USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA O MERITUMU
na sjednici održanoj 12. aprila 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 57/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 536/05, rješavajući apelaciju Ferida i Medihe Ganović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Ferida i Medihe Ganović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Kž-185/04 od 2. decembra 2004. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj K-1035/02-B od 18. marta 2004. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Ferid i Mediha Ganović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Bekir Gavrankapetanović i Damir Koldžo, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 10. marta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-185/04 od 2. decembra 2004. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-1035/02-B od 18. marta 2004. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje Presude Kantonalnog suda broj Kž-185/04 od 2. decembra 2004. godine do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužilaštvo) zatraženo je 22. marta 2005. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. marta 2005. godine, Općinski sud 29. marta 2005. godine, a Kantonalno tužilaštvo 30. marta 2005. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva su 22. marta 2006. godine dostavljeni apelantima.
- 5.Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri od 23. marta 2005. godine odbio zahtjev apalenata za donošenje privremene mjere. Apelanti su 14. septembra 2004. godine podnijeli Ustavnom sudu molbu za privremenu obustavu izvršenja Presude Kantonalnog suda broj Kž-185/04 od 2. decembra 2004. godine do donošenja odluke o apelaciji. Ustavni sud je apelante povodom navedene molbe obavijestio dopisom 15. septembra 2005. godine da o njoj neće rješavati s obzirom da je odlukom o privremenoj mjeri od 23. marta 2005. godine već rješavao o zahtjevu apelanata za obustavu izvršenja presude Kantonalnog suda.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Općinskog suda broj K-1035/02-B od 18. marta 2004. godine apelanti su proglašeni krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH, te im je izrečena uvjetna osuda tako što im je za počinjeno krivično djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine i istovremeno određeno da se kazne neće izvršiti ukoliko apelanti u periodu od dvije godine ne počine novo krivično djelo. Navedenom presudom oštećeni je upućen da imovinsko-pravni zahtjev za naknadu štete rješava u parničnom postupku, a apelanti su obavezani da naknade troškove krivičnog postupka u iznosu od po 650,00 KM i plate paušal u iznosu od po 50,00 KM. Iz obrazloženja presude proizlazi da je analizom, ocjenom iskaza apelanata kao okrivljenih, te analizom i ocjenom iskaza svjedoka i vještaka, nalaza vještaka i provedenih materijalnih dokaza sud nesumnjivo utvrdio da su apelanti 31. marta 1999. godine na Ilidži, u ulici Hipodrom broj 47, udarili više puta oštećenog po glavi, tijelu i rukama kojom su mu prilikom nanijeli povrede glave u vidu posjekotina i kontuzija usljed kojih je nastupila teška tjelesna povreda u vidu odljepljenja mrežnjače lijevog oka koja je za posljedicu imala definitivno oštećenje vidne funkcije, pa se u radnjama okrivljenih stiču sva bitna obilježja krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine jer su oštećenog teško tjelesno povrijedili pa mu je trajno i u znatnoj mjeri oslabljeno lijevo oko, a što za posljedicu ima trajno smanjenje vida kao važne životne funkcije. Sud je također utvrdio da su apelanti učinili krivično djelo kao saizvršioci. Sud je obrazložio da je apelante proglasio krivim jer je utvrdio da su apelanti svjesno i namjerno udarali oštećenog ašovima po glavi, tijelu i rukama i bili su svjesni da oštećenog tako mogu teško tjelesno povrijediti i zdravlje mu teško narušiti, pa su pristali na to i postupali su sa umišljajem.
- 8.Protiv navedene presude žalbu su izjavili apelanti, Kantonalni tužilac u Sarajevu i oštećeni. Apelant Ferid Ganović je u žalbi zatražio da o sjednici drugostepenog vijeća bude obaviješten njegov branilac.
- 9.Kantonalni sud je Presudom broj Kž-185/04 od 2. decembra 2004. godine odbio žalbu apelanata, a uvažio žalbe Kantonalnog tužioca i oštećenog, te preinačio presudu Općinskog suda u pogledu odluke o kazni, tako da se apelanti za krivično djelo za koje su prvostepenom presudom proglašeni krivim, uz primjenu čl. 41. i 42. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine osuđuju na kazne zatvora u trajanju od po četiri mjeseca. Sjednici drugostepenog vijeća je prisustvovao branilac apelanta Ferida Ganovića, Bekir Gavrankapetanović, advokat iz Sarajeva, koji je izložio žalbu apelanata.
V. Relevantni propisi
- 10.Krivični zakon Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/99, 15/99 i 29/00) relevantne odredbe glase:
"Član 177.
(1) Ko drugog teško tjelesno povrijedi ili mu zdravlje teško naruši, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(...)
