USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 57/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 532/05, rješavajući apelaciju Hajrudina Osmanbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Hajrudina Osmanbašića podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-407/04 od 20. decembra 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Hajrudin Osmanbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Rahića - Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, koga zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 4. marta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-407/04 od 20. decembra 2004. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Ureda za zastupanje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 9. decembra 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 20. decembra 2005. godine, a Apelacioni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. januara 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 3. marta 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-257/01-I-4 od 24. juna 2004. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud obaveže tuženog da mu na ime naknade štete za zaoranu djetelinu lucerku isplati iznos od 1.834,90 KM i za izgubljenu dobit iznos od 2.375 KM, što ukupno iznosi 4.209 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana kad je tužba podnesena, tj. od 3. maja 1995. godine, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.809,40 KM. Apelant nije bio vlasnik zemljišne parcele na kojoj je bila zasijana djetelina, već je parcelu koristio na osnovu punomoći koju mu je dao vlasnik koji se nalazio u Austriji. Tako je apelant u augustu 1994. godine zasijao parcelu djetelinom lucerkom, ali su nadležni organi pravnog prednika tuženog, tj. Općina Brčko sa sjedištem u Brci, polovinu od zasijane površine (oko 3,5 dunuma) dodijelili na korištenje izbjeglicama i raseljenim licima koji su, koristeći dodijeljenu parcelu, uništili zasijanu djetelinu i time apelantu prouzrokovali materijalnu štetu.
- 7.U toku postupka tuženi je isticao da je predmetnu nekretninu napustio vlasnik i da apelant nije imao valjan pravni osnov da tu nekretninu koristi, a da je tuženi mogao, na osnovu Uredbe sa zakonskom snagom o privremeno napuštenim nekretninama, te nekretnine dodjeljivati na privremeno korištenje, na šta je, u krajnjem slučaju, bio i prinuđen usljed ratnih djelovanja, velikog broja izbjeglica i potrebe da se one zbrinu.
- 8.Apelantov tužbeni zahtjev je odbijen na osnovu tačke 4. naloga supervizora za Brčko Distrikt (tuženi) od 14. aprila 2000. godine o finansijskom sistemu Brčko Distrikta u kojem je propisano da, u slučaju nepostojanja dogovora sa entitetima BiH u vezi sa specifičnim obavezama, Distrikt Brčko ne preuzima obaveze za dugove nastale prije datuma proglašenja Distrikta. Osnovni sud se pozvao i na odredbe člana 71. stav 3. Statuta Brčko Distrikta ("Službeni glasnik Brčko Distrikta" broj 1/00) kojima je propisano da je Brčko Distrikt pravni sljednik ranijih administrativnih aranžmana: Brčko - Brka, Brčko - Ravne i Općina Brčko u Republici Srpskoj. S tim u vezi, naglašeno je da se predmetni štetni događaj desio prije proglašenja Brčko Distrikta 5. marta 1999. godine, a da Brčko Distrikt nakon toga nije postigao dogovor sa Federacijom BiH o preuzimanju i izvršavanju obaveza prijašnje Općine Brčko - Brka. Zbog toga je u konkretnom slučaju i trebalo da se primijeni odredba člana 4. naloga supervizora od 14. aprila 2000. godine o finansijskom sistemu Brčko Distrikta, kojim se ne preuzimaju obaveze nastale prije proglašenja Distrikta ukoliko nema dogovora o tome sa entitetima, koji, prema Konačnoj arbitražnoj odluci za Brčko od 5. marta 1999. godine, ima obavezujuću i jaču pravnu snagu u slučaju sukoba sa zakonom i drugim propisima koji se primjenjuju na području Brčko Distrikta.
