USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 34/07.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1539/05, rješavajući apelaciju Zrinke Glavinke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Odbija se apelacija Zrinke Glavinke, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj P-461/03, kao neosnovana.
Odbacuje se apelacija Zrinke Glavinke, u odnosu na član II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj P-461/03, kao nedopustiva, jer je preuranjena.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zrinka Glavinka koja zastupa kćerku Renatu Glavinku (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 23. juna 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku pred Općinskim sudom II u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P-461/03-B. Apelantica je u više navrata dopunjavala apelaciju, a uz podnesak od 21. novembra 2006. godine je dostavila Presudu Općinskog suda u Sarajevu broj P-461/03 od 24. novembra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 26. jula 2005. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i sudski spis broj P-461/03-B. Ustavni sud je, također, 6. septembra 2006. godine od Općinskog suda zatražio dostavu obavijesti koje su aktivnosti naknadno obavljene u predmetnom sudskom spisu.
- 3.Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 1. septembra i 5. oktobra 2005. godine, zajedno sa sudskim spisom. Općinski sud je, također, 12. septembra 2006. godine dostavio obavještenje o stanju predmeta broj P-461/03-B.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Općinskog suda su dostavljeni apelantici 4. novembra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz dostavljenog spisa kao i iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelantica i njena maloljetna kćerka Renata Glavinka (u daljnjem tekstu: prvotužiteljica), koju zastupa apelantica kao zakonska zastupnica, podnijele su Općinskom sudu 3. marta 2003. godine tužbu protiv Samira Tahirovića (u daljnjem tekstu: tuženi), kao jedinog nasljednika umrlog Sulejmana Tahirovića, radi utvrđivanja očinstva umrlog Sulejmana Tahirovića. Istom tužbom je zatraženo da se prvotužiteljici omogući ostvarivanje prava na penziju, te da se ona proglasi jedinom nasljednicom prvog nasljednog reda sa dijelom 1/1 cjelokupne pokretne i nepokretne imovine koja pripada umrlom Sulejmanu Tahiroviću, a koju joj osporava tuženi.
- 7.Općinski sud je nakon provedenog postupka Presudom broj P-461/03 od 24. novembra 2006. godine utvrdio da je umrli Sulejman Tahirović iz Sarajeva otac maloljetne prvotužiteljice Renate Glavinke, koju je 16. januara 1994. godine rodila drugotužiteljica - apelantica. Istom presudom je utvrđeno da se postupak obustavlja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi da prvotužiteljici pripadaju prava iz penziono-invalidskog osiguranja nakon smrti oca Sulejmana Tahirovića, s tim što će se po pravosnažnosti ove presude postupak nastaviti prema pravilima vanparničnog postupka pred istim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelantica u apelaciji ukazuje na neopravdano dugo vođenje postupka povodom tužbe u predmetnom građanskom postupku, jer sud namjerno odugovlači donošenje presude, zbog čega rad suda ne smatra djelotvornim. Istakla je da "zaduženi sudija ne želi da prisustvuje okončanju naloga za vještačenje, jer su po zadnjem nalogu za vještačenje bili prisutni samo ona, dijete i policija". Apelantica smatra da su im u konkretnom sudskom postupku povrijeđeni pravo na život, pravo na ličnu slobodu i sigurnost, pravo na privatni i porodični život, pravo na pravičan postupak i pravo na imovinu iz člana II/3.a), d), e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 2, 5, 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Odgovor na apelaciju
- 9.Općinski sud je u svojim odgovorima na apelaciju naveo redoslijed svih preduzetih radnji u konkretnom predmetu, ističući da vještačenje određenog vještaku na groblju Vlakovo, na tačno označenoj parceli zakazano za 14. septembar 2005. godine sa početkom u 9,00 sati, nije obavljeno jer se niko od parničnih stranaka nije pojavio na licu mjesta, o čemu je nadležna sudska policija sačinila službenu zabilješku. Iako je sud do tada zakazivao tri puta vještačenje, razlog što posljednje vještačenje nije obavljeno je što tužiteljice, kao socijalni slučajevi, nisu mogle da uplate potrebne iznose na ime vještačenja, jer je apelantica uplatila samo jedan dio koji je bio nedovoljan. Općinski sud ističe da mu do tada apelantica nije dala na znanje da ne može uplatiti potreban novčani iznos, jer je stalno tvrdila da su drugi razlozi neodržavanja uviđaja, a da je ona