Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 18. novembra 2006. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 11/07.
OBRAZLOŽENJE

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

David Feldman, potpredsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Constance Grewe, sutkinja

Seada Palavrić, sutkinja

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Zemljoradničke zadruge "Ratar" Brka, podnesene protiv presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine br. Gž-181/05 i Gž-182/05 od 28. juna 2005. godine, Gž-321/05 od 12. septembra 2005. godine, Gž-365/05 od 28. marta 2006. godine, Gž-322/05 od 29. marta 2006. godine i Gž-601/05 od 19. jula 2006. godine i presuda Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine br. P-373/04-I i P-418/04-I od 25. februara 2005. godine, P-404/04-I od 9. juna 2005. godine, P-405/04-I od 8. juna 2005. godine, P-416/04-I od 9. juna 2005. godine i P-423/04-I od 19. oktobra 2005. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Zemljoradnička zadruga "Ratar" Brka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta, podnio je 24. augusta, 31. oktobra i 30. novembra 2005. godine, te 12. i 18. maja i 31. augusta 2006. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) br. Gž-181/05 i Gž-182/05 od 28. juna 2005. godine, Gž-321/05 od 12. septembra 2005. godine, Gž-365/05 od 28. marta 2006. godine, Gž-322/05 od 29. marta 2006. godine i Gž-601/05 od 19. jula 2006. godine, te presuda Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. P-373/04-I od 25. februara 2005. godine, P-404/04-I od 9. juna 2005. godine, P-405/04-I od 8. juna 2005. godine, P-416/04-I od 9. juna 2005. godine i P-423/04-I od 19. oktobra 2005. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Apelacije su u Ustavnom sudu zavedene pod br. AP 1808/05, AP 1809/05, AP 2249/05, AP 1386/06, AP 1462/06 i AP 2578/06. Ustavni sud je, u smislu člana 31. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da se u apelacijama radi o istim pitanjima, donio odluku o spajanju predmeta po kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku broj AP 1808/05.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i Brčko Distrikta zatraženo je 13. i 14. jula 2006. godine da dostave odgovor na apelacije.
  • 4.
    Odgovor na apelacije Apelacioni sud je dostavio 28. jula 2006. godine, Osnovni sud 21. augusta 2006. godine, a Brčko Distrikt, koji je stranka u postupku, 3. augusta 2006. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 3. novembra 2006. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je u julu 2004. godine pokrenuo parnične postupke protiv Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja prava vlasništva na određenom zemljištu i nekretninama koje se nalaze u Brčko Distriktu i koje su u tužbama tačno označene u smislu katastarskih i zemljišno-knjižnih oznaka (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). U tužbama je apelant naveo da je sporne nekretnine stekao i da ih koristi na temelju valjanih kupoprodajnih ugovora koje je apelantov pravni prednik - Zemljoradnička zadruga "Brka" zaključila s raznim fizičkim licima (u daljnjem tekstu: apelantov prednik), te da u tom smislu apelant ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornim nekretninama. Apelant je u tužbama također naveo da je članom 94. Općeg zakona o zadrugama propisano da imovina koju zadruge trenutno koriste, donošenjem tog zakona, postaje imovina zadruge, te kako je nesporno da apelant koristi sporne nekretnine temeljem navedenog člana kojim su sporne nekretnine postale imovina zadruge. Dalje je apelant u tužbama naveo da je, s obzirom da je on pravni slijednik Zemljoradničke zadruge "Brka", sud dužan utvrditi da je apelant na temelju kupoprodajnih ugovora stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama.
  • 8.
