Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 34/07.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1831/05, rješavajući apelaciju Ive Petrovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudac

Seada Palavrić, sutkinja

Usvaja se apelacija Ive Petrovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na pravo apelanta na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli donošenje odluke u ponovnom postupku u predmetu broj R-I-29/05, bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Ivo Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Budimir Mrkajić, advokat iz Tuzle, podnio je 1. jula 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje u odnosu na "razuman rok" za odlučivanje u predmetu Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj R-I-29/05, a u vezi s utvrđivanjem naknade apelantu za eksproprirane nekretnine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i učesnika u postupku, Općinske uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Općinska uprava), zatraženo je 28. juna 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda je zatražen na uvid spis broj R-I-29/05.
  • 3.
    Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 6. jula 2006. godine, Općinski sud 11. jula 2006. godine, a Općinska uprava 19. jula 2006. godine. Spis je dostavljen Ustavnom sudu na uvid 23. juna 2006. godine.
  • 4.
    Općinska uprava je zahtjev Ustavnog suda za davanje odgovora na apelaciju proslijedila Općinskom pravobranilaštvu, pa je ono 24. jula 2006. godine dalo odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 28. augusta 2006. godine dostavljeni apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz dostavljenog spisa, kao i iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.

Postupak pred organima uprave

  • 7.
    Rješenjem Općinske uprave broj 10-473-4/95 od 16. maja 1997. godine određeno je privremeno zauzimanje apelantovog zemljišta (u naravi: poljoprivredno zemljište označeno kao k.č. broj 773 "Ogorjelica", kuća i zgrada površine 18 m", njiva 5. klase, površine 13.571 m", upisane u p.l. broj 360 KO Par Selo (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine) koje je apelant stekao kupoprodajnim ugovorom između Radana Filipovića kao prodavca, i apelanta kao kupca), i dozvoljen prijelaz preko njega osobama ovlaštenim za izvođenje radova na izgradnji cjevovoda, koji je trebalo da prelazi preko apelantovih nekretnina.
  • 8.
    Protiv Rješenja Općinske uprave broj 10-473-4/95 od 16. maja 1997. godine apelant je 9. juna 1997. godine izjavio žalbu Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava).
  • 9.
    S obzirom da se apelant nije saglasio s korištenjem zemljišta i izvođenjem radova, Općinsko javno pravobranilaštvo je aktom U-1/97 od 3. jula 1997. godine pokrenulo postupak izvršenja rješenja o privremenom zauzimanju zemljišta, pa je Općinska uprava Zaključkom broj 10-473-4/95 od 7. jula 1997. godine dozvolila prinudno izvršenje rješenja Općinske uprave, a posebnim zaključkom je odredila vještaka za procjenu štete nastale uslijed privremenog zauzimanja zemljišta.
  • 10.
    Nakon toga, apelant se 5. januara 1998. godine obratio Općinskoj upravi, zbog sporosti u utvrđivanju njegovih prava i obaveza po osnovu nepotpuno ekspropriranog zemljišta.
  • 11.
    Rješenjem Federalne uprave broj 01-473-255/98 od 13. septembra 2000. godine poništeno je Rješenje Općinske uprave broj 10-473-4/95 od 16. maja 1997. godine i Zaključak tog organa o dozvoli izvršenja broj 10-473-4/95 od 7. jula 1997. godine, pa je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.
  • 12.
    Navedenim rješenjem Federalne uprave Općinskoj upravi je naloženo da u ponovnom postupku nadležni organ postupi saglasno odredbama Zakona o vodama, odnosno Zakona o eksproprijaciji, po prethodno pribavljenom mišljenju općinskog organa mjerodavnog za poslove vodoprivrede.
  • 13.
    Rješavajući apelantovu žalbu zbog nedonošenja rješenja odnosno zbog šutnje administracije u predmetu privremenog zauzimanja zemljišta nakon poništavanja prvostepenog rješenja, Federalna uprava je Rješenjem broj 05-31-2-68/00 od 23. maja 2001. godine obavezala Općinsku upravu da, u roku od 15 dana od dana prijema tog rješenja, odluči o apelantovom zahtjevu u predmetu privremenog zauzimanja zemljišta, odnosno da postupi po Rješenju Federalne uprave broj 01-473-255/98 od 13. septembra 2000. godine.
  • 14.
    Općinska uprava je pod brojem 01-473-4/95 od 8. juna 2001. godine donijela rješenje kojim je određeno da se u svrhu spajanja krakova cjevovoda pitke vode Sprečko Polje - Tuzla ustanovljava pravo službenosti odvođenja i dovođenja vode preko zemljišta čiji je stvarni vlasnik i posjednik apelant, te se dozvoljava prijelaz preko tog zemljišta licima ovlaštenim za izvođenje radova na izgradnji cjevovoda kao i polaganje cjevovoda i to preko parcele označene kao k.č. broj 773 "Ogorjelica" upisana u p.l. broj 360 KO Par Selo, u dužini 106 m i širini od 10 m.
  • 15.
    Općinska uprava i apelant postigli su 3. augusta 2001. godine Sporazum o određivanju naknade broj 7-473-4/95, kojim su se sporazumjeli da se apelantu na teret budžeta Općine Tuzla isplati iznos od 11.918,00 na ime naknade štete pričinjene apelantovim nekretninama prilikom izvođenja radova.

