USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o meritumu
na sjednici održanoj 9. maja 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 77/06.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 579/05, rješavajući apelaciju Muhameda Nuspahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica
Jovo Rosić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se kao neosnovana apelacija Muhameda Nuspahića, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj Kž-76/04 od 4. februara 2005. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću broj K-132/03 od 23. decembra 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Muhamed Nuspahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokatica iz Bihaća, podnio je 17. marta 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-76/04 od 4. februara 2005. godine i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-132/03 od 23. decembra 2003. godine. Apelant je naknadno, 25. aprila 2005. godine, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je Odlukom broj AP 579/05 od 6. maja 2005. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), zatraženo je 6. januara 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Odgovore na apelaciju su dostavili Kantonalni sud 13. januara 2006. godine, Općinski sud 16. januara 2006. godine uz dostavu na uvid i krivičnog spisa broj K-132/03, a Kantonalno tužilaštvo 27. januara 2006. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 5. aprila 2006. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Općinskog suda broj K-132/03 od 23. decembra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Kž-76/04 od 4. februara 2005. godine, apelant je proglašen krivim za krivično djelo nasilničkog ponašanja iz člana 339. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02 u daljnjem tekstu: KZ FBiH). Apelantu je za navedeno krivično djelo, primjenom člana 37. navedenog zakona, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na osnovu člana 91. stav 4. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) apelant je oslobođen troškova krivičnog postupka i paušala koji padaju na teret budžetskih sredstava. Oštećeni Fikro Bunić upućen je sa postavljenim imovinsko- pravnim zahtjevom na osnovu člana 101. stav 2. ZKP u redovan parnični postupak.
- 8.Tokom postupka Općinski sud je proveo predložene dokaze, uključujući saslušanje sedam svjedoka i oštećenog Fikr? Bunića, te izvršio uvid u službenu zabilješku o izlasku na lice mjesta koju je sačinio MUP, PU Bihać, broj 05-4/03-04-3-357/02 od 18. jula 2002. godine, u nalaz vještačenja bioloških tragova vatrenog oružja koje je sačinio Federalni MUP, PU Sarajevo broj 12/9-2-04-5-4818 od 1. augusta 2002. godine, u medicinsku dokumentaciju za oštećenog Fikru Bunića, u nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Miroslava Rakočevića od 18. marta 2003. godine, te u izvod iz krivične evidencije za apelanta.
- 9.Kantonalni sud je, u odnosu na apelantove žalbene navode protiv Presude Općinskog suda broj K-132/03 od 23. decembra 2003. godine koji su se odnosili i na odluku o kazni, naveo da su apelantove olakšavajuće okolnosti, a koje i Kantonalni sud prihvata, više nego dovoljno uvažene jer je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Prema mišljenju Kantonalnog suda prvostepeni sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon kada je apelantove radnje okvalificirao kao krivično djelo nasilničkog ponašanja iz člana 339. stav 2. KZ FBiH. Stoga se ne može prihvatiti apelantova tvrdnja da u njegovim radnjama i ponašanju nije bilo namjere - umišljaja da se oštećenom nanese povreda i da ugrozi spokoj građana. Imajući u vidu i druge dokaze konkretnog slučaja na kojima se zasniva pobijana presuda Općinskog suda, upornost i drskost koju je apelant pokazao prilikom izvršenja utuženog krivičnog djela, te da je do sada četiri puta osuđivan, Kantonalni sud je ocijenio da izrečena kazna zatvora nije prestrogo odmjerena, već naprotiv da je neophodno potrebna da bi se postigla svrha kažnjavanja u vidu generalne i specijalne prevencije. Također, Kantonalni sud nije prihvatio apelantove žalbene navode da prvostepeni sud nije smio a niti mogao uzeti kao otežavajuću okolnost prilikom odmjeravanja kazne ranije osude apelanta koje su brisane. Kantonalni sud je zaključio da se brisane osude ne smiju spominjati u uvjerenjima koja se daju građanima na osnovu krivične evidencije, a radi ostvarivanja njihovih prava. Međutim, to ni u kojem slučaju ne znači da se lice čija je osuda brisana ne smatra neosuđivanim i da se brisana osuda ne može uzeti kao otežavajuća okolnost.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant navodi da su mu pobijanim presudama povrijeđena prava zagarantirana članom II/3.e) i članom 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, a u vezi sa čl. 8. i 14. Evropske konvencije koji se odnose na zaštitu ličnih podataka, uživanje prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Apelant ističe da su mu pobijanim presudama povrijeđena navedena prava, jer je pri odmjeravanju kazne kao otežavajuća okolnost uzeto u obzir da je ranije više puta osuđivan, iako su sudovi imali u vidu Rješenje Općinskog suda broj Kv-65/02 od 19. februara 2003. godine, kojim su brisane uvjetne presude broj K-867/97 od 3. aprila 1997. godine, broj K-188/99 od 13. septembra 1999. godine i broj K-65/00 od 24. oktobra 2000. godine, a koje su se odnosile na njega. Apelant tvrdi da je to što je ranije osuđivan u postupku smatrano kao otežavajuća okolnost i da je to uticalo na visinu odluke o kazni, iako nadležni organ policije nije mogao dostaviti Općinskom sudu podatak o tome da je ranije osuđivan, jer su konkretni podaci brisani iz krivične evidencije, pa se stoga takav izvod sa brisanim podacima nije mogao koristiti kao dokaz u smislu člana 8. stav 2. tada važećeg ZKP. Apelant ističe da se pravno dejstvo brisanja osude ne sastoji samo u zabrani korištenja podataka iz krivične evidencije, već i u tome da osuđeni čija je presuda brisana ima pravni status neosuđivanog lica. Iz apelacije proizlazi da nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a prema apelantovom mišljenju, da su sudovi cijenili činjenicu da on nije osuđivan mogla se izreći uvjetna osuda ili kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju. Apelant smatra da mu je navedenim postupkom i shvatanjem suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te je prekršena i pretpostavka nevinosti iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije. Apelant predlaže da se apelacija usvoji, a pobijane odluke ukinu.
