USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 16. januara 2007. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 34/07.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2102/05, rješavajući apelaciju Zemljo- radničke zadruge "Ratar" Brka - u likvidaciji, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Valerija Galić, potpredsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Zemljoradničke zadruge "Ratar" Brka - u likvidaciji.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-408/05 od 29. augusta 2005. godine.
Predmet se vraća Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu Odluku, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove Odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove Odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Zemljoradnička zadruga "Ratar" Brka - u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), koju zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta, podnijela je 7. oktobra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-408/05 od 29. augusta 2005. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Senada Sarajčića, strane u postupku, zatraženo je 12. jula 2006. godine da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju Apelacioni sud je dostavio 31. jula 2006. godine, a Senad Sarajčić 2. augusta 2006. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Apelacionog suda i Senada Sarajčića su dostavljeni apelantu 29. novembra 2006. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je kao tražilac izvršenja 1. aprila 2005. godine podnio Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) prijedlog za dozvolu izvršenja Presude Osnovnog suda broj Mal-158/02 od 22. maja 2003. godine kojom je izvršenik Senad Sarajčić (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan da apelantu isplati iznos od 791 KM sa zateznom kamatom i nadoknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 535,60 KM (u daljnjem tekstu: sporni dug).
- 7.Osnovni sud je Rješenjem broj I-724/05 od 18. maja 2005. godine dozvolio predloženo izvršenje. Izvršenik je 30. maja 2005. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju u kojem je naveo da je svoj dug izmirio i u prilog prigovoru dostavio fotokopiju uplatnice od 13. oktobra 2003. godine.
- 8.Apelacioni sud je Rješenjem broj Gž-408/05 od 29. augusta 2005. godine usvojio prigovor izvršenika i obustavio postupak izvršenja dozvoljenog rješenjem Osnovnog suda od 18. maja 2005. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant, koji je registriran kod Suda udruženog rada u Tuzli 19. januara 1990. godine, prestao sa radom zbog neizvršene preregistracije (Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj U/I:5717/00 od 8. maja 2001. godine utvrđen je njegov prestanak prema članu 37. Zakona o zadrugama - "Službene novine FBiH" broj 28/97), pa je kod Osnovnog suda 19. septembra 2003. godine otvoren postupak likvidacije (rješenjem Osnovnog suda od 19. septembra 2003. godine). Dalje je navedeno da su, nakon što je utvrđen prestanak apelantovog rada, isti osnivači koji su osnovali apelanta osnovali novu zadrugu u Tuzli pod nazivom ZZ "Brka" Brčko koja je potom registrirana kod Osnovnog suda 8. decembra 2003. godine i do danas postoji kao pravni subjekt pod nazivom ZZ "Brka" Brčko. U postupku je utvrđeno da je izvršenik izvršio uplatu spornog duga ZZ "Brka" Brčko 13. oktobra 2003. godine. Apelacioni sud je zaključio da nema nikakvog osnova da isti osnivači, sada ispred apelanta, traže od izvršenika ponovo naplatu spornog duga, kada je izvršenik priznanicom priloženom uz prigovor na nesumnjiv način dokazao da je dug u cijelosti izmirio prema ZZ "Brka" Brčko, koju su osnovali isti osnivači nakon što je apelant prestao sa radom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 9.Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Do navedenih povreda je, po apelantovom mišljenju, došlo zbog pogrešno utvrđenih činjenica u postupku donošenja osporenog rješenja. Apelant je naveo da ne postoji identitet između apelanta i ZZ "Brka" iz Brke, odnosno da se radi o dva sasvim različita pravna lica i da je tačno da je nad apelantom pokrenut postupak likvidacije, ali da taj postupak još uvijek nije okončan te da apelantov pravni subjektivitet nije prestao. Apelantu je sporno zbog čega Apelacioni sud apelantova potraživanja prebacuje na drugo pravno lice, te smatra da bi po tom rezoniranju i apelant mogao svoja dugovanja prenijeti na drugo pravno lice.
b) Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru je Apelacioni sud ponovio navode iz osporenog rješenja i dodao da se, iako je evidentno da se radi o dva pravna subjekta, od izvršenika ne može tražiti ponovna naplata istog iznosa koji izvršeniku nije vraćen (u spisu nema dokaza o tome da je zbog pogrešne uplate izvršeniku izvršen povrat uplaćenog iznosa), a zadržali su ga osnivači istog pravnog subjekta koji su osnovali i pravni subjekt na koji glasi izvršna isprava. Apelacioni sud smatra da je tražilac izvršenja ŠapelantĆ, nakon izvršene uplate od 13. oktobra 2003. godine, morao znati da je uplata izvršena, kako to oni tvrde, "pogrešno".