(3) Ko drugog tjelesno povrijedi ili mu zdravlje naruši tako teško da je usljed toga doveden u opasnost život povrijeđenog ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegovog tijela ili koji važan organ, ili je prouzrokovana trajna nesposobnost za rad povrijeđenog ili trajno i teško narušavanje njegovog zdravlja ili unakaženost, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina.
(...)."
- 11.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/98, 23/99 i 50/01) relevantne odredbe glase:
"Član 3.
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja.
Član 13.
(1)Sud, nadležni tužilac i organ unutrašnjih poslova dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.
(...).
Član 342.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Član 365.
(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom (čl. 367. do 369)...
(...)
(3) Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Stranke i branilac mogu predložiti da se radi dopune izvještaja pročitaju pojedini spisi i mogu, po dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz žalbe, odnosno odgovora na žalbu ne ponavljajući ono što je sadržano u izvještaju.
(...).
Član 366.
(1) Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa.
(2) Hoće li održati pretres odlučuje drugostepeni sud u sjednici vijeća.
Član 367.
(1) Pretres pred drugostepenim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već ranije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostepenom sudu na ponovni glavni pretres.
(...)."
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 12.Apelanti smatraju da su im Općinski sud, a posebno Kantonalni sud, povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer nisu utvrdili sve činjenice vezane za postojanje ili nepostojanje krivičnog djela i učinioca. U ovom slučaju to se odnosi na mjesto gdje je krivično djelo učinjeno, predmet kojim je djelo učinjeno i uzročno-posljedičnu vezu između djelovanja apelanata i nastale posljedice. U toku postupka je provedeno pet vještačenja i nijednim sa sigurnošću nije utvrđena uzročna veza između povreda oštećenog i odljepljivanja mrežnjače (ablatio retinae). Apelanti smatraju da u ovakvom slučaju svaki sud mora primijeniti načelo "in dubio pro reo" i apelante osloboditi krivice. Također apelanti navode da je i utvrđivanje mjesta gdje se događaj desio suprotno načelu potpunog i istinitog utvrđivanja činjenica. Sud je vjerovao oštećenom, njegovoj ženi i sinu, a zanemario iskaze policajaca i zvanični izvještaj sa lica mjesta koji je sačinila policija. Dalje apelanti smatraju da i postupak pred drugostepenim sudom, odnosno sjednica vijeća koja je bila održana prema odredbama Zakona o krivičnom postupku nije u skladu sa načelom pravičnog suđenja iz člana 6. Evropske konvencije s obzirom da je za okrivljenog javna samo u dijelu izlaganja žalbe.
b) Odgovor na apelaciju
- 13.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da osporenom odlukom nije učinjena povreda zakona koja bi uticala na njenu zakonitost kao ni povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Navode da su prvostepeni i drugostepeni sud pravilno i potpuno utvrdili sve odlučne činjenice bitne za rješavanje ove krivično-pravne stvari rukovodeći se principom sveobuhvatne ocjene dokaza, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti. Prvostepeni sud je jasno i decidno obrazložio kako i na koji način je utvrdio odlučne činjenice, koje dokaze i u kojoj mjeri je cijenio odnosno koje je prihvatio i zašto, uz zaključak da li je tim dokazima utvrđena odlučna činjenica. Drugostepeni sud je u cijelosti prihvatio razloge prvostepenog suda rukovodeći se načelom slobodne ocjene dokaza. U vezi sa sjednicom drugostepenog vijeća Kantonalni sud navodi da je ona održana u smislu člana 365. ranijeg Zakona o krivičnom postupku i da je bila javna jer je branilac okrivljenih zatražio da prisustvuje sjednici. Po završenom javnom dijelu sjednice drugostepeni sud je donio odluku tajnim vijećanjem i glasanjem.
- 14.Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana zato što je sud potpuno i tačno utvrdio činjenično stanje, pravilno protumačio pozitivne pravne propise, nije pogrešno primijenio pravo niti je proizvoljno primijenio pozitivne propise i osnovna procesna prava.
- 15.Tužilaštvo u svom odgovoru na apelaciju predlaže da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Kž-185/04 od 2. decembra 2004. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelanti su primili 14. februara 2005. godine, a branilac apelanata, advokat Bekir Gavrankapetanović, 22. februara 2005. godine. Apelacija je podnesena 10. marta 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelanti pobijaju navedene presude tvrdeći da im je tim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
- 22.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š�Ć
- 2.Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže Š�Ć"
- 23.Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 24.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 25.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 26.Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog i procesnog prava. U vezi s tim, Ustavni sud navodi da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi poklanjaju povjerenje dokazima jedne strane u postupku na osnovu sudačke slobodne procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima, broj 1996-II, stav 78).