    Osnovni sud je presudama br. P-373/04-I od 25. februara 2005. godine, P-404/04-I od 9. juna 2005. godine, P-405/04-I od 8. juna 2005. godine, P-418/04-I od 25. februara 2005. godine, P-416/04-I od 9. juna 2005. godine i P-423/04-I od 19. oktobra 2005. godine, koje su potvrđene presudama Apelacionog suda br. Gž-181/05 i Gž-182/05 od 28. juna 2005. godine, Gž-321/05 od 12. septembra 2005. godine, Gž-365/05 od 28. marta 2006. godine, Gž-322/05 od 29. marta 2006. godine i Gž-601/05 od 19. jula 2006. godine, odbio kao neosnovane apelantove tužbe. U svim je postupcima utvrđeno da je apelantov prednik u toku 1962. i 1963. godine zaključio kupoprodajne ugovore sa raznim fizičkim licima na temelju kojih je apelantov prednik na spornim nekretninama stekao pravo korištenja, dok su sporne nekretnine u zemljišnim knjigama uknjižene kao društvena imovina. Osnovni sud je u presudama obrazložio da je na temelju valjanog pravnog posla (ugovora o kupoprodaji) između fizičkih lica dotadašnjih vlasnika spornih nekretnina kao prodavaca sa jedne strane i apelantovog prednika sa druge strane, obavljen promet nekretnina na temelju kojeg je apelantov prednik stekao pravo korištenja spornih nekretnina. Osnovni sud je, u suštini, zaključio da apelant nije, u smislu člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, mogao steći pravo vlasništva na spornim nekretninama jer je njegov pravni prednik imao samo pravo korištenja spornih nekretnina, a to pravo mu je prestalo u smislu člana 2. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko Distrikta BiH.
  • 9.
    Apelantov prigovor o osnovanosti njegovih tužbenih zahtjeva s obzirom na član 94. Općeg zakona o zadrugama je odbijen uz različita obrazloženja sadržana u osporenim presudama. U jednom broju presuda je obrazloženo da je taj član suprotan tački 12. Aneksa Konačne arbitražne odluke za Brčko (u daljnjem tekstu: Arbitraža za Brčko), kao pravnog akta najviše obavezujuće snage za sve strane kojom je propisano da je društvena/javna imovina na području Brčko Distrikta vlasništvo Brčko Distrikta, kojom upravljaju vlasti Brčko Distrikta uz odobrenje Supervizora za Brčko Distrikt, te da bi primjenom tog člana došlo do povrede prava na imovinu tuženog. A u jednoj od presuda Apelacionog suda (Gž-365/05) je zaključeno da je bilo neosnovano apelantovo pozivanje na član 94. Općeg zakona o zadrugama, jer navedena odredba ne propisuje da donošenjem tog zakona nekretnine koje zadruga trenutno koristi postaju imovina zadruge, nego to određuje za imovinu koju zadruga trenutno koristi. Dalje je navedeno da, kako imovina predstavlja skup imovinskih prava (stvarnih, obligacionih, intelektualnih) i obaveza, apelant je, da bi sporne nekretnine predstavljale njegovu imovinu, morao dokazati da je ta imovina zasnovana na valjanoj pravnoj osnovi, i da je apelant pravni slijednik nosioca prava korištenja koji je upisan u zemljišnim knjigama (kada bi ova imovina postala imovina zadruge bez obzira na prelazne i završne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta BiH). Kako apelant nije dokazao da je pravni slijednik nosioca prava korištenja koji je upisan u zemljišno-knjižnim evidencijama, zaključeno je da je neosnovano njegovo pozivanje na član 94. Općeg zakona o zadrugama.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 10.
    Apelant smatra da je prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta BiH Apelacioni sud bio dužan direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama i usvojiti tužbeni zahtjev, jer taj član Statuta predviđa da su Ustav BiH, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH, direktno primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta, te da zakoni i odluke svih vlasti Brčko Distrikta moraju biti u skladu s važećim zakonima i odlukama institucija BiH. Slijedom toga po apelantovom mišljenju u osporenim presudama se proizvoljno tumači da Brčko Distrikt nije dužan primjenjivati član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi donošenjem tog zakona postaje imovina zadruga. Apelant je naveo da je takvom proizvoljnom primjenom zakona došlo i do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njegovog prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