Parnični postupak za naknadu zakonske zatezne kamate

  • 16.
    U međuvremenu, apelant je 7. jula 1998. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi isplate naknade štete kojom je tražio da se Općina Tuzla obaveže da na ime naknade štete koja je pričinjena prilikom izvođenja radova apelantu isplati iznos od 11.918,00 KM.
  • 17.
    Parnični postupak koji je pokrenuo apelant 7. jula 1998. godine je rezultirao Presudom Općinskog suda broj P-1201/98 od 25. septembra 2003. godine, potvrđenom Presudom Kantonalnog suda broj Gž-242/04 od 1. juna 2004. godine, kojom je utvrđeno da naknada koja je utvrđena sporazumom između Općinske uprave i apelanta od 3. augusta 2001. godine u iznosu od 11.918,00 KM ima karakter naknade štete koja je pričinjena na parcelama, između ostalih i apelantu, jer je eksproprijacija izvršena prije donošenja rješenja o eksproprijaciji, u čemu se u stvari i sastoji nezakonito odnosno protupravno postupanje Općine Tuzla, pa apelantu pripada pravo da, u skladu s čl. 154. i 186. Zakona o obligacionim odnosima, zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate, što je Općinski sud i dosudio na iznose kako slijedi u izreci ove presude: na iznos od 1.278,00 KM počevši od 16. jula 1997. godine do 16. augusta 2001. godine i na iznos od 7.728,00 počevši od 1. aprila 1998. godine do 16. augusta 2001. godine. Dakle, ovim postupkom utvrđivano je samo apelantovo pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos utvrđene i isplaćene naknade štete zbog korištenja apelantovog zemljišta.

Vanparnični postupak za utvrđivanje pravične naknade za nepotpunu eksproprijaciju apelantovog zemljišta

