, kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama."
- c)
- 8.Poslovnik o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 27/03)
"Član 110. u relevantnom dijelu glasi:
Š...Ć
(2) Odluke se donose većinom glasova od ukupnog broja delegata u Domu naroda ako Ustavom, zakonom i ovim poslovnikom nije drugačije određeno.
(3) Ukupan broj delegata predstavlja broj delegata kojima je verificiran mandat u tekućem sazivu."
V. Dopustivost
- 9.Ustavni sud konstatira da je podnosilac u vrijeme podnošenja zahtjeva bio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zahtjev se odnosi na odlučivanje jesu li osporeni zakoni doneseni u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, dakle, radi se o nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Konačno, zahtjev sadrži potrebne činjenice i navode na kojima se zasniva.
- 10.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt i zato što ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
- 11.Podnosilac zahtjeva osporava način donošenja osporenih zakona smatrajući da on nije u skladu sa članom II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što Dom naroda nije konstituiran u skladu sa Ustavom Federacije BiH, budući da je imenovano samo devet delegata iz reda srpskog naroda umjesto predviđenih 17 delegata. To onemogućava delegate iz reda srpskog naroda da pokrenu pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa, jer nisu ispunjene formalne pretpostavke iz Ustava Federacije BiH, budući da postojeći broj delegata iz reda srpskog naroda u Domu naroda ne čini potrebne dvije trećine Kluba srpskog naroda koji ima ovlaštenje za pokretanje navedene procedure. Podnosilac zahtjeva smatra da se zbog toga ne poštuju "osnovna međunarodno priznata prava utvrđena članom II Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni prava i slobode određeni Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima koji se direktno primjenjuju u BiH i koji imaju prioritet nad svim drugim zakonima. Također, Ustav BiH u članu II/4. govori o zabrani diskriminacije u uživanju prava i sloboda na teritoriji BiH, prema bilo kom osnovu". Isto tako, podnosilac zahtjeva je naveo da osporeni zakoni "nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, i to sa odredbama koje se tiču ljudskih prava, međunarodnih standarda i zabrane svakog oblika diskriminacije".
- 12.Dakle, podnosilac zahtjeva u jednom dijelu zahtjeva osporava ustavnost donošenja osporenih zakona, uopćeno navodeći "osnovna međunarodno priznata prava utvrđena članom II Ustava Bosne i Hercegovine...", odnosno konflikt sa "odredbama koje se tiču ljudskih prava, međunarodnih standarda i zabrane svakog oblika diskriminacije", a da pri tome ne konkretizira o kojim pravima se radi, budući da član II Ustava Bosne i Hercegovine sadrži Katalog prava. Ustavni sud podsjeća da, u smislu člana 32. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju ispituje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu. Dalje, u zahtjevu podnosilac zahtjeva tvrdi da način donošenja osporenih zakona nije u skladu sa članom II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Prema članu II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najveći nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. Član II/2. Ustava Bosne i Hercegovine utvrđuje direktnu primjenu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u Bosni i Hercegovini, a član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine garantira zabranu diskriminacije u uživanju prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine. U Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine je, između ostalog, sadržana Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije.
- 13.Prema navedenom, iako to podnosilac zahtjeva nije eksplicitno naveo, iz zahtjeva proizlazi da on od konkretnih pitanja pokreće pitanje zabrane diskriminacije iz člana 5. stav 1. tačka c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, koja se odnosi na "politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature - prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi, kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama".
- 14.Dakle, Ustavni sud će ispitati da li je zbog načina donošenja osporenih zakona prekršen ustavni princip zabrane diskriminacije kako je navedeno.
- 15.Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), neki akt ili propis diskriminatoran ako pravi razliku između pojedinaca ili grupa koje se nalaze u sličnoj situaciji, te ako u tom razlikovanju izostane objektivno i razumno opravdanje, odnosno ako nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i ciljeva čijem ostvarenju se teži. Ustavni sud u svojoj dosadašnjoj praksi oslanjao se na jurisprudenciju Evropskog suda i koristio se kriterijima za nediskriminaciju koje je uspostavio Evropski sud. Iz formulacije člana 14. Evropske konvencije proizlazi da se njenom odredbom ne zabranjuje diskriminacija u općem smislu i da pravo na nediskriminaciju nema samostalan karakter, nego da se njome štiti nediskriminacija u uživanju i poštivanju prava i sloboda zaštićenih Evropskom konvencijom (vidi, Evropski sud, Gaygusuz protiv Austrije, presuda od 16. septembra 1996, Odluke i izvještaji 1996-IV, str. 1141, stav 36).