novac pripremila. Općinski sud se, ocjenjujući konkretnu situaciju u smislu da se ne može očekivati da tužiteljice obezbijede sudu dokaz koji je jedino vjerodostojan da bi sud donio odluku zasnovanu na zakonu, podneskom od 16. septembra 2005. godine obratio Centru za socijalni rad Općine Novo Sarajevo i Odjelu za prava djeteta pri Instituciji ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine tražeći da se, u interesu maloljetnog djeteta, obezbijede novčana sredstva u iznosu od 1.500,00 KM do 2.000,00 KM na ime neophodnog vještačenja vezanog za utvrđivanje očinstva, tj. da li je umrli Sulejman Tahirović otac prvotužiteljice. U obavještenju o stanju dokaza u sudskom predmetu broj P-461/03-B, koje je Općinski sud dostavio Ustavnom sudu 12. septembra 2006. godine, dato je objašnjenje da je rješenjem ranijeg uređujućeg sudije u konkretnoj pravnoj stvari bilo određeno izvođenje dokaza vještačenjem - analizom DNK-a maloljetne prvotužiteljice, apelantice, te Sulejmana Tahirovića. Kako bi se izvršilo ovo vještačenje, bilo je potrebno izvršiti ekshumaciju posmrtnih ostataka Sulejmana Tahirovića, radi uzimanja uzorka za analizu. Izvođenje ovog dokaza je odgađano nekoliko puta, zbog toga što tužiteljice nisu izvršile potrebne uplate predujma troškova za vršenje vještačenja. Apelantica je, konačno, dopisom 15. decembra 2005. godine sudu dostavila dokaz o uplati navedenih sredstava, te je nakon toga, u dogovoru s vještakom, određeno ročište na licu mjesta za 16. juni 2006. godine, na kojem je izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka i uzimanje potrebnog uzorka. Ročište nije moglo biti zakazano ranije zbog otežanih uvjeta rada u zimskom periodu (tj. niskih temperatura). Uzeti uzorci su nakon ročišta dostavljeni na analizu u Institut za mikrobiologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a nastavak glavne rasprave određen je za 25. oktobar 2006. godine. U spis predmeta je nakon toga dostavljen nalaz vještaka od 12. jula 2006. godine, ali do 12. septembra 2006. godine (dakle, do dostave obavještenja Ustavnom sudu), nije dostavljen nalaz Instituta za mikrobiologiju, imunologiju i parazitologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu o analizi DNK-a.
V. Relevantni propisi
- 10.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03 i 73/05) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62.
(1) Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 75.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.
Član 80.
U daljnjem toku pripremnog ročišta raspravljat će se o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.
Član 94.
(2) Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 123.
(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
Član 147.
Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Član 148.
(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu naznačiti predmet i obim vještačenja, te predložiti osobu koja će obaviti vještačenje.
(2) Protivna stranka će se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.
Član 184.
(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave."
- 11.U Zakonu o porodičnim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", br. 35/05 i 41/05) relevantne odredbe glase:
"Član 272.
(2) Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju ili osporavanju materinstva ili očinstva,...
Član 273.
(1) Radnje u postupcima iz člana 272. ovog zakona preduzimaju se hitno."
VI. Dopustivost
a) Dopustivost apelacije
- 12.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na navode o kršenju prava na život, prava na slobodu i sigurnost ličnosti, prava na privatni i porodični život i prava na imovinu, garantiranih članom II/3.a), d), e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 2, 5, 6. stav 1. i članom 8. Evropske konvencije, te članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 4)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena".
- 15.Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude kojom je postupak u određenom predmetu završen.
- 16.U konkretnom slučaju, Općinski sud je u prvostepenom postupku donio Presudu broj P-461/03 od 24. novembra 2006. godine. Protiv navedene presude apelantica ima mogućnost da izjavi žalbu nadležnom Kantonalnom sudu. Pored toga, u odnosu na dio prava na čiju se povredu apelantica žali, istom presudom Općinski sud je obustavio postupak koji će se nastaviti po pravosnažnosti ove presude prema pravilima vanparničnog postupka pred istim sudom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je apelacija preuranjena u odnosu na apelantičine navode o povredi ustavnih prava navedenih u tački 14. ove Odluke i kao takva - nedopustiva.