- 11.Izvršenik je naveo da su netačni navodi u apelaciji, jer je on novac uplatio u apelantovu blagajnu, a ne u blagajnu ZZ "Brka" Brčko, te da pečat na uplatnici nije dokaz kome su predata sredstva i ko je uplatom postao vlasnik i korisnik sredstava. Izvršenik je naveo da u prilog tačnosti njegovih navoda dostavlja fotokopiju uplatnice od 13. oktobra 2003. godine na kojoj je naveden apelant kao primalac uplate spornog duga, zatim je fotokopiju izvještaja o prilivu gotovine kod apelanta koji je likvidacioni upravnik dostavio likvidacionom sudiji u kojem je naveden i plaćeni sporni dug, kao i njegovu finansijsku karticu iz koje se vidi da su njegove obaveze izmirene u cijelosti. Izvršenik je dostavio i izjavu odgovornog lica ZZ "Brka" Brčko u kojoj je navedeno, između ostalog, da je ZZ "Brka" Brčko privremeno primila novac od izvršenika, a zatim svaku uplatu pojedinačno predala likvidacionom upravniku te da je to objašnjenje na okolnost kako se pojavio pečat Zemljoradničke zadruge "Brka" na uplatnici kojom se potvrđuje da je izvršenik uplatio novac.
V. Relevantni propisi
- 12.Zakon o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH" br. 8/00, 1/01, 5/02 i 8/03)
"Član 48.
Rješenjem donesenim po prigovoru, prigovor se usvaja ili odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelomično i ukinuti provedene radnje."
VI. Dopustivost
- 13.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Apelacionog suda broj Gž-408/05 od 29. augusta 2005. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je doneseno 29. augusta 2005. godine, a apelacija je podnesena 7. oktobra 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 16.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 17.Apelant pobija navedeno rješenje, tvrdeći da mu je tim Rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
- 18.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
- 19.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 19.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 20.Apelant se, u suštini, žali na neizvršenje pravosnažne sudske presude kojom je izvršenik obavezan na isplatu spornog duga apelantu. Izvršni postupak je obustavljen rješenjem Apelacionog suda koje je osporeno apelacijom. U pogledu ovih apelantovih navoda, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakome pravo da iznese zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze pred sud ili tribunal (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hornsby protiv Grčke, presuda od 19. marta 1997. godine, stav 40). U tom smislu, to obuhvata "pravo na sud" u čijem okviru je i pravo na pristup sudu kao jedan aspekt tog prava, tj. pravo da se pokrene postupak pred sudovima u građanskim stvarima (vidi Evropski sud za ljudska prava, Philis protiv Grčke, presuda od 27. augusta 1991. godine, serija A-209, str. 20, stav 59). Međutim, to pravo bi bilo iluzorno ukoliko bi domaći pravni sistem država ugovornica dopuštao da konačne izvršne sudske odluke ostanu neizvršene na štetu jedne od strana. Bilo bi neprihvatljivo da član 6. Evropske konvencije detaljno propisuje proceduralne garancije date strankama - postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan - bez zaštite provođenja sudske odluke. Tumačiti član 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka vodilo bi sigurno u situacije inkompatibilne principima vladavine prava koje su države ugovornice preuzele kada su ratificirale Evropsku konvenciju. Stoga, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio "suđenja" u smislu člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, str. 16-18, st. 34-36).
- 21.U konkretnom slučaju se postavlja pitanje je li donošenjem osporenog rješenja povrijeđeno apelantovo pravo na pristup sudu kao jedno od elemenata pravičnog suđenja.