- 16.Za razliku od člana 14. Evropske konvencije, odredbom člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, na koju se poziva podnosilac zahtjeva, zabranjuje se diskriminacija u uživanju ne samo prava i sloboda iz Evropske konvencije, odnosno člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine, već i svih prava iz međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava iz Aneksa I na Ustav Bosne i Hercegovine. Ovakvo tumačenje člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine potvrđeno je stalnom sudskom praksom Ustavnog suda. Imajući u vidu ovo, proizlazi da član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine pruža obuhvatniju zaštitu od diskriminacije nego što je pruža član 14. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 44/01, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 18/04).
- 17.Nastojeći da razjasni i konačno odgovori na navedeno pitanje, Ustavni sud se, na početku, poziva na svoju Treću djelimičnu odluku u predmetu broj U 5/98 u kojoj se ističe da priznanje konstitutivnih naroda i ustavni princip koji se nalazi u pozadini - princip kolektivne jednakosti, nameću obavezu entitetima da ne diskriminiraju, u prvom redu, one konstitutivne narode koji su, u stvarnosti, u manjinskom položaju u odgovarajućem entitetu. Stoga, navedeno je dalje u ovoj Odluci, nije samo jasna ustavna obaveza da se ne krše pojedinačna prava na diskriminatoran način, koja su navedena u čl. II/3. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, već, također, i ustavna obaveza na nediskriminaciju u smislu prava grupa ako, naprimjer, jedan ili dva konstitutivna naroda imaju specijalni povlašteni tretman kroz pravni sistem entitet". Također, Ustavni sud u navedenoj odluci je istakao da ustavni princip kolektivne ravnopravnosti konstitutivnih naroda, koji proizlazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju (vidi, Ustavni sud, Treća djelimična odluka broj U 5/98 od 1. jula 2000. godine, Bilten Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2001. godine, tačka 60). Ustavni sud podsjeća da je navedenom odlukom, između ostalog, proglasio neustavnim dijelove osporenih odredaba Ustava Federacije BiH o konstitutivnosti samo bošnjačkog i hrvatskog naroda na teritoriji Federacije BiH.
- 18.S ciljem provođenja navedene odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, doneseni su amandmani na Ustav Federacije BiH radi njegovog usklađivanja sa Ustavom Bosne i Hercegovine, pa je odredbom stava 2. Amandmana XXXIII određeno da se Dom naroda sastoji od 58 delegata, i to po 17 delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda Ostalih. Dalje, Amandmanom XXXIV propisani su principi i procedura izbora delegata Doma naroda. Ovaj amandman prvo propisuje da se delegati Doma naroda biraju "proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva". Zatim, propisuje da je broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu "razmjeran broju stanovnika kantona" i, na kraju, propisuje da će ove delegate birati njihovi predstavnici "u skladu sa izbornim rezultatima u zakonodavnom organu tog kantona". Tako je, de iure, na osnovu spomenute odluke o konstitutivnosti naroda uspostavljeno načelo kolektivne ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda na cijeloj teritoriji Federacije BiH i, prema tome, u strukturama vlasti ovog entiteta, pa i u Domu naroda.
- 19.U svojoj praksi Ustavni sud je već donosio odluke kojima je konstatirao da je narušen ustavni princip konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine u slučaju kada jednom konstitutivnom narodu nije bilo garantirano sudjelovanje u predstavničkom tijelu, koje je bilo garantirano za druga dva konstitutivna naroda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 4/05 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05).
- 20.Međutim, u konkretnom slučaju delegatima iz reda srpskog naroda navedenim ustavnim amandmanima zagarantiran je jednak broj mjesta u Domu naroda, čime je uspostavljen princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda u Domu naroda. Zbog toga, Ustavni sud konstatira da, prema ustavnim odredbama kojima je propisan sastav Doma naroda, nema razlike između delegata iz reda srpskog naroda i delegata druga dva konstitutivna naroda u ostvarivanju njihovih prava na "politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature - prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi, kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama".