- 17.Kada je riječ o pravu na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud podsjeća da može, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, izuzetno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
- 18.Ustavni sud ukazuje da se, u kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu s članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najviši nivo ljudskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu s članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
- 19.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, podsjeća da se prilikom primjene odredaba iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda te odredbe moraju primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštivano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
- 20.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji BiH, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog predugog trajanja postupka (vidi, mutatis mutandis, Tome Mata protiv Portugala, broj 32082/98, ECHR 1999-IX). Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 21.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se ostvarila njegova prava. Također, jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije je da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da posljedice propusta u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može trpjeti pojedinac. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
- 22.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje i donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 23.Apelantica se žali da njen predmet koji se vodi pred redovnim sudom nije završen u razumnom roku, te da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak u razumnom roku
- 24.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 25.Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor iz odnosa roditelja i djece, tj. utvrđivanje očinstva i prava koja proizlaze iz očinstva, dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
Period koji se uzima u obzir
- 26.Apelantica se žali što postupak odlučivanja po tužbi pred Općinskim sudom nije završen u razumnom roku.
- 27.Ustavni sud, prije svega, naglašava da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem.
- 28.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
- a)Složenost predmeta
- a)
- 29.Složenost predmeta se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta parničnog postupka, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
- 30.U konkretnom slučaju se radi o tužbi koju su podnijeli dijete - maloljetna prvotužiteljica i apelantica - djetetova majka, drugotužiteljica, za utvrđivanje očinstva, po kojoj je bilo potrebno utvrditi činjenično stanje, izvršiti ekshumaciju posmrtnih ostataka umrlog lica i analizu potrebnog materijala - vještačenje vještaka, uz uključenje svih nadležnih institucija vezanih za postupak ekshumacije i postupak vještačenja. S obzirom na ovo, Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojoj suštini, dokazima koje treba izvesti i procijeniti kao i učešću potrebnih strana u postupku, može smatrati složenim.
- b)Ponašanje suda
- b)
- 31.Ustavni sud konstatira da je navedeni postupak započeo 3. marta 2003. godine, podnošenjem tužbe koja je bila neuredna u smislu relevantnih odredaba Zakona o parničnom postupku. Općinski sud je 28. marta 2003. godine pozvao apelanticu da podnese urednu tužbu, poučivši je da su kod utvrđivanja očinstva jedinstveni suparničari maloljetno dijete i njegova majka. Općinski sud je 14. aprila 2003. godine ponovo apelantici dostavio tužbu na uređenje, jer apelantica 3. aprila 2003. godine nije postupila po prethodno datoj uputi. Apelantica je tek 5. maja 2003. godine na ročištu pred Općinskim sudom izjavila da stupa u parnicu kao drugotužiteljica. Na istom ročištu tuženi je istakao da nije samo on pasivno legitimiran, navodeći još dvije osobe iz II nasljednog reda po pravu predstavljanja, Zekiju Tahirović i Sanelu Tahirović. Nakon toga, apelantica kao drugotužiteljica je tuženim označila još dvije osobe. Ustavni sud primjećuje da su tužiteljice tek na ročištu održanom 17. maja 2003. godine opredijelile tužbeni zahtjev tako što su zatražile da se presudom utvrdi da je umrli Sulejman Tahirović iz Sarajeva otac maloljetne prvotužiteljice koju je rodila apelantica, te da prvotužiteljici pripadaju prava iz PIO nakon smrti oca Sulejmana Tahirovića. Ročište zakazano za 16. juni 2003. godine nije održano zbog neodazivanja tuženog, a apelantica je na ročištu održanom 26. augusta 2003. godine povukla tužbu u odnosu na Zekiju Tahirović, s čim se saglasio i tuženi. Kada je apelantica predložila saslušanje svjedoka i izvođenje određenih dokaza vezanih za okolnosti stanovanja umrlog Sulejmana Tahirovića, punomoćnik tuženog je, primijetivši da apelantica doprinosi bespotrebnom gubljenju vremena, otkazao punomoć tuženom. Nakon što je sud službeno pribavio podatke o stanovanju Sulejmana Tahirovića 9. oktobra 2003. godine je ponovo održano ročište, kada je apelantica povukla tužbu i u odnosu na Sanelu Tahirović, s čim se saglasio i tuženi. Općinski sud je na istom ročištu donio rješenje da se provede dokaz saslušanjem tužiteljica, tuženog i Sanele Tahirović kao svjedoka. Apelantica je predložila da se ročište odloži na neodređeno vrijeme, te da se od Zavoda za