- 22.Postupak izvršenja pravosnažne Presude Osnovnog suda broj Mal-158/02 od 22. maja 2003. godine, kojom je izvršenik obavezan na isplatu spornog duga apelantu, je obustavljen osporenim rješenjem Apelacionog suda. Svoju odluku o obustavi izvršnog postupka Apelacioni sud je utemeljio na činjenici da su nakon otvaranja postupka likvidacije nad apelantom isti osnivači osnovali novu zadrugu, ZZ "Brka" Brčko, kojoj je izvršenik izvršio uplatu spornog duga. Apelacioni sud je, na temelju priznanice koju je izvršenik priložio uz prigovor na rješenje o izvršenju, zaključio da je izvršenik u cijelosti izmirio sporni dug prema ZZ "Brka" Brčko, te da ne bi bilo osnovano da izvršenik ponovo izvrši isplatu duga apelantu s obzirom na prethodno utvrđenu činjenicu identiteta osnivača.
- 23.Ustavni sud smatra da apelant osnovano postavlja pitanje je li Apelacioni sud pravilno utvrdio činjenicu da je izvršenik izvršio svoju obavezu isplate spornog duga s obzirom da je sporni dug uplatio ZZ "Brka" Brčko, a ne apelantu. Ustavni sud će stoga, kao izuzetak od principa u okviru svoje apelacione nadležnosti, preispitati način na koji je ova relevantna činjenica utvrđena u postupku pred Apelacionim sudom (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluku broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 31/03).
- 24.Po mišljenju Ustavnog suda u postupku po prigovoru izvršenika na rješenje o izvršenju Osnovnog suda od 18. maja 2005. godine, Apelacioni sud je bio dužan utvrditi je li ZZ "Brka" Brčko apelantov pravni slijednik. Apelacioni sud je svoj zaključak o obustavi izvršnog postupka zbog izmirenja spornog duga zasnovao isključivo na činjenici da su isti zadrugari osnovali novu zadrugu nakon otvaranja postupka likvidacije nad apelantom, i nije provodio nikakve druge dokaze na okolnost utvrđivanja činjenice radi li se o istim ili različitim pravnim subjektima. Identitet osnivača više pravnih subjekata ne ukazuje na to da su novonastali pravni subjekti pravni slijednici prethodnih, nego je za utvrđivanje te činjenice potrebno provesti relevantne dokaze pomoću kojih će se na nesumnjiv način to utvrditi. U konkretnom slučaju, bez pravilnog utvrđivanja ove ključne činjenice nije mogla ni biti donesena odluka o obustavi izvršnog postupka. Ustavni sud smatra da činjenica da je izvršenik platio dug nekom drugom pravnom licu za koje nije na pouzdan način utvrđeno da je apelantov pravni slijednik, a koje je taj novac zadržalo, nije od značaja u ovoj pravnoj stvari, suprotno zaključku Apelacionog suda, jer je izvršenik mogao, odnosno može tražiti povrat tog novca. U prilogu odgovora na apelaciju izvršenik je dostavio dokumentaciju koja očigledno nije bila na raspolaganju Apelacionom sudu prilikom rješavanja prigovora na rješenje o izvršenju, koja ukazuje na određene nejasnoće u vezi s pitanjem kome je izvršenik uopće uplatio sporni dug s obzirom da postoje dvije identične uplatnice sa različitim podacima o primaocu spornog duga. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud proizvoljno utvrdio ključnu činjenicu u izvršnom postupku, i na tako proizvoljno utvrđenoj činjenici zasnovao svoju odluku o obustavi izvršnog postupka, čime je došlo do povrede apelantovog prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje.
- 25.S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
- 26.Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i suštinu apelantovih navoda o povredi njegovog prava na mirno uživanje imovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmotriti apelantove navode o povredi njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 27.Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantovog prava na pristup sudu, kao elementa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je Apelacioni sud obustavio postupak izvršenja pravosnažne presude kojom je izvršenik obavezan da apelantu isplati novčani dug, a odluka o obustavi je utemeljena na činjenici da je izvršenik dug platio pravnom subjektu kojeg su osnovala ista lica koja su osnovala apelanta. Također, Ustavni sud smatra pogrešnim zaključak Apelacionog suda da činjenica da je nad apelantom otvoren postupak likvidacije, a da su isti subjekti neposredno nakon toga osnovali novi pravni subjekt kojem je izvršenik platio dug, oslobađa izvršenika obaveze plaćanja duga.
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.