- b)Odgovori na apelaciju
- b)
- 11.Kantonalni sud u odgovoru na navode apelacije ukazuje da je povodom apelantove žalbe na Presudu Općinskog suda broj K-132/03 od 23. januara 2003. godine donio Presudu broj Kž-76/04 od 4. februara 2005. godine, uz obrazloženje da njom nije počinjena povreda odredaba krivičnog postupka, jer je zasnovana na pravilno utvrđenim činjenicama i pravilno ocijenjenim dokazima, a odluka o kazni je primjerena težini učinjenog krivičnog djela. Kantonalni sud navodi da je prilikom ocjene razloga navedenih u žalbi, a u vezi sa visinom izrečene kazne, dao razloge iz kojih je jasno da Kantonalni sud činjenicu što je apelant ranije osuđivan prihvatio kao otežavajuću okolnost kako je to učinio i Općinski sud. Kantonalni sud ističe da to što je određena kazna brisana iz krivične evidencije ne znači da krivično djelo zbog kojeg je izrečena nikad nije ni učinjeno. Kantonalni sud smatra da je pravilno odlučio kada je apelantovu žalbu odbio i da time nije povrijedio Ustav Bosne i Hercegovine i Evropsku konvenciju, predlažući da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
- 12.Kantonalno tužilaštvo, smatrajući razloge apelacije neosnovanim, predlaže Ustavnom sudu da apelaciju odbije kao neosnovanu, ističući da su Kantonalni i Općinski sud pravilno ocijenili apelantove i olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.
- 13.Općinski sud u odgovoru na apelaciju ističe da je Kantonalni sud odbio apelantovu žalbu protiv Presude Općinskog suda broj K-132/03 od 23. decembra 2003. godine, a da se odluka o apelaciji prepušta Ustavnom sudu.
V. Relevantni propisi
- 14.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 23/99, 50/01, 27/02, 59/02) relevantne odredbe glase:
"Član 3.
Svako se smatra nevinim za krivično djelo dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njegova krivnja.
Član 13.
Sud, nadležni tužilac i organ unutrašnjih poslova dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.
Oni su dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrde kako činjenice koje terete osumnjičenog ili okrivljenog, tako i one koje im idu u korist, te da prije početka postupka i u toku postupka osumnjičenom i okrivljenom odnosno njihovim braniocima, stave na raspolaganje sve činjenice i dokaze koje im idu u korist.
Član 63. st. 1. i 2.
Osumnjičeni za kojeg postoje osnovi sumnje da je učinio krivično djelo ima pravo na branioca. Okrivljeni može imati branioca u toku cijelog krivičnog postupka.
Član 342. stav 2.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti zaključak da li je neka činjenica dokazana.
Član 358. stav 1. tačka 8.
(3) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
- 8.ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda".
- 15.U Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) relevantna odredba glasi:
"Opća pravila o odmjeravanju kazne
Član 40.
(1) Sud će učinitelju krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a osobito: stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno ... kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu učinitelja.
(2) Kad sud odmjerava kaznu učinitelja za krivično djelo učinjeno u povratu, posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba djela učinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude, odnosno od izdržane ili oproštene kazne."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Kž-76/04 od 4. februara 2005. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Kako je apelant presudu Kantonalnog suda primio 25. februara 2005. godine, a apelacija je podnesena 17. marta 2005. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Iz apelacije proizlazi da se apelant žali na kršenje prava iz člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 22.Član 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glase:
- 22.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 2.Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže".
- 23.U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, ishod predmetnog postupka bio je od odlučujućeg značaja za utvrđivanje "osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv apelanata, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud treba ispitati jesu li pobijanim presudama povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje, te je li u konkretnom slučaju prema apelantu ispoštovana pretpostavka nevinosti odnosno je li apelant smatran nevinim sve dotle dok njegova krivica po zakonu nije dokazana. Iz apelacije proizlazi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno na apelantovu štetu, da je apelant smatran krivim iako su ranije osude brisane iz krivične evidencije, da je nepravilno određena visina kazne, odnosno proizvoljno primijenjen zakon.