  • 18.
    Općinska uprava je 22. juna 1998. godine dostavila Općinskom sudu spis broj 10-473-4/95, radi određivanja pravične naknade apelantu za nepotpuno eksproprirano zemljište.
  • 19.
    Općinski sud je 29. septembra 1999. godine odgodio raspravu na neodređeno vrijeme. Aktom Općinskog suda broj Su-109/2000 ovaj predmet je presigniran sa sutkinje Darinke Mešanović na sutkinju Admiru Sejranić. Kompletan spis Općinski sud je vratio Općinskoj upravi 27. marta 2000. godine, budući da Rješenje Općinske uprave broj 10-473-4/95 od 16. maja 1997. godine, nasuprot tvrdnji Općinske uprave, nije bilo pravosnažno jer je apelant protiv njega izjavio žalbu Federalnoj upravi. Rješenjem Općinskog suda broj RI-44/98 od 3. oktobra 2000. godine postupak u ovoj pravnoj stvari je, pozivom na odredbu člana 197. stav 1. Zakona o parničnom postupku, prekinut do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu broj 10-473-4/95 pred Općinskom upravom. Iako je postupak pred Općinskom upravom okončan 3. augusta 2001. godine, prekinuti postupak pred Općinskim sudom u pravnoj stvari broj RI-44/98 nije nastavljen do 1995. godine. Aktom Općinskog suda broj Su-3/05-12 od 30. maja 2005. godine određen je novi broj predmeta, RI-29/05, i u predmetu određen novi sudija, Edin Mukanović. Rasprave u predmetu R-I-44/98 odnosno RI-29/05 su održane 24. marta 2000. godine, 6. maja 2005. godine, 2. juna 2005. godine, 10 juna 2005. godine, 11. jula 2005. godine, 17. oktobra 2005. godine, 16. novembra 2005. godine, 14. decembra 2005. godine i 12. januara 2006. godine.
  • 20.
    Općinsko pravobranilaštvo je 28. aprila 2005. godine, u postupku pred Općinskim sudom, predložilo da se odbije apelantov zahtjev za naknadu štete s obzirom da je mu je naknada za eksproprirano zemljište koja je pravično utvrđena - isplaćena.
  • 21.
    Rješenjem Općinskog suda broj RI-29/05 od 14. februara 2006. godine određena je pravična naknada za nepotpuno eksproprirano zemljište, odnosno umanjenu vrijednost zemljišta zbog ustanovljenja pravne služnosti na apelantovim nekretninama u iznosu od 50.880,00 KM. Protiv ovog Rješenja Općina Tuzla je izjavila žalbu.
  • 22.
    Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi Općine Tuzla protiv rješenja iz prethodne tačke, donio Rješenje broj 003-0-Gž-06-000574 od 11. oktobra 2006. godine kojim je žalbu Općine Tuzla uvažio, prvostepeno rješenje, primjenom odredbe člana 235. stav 3. Zakona o parničnom postupku, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Kantonalni sud je svoje rješenje obrazložio, između ostalog, konstatacijom da je prvostepeni sud utvrdio da ukupna površina zemljišta koje predlagač ne može koristiti zbog ustanovljene služnosti odvođenja i dovođenja vode iznosi 4.240 m", zbog čega je dosudio pravičnu naknadu u iznosu od 50.880,00 KM (4.240 m" x 12 KM) na ime umanjene vrijednosti zemljišta, pozivom na odredbu člana 71. Zakona o eksproprijaciji. Međutim, nastavlja Kantonalni sud, pravosnažnim Rješenjem nadležnog općinskog organa protivnika predlagača broj 10-473-4/95 od 8. juna 2001. godine ustanovljeno je pravo služnosti odvođenja vode na dijelu predlagačeve parcele označene kao k.č. 773 "Ogorjelica" upisana u pl.l. broj 360 KO Par Selo, u dužini od 100 m i širini 10 m (ukupna površina 1.060 m). Ovo pravosnažno rješenje vezuje i sud u vanparničnom postupku jer ga je donio nadležni organ u granicama svoje nadležnosti. Kantonalni sud je konstatirao da je Općinski sud prihvatio utvrđenu dužinu od 106 m, ali da je utvrdio ukupnu širinu od 40 m, jer se vještak poljoprivredne struke izjasnio da predlagač ne može koristiti svoju parcelu u širini po 15 m s obje strane trase vodovoda. Samo u slučaju da ne postoji pravosnažno rješenje, smatra Kantonalni sud, kojim je utvrđena širina od 10 m, moglo bi se prihvatiti da se u vanparničnom postupku može utvrđivati površina koju predlagač ne može koristiti zbog trase vodovoda. Pored toga, Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud propustio utvrditi i razmatrati u konačnoj ocjeni pri određivanju pravične naknade za umanjenu vrijednost zemljišta navode iznesene u podnesku Općine Tuzla kao protivnika predlagača od 12. januara 2006. godine, prema kojima je isplaćenim iznosom od 11.918,00 KM obuhvaćena i naknada za umanjenu vrijednost zemljišta u iznosu od 3.240,00 KM.
  • 23.
    Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje s obzirom na "razuman rok" odlučivanja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

IV. Relevantni propisi

  • 24.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 42/98) relevantne odredbe glase:

"Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 12.

(1) Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno.

Član 197.

(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti:

  • 1)
    ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 12);

Član 199.

(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 197. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak."

  • 25.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03) relevantne odredbe glase:

"Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku."

  • 26.
    U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

"Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava, ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Š...Ć

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Š...Ć

  • 27.
    U Zakonu o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH broj 12/87 - prečišćeni tekst i 38/89 Službeni list RBiH broj 15/94)

"Član 4.

Eksproprijacijom se može ustanoviti službenost na zemljištu i zgradi, kao i zakup na zemljištu na određeno vrijeme (nepotpuna eksproprijacija).

Član 31.

