USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. juna 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 79/07
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1263/06, rješavajući apelaciju Milenka Stankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
Usvaja se apelacija Milenka Stankovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka b. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Kž-229/05 od 22. februara 2006. godine.
Nalaže se Općinskom sudu u Kiseljaku da bez odlaganja apelantu dostavi prvostepenu Presudu broj K-64/04 od 11. marta 2005. godine zajedno s prepisom žalbe protiv navedene presude koju je izjavilo Kantonalno tužilaštvo Travnik i nakon isteka rokova za žalbu, odnosno odgovora na žalbu, cijeli predmet dostavi Kantonalnom sudu u Novom Travniku zbog ponovnog odlučivanja u žalbenom postupku.
Nalaže se Općinskom sudu u Kiseljaku da u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Milenko Stanković (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 27. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-229/05 od 22. februara 2006. godine i Presude Općinskog suda Kiseljak (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-64/04 od 11. marta 2005. godine. Također, apelant je tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se odložilo izvršenje kazne zatvora prema presudi Kantonalnog suda.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je na sjednici, održanoj 9. maja 2006. godine donio Odluku broj AP 1253/06 kojom je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Kantonalnog tužilaštva Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) i Općinskog suda zatraženo je 27. aprila 2007. godine dostavljanje odgovora na apelaciju.
- 4.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. maja 2007. godine, Kantonalno tužilaštvo 15. maja 2007. godine, a Općinski sud 23. maja 2007. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su 30. maja 2007. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Kantonalno tužilaštvo je optužilo apelanta da je grubim vrijeđanjem i bezobzirnim ponašanjem ugrožavao spokoj građana tako što je na javnom mjestu vikao, psovao i vrijeđao građane, te prilikom intervencije radnika Policijske uprave Kiseljak udario nogom u vrata policijskog vozila koja su ispala iz ležišta, da bi nakon privođenja u prostorijama iste policijske uprave pokušao stolicom udariti službeno lice u čemu je spriječen intervencijom drugog službenog lica, nakon čega je na drugo službeno lice gurnuo sto i tom prilikom srušio fotokopir aparat koji se nalazio na stolu.
- 8.Presudom Općinskog suda u Kiseljaku broj K-64/04 od 11. marta 2005. godine apelant je osuđen zbog krivičnog djela nasilničkog ponašanja iz člana 339. stav 2. u vezi sa stavom 1. u sticaju s krivičnim djelom napada na službeno lice u vršenju poslova sigurnosti iz člana 336. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i izrečena mu je uvjetna osuda od sedam mjeseci zatvora koja se neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravosnažnosti ne izvrši novo krivično djelo.
- 9.Protiv presude Općinskog suda Kantonalno tužilaštvo je zbog odluke o krivičnoj sankciji izjavilo žalbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj Kž-229/05 od 22. februara 2006. preinačio presudu Općinskog suda u dijelu o apelantovoj kazni i izrekao mu bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je apelant novčano osuđivan za istovrsno krivično djelo kao i da mu je za krivično djelo nanošenja teške tjelesne povrede ranije izrečena uvjetna osuda, te da te krivične sankcije nisu utjecale na apelanta da prestane vršiti takva i slična krivična djela, pa je zaključio da se u konkretnom slučaju samo zatvorskom kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Nezadovoljan Presudom Kantonalnog suda broj Kž-229/05 od 22. februara 2006. godine i Presudom Općinskog suda broj K-64-/04 od 11. marta 2005. godine apelant je 27. aprila 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da mu je uskraćeno pravo na odbranu jer je lošeg materijalnog stanja, a sud mu nije postavio branioca po službenoj dužnosti; da mu nije omogućeno iznijeti sve činjenice i dokaze; da mu je uskraćeno odgovarajuće vrijeme za pripremu odbrane; da nije prisustvovao izricanju prvostepene Presude Općinskog suda broj K-64/04 od 11. marta 2005. godine; da mu nije dostavljena navedena prvostepena presuda Općinskog suda kao ni žalba Kantonalnog tužilaštva na presudu Općinskog suda; da nije prisustvovao sjednici drugostepenog vijeća Kantonalnog suda, te da je u vrijeme boravka u pritvoru bio maltretiran i da je zadobio tjelesne povrede. Apelant smatra da su mu sudovi povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant u okviru člana 6. stava 3. Evropske konvencije konkretno žali na povredu prava iz tačke b.