- 21.S druge strane, nesporno je da nakon posljednjih neposrednih parlamentarnih izbora za skupštine kantona i posrednih izbora u kantonalnim skupštinama za izbor delegata Doma naroda, u skladu sa pravilima Izbornog zakona i Amandmanom XXXIV na Ustav Federacije BiH, u Dom naroda nije izabran onaj broj delegata iz reda srpskog naroda koji je propisan Amandmanom XXXIII na Ustav Federacije BiH. Postojeće stanje je rezultat, prije svega, trenutnih političkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ponovo podsjeća na svoj stav da je obaveza političkih stranaka da na svim nivoima vlasti za koje se predlažu njihovi kandidati ispoštuju principe Odluke o konstitutivnosti naroda broj U 5/98, koji su prvenstveno zasnovani na popisu stanovništva iz 1991. godine. Imajući u vidu odredbu člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, koja utvrđuje da je Bosna i Hercegovina demokratska država, zasnovana na vladavini prava i slobodnim izborima, jasna je obaveza političkih stranaka da poštuju principe odluke o konstitutivnosti naroda, imajući u vidu činjenicu da predstavnici, odnosno kandidati političkih stranaka vrše faktičku vlast nakon provedenih slobodnih i demokratskih izbora. U suprotnom, političke stranke koje ne ispoštuju ove principe dovode sebe u opasnost da ostvareni izborni rezultat ne odgovara broju mandata koji će pripasti toj stranci u odgovarajućem zakonodavnom organu (vidi, Ustavni sud, već citirana odluka broj U 4/05).
- 22.Činjenica je da u Federaciji BiH ne postoji ustavni, ni zakonski mehanizam koji bi garantirao popunjavanje Doma naroda brojem delegata iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih određenim Ustavom Federacije BiH. To ostavlja mogućnost da ne bude izabran utvrđeni broj delegata iz bilo kojeg konstitutivnog naroda i Ostalih. Međutim, nijednom od konstitutivnih naroda nije dat privilegiran položaj, odnosno ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa", nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava. To ne ekskulpira nadležne vlasti od obaveze pronalaženja mehanizma koji će osigurati konstituiranje Doma naroda u punom sastavu u svakom slučaju.
- 23.Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 17. Ustava Federacije BiH utvrđeno da odluke Parlamenta Federacije BiH zahtijevaju potvrdu oba doma osim za poslovnike i deklaracije koje domovi samostalno donose. Iz navedenog slijedi zaključak da odluke Parlamenta Federacije BiH, pa tako i osporeni zakoni ne mogu stupiti na snagu ukoliko u istovjetnom obliku ne budu usvojeni i od Doma naroda. Inače, u članu 110. Poslovnika Doma naroda propisano je da ovaj dom svoje odluke donosi većinom glasova od ukupnog broja delegata u Domu naroda ako Ustavom, zakonom ili ovim poslovnikom nije drugačije određeno. Ukupan broj delegata predstavlja broj delegata kojima je verificiran mandat u tekućem sazivu. Ustavni sud zapaža da ovim poslovnikom nije određeno da je, kao uvjet valjanosti usvojene odluke tog doma, propisano da odluku istovremeno mora podržati određeni broj delegata svih nacionalnih klubova Doma. Ustavni sud smatra da nisu postojale ustavne, zakonske ili prepreke iz poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda. Međutim, podnosilac zahtjeva tvrdi da diskriminacija postoji zbog toga što delegati iz reda srpskog naroda u proceduri usvajanja osporenih zakona nisu mogli pokrenuti mehanizam za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, jer ih ima samo devet od predviđenih 17 i taj broj ne predstavlja potrebne dvije trećine nacionalnog kluba u Domu naroda.