Korisnik eksproprijacije stiče pravo na posjed eksproprirane nepokretnosti danom pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji ili danom koji je tim Rješenjem određen, a koji ne može pasti prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji.

Š...Ć

Član 75.

Poslije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni općinski organ uprave dužan je da bez odlaganja zakaže i održi usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nepokretnost.

Član 79.

Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležni općinski organ dostavit će pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazom o isplati vlasniku iznosa naknade iz člana 77. ovog zakona ili o polaganju istog u sudski depozit nadležnom redovnom sudu na čijem području se nalazi eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade.

Član 82.

(2) Protiv odluke drugostepenog suda o određivanju naknade za ekspropriranu nepokretnost dopuštena je revizija.

Član 84.

Postupak za određivanje naknade za ekspropriranu nepokretnost je hitan."

  • 28.
    U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:

"Član 2.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 26.

U vanparničnom postupku u kojem se odlučuje o...naknadi za ekspropriranu nepokretnost protiv pravomoćnog rješenja donesenog u drugom stupnju dopuštena je revizija.

Član 146.

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Član 147.

(1) Ako učesnici ne postignu sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost u roku od dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležna služba, odnosno organ uprave dostavit će pravomoćno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem se području nalazi eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade.

(3) Ako nadležna služba odnosno organ ne postupi po odredbama stava 1. ovog člana sudionici se mogu neposredno obratiti nadležnom sudu sa zahtjevom za određivanje naknade.

Član 148.

(1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 29.
    Apelant se žali da postupak utvrđivanja naknade za njegovo djelimično eksproprirano zemljište traje previše dugo. S obzirom da je još 1998. godine, po prijedlogu općinskih organa uprave, trebalo utvrditi visinu te naknade, nedopustivo je, navodi apelant, da propustima, najprije upravnih pa onda i sudskih organa, taj postupak traje preko osam godina. Sama činjenica da je zbog šutnje administracije apelant morao da se obraća drugostepenom organu uprave, a radi ubrzanja i okončanja postupka, apelant je morao da se obraća i redovnim sudovima zbog sporosti u radu i zloupotrebe u službi upravnih organa, kao i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, dovoljno govori sa kakvim problemima se apelant suočavao u ovom upravnom i sudskom postupku. Apelant navodi da je nekoliko puta urgirao donošenje konačnih upravnih i sudskih akata, ali je tek Rješenjem Općinskog suda broj RI-29/05 od 14. februara 2006. godine doneseno prvostepeno rješenje. Zbog svega iznesenog apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak zaštićen članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine.

b) Odgovori na apelaciju

  • 30.
    U odgovoru Kantonalnog suda na apelaciju navodi se da se dužina postupka odnosi na rad Općinskog suda jer je spis RI-29/05 zaprimljen kod Kantonalnog suda tek 4. aprila 2006. godine, tako da nije mogao biti uzet u rad prije tog roka.
  • 31.
    U odgovoru Općinskog suda postupajuća sutkinja navodi da je zadužila predmet 19. jula 2005. godine i da je o njemu zakazala raspravu za 17. oktobar 2005. godine. Prvostepeno rješenje je doneseno 14. februara 2006. godine, te je sud, nakon što je protivnik predlagača blagovremeno izjavio žalbu na doneseno rješenje, cjelokupan spis proslijedio Kantonalnom sudu na postupak po žalbi. Općinski sud navodi da svojim postupcima nije prekršio apelantovo pravo na pravično suđenje u "razumnom roku". Općinski sud se nije posebno izjasnio o dužini postupka u periodu od 1998. do 19. jula 2005. godine.
  • 32.
    U odgovoru Općinske uprave se navodi da, s obzirom da je u sudskom postupku učestvovalo Općinsko pravobranilaštvo, zastupajući interese Općine Tuzla, njemu je i dostavljen zahtjev Ustavnog suda za davanje odgovora na apelaciju.
  • 33.
    U odgovoru Općinskog pravobranilaštva se navodi da je apelant još 1998. godine, istovremeno s vanparničnim postupkom, pokrenuo i parnični postupak za naknadu štete na zemljištu na kojem je određena nepotpuna eksproprijacija, pa je u dijelu koji je određen sporazumom o određivanju naknade od 3. augusta 2001. godine ishodovano donošenje djelimične presude o isplati kamata na iznos isplaćene naknade po nalazima vještaka šumarske i poljoprivredne struke. Po Presudi Općinskog suda broj P-1201/98 od 25. septembra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj Gž-242/04 od 1. juna 2004. godine, Općina Tuzla je obavezana na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana ulaska u apelantove nekretnine prije pravosnažnog okončanja postupka određivanja naknade za djelimično ekspropriranu nekretninu, koje je apelant naplatio u izvršnom postupku.
  • 34.
    Nakon djelimičnog okončanja ovog postupka, nastavlja Općinsko pravobranilaštvo, apelant je podnio prijedlog za nastavak vanparničnog postupka koji je predmet apelacije, pa je postupak nastavljen s tim da je apelant predlagač, a Općina Tuzla protivnik predlagača u postupku određivanja pravične naknade za nepotpuno ekspropriranu nekretninu. Prvostepeno Rješenje Općinskog suda broj R-I-29/05, na koje je Općina Tuzla uložila žalbu 28. februara 2006. godine, doneseno je 14. februara 2006. godine.