b) Odgovor na apelaciju
- 11.Kantonalni sud u svom odgovoru osporava navode iz apelacije i ocjenjuje ih neosnovanim u pogledu postupka koji je vođen pred Kantonalnim sudom. Ističe da apelant niti bilo ko od učesnika u postupku nije zahtijevao prisustvovati sjednici vijeća, pa iz tog razloga u skladu s odredbama Zakona o krivičnom postupku nije postojala obaveza suda pozivati ih na sjednicu vijeća. Smatra, također, da nije povrijeđeno apelantovo pravo na odbranu time što nije prisustvovao izricanju prvostepene presude, jer ta okolnost ne predstavlja bitnu povredu odredaba Zakona o krivičnom postupku niti iz razloga što nije imao branioca po službenoj dužnosti s obzirom da nije insistirao na njegovom postavljanju zbog svog lošeg imovinskog stanja. U pogledu ostalih navoda apelacije Kantonalni sud smatra da na njih odgovore treba dati Općinski sud.
- 12.Kantonalno tužilaštvo smatra apelaciju u cijelosti neosnovanom i ocjenjuje da su i drugostepeni i prvostepeni postupak u svemu provedeni u skladu s važećim procesnim zakonima.
- 13.U veoma detaljnom i iscrpnom izvještaju (odgovoru na apelaciju) Općinski sud navodi da je do podizanja optužnice apelant imao advokata po službenoj dužnosti koji je naknadno razriješen te dužnosti, te da je na zapisniku od 17. juna 2003. godine apelant izjavio da će angažirati branioca zbog čega je glavni pretres i odložen. U toku postupka zbog neodazivanja pozivima suda i nemogućnosti uručenja pismena suda apelantu, apelant je više puta privođen. Branilac kojeg je apelant naveo kao svog branioca i pored urednih poziva nije se odazivao pozivu suda. Proizlazi da apelant dalje nije insistirao na postavljanju branioca po službenoj dužnosti zbog svog lošeg imovinskog stanja, a do 9. marta 2005. godine prisustvovao je pretresima bez prisustva branioca. Na zapisniku od 9. marta 2005. godine konstatirano je da je glavni pretres na kojem je apelant bio prisutan završen i ujedno je zakazano objavljivanje presude za 11. mart 2005. godine. Apelant nije prisustvovao objavljivanju presude. U izvještaju Općinski sud praktično potvrđuje navode apelacije u pogledu neuručenja prvostepene presude i žalbe Kantonalnog tužilaštva apelantu navodeći da je neuspješno pokušano dostavljanje prvostepene presude i žalbe Kantonalnog tužilaštva apelantu nakon čega je cijeli predmet upućen Kantonalnom sudu na daljnji postupak o žalbi.
V. Relevantni propisi
- 14.U Zakonu o krivičnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/98 i 23/99) relevantne odredbe glase:
"Član 116.
(2) Okrivljenom koji nema branioca lično će se dostaviti optužnica, optužni prijedlog ili privatna tužba, presuda i druge odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu, kao i žalba protivne strane koja se dostavlja radi odgovora. Po zahtjevu okrivljenog, presuda i druge odluke dostavit će se licu koje on odredi.
Član 353.
(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu ovlaštena lica mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostavljanja prepisa presude.
Član 354.
(1) Žalbu mogu izjaviti stranke, branilac, zakonski zastupnik optuženog i oštećeni.
Član 363.
Primjerak žalbe dostavit će prvostepeni sud protivnoj stranci i braniocu koji mogu u roku od osam dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na žalbu. Žalbu i odgovor na žalbu sa svim spisima prvostepeni sud će dostaviti drugostepenom sudu.
Član 365.
(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branilac, oštećeni kao tužilac ili privatni tužilac koji je u roku predviđenom za žalbu ili za odgovor na žalbu zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostepenim sudom."
VI. Dopustivost
- 15.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Kž-229/05 od 22. februara 2006. godine. Protiv osporene pravosnažne presude Kantonalnog suda koju je primio naredbom Općinskog suda o dostavljanju u KPZ Busovača od 20. aprila 2006. godine, apelant je 27. aprila 2006. godine blagovremeno podnio apelaciju, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 18.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Apelant osporava navedene presude Kantonalnog i Općinskog suda tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3. tačka b. Evropske konvencije.
- 20.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom."
- 21.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 21.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih sloboda i obaveza ili osnovanosti bilo kakve optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 2.Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.
- 3.Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
b. da mu se osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane".
- 22.Postupak se u konkretnom slučaju odnosi na krivični postupak i presude donesene u tom postupku, dakle na predmet krivično-pravne prirode pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv.