transfuziologiju Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zavod) zatraži, odnosno postavi upit, je li moguće iz medicinske dokumentacije, te uz vađenje krvi tužiteljica utvrditi je li biološki otac maloljetne prvotužiteljice Sulejman Tahirović. S ciljem utvrđivanja ovih činjenica sud se, jer još nije bio donesen novi Zakon o parničnom postupku, obratio Zavodu, proslijedivši svu medicinsku dokumentaciju iz sudskog spisa sa upitom je li ona dovoljna (s obzirom da je Sulejman Tahirović umro), uz uzimanje uzorka krvi tužiteljicama, da se utvrdi očinstvo DNK-a analizom. Općinski sud je, 7. novembra 2003. godine, primio podnesak Zavoda kojim se sud obavještava da je Zavod spreman izvršiti vještačenje očinstva, ali uz prisustvo oba roditelja i djeteta uz nalog suda. Budući da se vještačenje vrši na navedeni način kada je živ pretpostavljeni otac, Općinski sud se ponovo, 11. novembra 2003. godine, obratio Zavodu naglašavajući da je pretpostavljeni otac mrtav. Sud je 30. decembra 2003. godine ponovio isti zahtjev Zavodu, jer sudu nije dostavljeno traženo mišljenje iako je dopis od 11. novembra 2003. godine Zavod primio 22. novembra 2003. godine. Nakon što je sud 4. februara 2004. godine izdao naredbu, Zavod je dostavio odgovor da se u konkretnom slučaju ne može izvršiti naknadno vještačenje. Tužiteljice su 12. marta 2004. godine sudu dostavile dopunu tužbe, predlažući nove dokaze. U skladu s članom 454. stav 3. ZPP-a, koji je u međuvremenu 5. novembra 2003. godine stupio na snagu, pred Općinskim sudom je 17. maja 2004. godine održano pripremno ročište i doneseno rješenje kojim se zakazuje glavna rasprava za 14. decembar 2004. godine i istovremeno donosi rješenje da će se na glavnoj raspravi raspravljati o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te provođenju dokaza koje je predložila apelantica. Apelantica je obavezana da, u roku od 15 dana nakon ispitivanja dokaza na medicinskoj klinici u Sarajevu, obavijesti sud kome i u kojem smislu treba biti upućeno rješenje o vještačenju, odnosno kojem odjelu navedene klinike. Apelantica je 29. novembra 2004. godine obavijestila Općinski sud da je obavila razgovor u Institutu za patologiju i sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Sarajevu i utvrdila da je jedini dokaz za utvrđivanje očinstva DNK-a umrlog. Međutim, 14. decembra 2004. godine apelantica je predložila odlaganje glavne rasprave, "jer vještačenje predloženog biološkog traga - dijelova prsta palca lijeve šake koji su odstranjeni Sulejmanu Tahiroviću nije još urađeno na mikrobiologiji". Općinski sud je zatim zakazao glavnu raspravu za 16. februar 2005. godine, te nakon što je održana donio je rješenje o nastavku glavne rasprave za 1. juni 2005. godine, na kojoj će se provesti dokaz vještačenjem medicinskog vještaka koje će izvesti nadležna institucija u Sarajevu ili Tuzli, uz obavezu da tužiteljice ovaj dokaz pribave i prezentiraju sudu u roku od petnaest dana prije zakazanog nastavka glavne rasprave. Apelantica je na ovom nastavku glavne rasprave, između ostalog, zatražila da joj sud omogući da ponovo urgira da se izvrši vještačenje predloženog biološkog traga umrlog, kao i vještačenje na okolnost sličnosti tuženog i prvotužiteljice kao djece od dva brata u Sarajevu na UKC Sarajevo.
- 32.Općinski sud je Rješenjem broj P-461/03 od 7. aprila 2005. godine, na osnovu čl. 147. i 148. ZPP-a, van ročišta donio rješenje kojim je odredio vještačenje analizom DNK-a posmrtnih ostataka Sulejmana Tahirovića. Istim rješenjem je određeno da vještačenje počinje 26. aprila 2005. godine uz oznaku groblja, broja parcele, te prisustva sudskog vještaka, tužiteljica i tuženog, te određivanje roka kada će vještak svoj nalaz i mišljenje dostaviti sudu. Apelantica je 25. aprila 2005. godine podnijela sudu zahtjev za odgodu vještačenja i tražila izdavanje naloga za sanitarnu inspekciju. Sud je 9. maja 2005. godine ponovo donio isto rješenje i odredio vještačenje za 26. maj 2005. godine koje nije obavljeno, jer nije bila prisutna sudska policija, niti je sud u prethodnom rješenju odredio prisustvo sudske policije. Sud je održao nastavak glavne rasprave 1. juna 2005. godine, kada je, na apelantičin zahtjev, ponovo donio isto rješenje, uz naredbu sudskoj policiji za 20. juni 2005. godine. Vještačenje na određeni dan nije obavljeno zbog toga što pozvani vještak nije pristupio. Sud je ponovo zakazao vještačenje za 26. august 2005. godine, koje ponovo nije obavljeno, te je sud sljedeće vještačenje zakazao za 14. septembar 2005. godine. Vještačenje zakazano za 14. septembar 2005. godine također nije obavljeno (sudska policija je bila prisutna, dok niko od pozvanih nije pristupio, o čemu je sudska policija sačinila službenu zabilješku). Apelantica je tek 15. decembra 2005. godine dostavila sudu dokaz o uplati novčanih sredstava na ime vještačenja. Prema dogovoru s vještakom određeno je ročište na licu mjesta 16. juna 2006. godine, na kojem je i izvršena ekshumacija i uzimanje potrebnog uzorka. Sudu je 12. jula 2006. godine dostavljen nalaz vještaka, ali nalaz Instituta za mikrobiologiju, imunologiju i parazitologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu je izdat tek 16. oktobra 2006. godine. Općinski sud je, nakon zaključenja glavne rasprave održane 25. oktobra 2006. godine, donio Presudu broj P-461/03 od 24. novembra 2006. godine.