- 24.Ustavni sud ukazuje da, u principu, nije nadležan da vrši procjenu činjeničnog stanja koju su izvršili redovni sudovi, ukoliko utvrđene činjenice i dokazi na kojima se presuda zasniva ne izgledaju proizvoljno i neprihvatljivo. Prema praksi Ustavnog suda nadležnost Ustavnog suda u vezi sa apelacijama iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu", te Ustavni sud, prema tome, nije nadležan da vrši provjere utvrđivanja činjenica, kao ni da ponovo tumači odluke redovnih sudova osim ako odluka redovnog suda krši ustavna prava. To se događa u slučaju kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavna prava, te u slučaju kada je primjena prava bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava (pravičan postupak, pristup sudu, efikasni pravni lijekovi i u drugim slučajevima).
- 25.U konkretnom slučaju iz obrazloženja osporenih presuda je vidljivo da se odluke redovnih sudova ne temelje isključivo ili uglavnom na izvodu iz krivične evidencije za apelanta, već naprotiv na drugim dokazima iz kojih je prvostepeni sud nesumnjivo zaključio da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U tom pravcu sud je izveo dokaze saslušanjem oštećenog i sedam svjedoka, izvršio uvid u službenu zabilješku o izlasku na lice mjesta koju je sačinio MUP, PU Bihać, 18. jula 2002. godine, u nalaz vještačenja bioloških tragova vatrenog oružja koje je sačinio Federalni MUP, PU Sarajevo, 1. augusta 2002. godine, u medicinsku dokumentaciju za oštećenog, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke od 18. marta 2003. godine. Međutim, prilikom odmjeravanja kazne sud se koristio izvodom iz krivične evidencije za apelanta, te je zajedno sa ostalim okolnostima cijenio, na temelju člana 40. KZ FBiH, koje će od njih uticati na to da kazna bude veća ili manja, pa je od olakšavajućih okolnosti uzeo u obzir da je apelant porodičan i da je slabog imovnog stanja, a od otežavajućih okolnosti da je više puta osuđivan za krivično djelo sprečavanja službene osobe u vršenju službene radnje, a iz iste grane krivičnih djela protiv radnog reda i pravnog prometa kojoj pripada i konkretno krivično djelo, nasilničko ponašanje. Od otežavajućih okolnosti sud je cijenio težinu učinjenog krivičnog djela kao i stepen krivične odgovornosti, smatrajući da će se isključivo zatvorskom kaznom postići svrha osude, jer su se ranije izricane uvjetne osude pokazale kao nedjelotvorne. Dokaze koji su prihvaćeni sudovi su razložno obrazložili utvrdivši da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali da su redovni sudovi prekršili pretpostavku nevinosti, proizvoljno utvrdili apelantovu odgovornost za navedeno krivično djelo, ili da su u bilo kojem dijelu proizvoljno primijenili zakon. Ustavni sud također ukazuje da su svi ovi apelantovi navodi već bili predmetom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, pa je i Kantonalni sud u vezi s tim dao detaljna obrazloženja, koja ni na koji način ne izgledaju proizvoljna.
- 26.Što se tiče apelantovih navoda da su sudovi svoje odluke zasnovali na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te proizvoljno primijenili materijalno pravo i prekršili pretpostavku nevinosti, Ustavni sud ne nalazi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje u tom smislu. Apelantovi navodi vezani za pitanje proizvoljne primjene materijalnog prava su paušalni i ničim potkrijepljeni. Također, to što je uzeto u obzir da je apelant ranije osuđivan, na način propisan zakonom, nije samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje, odnosno kršenje pretpostavke nevinosti. U odnosu na apelantove navode da je izrečena kazna previsoka, Ustavni sud naglašava da nije nadležan da ocjenjuje visinu kazne koja nije izašla iz okvira propisanih zakonom.
- 27.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.
Ostali navodi
- 28.Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. st. 1. i 2. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije potrebno razmatrati apelantove navode koji se odnose na navodne povrede njegovih prava iz čl. 8. i 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 29.Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije, zato što uzimanje u obzir ranijeg osuđivanja, na način propisan zakonom, nije samo po sebi kršenje prava na pravično suđenje i kršenje pretpostavke nevinosti, a osporene presude se ne zasnivaju isključivo na izvodu iz krivične evidencije, već i na iskazima drugih svjedoka i drugim materijalnim dokazima. Osim toga, ne postoji kršenje prava na pravično suđenje kada se apelantovi navodi odnose isključivo na pitanje sudijske procjene dokaza u krivičnom postupku i na primjenu pozitivno-pravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje, ukoliko nema drugih odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je ocjena dokaza ili primjena materijalnog prava bila proizvoljna.
- 30.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 31.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.