- 23.Apelant smatra da mu je u toku postupka donošenja presude Kantonalnog suda i samom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje tako što mu kao okrivljenom, suprotno odredbama Zakona o krivičnom postupku, nije dostavljena osuđujuća prvostepena presuda Općinskog suda kao ni žalba Kantonalnog tužilaštva na odgovor povodom koje je Kantonalni sud uvjetnu osudu izrečenu prvostepenom presudom u odnosu na apelanta preinačio u bezuvjetnu kaznu zatvora čime mu je povrijeđeno pravo na žalbu i prekršen princip kontradiktornosti postupka i ravnopravnosti stranaka u postupku.
- 24.U vezi s tim navodima Ustavni sud prije svega ukazuje da je svrha člana 6. Evropske konvencije, između ostalog, "tribunalu" dodijeliti dužnost da provede propisanu provjeru podnesaka, argumenata i dokaza koje mu dostave strane bez prejudiciranja njihove procjene i relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kraska protiv Švicarske, presuda od 19. aprila 1993. godine, A 254. B). Pri tome, član 6. stav 1. zahtijeva da se među stranama u postupku uspostavi pravična ravnoteža (vidi Evropski sud za ljudska prava, De Haes i Gijsels protiv Belgije, presuda od 24. februara 1997. godine, Izvještaji 1997-I), tj. da postoji ravnopravnost strana u postupku. Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je prekršen princip ravnopravnosti strana u pristupu pravnim sredstvima i kada je jednoj strani uskraćena mogućnost odgovoriti na pismene podneske koje je domaćem sudu podnio državni pravobranilac (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruiz-Mateos protiv Španije, presuda od 23. juna 1993. godine, serija A, broj 262). Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava princip ravnopravnosti strana znači da stranama u postupku mora biti data razumna mogućnost izlaganja svog predmeta uključujući i iznošenje dokazne građe pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274). Dalje, Evropski sud za ljudska prava smatra da je pravo strana u krivičnom ili parničnom postupku da budu upoznate i da mogu dati svoj komentar na sve dokaze koji su izvedeni ili na opservacije koje su uložene, čak i od neovisnog pripadnika državne pravne službe kako bi mogli utjecati na odluku suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, J.J. protiv Holandije, presuda od 27. marta 1998. godine, Izvještaji 1998-II, strana 613. stav 43).
- 25.Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zapaža da čl. 116, 353, 354. i 363. Zakona o krivičnom postupku imperativno propisuju postupanje prvostepenog suda prema žalbi nakon izricanja prvostepene presude koje započinje uručenjem pismenog otpravka prvostepene presude lično okrivljenom ukoliko nema branioca, kakav je prema izvještaju Općinskog suda i konkretan apelantov slučaj, odnosno suprotnoj strani, a zatim i da prvostepeni sud žalbu jedne strane dostavlja na odgovor drugoj strani. Ove radnje prvostepeni sud je obavezan provesti prije nego što nakon eventualno izjavljene žalbe cijeli spis dostavi drugostepenom sudu. Osiguravajući pravo na žalbu i pravo odgovora na žalbu zakon je ostavio na dispoziciju stranama u postupku da raspolažu svojim pravom ulaganja žalbe ili odgovora na žalbu, ali da bi to pravo mogle ostvariti obavezao je prvostepeni sud da im uredno dostavi i prvostepenu presudu i žalbu suprotne strane na odgovor. Na ovaj način Zakon o krivičnom postupku osigurava da prilikom odlučivanja u krivičnom postupku sva lica, kako strane u postupku tako i oštećeni, na čija prava odluka suda ima odlučujući utjecaj, dobiju priliku predočiti sudu svoje argumente i dokaze. Ustavni sud podsjeća da je žalba protiv prvostepene presude u krivičnom postupku jedini redovan pravni lijek i da je u konkretnom slučaju postupajući suprotno od imperativnih odredaba Zakona o krivičnom postupku Općinski sud nedostavljanjem prvostepene presude apelantu oduzeo pravo na žalbu, a zatim i nedostavljanjem žalbe Kantonalnog tužilaštva, i pravo na odgovor na žalbu pa je na taj način apelant doveden u neravnopravan položaj s tužilaštvom. Općinski sud i sam potvrđuje navode apelacije, jer navodi da apelantu kao strani u postupku nije uredno dostavljena prvostepena presuda niti žalba Kantonalnog tužilaštva čime je Općinski sud učinio nespornim da je propustio postupiti prema odredbama Zakona o krivičnom