- 9.Apelacioni sud je Presudom broj Gž-407/04 od 20. decembra 2004. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu Osnovnog suda.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Suština apelacije jeste da apelant smatra da se u konkretnom slučaju radi o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava koja je dovela do kršenja njegovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant naglašava da se nije mogao primijeniti nalog supervizora od 14. aprila 2000. godine o finansijskom sistemu Brčko Distrikta s obzirom na to da se taj nalog odnosi isključivo na oblast javnih prihoda, a predmetni tužbeni zahtjev je postavljen na osnovu odredaba obligacionog prava.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Apelacioni sud smatra da je apelacija neosnovana i u cijelosti ostaje pri navodima iz svoje presude od 20. decembra 2004. godine.
- 12.Tuženi naglašava da su redovni sudovi donijeli potpuno ispravne presude, te da nisu prekršena apelantova ustavna prava, kao i da su redovni sudovi pravilno primijenili nalog supervizora od 14. aprila 2000. godine. Tuženi se poziva na Odluku Ustavnog suda broj AP 538/04 od 28. juna 2005. godine u kojoj je usvojen stav da nalog supervizora za Brčko Distrikt ima obavezujuću pravnu snagu na osnovu odredaba Konačne arbitražne odluke za Brčko i predstavlja zakon sui generis za područje Brčko Distrikta. Osim toga, tuženi naglašava da je u vrijeme nastanka štetnog događaja (august 1994. godine) na snazi bila Uredba sa zakonskom snagom o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" broj 11/93), čijim je članom 5. bilo propisano da se nekretnine smatraju napuštenim ako su ih vlasnici, kao i članovi porodičnog domaćinstva, napustili ili privremeno prestali koristiti nakon 30. aprila 1991. godine. Apelant nije bio vlasnik predmetne parcele na kojoj je zasijao djetelinu lucerku, a parcelu je koristio na osnovu punomoći koju mu je dao vlasnik, što se ne može smatrati "valjanim ugovorom" iz člana 5. citirane uredbe. Prema tome, osim spomenutog naloga supervizora, u konkretnom slučaju mogla je da se primijeni i navedena uredba iz čijih odredaba proizlazi da je apelantov tužbeni zahtjev neosnovan. Na kraju, tuženi napominje da je apelantu pričinjena šteta za zaoranu djetelinu lucerku u iznosu od 1.834,90 KM, što i ne predstavlja veliku štetu za pojedinca u poređenju sa svrhom davanja predmetne nekretnine izbjeglim licima radi obrađivanja i preživljavanja u ratnim uvjetima.
V. Relevantni propisi
- 13.Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta" broj 1/00)
"Član 71.
Pravni sljednik
- 1.Stupanjem na snagu ovog statuta prestaju da postoje sve općinske administracije koje postoje na teritoriji Distrikta. Općinski uredi i pravna lica koji su osnovani ili se finansiraju od postojećih općinskih administracija nastavit će da pružaju usluge u skladu sa važećim zakonima, prema instrukcijama Vlade Distrikta, sve dok Vlada Distrikta ne odluči drukčije, ili dok se to ne izmijeni zakonom Distrikta.
- 2.Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine je pravni sljednik dijela općine Brčko u Republici Srpskoj, kao i administrativnih aranžmana Brka i Ravne-Brčko.
- 3.Sve ugovore i sporazume koje su zaključile općinske vlasti navedene u stavu 2. ovog člana zainteresirane strane moraju dostaviti na uvid gradonačelniku u roku od trideset (30) dana od dana njegovog/njenog preuzimanja dužnosti. Svaki ugovor ili sporazum koji se ne dostavi u tom roku smatra se otkazanim. Gradonačelnik će odmah proslijediti te ugovore i sporazume Skupštini. Na inicijativu pet (5) poslanika ili prema preporuci gradonačelnika, Skupština može otkazati svaki ovakav ugovor i sporazum."
- 14.Nalog supervizora o finansijskom sistemu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine od 14. aprila 2000. godine
"Tačka 4.
U slučaju nepostojanja dogovora sa entitetima u vezi sa specifičnim obavezama, Distrikt ne preuzima obaveze za dugove koji su nastali prije datuma proglašenja Distrikta."
- 15.Uredba sa zakonskom snagom o privremeno napuštenim nekretninama u vlasništvu građana za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list Republike BiH" broj 11/93)
"Član 5.