VI. Dopustivost

  • 35.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 36.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 37.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 10/01). Dakle, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni sporazumi koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 38.
    Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti i bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski suda za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične apelantove prilike.
  • 39.
    Apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku" zato što je postupak pred organima uprave i sudom trajao i traje neprimjereno dugo. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog dužine trajanja upravnog postupka (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, Tome Mata protiv Portugala, aplikacija broj 32082/98, ECHR 1999-IX).
  • 40.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret da sam otkriva koji je najefikasniji put kojim bi mogao doći do ostvarenja svojih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).
  • 41.
    Ustavni sud primjećuje da u apelantovom slučaju ne postoji konačna odluka u smislu Pravila Ustavnog suda. U stvari, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda u ovoj pravnoj stvari ne postoji niti prvostepena niti drugostepena odluka, a pored toga, po zakonu, protiv odluke drugostepenog suda o određivanju naknade za ekspropriranu nepokretnost dopuštena je revizija. Međutim Ustavni sud, upravo zbog ovakve situacije, smatra da se radi o propustu nadležnih organa javne vlasti da odluče o apelantovim pravima i obavezama u razumnom roku, kao i da apelant nije imao na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi osporio dužinu trajanja postupka.
  • 42.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. stav 1. i stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 43.
    Apelant se žali da njegov predmet koji se vodi pred organima uprave i sudovima nije završen u "razumnom roku", te da mu je povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravičan postupak

  • 44.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 45.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

Primjenljivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 46.
    U konkretnom slučaju je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje ima li predmetni upravni, odnosno sudski postupak, karakter "spora" u kojem su utvrđivana apelantova "građanska prava i obaveze". Ustavni sud podsjeća na vlastitu jurisprudenciju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj pojam "spora", u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, podrazumijeva "sve postupke čiji je rezultat presudan za privatna prava i obaveze", čak i kada se postupak tiče spora između pojedinca i javne vlasti koja djeluje u okviru svojih ovlaštenja, a odnose se, kao u konkretnom slučaju, na privatna prava i obaveze, karakter "zakonodavstva koje određuje kako će se problem riješiti" i "ovlaštenja" koja pripadaju predmetnom organu je od malog značaja (vidi Ustavni sud, Odluka AP 540/04 od 18. januara 2005. godine, stav 20. i Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 28. juna 1978. godine, serija A, broj 13, stav 94).
  • 47.
    U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na pitanje utvrđivanja pravične naknade apelantu za eksproprirane nekretnine. Također, u konkretnom slučaju se radi o zahtjevu da se apelantu u razumnom roku utvrdi pravična naknada za eksproprirano zemljište, u skladu s odredbama Zakona o eksproprijaciji, pa stoga Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

Period koji se uzima u obzir

  • 48.
    Ustavni sud zapaža da je postupak za utvrđivanje pravične naknade za eksproprirano zemljište na temelju odredbi Zakona i eksproprijaciji započeo 1998. godine i do danas nije pravosnažno okončan. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda, s obzirom da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Dakle, postupak (do donošenja ove Odluke) traje preko osam godina.
  • 49.
    S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na postupak u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane (vidi Evropski sud za ljudska prava, Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).