postupku. Ustavni sud smatra da je ovakvim propustom Općinski sud povrijedio apelantovo pravo da kao strana u postupku iznese pred sud svoje argumente i dokaze u predmetu u kojem se odluka direktno tiče njegovih prava. Iz navedenog slijedi da je Općinski sud prekršio princip ravnopravnosti strana u postupku koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 26.Dalje, Ustavni sud cijeneći odredbu člana 6. stav 3. Evropske konvencije konstatira da je apelantu povrijeđeno i pravo na odbranu. Praksa Evropskog suda povodom zaštite iz člana 6. Evropske konvencije odnosi se na cjelokupan postupak koji je vođen u skladu s domaćim pravnim sistemom, funkcioniranjem zakona i prakse institucije koja odlučuje o žalbi. Član 6. Evropske konvencije u stavu 3. tačka b. zahtijeva da se svakome osiguraju vrijeme i uvjeti za pripremanje odbrane. U konkretnom slučaju, nedostavljanjem prvostepene presude i tužiočeve žalbe uložene protiv te presude Općinski sud ne samo da apelantu nije osigurao vrijeme i uvjete za pripremanje odbrane nego mu je potpuno onemogućio do kraja iznijeti svoju odbranu u postupku koji je vođen protiv njega. Neovisno o vrijednosti argumenata koje je mogao iznijeti u eventualnoj žalbi na prvostepenu presudu, ili komentara i opažanja povodom te presude Ustavni sud konstatira da apelantu nije dato ni vrijeme ni mogućnost koristiti se tim pravom koje mu garantira ne samo Evropska konvencija nego i Zakon o krivičnom postupku. Ustavni sud podsjeća da je povodom tužiočeve žalbe na odluku o krivičnoj sankciji izrečenoj apelantu prvostepenom presudom, drugostepeni sud uvjetnu osudu preinačio u bezuvjetnu kaznu zatvora, a da pri tome prvostepeni sud tužiočevu žalbu suprotno odredbama Zakona o krivičnom postupku nije prethodno dostavio apelantu na odgovor. Slijedi da su apelantu potpuno nezakonito oduzeti i vrijeme i uvjeti za pripremanje odbrane, a time i pravo izjasniti se na navode tužiočeve žalbe, pokušati ih osporiti, ili dovesti u sumnju, odnosno iznijeti okolnosti koje su eventualno mogle biti od utjecaja na donošenje odluke drugostepenog suda. Apelantu je nedostavljanjem prvostepene presude i tužiočeve žalbe na odgovor onemogućeno i izjasniti se u roku predviđenom za žalbu i odgovor na žalbu, zahtijevati da bude obaviješten o sjednici drugostepenog vijeća ili predložiti održavanje pretresa pred drugostepenim sudom kako je to predviđeno članom 365. stav 1. Zakona o krivičnom postupku. S obzirom na iznesene okolnosti Ustavni sud konstatira da je Općinski sud nedostavljanjem prvostepene presude i tužiočeve žalbe protiv prvostepene presude apelantu povrijedio pravo na odbranu.
- 27.Cijeneći izloženo Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka b. Evropske konvencije.
- 28.Ustavni sud nije posebno razmatrao navode apelacije koji se odnose na navodne povrede prava na pravično suđenje, uključujući i povredu iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije u osporenoj Presudi Općinskog suda broj K-64/04 od 11. marta 2005. godine. Naime, s obzirom da je ukinuta presuda Kantonalnog suda razmatranje ovih navoda bilo bi preuranjeno, jer navedena presuda Općinskog suda može biti osporavana u obnovljenom drugostepenom postupku pred Kantonalnim sudom ukoliko apelant protiv dostavljene prvostepene presude Općinskog suda blagovremeno izjavi žalbu.
- 29.Imajući u vidu zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka b. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati ostale navode apelacije u smislu povreda istog člana Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije, jer se odnose na presudu Kantonalnog suda koja je ukinuta ovom odlukom Ustavnog suda, kao i na presudu Općinskog suda koju će nakon uručenja apelantu ponovo razmatrati Kantonalni sud.
VIII. Zaključak
- 30.Postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka b. Evropske konvencije kada sud u krivičnom postupku propuštanjem dostavljanja prvostepene presude i tužiočeve žalbe na odgovor okrivljenom na način koji je propisan Zakonom o krivičnom postupku prekrši princip ravnopravnosti strana u postupku na štetu okrivljenog, odnosno povrijedi mu pravo na odbranu, a ova prava su neodvojivi elementi prava na pravično suđenje.
- 31.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 32.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.