Nekretnine se smatraju napuštenim u smislu ove uredbe ako su ih vlasnici, kao i članovi njihovih porodičnih domaćinstava napustili ili privremeno prestali koristiti nakon 30. aprila 1991. godine.
Ne smatraju se napuštenim one nekretnine koje treća lica koriste na osnovu valjanog ugovora zaključenog sa vlasnikom."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj Gž-407/04 od 20. decembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 7. februara 2005. godine a apelacija je podnesena 4. marta 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant osporava navedenu presudu Apelacionog suda, tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
- 22.
"Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom."
- 23.Ustavni sud konstatira da je član 6. stav 1. primjenjiv u ovom slučaju s obzirom na to da se postupak vodio radi naknade štete. Naime, za te postupke se uvijek smatra da se u njima utvrđuju građanska prava i obaveze, pa, prema tome, i uživaju zaštitu standarda prava na pravično suđenje utvrđenih članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Suština apelantovih prigovora je usmjerena na proizvoljnu primjenu materijalnog prava, tj. da redovni sudovi nisu mogli primijeniti nalog supervizora od 14. aprila 2000. godine u ovom slučaju s obzirom na to da se predmetna naknada štete potražuje na osnovu odredaba obligacionog prava, a spomenuti nalog supervizora odnosi se, navodno, samo na potraživanja nastala na osnovu javnih prihoda.
- 25.U vezi sa navedenim apelantovim prigovorom Ustavni sud podsjeća na svoje prijašnje stavove: "Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovnih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i sl." (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03), kao i: "Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline" (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 26.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju redovni sudovi nisu primijenili materijalno pravo proizvoljno. Ne može se smatrati proizvoljnim ukoliko redovni sudovi na osnovu tačke 4. naloga supervizora od 14. aprila 2000. godine zaključe da apelant ne može potraživati štetu od tuženog s obzirom na to da je šteta nastala prije konstituiranja tuženog, a tuženi nema zaključen ugovor o preuzimanju ranijih obaveza sa Federacijom BiH, kada su te činjenice nesporne u ovom slučaju. Isto tako, ne može se smatrati proizvoljnim zaključak redovnih sudova da spomenuti nalog supervizora ne isključuje obaveze koje se zasnivaju na odredbama obligacionog prava kada se u samom tekstu spomenutog naloga ne može naći bilo kakvo uporište da on dopušta da Distrikt Brčko može odgovarati za obaveze koje su nastale u njegovim prijašnjim administrativnim aranžmanima i bez posebnog sporazuma sa entitetima o tome, ukoliko se te obaveze zasnivaju na odredbama obligacionog prava.
- 27.Imajući u vidu navedeno, kao i nedostatak drugih relevantnih prigovora u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 28.Imajući u vidu odluku u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije neophodno ulaziti u ispitivanje apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 29.Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju redovni sudovi nisu primijenili materijalno pravo proizvoljno, te da nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog toga što se ne može smatrati proizvoljnim ukoliko redovni sudovi na osnovu tačke 4. naloga supervizora od 14. aprila 2000. godine zaključe da apelant ne može potraživati štetu od tuženog s obzirom na to da je šteta nastala prije konstituiranja tuženog, a tuženi nema zaključen ugovor o preuzimanju ranijih obaveza sa Federacijom BiH, kada su te činjenice nesporne u ovom slučaju. Isto tako, ne može se smatrati proizvoljnim zaključak redovnih sudova da spomenuti nalog supervizora ne isključuje obaveze koje se zasnivaju na odredbama obligacionog prava kada se u samom tekstu spomenutog naloga, zaista, ne može naći bilo kakvo uporište da on dopušta da Distrikt Brčko može odgovarati za obaveze koje su nastale u njegovim prijašnjim administrativnim aranžmanima i bez posebnog sporazuma sa entitetima o tome, ukoliko se te obaveze zasnivaju na odredbama obligacionog prava.
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.