b) Odgovor na apelaciju

  • 11.
    Apelacioni sud je ponovio obrazloženje osporenih presuda i zaključio da osporenim presudama nisu povrijeđena apelantova prava zaštićena Evropskom konvencijom.
  • 12.
    Osnovni sud je naveo da su navodi apelacije neosnovani i neargumentovani jer je apelantu u potpunosti omogućeno učestvovanje pred sudom, provedeni su svi dokazi koje je apelant predložio i ničim mu nije uskraćeno pravo na pravično suđenje, a presudama mu nije uskraćeno pravo na mirno uživanje imovine.
  • 13.
    Tuženi je ponovio utvrđenja iz osporenih presuda da je apelant na spornim nekretninama imao samo pravo korištenja i zaključio da bi u slučaju da su redovni sudovi usvojili tužbene zahtjeve došlo do miješanja u njegovo pravo na imovinu.

V. Relevantni propisi

  • 14.
    Statut Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" br. 1/00 i 4/00):

"Član 1. stav 4.

Ustav Bosne i Hercegovine, kao i važeći zakoni i odluke institucija BiH, direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji Brčko Distrikta BiH. Zakoni i odluke svih vlasti Distrikta moraju biti u skladu sa važećim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine."

  • 15.
    Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", br. 11/01, 8/03 i 40/04):

"Član 22.

Pravo vlasništva može se steći na osnovu zakona, pravnog posla, odluke suda ili drugog organa Distrikta i nasljeđivanjem, uz ispunjenje pretpostavki propisanih zakonom."

  • 16.
    Opći zakon o zadrugama ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 18/03):

"Član 94.

"Imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem ovog zakona, postaje imovina zadruge."

  • 17.
    Zakon o upisu stvarnih prava na nekretninama u vlasništvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" broj 26/04):

"Član 1.

Ovim zakonom uređuje se način upisa stvarnih prava na nekretninama koje su vlasništvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt).

Član 2.

Osnovni sud Brčko Distrikta će po službenoj dužnosti izvršiti upis prava vlasništva i bilo kojeg drugog stvarnog prava u korist Brčko Distrikta na svim nekretninama, upisanim u zemljišnim knjigama tog suda, na kojima je do stupanja na snagu ovog zakona kao vlasništvo bila upisana općenarodna imovina, društveno vlasništvo, državno vlasništvo, vlasništvo zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije, vlasništvo društveno-političkih organizacija, mjesnih zajednica i drugih pravnih lica u društvenom ili državnom vlasništvu ili bilo koji drugi oblik vlasništva osim privatnog.

Član 3.

Upisi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama iz člana 2. ovog zakona, bez obzira na vrstu i oblik organizovanja titulara tih prava, brišu se po službenoj dužnosti.

Član 4.

Odredbe članova 2. i 3. shodno se primjenjuju i na promjene stanja u katastarskom operatu Brčko Distrikta."

  • 18.
    Aneks od 18. augusta 1999. godine Konačne odluke Arbitražnog tribunala za spor oko međuentitetske granice u oblasti Brčkog od 5. marta 1999. godine:

"Član 12.

Društvena imovina

Vlasti Distrikta upravljaju svom društvenom/javnom imovinom unutar Distrikta, i imaju ovlaštenje, uz odobrenje Supervizora, da vrše privatizaciju društvene/javne imovine u skladu s primjenjivim zakonima BiH. Društvenom/javnom imovinom u Distriktu se ne smije raspolagati osim ako je to u skladu sa zakonima BiH i uz odobrenje Supervizora."

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 21.
    U konkretnom slučaju predmet osporavanja su presude Apelacionog suda br. Gž-182/05 i Gž-181/05 od 28. juna 2005. godine, protiv kojih su apelacije podnesene 24. augusta 2005. godine, Gž-321/05 od 12. septembra 2005. godine, protiv koje je apelacija podnesena 31. oktobra 2005. godine, Gž-322/05 od 29. marta 2006. godine, protiv koje je apelacija podnesena 12. maja 2006. godine, Gž-365/05 od 28. marta 2006. godine, protiv koje je apelacija podnesena 18. maja 2006. godine i Gž-601/05 od 19. jula 2006. godine, protiv koje je apelacija podnesena 31. augusta 2006. godine. Protiv navedenih presuda nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a sve apelacije su podnesene u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoje neki drugi formalni razlozi zbog kojih apelacije nisu dopustive.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu redovni sudovi proizvoljnom primjenom materijalnog prava povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud će, kao prvo, razmotriti apelantove navode o povredi prava na pravično suđenje.