a) Složenost predmeta

  • 50.
    Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta predmetnog spora, tj. dokaza koje organi uprave i redovni sudovi moraju izvesti i procijeniti u svjetlu pravne prirode spora.
  • 51.
    Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku utvrđivanja pravične naknade apelantu za eksproprirano zemljište. Također, Ustavni sud naglašava da su u predmetnom postupku uključene samo dvije strane, te ne smatra da se apelantov slučaj može opisati kao naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.

b) Ponašanje apelanta

  • 52.
    Ustavni sud ističe da u upravnim odnosno građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi i od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, No.11541/85, 12. april 1989. godine, O.I. 70).
  • 53.
    U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao završetak, kako upravnog tako i sudskog postupka. Dakle, apelant je koristio pravna sredstava koja su mu bila na raspolaganju u okviru Zakona o upravnom postupku, Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o parničnom postupku, da bi u što kraćem roku došao do odluke. Štaviše, u situaciji kada Općinska uprava nije ispunila svoju zakonsku obavezu i pravosnažno rješenje o eksproprijaciji dostavila Općinskom sudu nakon što je njeno rješenje od 8. juna 2001. godine postalo pravosnažno i nakon što je 3. augusta 2001. godine sa apelantom postignut sporazum o naknadi štete, iz spisa proizlazi da je sam apelant početkom 2005. godine iskoristio svoje ovlasti iz Zakona o vanparničnom postupku i inicirao nastavak postupka za utvrđivanje pravične naknade pred Općinskim sudom. Ustavni sud, dakle, ne nalazi u apelantovom ponašanju bilo kakve elemente koji bi ukazivali da je na bilo koji način doprinio sveukupnoj dužini konkretnog postupka. Naprotiv.