- 27.Ustavni sud ima zadatak da procijeni da li je postupak, kao cjelina, bio pravedan i da li je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud je ocijenio da procjena dokaza prvostepenog suda u konkretnom slučaju, koja je potvrđena u drugostepenom postupku, nije bila očigledno proizvoljna niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata u smislu prava na pravičan postupak. Sudovi su dali jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazloženju svojih presuda.
- 28.Naime, u konkretnom slučaju sud je utvrdio činjenično stanje analizom, ocjenom iskaza svjedoka i vještaka, nalaza vještaka i provedenih materijalnih dokaza i na osnovu svih provedenih dokaza utvrdio da su apelanti počinili krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 177. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Pri tome je sud utvrdio i mjesto izvršenja krivičnog djela, predmet kojim je ono izvršeno kao i uzročno-posljedičnu vezu između djelovanja apelanata i nastale posljedice.
- 29.Ustavni sud smatra da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u predmetnom krivičnom postupku, te se iz navoda apelacije, kao i priložene dokumentacije, ne može zaključiti da su u krivičnom postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđena apelantova ustavna prava. Sudovi su prilikom donošenja presuda primijenili važeće procesne i materijalne propise. Presude redovnih sudova u obrazloženjima sadrže precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju. Ne može se zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminacijska.
- 30.Dalje, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata da je sjednica drugostepenog vijeća za okrivljenog javna samo u dijelu izlaganja žalbe, te da to nije u skladu sa načelom pravičnog suđenja izraženog u članu 6. Evropske konvencije, neosnovani, s obzirom da su oni paušalni jer apelanti u apelaciji nisu obrazložili zbog čega smatraju da je na taj način došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije.
- 31.Apelanti, također, smatraju da je došlo do povrede principa presumpcije nevinosti, kao elementa prava na pravično suđenje, koje je zaštićeno članom 6. stav 2. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da se ovi apelantovi navodi tiču specijalnog aspekta općeg koncepta "pravičnog suđenja" u krivičnim predmetima. Stoga se ne provodi daljnje ispitivanje u vezi sa mogućim kršenjem ove odredbe kad je kršenje člana 6. stav 1. Evropske konvencije već utvrđeno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Deweer protiv Belgije, presuda od 27. februara 1980. godine, serija A broj 35, stav 56). Međutim, budući da Ustavni sud nije utvrdio kršenje člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ispitat će eventualno kršenje člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
- 32.Najvažniji aspekt pretpostavke nevinosti tiče se osnova presude, što je tijesno povezano sa zahtjevom da sud bude nepristran. U krivičnom postupku sud mora pretpostaviti nevinost optuženog bez ikakvih preduvjerenja i može ga osuditi samo na osnovu dokaza iznesenih tokom suđenja. Također, princip pretpostavke nevinosti znači i da je teret dokazivanja isključivo na tužiteljstvu, te da se ima primijeniti princip in dubio pro reo, dakle da i najmanja sumnja u vezi sa dokazom mora ići u prilog optuženog (vidi Evropski sud za ljudska prava, ranije citirana presuda Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, stav 77). Ustavni sud također podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava definirao da je princip presumpcije nevinosti prekršen i ako "optuženom nije prethodno bila dokazana krivica u skladu sa zakonom i, što je bitno, ako mu nije pružena prilika da koristi svoje pravo na odbranu, a sudska odluka koja se njega tiče odražava stav da je on kriv" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Minelli protiv Švicarske, presuda od 25. marta 1983. godine, serija A broj 62, stav 37).
- 33.U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti ne dovode u pitanje zakonitost provedenih dokaza, nego način na koji su ih ocijenili sudovi i, na osnovu toga, primjenu pozitivnih propisa, što je Ustavni sud već raspravio u ovoj odluci. Osim toga, apelanti ničim ne dovode u pitanje nepristranost sudova u krivičnom postupku koji je vođen ili mogućnost korištenja prava na odbranu, kao ni primjenu nekog drugog elementa presumpcije nevinosti, a pobijane presude nisu kontradiktorne na način koji bi doveo u pitanje primjenu ovog principa. Nema ni drugih elemenata koji bi ukazivali da su u bilo kojoj fazi postupka apelanti tretirani na način koji bi vodio kršenju principa presumpcije nevinosti.
- 34.Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer procjena dokaza prvostepenog suda koja je potvrđena u drugostepenom postupku nije bila očigledno proizvoljna, niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata u smislu prava na pravičan postupak. Osporene presude redovnih sudova u obrazloženjima sadrže precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju. Ne može se zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminacijska. Nema ni drugih elemenata koji bi ukazivali da su u bilo kojoj fazi postupka apelanti tretirani na način koji bi vodio kršenju principa presumpcije nevinosti.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.