Pravo na pravično suđenje

  • 24.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 25.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 26.
    Nesporno je da se predmetni postupak tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza s obzirom da se njegov tužbeni zahtjev odnosio na utvrđivanje prava vlasništva na spornim nekretninama. Ustavni sud je, stoga, nadležan ispitati je li postupak bio u skladu sa standardima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 27.
    Apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje se odnose na način na koji su primijenili materijalno pravo redovni sudovi. Konkretno, apelant smatra da su redovni sudovi bili dužni u njegovom slučaju direktno primijeniti član 94. Općeg zakona o zadrugama koji propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem tog zakona, postaje imovina zadruge. Tu odredbu su redovni sudovi, po apelantovom mišljenju, bili dužni primijeniti kao odredbu zakona Bosne i Hercegovine koji su prema članu 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta direktno primjenjivi na teritoriji Brčko Distrikta.
  • 28.
    Redovni sudovi i tuženi su apelantove navode ocijenili kao neosnovane naglašavajući stav da je apelantov pravni prednik imao na spornim nekretninama samo pravo korištenja koje je apelant naslijedio, te da u smislu člana 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije mogao steći pravo vlasništva, a njegovo pravo korištenja spornih nekretnina je prema Zakonu o upisu stvarnih prava prestalo da postoji.
  • 29.
    U vezi s apelantovim navodima, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kojem nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke ovih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kada je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kada je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03).
  • 30.
    U postupku po apelantovim tužbama je utvrđeno da je apelantov pravni prednik na spornim nekretninama imao pravo korištenja odnosno raspolaganja spornim nekretninama, a da su sporne nekretnine bile društveno vlasništvo. Apelant ni u postupku pred redovnim sudovima niti u apelaciji nije osporio tako utvrđeno činjenično stanje. Apelant smatra spornim što u konkretnom slučaju nije direktno primijenjen član 94. Općeg zakona o zadrugama, tumačeći da je prema toj odredbi ex lege stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama. U vezi s prethodnim navodom, Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi u osporenim presudama primijenili član 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i član 2. Zakona o upisu stvarnih prava na nekretninama prema kojem je, inter alia, po službenoj dužnosti izvršen upis prava vlasništva u korist tuženog na svim nekretninama koje su bile društveno vlasništvo. Prema članu 3. tog zakona izvršeno je po službenoj dužnosti brisanje prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretninama iz člana 2. ovog zakona, bez obzira na vrstu i oblik organizovanja titulara tih prava.
  • 31.
    Ne može se, međutim, prihvatiti apelantov navod da redovni sudovi nisu uzeli u obzir Opći zakon o zadrugama. Iako osporene presude sadrže različita obrazloženja u vezi s pitanjem primjene tog zakona i Osnovni sud i Apelacioni sud su dali tumačenje člana 94. ovog zakona. Apelacioni sud je dao detaljno obrazloženje u vezi s primjenom člana 94. Općeg zakona o zadrugama zaključivši da navedena odredba ne propisuje da donošenjem tog zakona nekretnine koje zadruga trenutno koristi postaju imovina zadruge, nego to određuje za imovinu koju zadruga trenutno koristi. Apelacioni sud je, dalje, protumačio da kako imovina predstavlja skup imovinskih prava (stvarnih, obligacionih, intelektualnih) i obaveza, apelant je, da bi sporne nekretnine predstavljale njegovu imovinu, morao dokazati da je ta imovina zasnovana na valjanom pravnom osnovu i da je apelant pravni slijednik nosioca prava korištenja koji je upisan u zemljišnim knjigama (kada bi ova imovina postala imovina zadruge bez obzira na prelazne i završne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta BiH). Kako apelant nije dokazao da je pravni slijednik nosioca prava korištenja koji je upisan u zemljišno-knjižnim evidencijama, Apelacioni sud je zaključio da je njegovo pozivanje na član 94. Općeg zakona o zadrugama bilo neosnovano. Na taj način je Apelacioni sud učinio nespornim da se zakon Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje na teritoriji Brčko Distrikta u smislu člana 1. stav 4. Statuta Brčko Distrikta, a njegovo tumačenje konkretne odredbe zakona Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
  • 32.
    Ustavni sud je zaključio da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Pravo na imovinu

  • 33.
    Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i suštinu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na mirno uživanje imovine koji se odnose na nepravilnu primjenu materijalnog prava, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

  • 34.
    Ustavni sud smatra da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da redovni sudovi nisu proizvoljno primijenili relevantne odredbe materijalnih zakona. Naime, iako osporene presude sadrže različita obrazloženja u pogledu primjene člana 94. Općeg zakona o zadrugama, kao zakona Bosne i Hercegovine, Apelacioni sud je dao njegovo tumačenje za koje je Ustavni sud zaključio da nije bilo proizvoljno. Ustavni sud je naglasio da je i u konkretnom slučaju nesporno da se zakoni Bosne i Hercegovine direktno primjenjuju u Brčko Distriktu.
  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.