- 33.Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju Općinski sud bio aktivan, te da nije svojim radnjama značajno doprinio da postupak traje preko tri godine. Također, nadležni sud je u interesu djeteta, nakon saznanja da apelantica i prvotužiteljica ne mogu platiti troškove vještačenja, o tome obavijestio nadležne institucije. Iako apelantica nije mogla u periodu preko tri godine doći do konačne odluke, ne može se odgovornost za to pripisati Općinskom sudu, niti zaključiti da sud nije bio aktivan onoliko koliko je to bilo moguće u datim okolnostima slučaja.
- c)Apelantičino ponašanje
- c)
- 34.U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi i od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70). Što se tiče apelantičinog ponašanja u konkretnom postupku, Ustavni sud primjećuje da je apelantica svojim ponašanjem najvećim dijelom doprinijela da postupak traje preko tri godine. Naime, na dužinu postupka umnogome je utjecala apelantica koja nije odmah podnijela potpunu i preciziranu tužbu, te što također nije odmah predložila vještačenje ekshumacijom posmrtnih ostataka koji su jedino bili presudni za pravilan ishod postupka, niti je stavila do znanja sudu da nije u situaciji da plati troškove vještačenja. Stiče se utisak da je svoje pravo stranke u postupku, na kojoj je teret dokazivanja, apelantica prihvatila vrlo široko. Istina, apelantica je insistirala na provođenju drugačijeg vještačenja, imajući u vidu protivljenje tuženog da se izvrši ekshumacija, iako je sud već bio donio takvo rješenje. Ovim se ne želi reći da sud, u smislu rukovođenja postupkom, nije imao svoje ovlasti koje mu pripadaju i prema ranijem i prema novom Zakonu o parničnom postupku, ali je očigledno da su, u smislu djelotvornosti suda, propisi koji uređuju postupak pred prvostepenim sudom, pripremno ročište i tok glavne rasprave efikasniji prema novom Zakonu o parničnom postupku koji se primjenjuje od novembra 2003. godine, prema kojem je postupak i okončan.
- 35.Uzimajući u obzir izloženo, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju dugo trajanje postupka vezano za utvrđivanje očinstva ne može isključivo staviti na teret nadležnom sudu, koji je postupao prema apelantičinim prijedlozima u svojstvu tužiteljice, na kojoj je bio teret dokazivanja. Osim navedenog, postupak je započeo u vrijeme kad je na snazi bio prijašnji Zakon o parničnom postupku, te nije bilo obaveze da stranka koja inicira postupak izvrši koncentraciju dokaza u tužbi, odnosno najkasnije na pripremnom ročištu, već je dužina postupka u velikoj mjeri zavisila od dispozicije stranaka i njihovih prijedloga, koje je sud ocijenio kao prihvatljive ili neprihvatljive, odnosno relevantne ili ne.
- 36.Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom postupku nije prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 37.Ne postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada je u pitanju složena pravna stvar pred redovnim sudom kao što je utvrđivanje očinstva prema pretpostavljenom ocu kojeg je trebalo ekshumirati i izvršiti vještačenje DNK analizom, a odgađanje u postupanju po apelantičinoj tužbi nije bilo takve prirode da bi predstavljalo kršenje "razumnog roka", te kada je apelantica i sama značajno doprinijela odgađanju u postupku, a prvostepena odluka je donesena u roku od tri i po godine od podnošenja tužbe koja je bila neuredna.
- 38.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 39.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.