c) Ponašanje javnih vlasti

  • 54.
    Ustavni sud zapaža da je Općinska uprava dopustila ulazak u posjed apelantove nekretnine prije pravosnažnosti rješenja o privremenom zauzimanju apelantovog zemljišta, bez posebnog obrazloženja. Zatim, Općinska uprava je donijela rješenje o eksproprijaciji tek 8. juna 2001. godine iako rješenje nosi broj iz 1995. godine, nakon nekoliko urgencija apelanta i Federalne uprave. Nakon zaključenja sporazuma o naknadi pričinjene štete od 3. augusta 2001. godine i pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, Općinska uprava je propustila da postupi po relevantnim odredbama Zakona o vanparničnom postupku, tj. budući da učesnici u postupku eksproprijacije nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost, u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, dostavi sudu pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazima o isplati vlasniku ponuđenog iznosa naknade ili o njegovom polaganju u depozit suda na čijem se području nalazi eksproprirana nepokretnost, radi određivanja naknade. Ovakvim ponašanjem Općinska uprava je doprinijela da bezuspješno proteknu gotovo četiri godine u postupku određivanja pravične naknade apelantu, koji je, opet suprotno zakonu, pokrenula Općinska uprava 22. juna 1998. godine, kada je Općinskom sudu dostavila spis broj 10-473-4/95 radi određivanja naknade apelantu za eksproprirano zemljište, iako za to nisu postojali zakonom predviđeni uvjeti jer rješenje o eksproprijaciji nije bilo pravosnažno.
  • 55.
    Opisanim ponašanjem Općinska uprava je značajno doprinijela dužini trajanja postupka pred Općinskim sudom. Naime, Općinski sud je zbog nepravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji bio prinuđen Općinskoj upravi vratiti spis, a zatim i prekinuti postupak pokrenut 22. juna 1998. godine do pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji u predmetu broj 10-473-4/95. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud ove korake poduzeo tek 2000. godine, iako je postojala zakonska obaveza da se postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost završi što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom. Zatim, da su se bez posebnog obrazloženja u konkretnom predmetu smjenjivale sudije. Dalje, i kada je predmetom zadužena sutkinja koja je i donijela prvostepenu odluku, prvostepeni postupak određivanja naknade apelantu trajao je gotovo godinu dana, iako je zakonski rok najduže 30 dana.
  • 56.
    Ustavni sud konstatira da je i postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom trajao oko šest mjeseci i rezultirao odlukom kojom se žalba uvažava, prvostepeno rješenje ukida i predmet vraća na ponovni postupak. Ustavni sud smatra da je bilo mjesta da Kantonalni sud, i kada je uvažio žalbu, odluči tako da preinači prvostepeno rješenje, jer su nedostaci kojima je zahvaćeno pobijano prvostepeno rješenje takve prirode da ih je Kantonalni sud, iako po zakonu nije mogao otvoriti raspravu pred drugostepenim sudom, mogao otkloniti u sjednici vijeća. Bilo je logično da Kantonalni sud tako postupi, imajući u vidu činjenicu da postupak u konkretnom slučaju nosi broj iz 1995. godine, a trajao je najmanje osam godina u trenutku kada je Kantonalni sud odlučivao u drugom stepenu. Međutim, Kantonalni sud je svojom odlukom vratio postupak na sam početak i sada se čeka nova prvostepena odluka, protiv koje postoji mogućnost izjavljivanja žalbe a zatim i revizije.
  • 57.
    Ustavni sud podsjeća da ukidanjem odluka nižih organa i njihovim vraćanjem na ponovni postupak viši organi, u principu, ne čine pravne lijekove nedjelotvornim. Međutim, vraćanje na ponovni postupak u situaciji kada postupak, koji po zakonu mora biti okončan za 30 dana traje najmanje osam godina, može pravne lijekove učiniti iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Pravni put od niže ka višoj instanci treba da bude pravilo, jer omogućava apelantu da brzo i djelotvorno dobije odluku od najvišeg organa, kao najdemokratičnijeg u vertikalnoj skali pravnih lijekova. Samo u izuzetnim slučajevima ukidanje i poništavanje odluka, vraćanje nižestepenim organima i ponavljanje postupka može biti opravdano, pogotovu ako se radi o hitnim postupcima, kao što je predmetni. Upravo zbog toga nadležni organi moraju uložiti dodatni napor kako bi postupak riješili u razumnom roku.
  • 58.
    U konkretnom slučaju, organ uprave uopće nije obrazložio svoje ponašanje. Ni razlozi koje su iznijeli sudovi ne daju razuman odgovor za ovako dugo trajanje postupka u apelantovom slučaju. Ustavni sud podsjeća da, čak i da su Općinska uprava i sudovi iznijeli razloge kojima se obično opravdava nerazumno dugo trajanje postupka, kao što su opterećenost velikim brojem predmeta i stalne promjene referenata odnosno sudija koji rade na predmetima, preopterećenost sudstva se, općenito, ne može prihvatiti kao opravdanje, budući da su države-ugovornice Evropske konvencije dužne organizirati administriranje pravde na takav način da sudovi ispunjavanju zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Ustavni sud smatra da ni Općinska uprava ni sudovi nisu dali zadovoljavajuće obrazloženje zbog čega je trebalo najmanje osam godina da bi se postupak vratio na sam početak, u situaciju da se ponovo očekuje prvostepena odluka. U tom smislu, Ustavni sud se poziva na svoj stav iznesen u Odluci U 23/00 od 2. februara 2001. godine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 10/01) koji, u svom relevantnom dijelu, glasi: "Ukoliko sud ne donese odluku u meritumu u roku od pet godina a da ne iznese bilo kakvo opravdanje, dolazi do kršenja apelantovog prava na utvrđivanje njegovih/njenih prava putem suda u razumnom roku...".
  • 59.
    Također, Ustavni sud naglašava da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji razumno i objektivno opravdanje za ovakvo djelovanje upravnih organa niti sudova u konkretnom slučaju, te da se period odlučivanja u upravnom i sudskom postupku o određivanju naknade za ekspropriranu apelantovu nepokretnost ne može smatrati "razumnim" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, za šta se odgovornim smatraju Općinska uprava, Općinski sud i Kantonalni sud.
  • 60.
    S obzirom na činjenicu da postupak za utvrđivanje naknade za ekspropriranu apelantovu nepokretnost do dana donošenja odluke Ustavnog suda traje preko devet godina, kao i da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može, u cijelosti, pripisati Općinskoj upravi, Općinskom sudu i Kantonalnom sudu, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 61.
    S obzirom da se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, postupak za utvrđivanje naknade za ekspropriranu nepokretnost ponovo nalazi na odlučivanju kod Općinskog suda, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti tom organu da taj postupak hitno okonča.

VIII. Zaključak

  • 62.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak za utvrđivanje naknade za eksproprirano zemljište nije okončan ni nakon više od devet godina od dana donošenja rješenja o privremenom zauzimanju apelantovog zemljišta, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u cijelosti, pripisati ponašanju nadležnih organa uprave i sudova.
  • 63.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 64.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.