- 24.Amandmanom XXXIX na Ustav Federacije BiH propisana je procedura za zakone, druge propise i akte u vezi sa vitalnim nacionalnim interesom. Prema navedenoj proceduri, određeni zakon, drugi propis ili akt se može proglasiti pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa u dva slučaja: u prvom, ukoliko to tvrdi više od jednog predsjedavajućeg ili potpredsjedavajućeg Doma naroda i, u drugom slučaju, ako to tvrdi samo jedan predsjedavajući i dvije trećine odgovarajućeg nacionalnog kluba delegata. Mogućnost pozivanja na vitalni nacionalni interes, in abstracto, ima cilj da se omogući predstavnicima svih konstitutivnih naroda efektivno učestvovanje u vlasti kako bi se eventualno spriječilo usvajanje zakona koji ima destruktivan utjecaj na vitalni nacionalni interes koji je u pitanju. Suština i ratio procedure za zakone koji se odnose na vitalni nacionalni interes jesu samo u tome da se određena pitanja, koja se proglase pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa, razmatraju i usvajaju pod strožijim proceduralnim uvjetima.
- 25.Osim zaključka, koji je sam podnosilac zahtjeva izveo tumačenjem postojećeg stanja u Domu naroda u svjetlu relevantnih ustavnih odredaba, u pogledu nemogućnosti zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u Domu naroda, u zahtjevu nisu navedeni nikakvi argumenti o tome da su delegatima iz reda srpskog naroda u trenutno postojećem broju u Domu naroda, u bilo kojem slučaju i u bilo kojoj proceduri, osporeno pravo na formiranje nacionalnog kluba i uživanje prava koja iz toga proistječu, među kojima je i pravo na pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Također, podnosilac zahtjeva nije naveo ni da li je eventualno potpredsjedavajući Doma naroda iz reda srpskog naroda pokretao proceduru iz Amandmana XXXIX na Ustav Federacije BiH. Dakle, podnosilac zahtjeva nije odgovarajućim argumentima potkrijepio svoju tvrdnju o nemogućnosti zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u Domu naroda, odnosno o postojanju diskriminacije prema ovom osnovu.
- 26.Podnosilac zahtjeva je naveo da su osporeni zakoni "neustavni kako u procesno-pravnom, tako i u materijalno-pravnom smislu". Međutim, jasno je da zahtjev postavlja samo pitanje ustavnosti postupka donošenja osporenih zakona, a i sam podnosilac zahtjeva ne nudi nikakve argumente u pogledu neustavnosti samih odredaba osporenih zakona. Ustavni sud u ovoj Odluci već je naglasio da će, krećući se u okviru onih povreda koje se navode u zahtjevu, odlučiti samo o ustavnosti donošenja osporenih zakona, pa ova Odluka ne prejudicira pitanje ustavnosti samih odredaba osporenih zakona. Uostalom, Ustavni sud u svojim ranijim odlukama već je odlučivao o ustavnosti pojedinih odredaba osporenih zakona (vidi, naprimjer, Odluku Ustavnog suda broj U 14/05 od 2. decembra 2005. godine).
- 27.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je zahtjev podnosioca zahtjeva neosnovan i da su osporeni zakoni doneseni u skladu sa članom II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
VII. Zaključak
- 28.Osporeni zakoni su doneseni u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Prema odredbama Ustava Federacije BiH kojima je propisan sastav Doma naroda, nema razlike između delegata iz reda srpskog naroda i delegata druga dva konstitutivna naroda u ostvarivanju njihovih prava na "politička prava, naročito prava učešća na izborima, prava glasa i kandidature - prema sistemu općeg i jednakog prava glasa, prava učestvovanja u vladi, kao i upravljanju javnim poslovima, na svim nivoima, i prava pristupa, pod jednakim uvjetima, javnim funkcijama". Nijednom od konstitutivnih naroda nije dat privilegiran položaj, odnosno ne postoji "sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa", nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava. Ustavni sud smatra da nisu postojale ustavne, zakonske ili prepreke iz poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda. Osim zaključka, koji je sam podnosilac zahtjeva izveo tumačenjem postojećeg stanja u Domu naroda u svjetlu relevantnih ustavnih odredaba, u pogledu nemogućnosti zaštite vitalnog nacionalnog interesa srpskog naroda u Domu naroda, u zahtjevu nisu navedeni nikakvi argumenti da je delegatima iz reda srpskog naroda u trenutno postojećem broju u Domu naroda, u bilo kojem slučaju i u bilo kojoj proceduri, osporeno pravo na formiranje nacionalnog kluba i uživanje prava koja iz toga proistječu, među kojima je i pravo na pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.
- 29.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 30.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.